Послије успјешно завршених борби око одбране Новог Града, бригада је извучена у рејон с. Омарска, Приједор на мобилизацијско сређивање и у резерву ОГ-1, односно 1. дивизије ВРС 1.КК ВРС.
По наређењу бригада 8.11.1995. године преузима зону одговорности од 16.кмтбр 1.КК у ОГ-9. Добој , поново Теслићко ратиште.
Vitkovci 1995.
Стање по елементима б/г у зони одговорности бригаде на дан 8.11.1995. :[1]
Komanda jedinice 1.lpbr Prnjavor u saradnji sa komandom 1.KK VRS u čijem je sastavu, neprekidno je pratilo stanje popune jedinice, vrši analizu i po potrebi preduzima potrebne mjere pobiljšanja, naročito dobrovoljnog popunjavanja boraca, i o tome redovno dostavlja izvještaj komandi korpusa.
Popuna u VRS vršila se na osnovu opšte vojne obaveze sa profesionalnim vojnim licima, licima u rezervnom sastavu, vojnicima na služenju vojnog roka i dobrovljcima. I u zadnjim godinama rata predstavljala je veliki problem, jer nije bilo dovoljnih vojnih obveznika za popunu jedinica VRS zbog gubitaka.
Prema formaciji precizno je određen formacijski sastav štabova i jedinica VRS. Njome se, prema ulozi i zadacima, utvrđuje broj mjesta za popunu, potreban profil kadrova prema stručnoj spremi i VES, njihov međusobni odnos i grupisanje po nižim organizacijskim jedinicama i određuje vrsta , količina i raspored ličnog i zajednićčkog naoružanja i vojne opreme.[1]
Naredbom komandanta 1.Krajiškog korusa VRS od 20.5.1992. godine formirana je 1.prnjavorska laka pješadijska brigada. Brigada je bila u formacijskom sastavu 1. KK VRS.[2]
Komandant
komanda brigade
štab
vod vojne policije
izviđački vod
larv PVO
pionirski vod
mješoviti POV
vod veze
komanda stana
pješadijski bataljon /tri bataljona/
četa MB120mm
mješovita baterija
pozadinska četa
Brigada je bila trojne formacije, bataljonskog sastava sa tri pješadijska bataljona, kasnije i 4.lpb, jedinicama za podršku i prištabskim jedinicama. Jedinica za artiljerijsku podršku je bila minobacačka četa 120mm i mješovita baterija LRL128. Pod prištabskim jedinicama podrazumjevaju se vod vojne policije, izviđački vod, pionirski vod, vod veze i komanda stana. Logističku podršku brigade izvršavala je pozadinska četa.
Formacija brigade broj 111.978 iznosila je 1.713 pripadnika, a po planu popune 1.lpbr iz 1992. godine, formacija je bila: oficira 89, podoficira 134, vojnika 1272. Ukupno vojnih obveznika 1.499 pripadnika; motornih vozila 46. Prosječna starost boraca 33 godine života.
Raspoređeno u ratne jedinice brigade 4.800 boraca ili 281%, dva puta više od formacije.Operativna popuna formacijskih osnovnih jedinica brigade tokom rata iznosila je 2.600 boraca uključujući odred „Vukova sa Vučijaka“ i oko 140 pripadnika 4.pb angažovanih u zoni borbenih dejstava brigade.
jedinica
Ukupno
%
5
4
3
Starost
1.pb
624
23,64%
15
70
539
29,17
2.pb
803
30,42%
18
63
722
30,63
3.pb
480
18,18%
8
33
439
31,38
4.pb
143
5,42%
3
8
132
41,10
čmb120
32
1,21%
2
30
29,09
iv
55
2,08%
4
51
23,14
k-dabr
25
0,95%
20
3
2
40,80
ks
52
1,97%
10
42
29,36
larv PVO
35
1,33%
1
3
31
26,94
mbLRL
7
0,27%
1
6
25,29
mpov
14
0,53%
1
13
27,20
odredVV
87
3,30%
87
24,73
pionv
25
0,95%
25
31,96
pozč
145
5,49%
6
14
125
31,94
vv
38
1,44%
2
6
30
26,67
vvp
75
2,84%
2
10
63
24,87
Ukupno
2640
100,00%
76
227
2.337
29,64
Popunjenost brigade ljudstvom od 2.640 pripadnika tokom rata u odnosu na formaciju iznosila je 180% više u odnosu na formaciju. Oficira je bilo 89%, njenog sastava sve rezervni oficiri, podoficira 295% sve rezervni sastava i vojnika 150%. Prosječna životna dob pripadnika brigade bila je 30 godina. Popunjenost brigade je bila sa 14 opština Republike Srpske, pretežno iz Bosanske Krajine.Preko 90% sa teritorije opštine Prnjavor, najviše iz grada oko 17%,Banja Luka, Čelinac, Derventa, Doboj, Laktaši i Teslić oko 0,50%.
