Arhive oznaka: 1.lpbr

Analiza popune 1.lpbr Prnjavor

Komanda jedinice 1.lpbr Prnjavor u saradnji sa komandom 1.KK VRS u čijem je sastavu, neprekidno je  pratilo stanje popune jedinice, vrši analizu i po potrebi preduzima potrebne mjere pobiljšanja, naročito dobrovoljnog popunjavanja boraca, i o tome redovno dostavlja izvještaj komandi korpusa.

Popuna u VRS  vršila se na osnovu opšte vojne obaveze sa profesionalnim vojnim licima, licima u rezervnom sastavu, vojnicima na služenju vojnog roka i dobrovljcima. I u zadnjim godinama rata predstavljala je veliki problem, jer nije bilo dovoljnih vojnih obveznika za popunu jedinica VRS zbog gubitaka.

Prema formaciji precizno je određen formacijski sastav štabova i jedinica VRS. Njome se, prema ulozi i zadacima, utvrđuje broj mjesta za popunu, potreban profil kadrova prema stručnoj spremi i VES, njihov međusobni odnos i grupisanje po nižim organizacijskim jedinicama i određuje vrsta , količina i raspored ličnog i zajednićčkog naoružanja i vojne opreme.[1]

2.pb 13.10.1993.

ORGANIZACIJSKO-FORMACIJSKA STRUKTURA BRIGADE

Naredbom komandanta 1.Krajiškog korusa VRS od 20.5.1992. godine formirana je 1.prnjavorska laka pješadijska brigada. Brigada je bila u formacijskom sastavu 1. KK VRS.[2]

  • Komandant
    • komanda brigade
      • štab
        • vod vojne policije
        • izviđački vod
        • larv PVO
        • pionirski vod
        • mješoviti POV
        • vod veze
        • komanda stana
      • pješadijski bataljon /tri bataljona/
      • četa MB120mm
      • mješovita baterija
      • pozadinska četa

Brigada je bila trojne formacije, bataljonskog sastava sa tri pješadijska bataljona, kasnije i 4.lpb,  jedinicama za podršku i prištabskim jedinicama. Jedinica za artiljerijsku podršku je bila minobacačka četa 120mm i mješovita baterija LRL128. Pod prištabskim jedinicama podrazumjevaju se vod vojne policije, izviđački vod, pionirski vod, vod veze i komanda stana. Logističku podršku brigade izvršavala je pozadinska četa.

Formacija brigade broj 111.978 iznosila je 1.711 pripadnika, a po planu popune 1.lpbr iz 1992. godine,  formacija je bila: oficira 89, podoficira 134, vojnika 1272. Ukupno vojnih obveznika 1.499 pripadnika; motornih vozila 46. Prosječna starost boraca 33 godine života.

Raspoređeno u ratne jedinice brigade 4.800 boraca  ili 279%, dva puta više od formacije.

Brojčana popunjenost ratnih jedinica brigade tokom rata najveće je bilo prilikom organizacijko-formacijske reorganizacije od TO u 1.lpbr u maju i junu 1992. godine, iznosilo je 2.577 mobilisanih i preraspoređenih prvih boraca. Krajem 1993. godine mobilisano je još 387 boraca, a 1994. godine 414 borca, zatim 1995. godine 333 boraca od vojnih obeznika raspoređenih na radnu obavezu i prekomandom iz 4.lpb, jer su gubici brigade bili najteži i trebalo je popuniti jedinice. U 1996. godini mobilisano je samo 5 boraca.[1] Ukupna raspoređenost u jedinicama brigade preko 4.800 pripadnika

godinaUkupno%345ispod%formacije
1992.2.78557,66%2435272782785162,20%
1993.58312,07%538331258333,95%
1994.68214,12%64629768239,72%
1995.76915,92%721341476944,79%
1996.110,23%11110,64%
ukupno4.830100%4.351368111281,30%

U kategoriji (3) vojnika raspoređeno je  90%, (4) podoficira 8% i (5) oficira 2%. Popuna je bila izvršena sa 2,5 puta više u odnosu na formaciju brigade i pridodate jedinice.

U odnosu na mjesec i godinu raspoređenih boraca u jedinice brigade stanje je:

mjesecUkupno%1992.1993.1994.1995.1996.
011122,32%4121419
023958,18%28322441
031523,15%9532241
04801,66%282527
05124225,71%1120473441
0698220,33%850432564
073547,33%170972265
0855511,49%410555040
091463,02%63241742
102344,84%102811536
114268,82%492259296
121523,15%21226049
ukupno4.830100%2.78558368276911

Najveća popuna kod raspoređenih pripadnika u jedinice brigade bila je u maju 1992. godine u vrijeme gašenja JNA i njene preformacije u jedinice VRS.

