Arhive kategorija: Ratni put

Obuhvata početak, mobilizaciju, brojno stanje tokom rata i ratni put brigade

Gubici boraca „Vukovi sa Vučijaka“JNA-VRS

Pregled stradanja „Vukova sa Vučijaka“

Prema podacima iz jedinice kroz prvu srpsku dobrovoljačku jedinicu „Vukovi sa Vučijaka“ prošlo je oko 1.000 boraca, poginula su 43, a ranjeno oko 200 pripadnika.

Prema raspoloživim podacima bojno stanje  „Vukova sa Vučijaka“ u VRS bilo oko 580 raspoređenih boraca: u 1.lpbr Prnjavor, 27.mtbr 1.KK i 1.bvp 1.KK, kao i 6 pripadnika u SJB Prnjavor. U sastavu JNA i TO bilo raspoređeno 192 pripadnika. U jedinicu je pojedinačno bilo oko 740 boraca. Prošlo kroz ratne jedinice VRS preko 850 pripadnika Vukova.

Učestvovala je u borbama na 22 opštine- ratišta i imala gubitke od 270 pripadnika na svim ratištima, 49 poginulih i umrlih.

Koridor, 1992.

Prva ranjavanja počinju na Zapadno-Slavonskom ratištu u rejonu Košutarica, Jasenovac , oktobra 1991. godine, a pogibije u decembru iste godine u  Gornjoij Trnavi, Okučani. Zadnji poginuli u borbama januara 1996. godine u Sanskom Mostu.

Gubici pripadnika Vukova u VRS, JNA i TO

GubiciSvega%1991.1992.1993.1994.1995.1996.
rana18467,40%8102132140
povreda207,33%63110
samoranjavanje134,76%4216
bolest72,56%1213
poginuo4516,48%12510621
umro10,37%1
samoubistvo31,10%111
Ukupno273100%91393031631
Brojno stanje 749100%444071793089
% gubitaka36%20%34%17%103%71

Pod ratnim gubicima u ljudstvu podrazumjevamo nestanak – pogibije pripadnika iz ratne jedinice „Vukova sa Vučijaka“ zbog zadobiljenih ozljeda u borbi njihove bolesti.

Opšti ratni gubici od 273 obuhvataju sve gubitke u ljudstvu koji jedinica pretrpi u toku čitavog rata u sastavu JNA, TO i VRS. Oni se dijele na nepovratne, odnosno nenadoknadive (poginuli, umrli i samoubistvo) 49 boraca ili 18% od ukupnih gubitaka, i povratne, odnosno sanitetske ( ranjeni , povređeni i samoranjavanje) 224 boraca „Vukova“ ili 82%. i u odnosu na brojno stanje tokom rata od 36% gubitaka jedinice, a najviše u 1992. godini rata.

Sanitetski gubici iznose 82% opštih gubitaka, tj. najveći dio gubitaka u ratu, ali je 207 lakše ranjeno i koji se mogu vratiti za 1-2 mjeseca liječenja ponovo u jedinicu. 66 boraca ili 9% od ukupnih gubitaka i brojnog stanja jedinice, su nepovratni gubici za jedinicu (poginuli, umrli i teško ranjeni borci koji su nesposobni za vojnu službu).

Prvi udarni bataljon 1.KK je po brojnom stanju tokom rata odrgovarao formaciji pješadijskog bataljona-odreda lake brigade od 343-422 pripadnika: komanda, veza i 2-3 pješadijske ćete po 100, pov, vod MB i pozadinsko odjeljenje. Imao je na rasporedu, pojedinačno bez dupliranja, 749 boraca u VRS, JNA i TO opštine Prnjavor. Gubici iznose 36% od ukupnog brojnog stanja tokom rata. Najveće brojno stanje jedinice je bilo početkom 1993. godine odlaskom na Benkovačko ratriše u rejonu Kašića sa preko 200 boraca.

Značajno pitanje je i popuna jedinice gubicima, jer jedinice se ne popunjava mobilizacijom novih boraca već dobrovoljcima iz drugih jedinica sa borbenim iskustvom ili bez njega. Jedan dio ranjenih i povređenih boraca se nakon bolovanja vraća u jedinicu i održava brojno stanje.

