Arhive kategorija: 1991.ratna

Mobilizacija TO

Mobilizacija Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor 32 godina kasnije

Mobilizacija, kao planska aktivnost prelaska na ratnu organizaciju u opštini Prnjavor, sprovedena je po mobilizacijskim pravilima bivše JNA, a prema mobilizacijskom razrezu[1].

Pregled strukture izvršenja mobilizacija prema kategoriji i polu  TO na području opštine:

kategorija   svega %  muški ženski Starost
vojnici 3184 86,15% 3167 17 33,56
podoficiri 392 10,61% 391 1 32,39
oficiri 120 3,25% 120 35,14
Ukupno 3.696 100,00% 3.678 18 33,70

Prva ratna, opšta mobilizacija jedinica i ustanova Teritorijalne odbrane opštine počela je pravovremeno od 18.9.1991. godine, bez proglašenja ratnog stanja, i počela da funkcioniše po ratnoj organizaciji i formaciji od 3.696 mobilisanih boraca. Vojnika je bilo raspoređeno 3.184 ili 86%, podoficira 392 ili 11% i oficira 120 ili 3%. Prosjek godina života boraca 34 godine života.

Mobilisano je 3.513 pripadnika TO opštine Prnjavor i popunom još 183 vojna obveznika tako da je u TO opštine raspoređeno oko 3.700 boraca.

kategorija svega    % mob popuna Starost
vojnici 3.184 86,15% 3041 143 33,56
podoficiri 392 10,61% 363 29 32,39
oficiri 120 3,25% 109 11 35,14
Ukupno 3.696 100,00% 3513 183 33,70

 

 

Amblem TO

Plansko narastanje ratne teritorijalne odbrane prema mobilizacjom planu TO opštine Prnjavor, odvijalo se postupno u najvećem broju ratnih jedinica i dinamikom izvršenja u skladu sa zahtjevima razvoja situacije na teritoriji opštine i neposrednom okruženju. Prema mobilizacijskom planu vrijeme mobilizacije štaba TO opštine i prostornih jedinica TO u mjesnim zajednicama iznosio je 12 sati, pozadinske baze 24 sata i odreda TO 18 sati. Međutim, mobilizacija je trajala nekoliko dana.

Potpuno je mobilisan samo Odred teritorijalne odbrane, dio ratne komande štaba TO i prostorne jedinice teritorijalne odbrane u mjesnim zajednicama, prema pregledu;

Pregled narastanja jedinica teritorijalne odbrane od 3.732 boraca u cilju obezbjeđenja potrebnog nivoa b/g – mobilizacije od 18.9.1991. godine.

jedinica  svega % sept okt nov dec   jan   feb   mart   apr   maj
2.mtb 44 1,18% 44
2.OdTO 673 18,03% 104 407 162
3.OdTO 26 0,70% 26
hab122 45 1,21% 28 15 2
lpav 75 2,01% 22 38 15
mb120 13 0,35% 2 8 3
odredTO 580 15,54% 320 53 45 115 5 5 27 2 8
OpŠTO 18 0,48% 7 7 2 2
PbTO 46 1,23% 12 21 13
pdv 29 0,78% 3 2 12 10 2
pionv 16 0,43% 3 3 10
pov 16 0,43% 4 6 6
rjšto 15 0,40% 8 1 1 1 4
rjtomz 1833 49,12% 934 204 35 21 15 30 108 330 156
rjVV 179 4,80% 7 115 57
vT-12 30 0,80% 2 21 7
vvp 21 0,56% 21
zšč 73 1,96% 12 1 25 17 18
Ukupno 3.732 100,00% 1.284 260 80 137 21 35 364 999 552

U prvom mjesecu  mobilizacije prema planovima popune jedinica odazvalo se 1.284 vojni obveznik ili 34 % od ukupnog broja mobilisanih-pozvanih tokom rata.

U ratne jedinice TO opštine Prnjavor, nakon izvršene mobilizacije i dopopune bilo je raspoređeno, bez prekomandi:

jedinica   svega % voj. podf.  of. Starost
2.mtb 44 1,19% 37 4 3 32,36
2.OdTO 660 17,86% 581 62 17 30,31
3.OdTO 25 0,68% 22 2 1 27,11
hab122 44 1,19% 34 6 4 32,53
lpav 73 1,98% 66 6 1 28,92
mb120 9 0,24% 7 2 32,79
odredTO 584 15,80% 455 100 29 29,27
OpŠTO 18 0,49% 1 17 42,47
PbTO 43 1,16% 32 9 2 33,88
pdv 29 0,78% 25 3 1 25,85
pionv 16 0,43% 16 32,70
pov 15 0,41% 14 1 28,70
rjšto 15 0,41% 3 4 8 40,79
rjtomz 1823 49,32% 1625 171 27 37,40
rjVV 177 4,79% 161 10 6 26,18
vT-12 26 0,70% 22 3 1 28,08
vvp 21 0,57% 21 25,55
zšč 74 2,00% 63 8 3 28,59
Ukupno 3.696 100% 3.184 392 120 31,30

 

 

 

 