Nastavite sa čitanjem

Ozren 1995-Proljeće-95

Godišnjica Bitke na Ozrenu –

21.7.1995. godine, počinje operacija 35. divizije (Treći korpus ABiH) nazvana „Proljeće 95-jedan“,

juli 1995.

29.4.2022.

Višković: Presuda Mahmuljinu neobjašnjiva

Detalji presude Mahmuljinu: Znao da mudžahedini planiraju zločine, ali ništa nije učinio da ih spriječi

Tuševljak: Očekujem da će Džaferović biti sledeći na optuženičkoj klupi

Borbe na Podsijelovu

str. 149

Operacija Trećeg kurpusa, odnosno 35. divizije pod tajnim nazivom„Proljeće-95“, sa ciljem osvajanja grede Podsjelova („kapija Ozrena“) i odsijecanja Vozuće, među inostranim mudžahedinima šifrovanog naziva «Fethul-mubin» – «jasna pobjeda» počela je u zoru  27. 5.1995. godine, na Spasovdan, i trajala do 30. maja. U njoj je učešće uzelo 1. 500 muslimanskih vojnika. [1]
Operaciji je prethodilo višemjesečno izviđanje i snimanje srpskih položaja i minskih polja, te fiktivni napad u rejonu Medića izveden sedmicu ranije.

Nastavite sa čitanjem

Godišnjica smrti Nemanje Segića

major Nemanja Segić

12.11.1948. – 22.6.2002.

Major, komandant Rejonskog štaba Teritorijalne odbrane Šibovska, opštine Prnjavor i komandant 2.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lake pješadijske brigade 1.KKVRS.

U borbama za proboj Koridora, teže ranjen na Ceru Mišinci 17.6.1992. godine. Preminuo u bolnici Banja Luci od posljedica saobraćajnog udesa u Naseobina Lišnja, grad Prnjavor. Sahranjen je u gradskom groblju Prnjavor.

Ranjeni k-dant 2.pb k1k Nemanja Segić sa vezistima brigade.

Odlikovan medaljom majora Milana Tepića, na Vidovdan 1994. godine.

Nemanja Segić major

Koridor 92

Godišnjica proboja „Koridora 1992.“

Dodik: “Koridor 92 najčistija, najsvjetlija i najvažnija pobjeda Vojske Republike Srpske

G.S.21.06.2026 10:39

Foto: Agencije

BANjALUKA – Veličanstvena operacija “Koridor 92”, bila je i ostala najčistija, najsvjetlija i najvažnija pobjeda Vojske Republike Srpske (VRS) u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, istakao je predsjednik SNSD-aMilorad Dodik.

22.6.20925

Koridor 28.6.1992.

https://www.glassrpske.com/lat/novosti/politika/od-operacije-koridor-92-vrs-navrsavaju-se-33-godine-heroji-na-nebu-i-zemlji/584548

RTRS

https://www.rtrs.tv/av/pusti.php?id=130370

Proboj koridora na terenu obznanjen improvizovanim putokazima na daskama: Ne pucajte, braćo, mi smo Srbi

Vedrana Kulaga Simić
Duge njive
BANjALUKA – Teške borbe vođene su širom fronta. Brigade su brojale mrtve i ranjene, ali koridor prema Srbiji je morao biti probijen i to do Vidovdana, makar bio i kozja staza kako je glasilo naređenje koje je izdao general Momir Talić kada je odlučeno da se krene u pohod jer drugog izlaza nije bilo.

17.6.1992. oslobođen Cer (Mišinci) na Derventskom ratištu

Nastavite sa čitanjem

Ozren 1994.

Gogdišnjica od Ozrenskog ratišta

Borbe za Ozren

Ozren

Ozren je planina u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Geografska cjelina Ozrena je administrativno i teritorijalno podijeljena u okvirima  opština: DobojGračanicaLukavacBanovićiZavidovići i Maglaj. Najviši vrh se zove Velika Ostravica i ima nadmorsku visinu od 918 metara. To je ujedno i jedini vrh čija visina prelazi 900 metara. Ostali značajni ozrenski vrhovi su: Krstata Ploča 893 m.n.v., Kraljica 883 m.n.v., Bojište 848 m.n.v. itd.