Pregled prikupljenih podataka o stradanjima  pripadnika jedinice „Vukova“ prema vojnoj pošti jedinica TO, JNA i VRS:

vrsta stradanja  svega     %Vojna pošta / jedinica
rana103,70%3164 Derventa 327.mtbr JNA
rana3211,85%7001/45 Prnjavor 1.lpbr 1.KK
rana10,37%7007 Banja Luka 1.bvp 1.KK
rana5721,11%7127 Derventa 27.mtbr 1.KK
rana6423,70%7519 Prnjavor nova 1.lpbr
rana41,48%8840 Banja Luka 329.okbr JNA
rana51,85%9162 TO Okučani
rana93,33%T-22206 Prnjavor TO opštine
povreda41,48%7001/45 Prnjavor
povreda41,48%7127 Derventa
povreda124,44%7519 Prnjavor
samoranjavanje31,11%7001/45 Prnjavor
samoranjavanje10,37%7127 Derventa
samoranjavanje82,96%7519 Prnjavor
bolest10,37%7001/45 Prnjavor
bolest10,37%7127 Derventa
bolest51,85%7519 Prnjavor
poginuo31,11%7001/45 Prnjavor
poginuo31,11%7007 Banja Luka
poginuo2810,37%7127 Derventa
poginuo93,33%7519 Prnjavor
poginuo10,37%8840 Banja Luka
poginuo10,37%T-22206 Prnjavor
umro10,37%7519 Prnjavor
samoubistvo10,37%3193 Prnjavor SJB-policija
samoubistvo10,37%7001/45 Prnjavor
samoubistvo10,37%7519 Prnjavor
ukupno270100%

Poginulih 45 borca, a ranjenih 184 pripadnika 1.dobrovoljačke jedinice „Vukovi sa Vučijaka“

Nastavite sa čitanjem

Odžak 1992.

Godišnjica Bitke za Odžak-

 14.7. oslobođen Odžak u operaciji „Koridor 92“

Forsiranje rijeke Bosne

r.Bosna

Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice  TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.87
Šema br.9

Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb)  i 2.tč  trebalo je da na selskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret  nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku.

Nastavite sa čitanjem

Derventa 1992.

Derventa oslobođena 4.7.1992. godine

13.5.2019.
RTRS

Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.

Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA  i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer.
Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac  – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.

27.mtbr 1.KK VRS

27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.

27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos  za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice, kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak.

Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.

Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)

Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.

Borbe Osinjske brigade

1.osinjska laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.

Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.

1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS  vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.

1.oslpbr
1.osinjska lpbr 1992.

Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]

Interventni vod 1992.

Oslobađanje Dervente

Nastavite sa čitanjem

1.mtb 27.mtbr

Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa

Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je   oko 1.500 boraca, od  preformacije (19.5.1992.) formiranjem  1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.

Mobilisano 849, još popunjeno sa 136 sa ukupnom popunom od 985 boraca. Rapoređeno u osnovne jedinice bataljon bez dupliranja 1500 boraca.  Prošlo kroz jedinice bataljona preko 2030 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.

Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.

Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete  sa  četama za podršku, komandom , vodom pvo,  prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju)  i pozadinski vod.

1.mtb-2.pč

Brojno stanje 1.mtb

Popunasvega%345
mobilizacija84956,33%7457925
dopopuna1369,01%122113
rapoređeni52334,66%4535218
ukupno1.508100%1.32014246

Vojnika (3) bilo raspoređeno 1.321 ili 87%, podoficira (4) bilo 142 ili 0% i oficira (5) 46 ili 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 100%

Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb

Godinasvega%345
199280953,65%6978725
199336824,40%3203612
199418512,27%167126
19951419,35%13263
199650,33%41
Ukupno1508100,00%132014246

Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 54% i 1993. godine 24% [1]

Nastavite sa čitanjem

Modriča 1992.

Borbena dejstva Prnjavorske brigade

Nakon uspješno okončane  borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon 1.lpbr Prnjavor se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić,  gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin  bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.

Komandant  TG-1 odlučuje da   ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.

Odžak, plan dejstava

Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.80
Šema br.8 2.pb1.lpbr Prnjavor

polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК.

Nastavite sa čitanjem

Koridor 26.6.2025.

Godišnjica od operacije  „Koridor 1992“. godine

26.6.1992. godine, borbeni susret boraca Prvog krajiškog korpusa-2.pb 1.prnjavorske lpbr sa borcima  Druge posavske brigade Istočnobosanskog korpusa VRS.

Drugi odred TO Prnjavor, preformiranje u 2.pb

21.6.2025.

https://modrica.ba/md/u-skugricu-obiljezen-susret-boraca-prvog-krajiskog-i-istocnobosanskog-korpusa-vojske-republike-srpske-i-dan-trebavske-brigade-2

22.6.2024.

https://modrica.ba/md/u-skugricu-obiljezen-susret-boraca-prvog-krajiskog-i-istocnobosanskog-korpusa-vojske-republike-srpske-i-dan-trebavske-brigade

24.6.2023.