Pregled rasporedjenih pripadnika TO opštine u ratne jedinice TO opštine od 5.400 pripadnika:

jedinica svega % voj. podf. of. Starost
2.mtb 200 3,71% 175 22 3 30,79
2.OdTO 1251 23,21% 1076 139 36 30,71
3.OdTO 96 1,78% 66 24 6 28,28
hab122 103 1,91% 85 12 6 30,46
lpav 117 2,17% 105 10 2 28,31
mb120 14 0,26% 12 2 33,04
odredTO 862 15,99% 640 172 50 29,16
OpŠTO 30 0,56% 4 26 41,68
PbTO 75 1,39% 59 12 4 33,49
pdv 87 1,61% 73 12 2 25,39
pionv 30 0,56% 30 32,93
pov 34 0,63% 33 1 28,86
rjšto 46 0,85% 17 18 11 40,93
rjtomz 2001 37,12% 1773 196 32 37,18
rjVV 228 4,23% 204 17 7 26,00
vT-12 38 0,71% 32 5 1 27,65
vvp 59 1,09% 50 7 2 24,90
zšč 119 2,21% 94 18 7 29,45
Ukupno 5.390 100% 4.524 671 195 31,07

Nastavite sa čitanjem

Sukobljena strana

U zoni odgovornosti 329.okbr JA

u čijem sastavu kao ojačanje upotrebljen odred TO opštine u sastavu 2.partbrTO bila je 121. brigada ZNG, Nova Gradiška

121. brigada ZNG

Odluka k-danta Odreda

Novogradiška brigada službeno je ustrojena 1. listopada 1991. godine, a njezina 1. bojna svoj ratni put je počela kao dobrovoljačka postrojba Zbora narodne garde 28. lipnja pod zapovjedništvom Željka Žgele koja je prije toga bila 3. bojna 108. brodske brigade. Od zarobljenog oružja u Novoj Gradiški osniva se još jedna bojna koja će postati 2. bojna 121. brigade. Nastavite sa čitanjem

Aktivnosti Teritorijalne odbrane opštine

U prvoj polovini 1992. godine

Prnjavor

Poslije izvršene mobilizacije jedinica Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor, odred TO, kao operativna jedinica u sastavu 2.partbr TO upućuje se na Zapadno- Slavonsko ratište, dok na postoru opštine ostaju prostorne snage teritorijalne odbrane opštine samostalni vodovi i čete TO u svim mjesnim zajedinicama opštine koje izvršavaju zadatke obezbjeđenja objekata i teritorije opštine. Slijede nekoliko događaja koji su ostavili zapise o tim događajima.

Beli orlovi

Na prostor Ribnjaka Prnjavor 11.5.1992. stigao je i zanoćio 5.bvp i izvršio neophodne pripreme za sutrašnje izvođenje borbenih dejstava u gradu Derventi. Bili su tu i starješine 5.KJA i načelnik CSB Banja Luka.(Monografija 1.bvp-birani da budu najbolji, Banja Luka, 2016. str. 56)

Nastavite sa čitanjem

Ratni put 27.mtbr i 1.mtb

Kratak prikaz ratnog puta i brojnog stanja 27.motorizovane brigade 1.KK VRS i njenog 1.mtb, Motajičkog bataljona

30 godina od Bratunačkog ratišta

BORCI POSAVINE

Počekom rata 1991.godine  5. odnosno 1.krajiški korpus imao je nekoliko jedinica koji su bili u sastavu JNA. Opština Prnjavor po planovima popune popunjavala je 6 jedinica korpusa: 3 pozadinske jedinice-PoB i 3 manevarske jedinice JNA:

  • 14.pozadinska baza JNA u Krčmaricama, skladište MES i municije, Trapistima i Mali logor, mobilisano 129;
  • 188. pontonjeriski bataljon sa razrezom od 2 v/o a mobilisano je 5 pripadnika;
  • 293. inžinjerijski puk sa razrezom od 333 v/o, a mobilisano je 143 pripadnika, i
  • 329.okbr sa razrezom od 30 v/o, a mobilisano  146 pripadnika.
    • plan je bio 691 v/o, a mobilisano 421 v/o u 5. KK.

U 7.tuzlanskom korpusu JNA, opština je popunjavala dvije jedinice:

  • 327.mtbr, vojne pošte 3164 Derventa sa najvećim planom popune sa opštine u razrezu od 935 v/o i to: 26 oficira, 31 podoficira i 878 vojnika, dok je mobilisano 976 pripadnika;
  • motorizovani bataljon, vojne pošte 6510 Derventa, kasnije Osinjska lpbr u planu popune sa 131 v/o, a mobilisano 5 v/o.
    • plan je 691 v/0, a mobilisano 981 pripadnika u 7.K JNA[1]   .
    • Ukupno mobilisamo u jedinice JNA sa područja opštine , prema prikupljenim podacima, 1.402 pripadnik i kroz popunu iz drugih jedinica 153 borca. Ukupno raspoređeno u JNA 1.555 boraca.  Kroz jedinice JNA prekomandama prošlo je još 215 boraca. Kroz jedinice prošlo i na rasporedu bilo 1.770 boraca sa područja opštine.

327.mtbr radila je i postojala još u vijeme JNA u Derventi, imala svoju formaciju, i u

27.mtbr 1.KK VRS

početku nakon formiranja i ulaska rezervnog sastava imala značajnu ulogu u odbrani sjevernog dijela Republike Srpske.