Zbog jakog napada muslimanskih snaga u rejonu s.Svinjašnica, na južnim padinama planine Podcijelovo, Ozren, koji su uspjele da probiju dio linije odbrane u zoni odgovornosti 1.laktaške lpbr. Komanda 1.KK VRS  17.6.1995. naređenje 1.prnjavorskoj brigadi da odmah uputi jedan vod „Vukova sa Vučijaka“ u rejon Svinjašnjice sa ciljem sprečavanje daljeg proboja neprijatelja i učvršćivanje linije odbrane. Zatim, u toku dana, što hitnije, pripremiti 2. pješadijski bataljon za marš sa svim potrebnim sredstvima i krenuti u rejon s.Svinjašnice i stupi u b/d i preuzme liniju odbrane prema naređenju komande 1.laktaške lpbr

Dok organizujemo pokret jedinice brigade na Ozren 18.6.1994. godine, na Ozrenu naši borci vode žestoke borbe.

greda Podsijelova,,

U rejonu kote 706 – Podsijelovo – muslimani žestoko napadaju, napadnuta je  Đurina policija, 9.bvp OG Doboj, devet izvanrednih momaka je poginulo, u pomoć im pristižu „Vukovi sa Vučijaka“ na čelu s komandirom Sančanin Bogoljubom i u toj borbi imamo trojicu lakše ranjenih boraca: Jerinić Neđu, Jovanović Zorana i Aleksić Slobodana.

Đurina policija

Na Ozrenu je brigada, izuzev 3. pješadijskog bataljona koji je još uvijek drži položaje na desnoj obali r. Bosne, u  rejonu s.Jabučić Polje, Dobojsko ratište, jer te položaje 1.vučijačka lp brigada nije mogla preuzeti zbog nedostatka ljudstva.

Komanda brigade razmješta se u s.Gornjoj Brijesnici, Ozren,  je pod otvorenim nebom, nemamo se gdje smjestiti, uslovi za rad su gotovo nemogući. Ubrzano radimo na uspostavljanju linije odbrane, urađen je je dobar dio rovova, a pridodat nam vod inženjerije inžb 1.KK sa komandirom st.vodnikom Radić Stanojem vrši zaprečavanje prednjeg kraja odbrane.

Mandini lavovi

Naređenje je da se vrate izgubljeni položaji od prije nekoliko dana. Pojačanja stižu. Pridodati su nam Mandini borci sa Majevice iz Ugljevika.

Nastavite sa čitanjem

Danas zakazano tradicionalno druženje boraca 1.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lpbr u prostorijama mjesne zajednice Donji Vijačani, ispred spomen ploče poginulim borcima VRS mjesne zajednice i spomen biste komandantu Žiki Kuzmanoviću. Veliki pozdrav 1. bataljonu!

Bilo okupljanje 16.10.2022.

13.10.1991.godine. Obilježavanje značajnog datuma za grad Prnjavor i njegovanje tradicije, čivanje uspomene na ovaj dan i Otadžninski rat 1991- 1995. godine, poginule borce i pripadnike 1.pješadijskog bataljona /odreda 1.prnjavorske lake pješadijske brigade 1.KK VRS / 1.teritorijalnog odreda Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor

1.pb, 1996.

2.okbr

Obilježavanje godišnjice formiranja Druge oklopne brigade VRS 1.KK VRS

8.6.2026.

U Banjaluci je  obilježeno godišnjica od formiranja Druge oklopne brigada 1.KK Vojske Republike Srpske (10.6.1992.) koja je dala nemjerljiv doprinos u očuvanju Republike, njenog stanovništva i teritorije.

Brigada je u svom sastavu imala 106 boraca raspoređenih sa područja grada Prnjavora: jedan borac je poginuo i 14 boraca su ranjeni ( 12 sa statusom RVI, jedan borac bez statusa RVI i jedan borac RVI se odselio u Banja Luku).

1.lpbr Prnjavor sadejstvovala je sa 2.okbr u borbama na Brodskom ratištu, kada je omogućila uvođenje tenkova 2.okbr preko Odobnog kanala u rejonu Zborišta., i dalje za oslobođenje Broda

U borbama na Obodnom kanalu 1.lpbr od dodjeljenih tenkova T55 formirala svoj tenkovski vod sa posadom iz sastava brigade

I na Ozrrenskom ratištu 1.lpbr Prnjavor pridodat je i jedan vod tenkova T55 iz sastava 2.okbr.

2.okbr

Brigada je osnovana 10. juna 1992. od ljudstva i borbene tehnike Školskog centra OMJ JNA „Petar Drapšin“, Banja Luka  Prvi komandant, ujedno zadužen i za formiranje brigade, bio je tadašnji pukovnik,  Slavko Lisica  Sedište brigade bilo je na  Manjači  i u banjalučkoj kasarni  Vrbas. Imala je oko 2.000 pripadnika. Popunjavana je vojnim obveznicima sa prostora oko 40 opština.