Obilježena 31 godina od susreta boraca dva korpusa

U mjestu Skugrić, zaseok Mišići kod Modriče, obilježava se  31 godina od susreta boraca Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa Vojske Republike Srpske prilikom proboja Koridora 1992. godine

 

Služen je parastos i položeno cvijeće kod spomenika poginulim borcima sa ovog područja, koji su živote izgubili u ovoj i drugim bitkama.

Na trenutke istorijskog susreta podsjetili su starješine učesnici bitke,  bataljona Druge posavske brigade, komandant tenkovske čete prve oklopne brigade Prvog krajiškog korpusa i domaćina komandant bataljona Prve trebavske brigade.

Operacija „Koridor 92″ počela je 12. a završena je 28. juna, oslobađanjem Modriče i deblokiranjem puta Banja Luka – Bijeljina, čime je okončana 42 dana duga kopneno-vazdušna blokada zapadnog dijela Srpske i Republike Srpske Krajine. U operaciji „Koridor“ poginulo je 413 boraca, 273 borca VRS, 70 boraca MUPa RS i 70 boraca VSK , a 1918 ranjeno.

Povodom  26. juna nekoliko pripadnika 1.prnjavorske brigade obišli su polazne položaje 3.pješadijske čete 2. pješadijskog bataljona 1.prnjavorske brigade u Skugriću,  nekadašnje željezničke pruge u opštini Modriča.

Peulić Srećko, zastavnik

Zastavnik Sretko Peulić, komandir 3.pješadijske čete 2.pb 1.lpbr na okupljanju 2.pb 8.6.2024. godine u Donjim Vijačanima, kaže:

Iako je prošlo više od tri decenije od tog događaja Peulić se dobro sjeća postrojbe Bataljona. Kaže najteže su podnosili ljudske gubitke, ali ponosni što su časno i pošteno stvorili Republiku Srpsku.

Moja su sjećanja ovdje na postrojavanje, ubrzo odlazak na prvu liniju ratišta i najviše u sjećanju mi je ostala moja četa koja je učestvovala u proboju Koridora jer smo se prvi spojili sa sembercima u tom dejstvu. Teško smo podnosili gubitke naših saboraca, pošto sam ja iz jednog sela vodio četu od 65 ljudi pa su tom vodu prirodati još momci iz Popovićevog voda, ukupno 105 ljudi je krenulo u proboj. Svaki gubitak je bio težak, pa i ranjavanja”, priča nam komandant Peulić.

Nastavite sa čitanjem

Vukovi sa Vučijaka 1992.

33 godina od proboja Koridora 1992.

Šta o proboju koridora kažu oni koji su 1992. bili spremni dati život: Nismo imali pravo da ne uspijemo

Vedrana Kulaga Simić
BANjALUKA 24.6.2022.- U tim sudbonosnim trenucima za srpski narod 1992. viđeni su veliki podvizi, strahovito junaštvo, nevjerovatan moral. Koridor nije imao pravo da ne uspije. Bila je to bitka svih bitaka.
 

Tim riječima za “Glas Srpske” započeli su priču nekadašnji komandanti jedinica koje su, između ostalih, učestvovale u proboju koridora, jednoj od najsvjetlijih i najznačajnijih bitki u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Prvobitni put ka Srbiji bio je, kako je u očaju i zatraženo, kao kozja staza ali je sadejstvom vojnika iz Srpske i nekadašnje Republike Srpske Krajine oslobođena velika teritorija i izvojevana sloboda.

ppor Šikarac,

Miro Šikarac, ratni komandant “Vukova s Vučijaka” i nasljednik legendarnog Veljka Milankovića na toj poziciji nakon njegove pogibije, kaže da se nada da će ova operacija biti izučavana i na vojnim školama te da će djeca imati priliku da uče o njoj. Prva bitka bila je zauzimanje Cera gdje su prvi izašli “Vukovi” i time otvorili vrata za proboj koridora.

– Bitka na Ceru treba da se slavi do neba. To je prva prava bitka gdje je VRS odnijela pobjedu. Sve do tada je bilo manje-više uspješno, ali to je jedna bitka koja je bila presudna za proboj koridora – rekao je Šikarac, ne zaboravljajući ni druge bitke u kojima su učestvovali njegovi, ali i na stotine drugih hrabrih vojnika……

Nastavite sa čitanjem

Koridor 92

33 godina od proboja „Koridora 1992.“

22.6.20925

Koridor 28.6.1992.

https://www.glassrpske.com/lat/novosti/politika/od-operacije-koridor-92-vrs-navrsavaju-se-33-godine-heroji-na-nebu-i-zemlji/584548

RTRS

https://www.rtrs.tv/av/pusti.php?id=130370

Proboj koridora na terenu obznanjen improvizovanim putokazima na daskama: Ne pucajte, braćo, mi smo Srbi

Vedrana Kulaga Simić
Duge njive
BANjALUKA – Teške borbe vođene su širom fronta. Brigade su brojale mrtve i ranjene, ali koridor prema Srbiji je morao biti probijen i to do Vidovdana, makar bio i kozja staza kako je glasilo naređenje koje je izdao general Momir Talić kada je odlučeno da se krene u pohod jer drugog izlaza nije bilo.