Nakon mobilizacije jedinica 5.korpusa JNA i njihovo angažovanje na Zapadno-Slavonskom ratištu, 5.10.1991. godine počelo je pozivanje vojnih obveznika sa opštine na tz.4 mjeseca rezerve u 327.mtbr u kasarnu Derventa.http://lpbr-prnjavor.info/30-godine-od-mobilizacije-u-opstini-prnjavor/

„Do sada je bilo dosta polemike o mjestu i ulozi brigade u 1.KK, posebno u TG-3. Radi objavljivanja ocjene rada jedinice potrebno je analizom dosadašnjih dejstava doći do pokazatelja o dosadašnjem periodu života i aktivnosti. Poznato je da brigada nije uspela sprovesti mobilizaciju[1] , te daje formiranjem TO stvoreno jezgro za brigadu. Sve specifičnosti treba objasniti od učesnika i to od samog početka rata, posebno sa ratnim putem svojih jedinica što realnije i sa jasnim pokazateljima“. Pukovnik Stanko Baltić, komandant 327. mtbr; Naređenje u kome traži podatke za istorijsku građu Nastavite sa čitanjem

Ratni put Odreda TO

31 godina

Odred  TO PRNJAVOR na  Zapadno-slavonskom ratištu, 13.10.1991. godine

ODBRANA SRPSKOG NARODA NA ZSR 1991-92.

Laminci

Po naredbi komande 5. korpusa Prvi prnjavorski  teritorijalni odred pod komandom kapetana prve klase Živojina Kuzmanovića sa 119 boraca i starješina po kišovitom vremenu 13.10.1991. oko 13.00 časova iz rejona prikupljanja s.Laminci, Gradiška prelazi r. Savu i uvodi se,  pod dejstvom minobacačke vatre i vatre iz snajpera, na  liniju odbrane u Donjim  Bogićevcima, u Zapadnu  Slavoniju, RH,  u zoni odgovornosti 329. oklopne brigade JA. Dijelovi ove jedinice prešli su rijeku Savu 18.8.1991. i zauzeli pravac s.Gorice – s.Donji Bogićevci – s. Dragalić- s.Medari …[1]

Za komandira Prve čete TO odreda postavljen je k1k Tomašević Slobodan.  Preko radio-Prnjavora građani su svakodnevno informisani o stanju i aktivnostima Odreda u ratnim uslovima. Nastavite sa čitanjem

2.kpbr

19.9.2022.

Obilježavanje 31 godina od formiranja Druge krajiške brigade

Prema podacima opštinskog organa evidentirano je 41 lice sa učešćem u 2.krajiškoj pješadijskoj brigadi VRS

Druga Krajiška brigada, jedna od slavnih jedinica VRS, formirana je 18. septembra 1991. godine.

Na ratnom putu dugom 3.500 kilometara od Zapadne Slavonije, Koridora života, gradačačkog, oraškog, dobojskog, sarajevskog, vlašićkog, glamočkog i bihaćkog ratišta, pa sve do Manjače, kroz brigadu je prošlo više od 23.000 boraca.

Druga krajiška brigada imala je 1.600 ranjenih boraca, od kojih 750 ratnih vojnih invalida od prve do četvrte kategorije, dok se šest boraca ove brigade vode kao nestali.

Prema istraživanju šest ranjenih pripadnika vojne pošte 7322 Banja luka, 2.krajiška pješadijska brigada 1.KK VRS sa područja opštine.

18.9.2020.

Obilježavanje 29 godina od formiranja Druge krajiške brigade

U Memorijalnom centru na Rakovačkim barama kod Banjaluke obilježeno 29 godina od formiranja Druge krajiške brigade, jedne od slavnih jedinica Vojske Republike Srpske.

Druga krajiška brigada - Foto: RTRS

Druga krajiška brigadaFoto: RTRS

Na Memorijalnom centru biće služen parastos poginulim borcima, položeno cvijeće i zapaljene svijeće.

Druga Krajiška brigada je formirana 18.09.1991. godine. Na njenom ratnom putu dugom oko 3.500 kilometara od Zapadne Slavonije, Koridora života, gradačačkog, oraškog, dobojskog, sarajevskog, vlašićkog, glamočkog i bihaćkog ratišta, pa sve do Manjače, kroz brigadu je prošlo više od 23.000 boraca.

Njih 228 je svoje živote utkalo u temelje Republike Srpske, a još šest boraca se vode kao nestali. U brigadi je bilo više od 1.500 ranjenih i povrijeđenih od kojih je više od 750 ratnih vojnih invalida.

Nastavite sa čitanjem

Inžinjerijski puk 1.KK

Inžinjerijski puk 5.Korpusa JNA, kasnije preimenovan u inžinjerijski puk 1.KK

INŽINJERIJSKI PUK u RATU

U pregledu planova razvoja ratnih jedinica JNA u Opštinskom sekretarijatu za narodnu odbranu, za 1991. godinu nalazi se 239. inžinjerijski puk 5.K JNA, brojnog naziva 5401 vojne pošte 6817 Banja Luka, sa mobilizacijskim mjestom Laktaši, zbog blizine rejona upotrebe ove jedinice, oko r.Save.

Po planu popune 333 pripadnika ratne jedinice, a mobilizacija je izvršena sa 133 vojna obveznika, još sa 12 prekomandama . Ukupno raspoređeno 145 boraca u inžinjeriji JNA.

U organizacijskom  sastavu  Puk  je  imao  sledeće  jedinice:  Komanda, Komanda  stana,  vod  veze,  vod  vojne  policije,  izviđački  vod,  pionirski bataljon  (dvije  pionirske  čete),  inženjerijski  bataljon  (četa  inženjerijske  mehanizacije,  građevinska  četa  i  mosna  četa) i  pozadinska  četa.

Prva ratna upotreba i dejstva na Zapadno-slavonskom ratištu u razminiranje minskih polja, maskiranju i utvrđivanju komandnih mjesta i vatrenih položaja sredstava podrške.

inžp 1992.