U formaciji je imala: komandu, komandu stana, četu veze, izviđačku četu, vod vojne policije, dva oklopna bataljona, mješoviti artiljerijski divizion, laki samohodni artiljerijsko-raketni divizion PVO, inženjerijski bataljon i pozadinski bataljon.

Ratni put brigade

Tokom operacije Koridor, 2. oklopna brigada nalazila se u sastavu Taktičke grupe 3. Krajem 1992. brigada je razmeštena u širi rejon  Doboja  i  brčanskog koridora, gde je i provela najveći deo rata.

U decembru 1993, elementi brigade učestvuju u neuspelom pokušaju zatvaranja  tešanjskog  džepa u sklopu operacije  Drina 93.[  U jeku operacije „Uragan“ ARBiH, krajem septembra 1995, elementi 2. oklopne brigade na čelu sa komandantom  Mikom Škorićem  uspevaju da u odsudnom trenutku zaustave neprijateljevu ofanzivu, time sprečivši pad Doboja.

Brigada je odmah po slamanju ofanzive ARBiH na Doboj poslata na Manjaču, gde je zajedno sa 16. krajiškom motorizovanom brigadom dobila zadatak da zaustavi dalji prodor  HV  dolinom  Vrbasa. Kako je u međuvremenu otpočeo  Dejtonski mirovni proces, brigada je krajem novembra 1995. dočekala kraj rata na Manjači.

Brigada je tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata  izgubila 99 boraca, a 345 ih je ranjeno

Brigadom su komandovali: pukovnik Slavko Lisica (od juna do novembra 1992), pukovnik Borislav Kojić (od novembra 1992. do aprila 1993), potpukovnik Miko Škorić (od aprila 1993. do septembra 1994) i potpukovnik Dragomir Keserović (1995-1996). Po završetku rata brigada je ušla u sastav 3. korpusa VRS kao 302. oklopna brigada, koja je nastavila tradicije 2. oklopne brigade, sve do integrisanja VRS u Oružane snage BiH. Spomen-soba brigade nalazi se u kampusu  Univerziteta u Banjoj Luci  (bivša kasarna „Vrbas“) . Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića.

Komandant 1.okb bio je i K1K Stamenko Novaković.

Promovisana monografija Druge oklopne brigade

U Banjaluci je 30.10.2023. godine  održana promocija monografije Druge oklopne brigade Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.

Godišnjica smrti Milorad Kuzmanović

major Milorad Kuzmanović

19.4.1947. – 30.5.2003.

Major, komandant 2.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lake pješadijske brigade 1.KVRS, preminuo u bolnici VMA Beograd. Sahranjen na Gradskom groblju Prnjavor.

Odlikovan medaljom zasluga za narod, na Vidovdan 1994. godine.

Formiranje 1.lpbr Prnjavor

Godišnjica 1.PRNJAVORSKE LAKE PJEŠADIJSKE BRIGADE  VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE – PREGLED 1992. – 96.

U septembru 1991. godini, nakon izvršene mobilizacije jedinica TO opštine Prnjavor i upućivanja 1. odreda TO opštine Prnjavor na Zapadno-Slavonsko ratište, zbog razvoja vojne siutuacije opština Prnjavor u sadejstvu sa Opštinskim štabom TO formira u martu 1992. godini  i 2.odred TO opštine.

Prnjavor

Aprila 1992. godine otpočela su ratna dejstva 2.odreda TO opštine Prnjavor na Bijelom brdu na Derventskom ratištu.  2.Odred TO preformiran je u bataljon, a od naših jedinica formiran je još jedan bataljon, koji su kasnije /19.5.1992. godine/ ušli u sastav 327. mt brigade Derventa pod komandu 5. korpusa JNA.

29.5.1992. godine  stigla je naredba o formiranju 1.prnjavorske lake pješadijske brigade. Opštinski štab TO je stavljen u ulogu komande brigade, a 5. korpus je reorganizovan u 1. KKVRS. [1]

početak 90 godina Trg srpskih boraca
Nastavite sa čitanjem

Godišnjica smrti Ljubomira Kalabe

9.9.1953. – 23.5.2022.

Major, komandant haubičkog diviziona 122mm M48 327/27.mtbr 1.KVRS . Preminuo u bolnici Banja Luci od posljedica bolesti. Sahranjen je u mjesnom groblju Kalabe, Velika Ilova, grad Prnjavor.

Odlikovan medaljom majora Milana Tepića, na Vidovdan 1993. godine.

Komandanti VRS