Brojčana popunjenost ratnih jedinica brigade tokom rata najveće je bilo prilikom organizacijko-formacijske reorganizacije od TO u 1.lpbr u maju i junu 1992. godine, iznosilo je 2.577 mobilisanih i preraspoređenih prvih boraca. Krajem 1993. godine mobilisano je još 387 boraca, a 1994. godine 414 borca, zatim 1995. godine 333 boraca od vojnih obeznika raspoređenih na radnu obavezu i prekomandom iz 4.lpb, jer su gubici brigade bili najteži i trebalo je popuniti jedinice. U 1996. godini mobilisano je samo 5 boraca.[1] Ukupna raspoređenost u jedinicama brigade po spisku biulo preko 4.800 pripadnika
godina
Ukupno
%
3
4
5
ispod
%formacije
1992.
2.785
57,66%
2435
272
78
2785
162,20%
1993.
583
12,07%
538
33
12
583
33,95%
1994.
682
14,12%
646
29
7
682
39,72%
1995.
769
15,92%
721
34
14
769
44,79%
1996.
11
0,23%
11
11
0,64%
ukupno
4.830
100%
4.351
368
111
281,30%
U kategoriji (3) vojnika raspoređeno je 90%, (4) podoficira 8% i (5) oficira 2%. Popuna je bila izvršena sa 2,5 puta više u odnosu na formaciju brigade i pridodate jedinice.
U odnosu na mjesec i godinu raspoređenih boraca u jedinice brigade stanje je:
mjesec
Ukupno
%
1992.
1993.
1994.
1995.
1996.
01
112
2,32%
41
21
41
9
02
395
8,18%
28
322
44
1
03
152
3,15%
95
32
24
1
04
80
1,66%
28
25
27
05
1242
25,71%
1120
47
34
41
06
982
20,33%
850
43
25
64
07
354
7,33%
170
97
22
65
08
555
11,49%
410
55
50
40
09
146
3,02%
63
24
17
42
10
234
4,84%
102
81
15
36
11
426
8,82%
49
22
59
296
12
152
3,15%
21
22
60
49
ukupno
4.830
100%
2.785
583
682
769
11
Najveća popuna kod raspoređenih pripadnika u jedinice brigade bila je u maju 1992. godine u vrijeme gašenja JNA i njene preformacije u jedinice VRS.
Operacija Trećeg kurpusa, odnosno 35. divizije pod tajnim nazivom„Proljeće-95“, sa ciljem osvajanja grede Podsjelova („kapija Ozrena“) i odsijecanja Vozuće, među inostranim mudžahedinima šifrovanog naziva «Fethul-mubin» – «jasna pobjeda» počela je u zoru 27. 5.1995. godine, na Spasovdan, i trajala do 30. maja. U njoj je učešće uzelo 1. 500 muslimanskih vojnika. [1] Operaciji je prethodilo višemjesečno izviđanje i snimanje srpskih položaja i minskih polja, te fiktivni napad u rejonu Medića izveden sedmicu ranije.
Major, komandant Rejonskog štaba Teritorijalne odbrane Šibovska, opštine Prnjavor i komandant 2.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lake pješadijske brigade 1.KKVRS.
U borbama za proboj Koridora, teže ranjen na Ceru Mišinci 17.6.1992. godine. Preminuo u bolnici Banja Luci od posljedica saobraćajnog udesa u Naseobina Lišnja, grad Prnjavor. Sahranjen je u gradskom groblju Prnjavor.
Ranjeni k-dant 2.pb k1k Nemanja Segić sa vezistima brigade.
Odlikovan medaljom majora Milana Tepića, na Vidovdan 1994. godine.
BANjALUKA – Veličanstvena operacija “Koridor 92”, bila je i ostala najčistija, najsvjetlija i najvažnija pobjeda Vojske Republike Srpske (VRS) u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, istakao je predsjednik SNSD-aMilorad Dodik.
Duge njiveBANjALUKA – Teške borbe vođene su širom fronta. Brigade su brojale mrtve i ranjene, ali koridor prema Srbiji je morao biti probijen i to do Vidovdana, makar bio i kozja staza kako je glasilo naređenje koje je izdao general Momir Talić kada je odlučeno da se krene u pohod jer drugog izlaza nije bilo.