Stvaranjem VRS inžinjeriski puk JA preformiran je u inžinjerijski bataljon 1.KK VRS u kasarni Kozara Banja Luka.., vojne pošte 7039, sa popunom od 62 pripadnika sa područja opštine Prnjavor: 55 vojnika, 6 podoficira i jedan oficir.

Početak raspada SFRJ i građanskog rata

Državna kriza , raspad Jugoslavije, nastanak novih država, dolazak „plavih šljemova“, građanski rat u Bosni i Hercegovini

Da li se rat u Bosni i Hercegovini, odnosno u Jugoslaviji mogao izbjeći i svi problemi i politički konflikti mirno riješiti?. Čiji su bili interesi i kakvi ciljevi na ovim prostorima, da li međunarodne zajednice, odnosno Evrope, SAD, islamskih zemalja, unutrašnjih nacionalističkih snaga.[1]

Raspad SFRJ počinje kada jake separatističke snage u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji uz podršku međunarodne zajednice imaju cilj stvaranje samostalnih država od  bivših republika SFRJ, dok interes drugih naroda, prevashodno srpskog, nije riješen u tim republikama. JNA je imala ustavnu obavezu i dužnost da brani i štiti tadašnju zajedničku državu_SFRJ.

Pristrasnost međunarodne zajednice i stvaranje muslimansko-hrvatske koalicije u Bosni i Hercegovini, kao i islamski fundamentalizam uticali su na krizu i početak rata, jer se odustalo od ustavnih rješenja da se koncenzusom svih naroda u BiH donose odluke.  Štampa je pisala da postoje logori za obuku mudžahedina za borbu protiv HVO i VRS i da nisu došli u BiH samo da ratuju, nego da bosanske muslimane uče islamu.

Da je bilo više mudrosti među političkim strankama, rat se mogao izbjeći a kriza riješiti mirnim putem.

U prvoj ratnoj 1991. godini, kada dolazi do osnivanja nacionalnih stranaka sva tri naroda u BiH, kada počinje rat u Hrvatskoj gdje srpski narod uz pomoć JNA brani svoju slobodu i teritorije, počinje raspad SFRJ. U BiH muslimanski lideri stvaraju svoju vojsku kroz teritorijalnu odbranu, koja je bila sastavni dio oružanih snaga SFRJ. Počinju napadi na kasarne JNA, kasnije na kolone vojnika JA, napadi na srpske svatove u Sarajevu, masakr u Sijekovcu i kasnije zajedničke oružane akcije muslimansko-hrvatskih formacija.[2] U maju mjesecu 1992. godine formiran je Glavni štab VRS i stvorena Vojska Republike Srpske.

Spomen hram na Vučijaku Prnjavor

Na spomen pločama u Hramu uklesana su imena 427 poginulih i nestalih boraca VRS sa područja prnjavorske opštine. Crkva posvećena Svetom velikomučeniku knezu Lazaru.

Aktivnosti Predsjedništva SFRJ u funkciji Vrhovnog komandanta Oružanih snaga SFRJ

predsjedništvo sfrj

Slijede događaji i aktivnosti angažovanja JNA na legalnom i legitimnom sprovođenju naredbi Predsedništva SFRJ  o rasformiranju svih neregularnih oružanih snaga i o vraćanju oružja, ilegalno unetog u zemlju u  jedinicama JNA. Međutim, Slovenija i Hrvatska su odlučno izjavile da neće dozvoliti sprovođenje te naredbe na svojoj teritoriji.

Na Plitvicama, 31.3.1991. godine,  došlo je do oružanog sukoba pripadnika milicije SAO Krajine i specijalnog odreda MUP-a Hrvatske, Predsedništvo SFRJ je naredilo jedinicama JNA da podignu borbenu gotovost svojih odgovarajućih jedinica i da obezbede poštovanje prekida vatre. Jedinice JNA su trebale da obezbede mir i pravnu sigurnost građana i omoguće mirno rešenje krize. To je i bila ustavna obaveza JNA.

Prilikom demonstracija pred zgradom Komande vojno-pomorske oblasti u Splitu (6.5.1991.) protiv JNA, poginuo je jedan vojnik, a više njih je ranjeno.

Jedinice ZNG Hrvatske su kod s. Tenja napale JNA 7. jula, što je pored drugih manjih napada predstavljalo prekretnicu u ratu u Hrvatskoj u smislu da su direktni sukobi između JNA i Zbora Nacionalne Garde  postali učestali i time uveli jedinice JNA u „stavljanje“ na stranu srpskih snaga.

Predsjedništvo SFRJ iz 1991.

Predsedništvo donosi odluku 12. jula da prihvati Brionsku deklaracju i donosi naredbu o demobilizaciji svih oružanih snaga osim JNA i redovnog sastava milicije, da se na granicama SFRJ uspostavi stanje od pre 25. juna 1991, i da se deblokiraju kasarne i vojni objekti koji su, u međuvremenu, blokirani od pobunjenika. Zatim 18. jula doneta je odluka o povlačenju jedinica JNA iz Slovenije, a 29. jula jedinice su počele da napuštaju Sloveniju. Tada počinje eskaliranje otvorenog oružanog sukoba u Hrvatskoj.

Na zasedanju Sabora Hrvatske 1. avgusta predsjednik Tuđman je pozvao na nastavak „općeg rata“. Istog dana, u selu Dalj, došlo je do krvavog obračuna ZNG sa Srbima iz tog sela.

Predsjedništvo SFRJ

Organi SFRJ ulažu napore da se prekinu borbe i spor riješi mirnim putem, predstavnici otcljepljenih republika to na sastancima podržavaju, a praktično nastavljaju sa nasilnom secesijom.