17.6.1992. oslobođen Cer (Mišinci) na Derventskom ratištu

Nastavite sa čitanjem

Tomić Srđan

22. jun 2025.

Početak priče o „Vukovima sa Vučijaka“ počinje jednim skupom viđenih Srba. Održan je Vidovdan 1990. godine u Bosanskom Grahovu. tada je procijenjeno da Srbima i srpskom narodu dolaze teški dani, nova stradanja. Za takve dane trebalo se pripremiti i u vojničkom smislu. Odlučeno je da se počne sa specijalnom vojničkom obukom u Golubiću, kod Knina. Pozivu i svojevrsnom izazovu, ne odolijeva ni Veljko Milanković, kasnije duhovni i vojni vođa „Vukova“ o kojim je riječ. Odlazi u Golubić i sprema se za rat, u kojem će za razliku od brojnih drugih Srba od visokog političkog rejtinga imati priliku da plače  od neprijatnog mirisa baruta, zadaha prebliske smrti … nepravde kakvu samo rat sobom nosi. Po povratku iz Golubića, probrani momci, prolaze i obuku na Vučijaku. Na početku formiranja jedinice koja će se nakon silnih borbi službeno zvati Prvi krajiški udarni bataljon, bilo ih je, pored instruktora i komandanta Milankovića, svega dvadeset pet. Za početak dovoljno.

Nastavite sa čitanjem

Vukovi sa Vučijaka

GODIŠNJICA PRVE DOBROVOLJAČКE RATNE JEDINICE VRS „VUКOVI SA VUČIJAКA“ U ODBRANI REPUBLIКE  SRPSКE

2024.

U nedjelju 22.6.2025. godine Udruženje „Vukovi sa Vučijaka“ obilježavaju  34 godine od formiranja Prve srpske doborovoljačke jedinice i Prvog udarnog bataljona 1.KK VRS „Vukova sa Vučijaka“, u sastavu 327.mtbr JNA Derventa. Okupljanje jedinice biće na Vučijaku, Kremna kod Prnjavora, kod ratnog štaba i sadašnje Spomen sobe „Vukova sa Vučijaka“.

Pored parastosa i pomena poginulim i umrlim pripadnicima jedinice, biće tradicionalno postojavanje ispred štaba, kao i ručak za borce, zvanice i goste.

Prva dobrovoljačka ratna jedinica „Vukovi sa Vučijaka“, Vučijak, Prnjavor, kasnije udarni bataljon formiran u početku ratnog vihora i izrasla kao elitna jedinica VRS u najžešćim borbenim dejstvima sa neprijateljem u oslobađanju Zapadne Slavonije, proboju Koridora, oslobođenju Dervente i Broda, Кašića,  Ključa, bitke na Ozrenu i odbrani Novog Grada.

„Vukovi“ demobilizacija

Formirana je 28.6.1992. godine po naređenju generala Momira Talića, komandanta Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske od dobrovoljaca i boraca teritorijalne odbrane popunjenih rezervnim sastavom sa prostora Prnjavora i drugih opština.  U svom sastavu jedinica je imala do tri pješadijske čete, jedinicu podrške, pozadinsko odjeljenje i komandu.

Bataljonom, kasnije odredom od formiranja do kraja rata komandovao je poručnik Veljko Milanković i potporučnik Miro Šikarac. Prema raspoloživim podacima bojno stanje  u VRS bilo oko 650 raspoređenih boraca: u 1.lpbr Prnjavor, 27.mtb r 1.KK i 1.bvp 1.KK, kao i 6 pripadnika u SJB Prnjavor. U sastavu JNA i TO bilo raspoređeno 246 pripadnika, a prošlo kroz jedinicu 511 boraca. Prošlo kroz ratne jedinice VRS preko 1100 pripadnika Vukova.

Učestvovala je u borbama na 22 opštine- ratišta i imala gubitke 0d 270 pripadnika na svim ratištima

Prema podacima iz ove jedinice kroz bataljon je prošlo preko 1000 boraca VRS , od kojih je 47 poginulo, a 180 ranjeno.   .

Jedinica je odlikovana ordenom Miloša Obilića 1993. godine i  2018. godine Ordenom Karađorđeve zvijezde Republike Srpske prvog reda.

Nastavite sa čitanjem