Petak 26. jun. Sve jedinice od ranog jutra su bile, stoji u ratnim zapisima komande, izložene snažnim dejstvima neprijateljske artiljerije iz rejona Gradačac, Modriča, Jakeš, Debela Lipa, Odžak i Plehan. Ali za taj dan je bio cilj da se dvije srpske vojske, koje su išle u susret jedna drugoj, spoje i to “čelom u čelo”. Veza je u početku postojala, ali je kasnije prekinuta. Pola dana, sa dva kraja kukurizišta, gledali su se Krajišnici i Posavci, odmjeravali, ispitivali. Bilo je i prepucavanja, da bi se u jednom momentu i začulo “ne pucajte braćo, mi smo Srbi”…….(Glas Srpske)
17.6.1992. oslobođen Cer (Mišinci) na Derventskom ratištu
Ozrenje planina u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Geografska cjelina Ozrena je administrativno i teritorijalno podijeljena u okvirima opština: Doboj, Gračanica, Lukavac, Banovići, Zavidovići i Maglaj. Najviši vrh se zove Velika Ostravica i ima nadmorsku visinu od 918 metara. To je ujedno i jedini vrh čija visina prelazi 900 metara. Ostali značajni ozrenski vrhovi su: Krstata Ploča 893 m.n.v., Kraljica 883 m.n.v., Bojište 848 m.n.v. itd.
Zbog jakog napada muslimanskih snaga u rejonu s.Svinjašnica, na južnim padinama planine Podcijelovo, Ozren, koji su uspjele da probiju dio linije odbrane u zoni odgovornosti 1.laktaške lpbr. Komanda 1.KK VRS 17.6.1995. naređenje 1.prnjavorskoj brigadi da odmah uputi jedan vod „Vukova sa Vučijaka“ u rejon Svinjašnjice sa ciljem sprečavanje daljeg proboja neprijatelja i učvršćivanje linije odbrane. Zatim, u toku dana, što hitnije, pripremiti 2. pješadijski bataljon za marš sa svim potrebnim sredstvima i krenuti u rejon s.Svinjašnice i stupi u b/d i preuzme liniju odbrane prema naređenju komande 1.laktaške lpbr
Dok organizujemo pokret jedinice brigade na Ozren 18.6.1994. godine, na Ozrenu naši borci vode žestoke borbe.
greda Podsijelova,,
U rejonu kote 706 – Podsijelovo – muslimani žestoko napadaju, napadnuta je Đurina policija, 9.bvp OG Doboj, devet izvanrednih momaka je poginulo, u pomoć im pristižu „Vukovi sa Vučijaka“ na čelu s komandirom Sančanin Bogoljubom i u toj borbi imamo trojicu lakše ranjenih boraca: Jerinić Neđu, Jovanović Zorana i Aleksić Slobodana.
Đurina policija
Na Ozrenu je brigada, izuzev 3. pješadijskog bataljona koji je još uvijek drži položaje na desnoj obali r. Bosne, u rejonu s.Jabučić Polje, Dobojsko ratište, jer te položaje 1.vučijačka lp brigada nije mogla preuzeti zbog nedostatka ljudstva.
Komanda brigade razmješta se u s.Gornjoj Brijesnici, Ozren, je pod otvorenim nebom, nemamo se gdje smjestiti, uslovi za rad su gotovo nemogući. Ubrzano radimo na uspostavljanju linije odbrane, urađen je je dobar dio rovova, a pridodat nam vod inženjerije inžb 1.KK sa komandirom st.vodnikom Radić Stanojem vrši zaprečavanje prednjeg kraja odbrane.
Mandini lavovi
Naređenje je da se vrate izgubljeni položaji od prije nekoliko dana. Pojačanja stižu. Pridodati su nam Mandini borci sa Majevice iz Ugljevika.
Danas zakazano tradicionalno druženje boraca 1.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lpbr u prostorijama mjesne zajednice Donji Vijačani, ispred spomen ploče poginulim borcima VRS mjesne zajednice i spomen biste komandantu Žiki Kuzmanoviću. Veliki pozdrav 1. bataljonu!
1.pb smotra 13.10.1992.14.6.2026. Donji Vijačani14.6.2026.
Bilo okupljanje 16.10.2022.
13.10.1991.godine. Obilježavanje značajnog datuma za grad Prnjavor i njegovanje tradicije, čivanje uspomene na ovaj dan i Otadžninski rat 1991- 1995. godine, poginule borce i pripadnike 1.pješadijskog bataljona /odreda 1.prnjavorske lake pješadijske brigade 1.KK VRS / 1.teritorijalnog odreda Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor
U Banjaluci je obilježeno godišnjica od formiranja Druge oklopne brigada 1.KK Vojske Republike Srpske (10.6.1992.) koja je dala nemjerljiv doprinos u očuvanju Republike, njenog stanovništva i teritorije.