Na dubrovačkom vojištu JNA je bila isprovocirana perfidnim aktima ZNG-a, Granatiranje (bombardovanje) Dubrovnika došlo je nakon što su jedinice ZNG dejstvovale iz starog dijela grada koji je kulturno-istorijski spomenik. JNA je odgovorila na te napade. JNA je optužena da je „grubo povrijedila pravila međunarodnog prava“.

Generalštab JNA i SSNO SFRJ

U izvršavanju naredbi Predsjedništva SFRJ, JNA je angažovala prioritetno oklopno-mehanizovane jedinice. Smatralo se da će u ratu na prostorima bivše Jugoslavije OMJ biti u stanju da samom svojom pojavom na bojištu spriječi krvave događaje.[3]

poslije burnih događaja u raspadu stare Jugoslavije i rješavanje kriše  u  Skupštini Jugoslavije prograšen je Ustav Savezne Republike Jugoslavije i usvojena Deklaracija, 27.4.1992. godine.

Komandant 1.KKVRS general Momir Talić u Krajiškom vojniku od 6.6.1996. str.7 kaže o početku rata.

gen.puk Momir Talić

Te noći, između 16. i 17. avgusta 1991. godine, kada smo u Gradišci, pod borbom, prelazili Savu, bio sam svjestan da idemo zaštititi srpski narod u zapadnoj Slavoniji kako mu se ne bi ponovio pokolј iz prošlog rata. Cijelu noć sam o tome razmišlјao, znao sam da je tadašnja JNA sposobna da izvrši to naređenje o tampon zoni, o razdvajanju snaga, ali uslijedile su loše, vrlo loše političke odluke. Mislim na ono kreni – stani, ona silna primirja. Još je Napoleon rekao „ako hoćeš da uništiš sopstvenu vojsku Onda samo kreni pa stani” . Ako to ponoviš nekoliko puta, to je katastrofa. Pa opet, Banjalučki korpus je izvršio naređenje. Zaštitili smo veći dio srpskog naroda u Zapadnoj Slavoniji. Druga je priča šta se to dogodilo u prolјeće 1995. godine, ali mi smo svoj posao te jeseni i zime 1991. i 1992. godine uradili.

okbr

Da je na vrijeme 12. korpus JNA, to je onaj  Novosadski korpus izvršio svoj zadata izbio u Daruvar, a Gardijska brigada u blizinu Nove Gradiške ne bi bilo tako dugog, tako krvavog rata. A baš takve naredbe su postojale. Izbjeglo bi se, ustvari bilo manje stradanje i srpskog i hrvatskog naroda. Ni jedna, pa ni ta zamisao vojnih komandi u doba nije do kraja sprovedena, jer je JNA, ponavlјam, ubijana, umrtvlјivana onim, kreni stani. Veliki uticaj na to imala je međunarodna zajednica, a oni ili nisu znali ili nusu  htjeli, ali je evidentno da nisu uvažava sve realne elemente, pogotovo istoriju ovdašnjih konflikata, su doprinijeli , rat trajao i dugo i da bude krvav. Vjerujem da će istorija, da će lјudi koji so bave naukom  pravilno složiti sve elemente koji doveli su doveli do raspada prethodne Jugoslavije. Ja kao savremenik ovih događanja u jedno sam siguran: Hrvati, veliki broj Hrvata želјeli rasturanje Jugoslavije, za to su se dugo godina  pripremali. Srbi su, najprostije kazano, mnogo čemu bili naivni. Vjerovali su iskreno u bratstvo i jedinstvo i to nije moglo u svim tim istorijskim okolnostima da se ne plati.

zgrada Štaba TO

18.8.1991. godine vojnoteritorijalni organ Ministarstva odbrane Prnjavor, po naredbi komande 329.okbr JNA Banja Luka izvršio je prvo pozivanje 20 rezervista vesa vozači oklopnih vozila.

Učešću 16.kmtb od  6.6.1996. str.18-25, ratni put Prve oklopne brigade VRS UDARNE PESNICE 6.6.1996. str.26-30, 43.mtbr JAČI OD SUDBINE  6.6.1996. str.31-37; jedinice JNA koje su prve prešle r.Savu u odbranu i zaštitu srpskog naroda u Zapanu Slavoniju 1991. godine

1992. predsudna godina rješavanja jugoslovenske krize

U Januaru, 2.1.1992. godine, uz prisustvo ličnog izaslanika generalnog sekretara UN, potpisan je u sarajevu,  Dogovor o primjeni, nazvan 15. primirje, čiji je cilj  trajni prekid vatre, kao posljedni preduslov za dolazak „plavih šljemova“, kao i mogućnost ostvarivanje mirovne misije UN u jugoslaviji.

Savezna skupština SFRJ

Slijedi Konvencija o Jugoslaviji, potpisana od 159 stranaka, saveza i udruženja iz svih dijeloiva Jugoslavije, sem Slovenije, u Skupštini SFRJ.

General armije  Veljko Kadijević, savezni sekretar za narodnu odbranu, podnosi ostavku zbog „pogoršanog zdravstvenog stanja“

Na beografski aerodrom Surčin sletela je prva grupa oficira za vezu UN.,

U Srbiju poičetak dolaska izbeglica iz Hrvatske i Slovenije, oko 25.000. Početak antiarmijske kampanje u makedoniji , što je rezultiralo da 21. februara postignut dogovor o izmještanju jedinica JNA iz Makedonije.

Skupština Jugoslavije ocjenila je da kontinuitet Jugoslavije ne može biti doveden u pitanje, te da će razgraničenje sa sekcesinističkim republikama biti najbroblematičnije.

Donijeta je odluka o pripremi zakonskog akta o ostvarivanju prava naroda na samoopredeljenje i o rekonstrukciji Jugoslavije

Prvih dana maja 1992. godine saopšena je odluka Štaba Vrhovne komande o svođenju Vojske Jugoslavije na teritoriju i građane novostvorene državne zajednice. Povratak jedinica iz Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana. Vidi narodnaarmija12

Već 3.5.1992. godine izvršen je mučki napad muslimanskih snaga na kolonu pripadnika JNA u Sarajevu. Pobijeno je 42 vojnika i oficira JNA. Sijedi drugi mučki napad na kolonu pripadnika JNA u Tuzli , 15.5.1992. godine od strane muslimansko hrvatskih snaga. novosti 4.maj 2021

Propusti JNA u procesu raspada Jugoslavije i tokom rata

  • Ključni promašaji su koncepcijiski. Najprije, to je glolifikacija apstraktnog sistema ONOiDSZ, uz praktičnu sistemsku promociju nacionalnih vojski. JNA je nužna ,po toj koncepciji u svom okrivlju obučavala i naoružavala nacionalnu oružanu silu koja se kasnije i okrenila protiv nje.  Ima mnogo grešaka u političkoj strategiji upotrebe JNA, kao i vojničkog diletantizma u rukovođenju i komandovanju jedinicama. Operacija u Sloveniji je tipičan primjer takvog amaterizma, i to je, po mom ubeđenju, bio ključni moment koji je odredio dalju sudbiju jugoslavije. (Interviju greneral-pukovnika  Života Panića, načelnika GŠVJ, „Borbi“, Vojska, 31.12.1992. str.4-5)
  • Odluka SIV-a , posebno u dijelu koji se odnosi na angažovanje JNA, bila pogrešna, jer angažovanje vojske nije bilo u skladu sa zadatkom koji je trebalo da izvrši te da predhodno nisu preduzete sve druge mjere za sprečavanje secesije Slovenije, pre svega ekonomske. (Nikola Čubra, Vojska i razbijanje Jugoslavije, Beograd 1997. godine, str. 129)

Rat u Bosni i Hercegovini počinje 3.3.1992. godine kada je područje opštine Brod bilo izloženo otvorenoj agresiji iz Hrvatske.

Tog dana je iz Slavonskog Broda preko mosta u Brod[4] prešao veliki broj dobro naoružanih hrvatskih vojnika sa teškim naoružanjem. Napad na srpsko stanovništvo počeo je na glavnom putu Brod-Derventa, odnosno u Stadionskoj ulici, kada su hrvatsko-muslimanske vojne snage zajedno sa 108. Brigadom Zbora narodne garde zauzele centar grada.

Opština je preživjela teške trenutke tokom pokušaja zauzimanja njenih pojedinih područja, posebno Brodskog polja, koje  je pretežno bilo naseljeno srpskim stanovništvom. Stanovnici ove mjesne zajednice su pružili otpor. Uslijedila su strašna razaranja, ubistva građana. Brod je jedna od najstradalnijih opština u Republici Srpskoj, među prvim stradalim i da su sve kuće u Brodu bile porušene, da je poginuo veliki broj ljudi i da su svi preživjeli srpski stanovnici u maju bili protjerani sa prostora opštine.

Prema izjavama i dokumentima kojima raspolaže Boračka organizacija Brod, 3. marta 1992. godine u tadašnjem Bosanskom Brodu je održan sastanak predstavnika tri naroda, odnosno političkih vođa stranaka koje su imale odbornike u lokalnoj skupštini s ciljem smirivanja tenzija izazvanih sprovođenjem jednostranog referenduma, a rješenje je predložio tadašnji predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Mihajlo Srijemac.
Po povratku kući, u 16.40 časova sa područja brodskog naselja Mahala, Srijemca su iz vatrenog oružja ranili pripadnici hrvatsko-muslimanske koalicije, potpomognute snagama HOS-a iz Slavonskog Broda.

Preživjeli svjedoci tog vremena opisuju da je nastavljeno zastrašivanje lokalnog srpskog stanovništva fizičkim maltretiranjem, pljačkama i odvođenjem u logore.

Napad na Brod 3. marta bio je samo uvod za najsvirepije zločine koji su se tog mjeseca dogodili na području ove opštine.

Članovi porodica Martić i Dujanić ubijeni su 25. marta 1992. godine u Brodu, a već sutradan dogodio se pokolj u Sijekovcu.

Pripadnici regularne Hrvatske vojske, zajedno sa paravojnim hrvatsko-muslimanskim jedinicama iz BiH i Hrvatske, 26. marta 1992. godine u Sijekovcu ubili su devet srpskih civila, a narednih dana ubijeno je još 37 Srba iz ovog prigradskog naselja.
Najmlađa žrtva imala je 17, a najstarija 72 godine.
Tokom 1992. godine u Sijekovcu je ubijeno 46 srpskih civila, navodi se u dokumentima Boračke organizacije Brod.

Okupacija hrvatskih snaga prekinuta je 7. oktobra 1992. godine kada je general Slavko Lisica osmišljenom vojnom akcijom oslobodio područje opštine Brod. (sajt Glas Srpske 3.3.2020.)

Agresije Hrvatske vojske na Brod, obilježena 21 godina 

3.3.2013.