Brigada je u svom sastavu imala 106 boraca raspoređenih sa područja grada Prnjavora: jedan borac je poginuo i 14 boraca su ranjeni ( 12 sa statusom RVI, jedan borac bez statusa RVI i jedan borac RVI se odselio u Banja Luku).
1.lpbr Prnjavor sadejstvovala je sa 2.okbr u borbama na Brodskom ratištu, kada je omogućila uvođenje tenkova 2.okbr preko Odobnog kanala u rejonu Zborišta., i dalje za oslobođenje Broda
U borbama na Obodnom kanalu 1.lpbr od dodjeljenih tenkova T55 formirala svoj tenkovski vod sa posadom iz sastava brigade
I na Ozrrenskom ratištu 1.lpbr Prnjavor pridodat je i jedan vod tenkova T55 iz sastava 2.okbr.
Brigada je osnovana 10. juna 1992. od ljudstva i borbene tehnike Školskog centra OMJ JNA „Petar Drapšin“, Banja Luka Prvi komandant, ujedno zadužen i za formiranje brigade, bio je tadašnji pukovnik, Slavko Lisica Sedište brigade bilo je na Manjači i u banjalučkoj kasarni Vrbas. Imala je oko 2.000 pripadnika. Popunjavana je vojnim obveznicima sa prostora oko 40 opština.
U formaciji je imala: komandu, komandu stana, četu veze, izviđačku četu, vod vojne policije, dva oklopna bataljona, mješoviti artiljerijski divizion, laki samohodni artiljerijsko-raketni divizion PVO, inženjerijski bataljon i pozadinski bataljon.
Ratni put brigade
Tokom operacije Koridor, 2. oklopna brigada nalazila se u sastavu Taktičke grupe 3. Krajem 1992. brigada je razmeštena u širi rejon Doboja i brčanskog koridora, gde je i provela najveći deo rata.
U decembru 1993, elementi brigade učestvuju u neuspelom pokušaju zatvaranja tešanjskog džepa u sklopu operacije Drina 93.[ U jeku operacije „Uragan“ ARBiH, krajem septembra 1995, elementi 2. oklopne brigade na čelu sa komandantom Mikom Škorićem uspevaju da u odsudnom trenutku zaustave neprijateljevu ofanzivu, time sprečivši pad Doboja.
Brigada je odmah po slamanju ofanzive ARBiH na Doboj poslata na Manjaču, gde je zajedno sa 16. krajiškom motorizovanom brigadom dobila zadatak da zaustavi dalji prodor HV dolinom Vrbasa. Kako je u međuvremenu otpočeo Dejtonski mirovni proces, brigada je krajem novembra 1995. dočekala kraj rata na Manjači.
Brigadom su komandovali: pukovnik Slavko Lisica (od juna do novembra 1992), pukovnik Borislav Kojić (od novembra 1992. do aprila 1993), potpukovnik Miko Škorić (od aprila 1993. do septembra 1994) i potpukovnik Dragomir Keserović (1995-1996). Po završetku rata brigada je ušla u sastav 3. korpusa VRS kao 302. oklopna brigada, koja je nastavila tradicije 2. oklopne brigade, sve do integrisanja VRS u Oružane snage BiH. Spomen-soba brigade nalazi se u kampusu Univerziteta u Banjoj Luci (bivša kasarna „Vrbas“) . Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića.
Godišnjica 1.PRNJAVORSKE LAKE PJEŠADIJSKE BRIGADE VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE – PREGLED 1992. – 96.
U septembru 1991. godini, nakon izvršene mobilizacije jedinica TO opštine Prnjavor i upućivanja 1. odreda TO opštine Prnjavor na Zapadno-Slavonsko ratište, zbog razvoja vojne siutuacije opština Prnjavor u sadejstvu sa Opštinskim štabom TO formira u martu 1992. godini i 2.odred TO opštine.
Prnjavor
Aprila 1992. godine otpočela su ratna dejstva 2.odreda TO opštine Prnjavor na Bijelom brdu na Derventskom ratištu. 2.Odred TO preformiran je u bataljon, a od naših jedinica formiran je još jedan bataljon, koji su kasnije /19.5.1992. godine/ ušli u sastav 327. mt brigade Derventa pod komandu 5. korpusa JNA.
19.5.1992. godine stigla je naredba o formiranju 1.prnjavorske lake pješadijske brigade. Opštinski štab TO je stavljen u ulogu komande brigade, a 5. korpus je reorganizovan u 1. KKVRS. [1]