Služenjem parastosa i polaganjem vijenaca i cvijeća, te paljenjem svijeća za srpske žrtve, danas će u Brodu biti obilježena 21 godina od agresije hrvatske vojske na ovu opštinu.Obilježavanje će biti održano ispred spomen-obilježja kod Osnovne škole „Sveti Sava“ u Brodskom Polju. Iz opštinske Boračke organizacije podsjećaju da je 3. mart datum koji je u istoriji Broda upisan kao dan kada su Srbi sa područja tadašnje opštine Bosanski Brod 1992. godine bili izloženi otvorenoj agresiji regularne vojske Republike Hrvatske, potpomognute paravojnim oružanim formacijama Hrvata i muslimana iz Broda. Ovim činom počeo je rat u BiH, ističu u Boračkoj organizaciji. Trećeg marta 1992. godine regularne jedinice Vojske Hrvatske prešle su otvoreni most između Slavonskog Broda i tada Bosanskog Broda i počinila brojne zločine nad srpskim stanovništvom za koje još niko nije odgovarao. Sa više od dvije hiljade dobro naoružanih hrvatskih vojnika preko mosta je prevezen veliki broj pješadijskog naoružanja, uključujući i topove. Dan prije otvaranja mosta, koji je omogućio prelazak oružanim snagama iz Hrvatske na teritoriju BiH, na njemu su se sastale delegacije iz Hrvatske i BiH, koje su predvodili predsjednik SO Slavonski Brod Jozo Meter i ministar unutrašnjih poslova BiH Alija Delimustafić. Tom prilikom, slaveći formiranje hrvatsko-muslimanskog bloka, javno su vezivali hrvatsku i muslimansku zastavu. Hrvatska je otvaranje mosta uslovila povlačenjem snaga JNA 25 kilometara od granice, čime je srpski narod u Brodu i okolini ostao nezaštićen. Hrvatska vojska je odmah po ulasku u Brod počinila brojne zločine. Žrtve agresije hrvatskih oružanih snaga bile su ujedno prve žrtve rata u BiH. U noći 3. marta 1992. godine dok se kući vraćao sa sastanka multinacionalnog Kriznog štaba ranjen je tadašnji predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Brod Mihajlo Sremac. „Pucano je iz blizine. To se desilo nakon što je ispred moga vozila prošla kolona automobila u kojima su se nalazili predstavnici republičkih institucija koji su prisustvovali sastanku u Brodu. U jednom od tih vozila nalazio se i Ejup Ganić, tadašnji potpredsjednik Predsjedništva BiH koji je na ovom sastanku predstavljao delegaciju SDA“, rekao je Sremac Srni. Od tog dana u Brodu više nije djelovala legalno izabrana vlast, već je vlast preuzela koalicija HDZ–SDA. Na mostu na Savi koji spaja dva Broda i koji je do tada nosio ime „Most bratstva i jedinstva“ bila je istaknuta tabla sa natpisom „Srbima i psima – zabranjem prelaz“. U samom gradu počela je hajka na Srbe. NJima je zabranjen izlazak iz kuća i stanova. Napadi su bili svakodnevni. Grad Brod postaje pakao za Srbe. Prijetnje premlaćivanjem bile su svakodnevne. Zabilježene su i prve žrtve koje je organizovala sama vlast. Grupa hrvatskih bojovnika, koje je predvodio Alija Halibašić, 25. marta ujutro oko 5.00 časova upadaju u kuću Andrije Martića i ubijaju njega, njegovog sina Momira i komšinicu Dušanku Dujanić koja se tu zatekla. Bio je to uvod u masovni zločin koji će se dan kasnije desiti u prigradskom naselju Sijekovac gdje je u jednom danu ubijeno dvadeset Srba od kojih je najmlađa žrtva bio sedamnaestogodišnji Dragan Milošević a najstarija Jovo Zečević koji je imao 72 godine. Narednih dana ubijeno je još četrdeset civila. NJihova tijela su danima „vožena“ u hladnjači da bi kasnije bila bačena u rijeku Savu. Veliki broj Srba završio je u hrvatsko-muslimanskim logorima, kojih je u Brodu bilo deset. Bilo je zatočeno oko dvije hiljade, uglavnom civila, srpske nacionalnosti. Logoraši su svakodnevno bili izloženi zlostavljanu, mučenju i ubijanju. „Mi žene, odvođene smo na prvu borbenu liniju i tu su nas silovali. Hrvatski vojnici izlazili su iz rovova jedan po jedan i iživljavali se nad nama. Moje sapatnice i ja smo od silovanja gubile svijest. Posebno mi je u sjećanju ostala golgota jedne mlade žene koju su živu pekli na ringli. Poslije su je silovali pa ubili“ – ispričala je svojevremeno Bošnjakinja iz Bosanskog Kobaša Hazba Nuhić, koja je zbog navodne saradnje sa Srbima dovedena u logor Polet u Brodu. Zbog zločina koje su pripadnici regularnih oružanih snaga iz Hrvatske počinili na teritoriji Broda, Opštinsko udruženje za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila, zajedno sa Udruženjem logoraša iz ovog grada, još 2002 .godine podnijelo je Haškom sudu prijavu protiv osumnjičenih za ratne zločine počinjene nad Srbima na području opštine Brod. Osim dokumentacije o zločinu u Sijekovcu, Haškom tužilaštvu je dostavljena i dokumentacija o likvidaciji 226 Srba u brodskoj opštini dok su njom gospodarile hrvatske i bošnjačke snage. Kasnije je ovaj predmet ustupljen Tužilaštvu BiH za ratne zločine, ali ni do današnjeg dana ovaj zločin nije procesuiran.U Brodu su uvjereni da u Sudu BiH jednostavno bježe od ovog predmeta zbog pitanja koja bi se pred sudom otvorila. „Zna se da su trupe tada međunarodno priznate države Republike Hrvatske ušle u Brod 3.marta 1992.godine. Zna se da su učestvovale u svim zločinima na području brodske opštine. Otvaranjem ovog slučaja potpuno bi se razobličila uloga Hrvatske u paljenju ratnog požara u BiH. A to je ono što,izgleda, međunarodnim krugovima nikako ne odgovara. To ne odgovara ni Hrvatskoj, ni bošnjačkom rukovodstvu u Sarajevu. NJima su Srbi krivi za sve, jer su svjetski moćnici unaprijed odlučili da srpski narod optuže za sve loše što se dogodilo u prethodnoj Jugoslaviji. Na nama je da dokažemo suprotno“, kaže predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Brod Marko Grabovac. On upozorava da Sud i Tužilaštvo BiH, izjavama da se „radi na predmetu Brod“, stalno obmanjuje srpske žrtve. „Pa prošlo je više od 20 godina od zločina, a još niko nije procesuiran?! Šta je još potrebno pa da zločinci nad srpskim civilima u Brodu budu privedeni pravdi“, pita Grabovac.

[1] Jugoslavija, rat koji se mogao izbjeći, film koji daje odgovor. Strani dokumentarni film, prikazan na televiziji K3 Prnjavor, decembra 2003. godine

[2] 28. marta zauzima se Derventa, a 31.maja grad Modriča, čime je jedini preostali putni pravac: Prnjavor-Stanari-Rudanka-Modriča-Šamac presječen.

[3] Kapetan I klase Dragan Vuković: Za savremenije organizovanje OMJ, „Novi glasnik“  broj 5-6, septembar-decembar 1994. godine,  str .41.Posljedni načelnik GŠVRS, 2005. godine

[4] O prelasku hrvatske vojske preko mosta u Brod postoje sačuvani video-snimci, koji su uvršteni u dokumentarni film „Od stradanja do slobode Broda“.

List boraca Republike Srpske

Srpski borac u broju maj-juni 2002.str.23-34  i maj-juni 2002.str.35-46, povodom deset godina od raspada SFR Jugoslavije, objavio je članak KAKO JE POČEO RAT U BIH, autora Radovana Jovića

Mobilizacijski plan TO

Mirnodopski razvoj teritorijalne odbrane opštine Prnjavor

Zakonom o opštenarodnoj odbrani,  opština Prnjavor je imala obavezu i dužnost da organizuje i formira jedinice teritorijalne odbrane i štab na svom području u skladu sa koncepcijom ONO, kao najširi oblik organizovanog  oružanog opštenarodnog otpora i kao sastavni dio jedinstvenih oružanih snaga SFRJ[1]

Počelo se u  drugoj polovini marta 1979. godine, kada  dolazi do preformiranja štaba i jedinica TO na osnovu (Mob-1-I-sto ) mobilizacijkog plana RJ TO, formacijske knjige starješina, naređenja za pripremu i izvršenje mobilizacije TO, plana popune sa MS, formacije (lićne i materijalne) sastava TO.(mob8-štabTO)

Karta mobilizacijskog zborišta

Prema pregledu strukture popune ratnih sastava i jedinica TO opštine u operativnom dijelu manevrarskih jedinica TO: štab TO, ZŠČ, PDV,PoB TO izvršena je popuna po formaciji od 508 pripadnika prije mobilizacije.

Prefomirana je teritorijalna odbrana opštine u  Opštinski štab teritorijalne odbrane, odred TO i protivdiverzantski odred TO kao manevarske jedinice TO, pozadinska baza TO i kasnije se formiraju regionalni štabovi TO i prostortne jedinice TO u mjesnim zajednicama i većim radnim organizacijama, (plan PoOb mobRJ8450 ).

U avgustu mjesecu 1991. godine izvršeno je ažuriranje mobilizacijskog plana TO prema aktuelnoj političko-bezbjedonosne situacije na teritoriji opštine i morala TO opštine za prvu polovinu 1991. godinu i promjenama koji su nastali kod raspoređenih vojnih obveznika u ratnim jedinicama TO, tako da vojna evidencija bude tačna i potpuna.

Nastavite sa čitanjem

Vukovi sa Vučijaka

PRVA DOBROVOLJAČКA RATNA JEDINICA „VUКOVI SA VUČIJAКA“ U ODBRANI REPUBLIКE  SRPSКE

UVOD

Prva dobrovoljačka ratna jedinica „Vukovi sa Vučijaka“, kasnije udarni bataljon formiran u početku ratnog vihora i izrasla kao elitna jedinica VRS u najžešćim borbenim dejstvima sa neprijateljem u oslobađanju Zapadne Slavonije, proboju Koridora, oslobođenju Dervente i Broda, Кašića,  Ključa, bitke na Ozrenu i odbrani Novog Grada.

Orden Miloša Obilića jedinici Vukova

Orden Miloša Obilića

„Vukovi“, demobilizacija

Formirana je 28.6.1992. godine po naređenju generala Momira Talića, komandanta Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske od dobrovoljaca i boraca teritorijalne odbrane popunjenih rezervnim sastavom sa prostora Prnjavora i drugih opština.  U svom sastavu jedinica je imala do tri pješadijske čete, jedinicu podrške, pozadinsko odjeljenje i komandu.

Bataljonom, kasnije odredom od formiranja do kraja rata komandovao poručnik Veljko Milanković i potporučnik Miro Šikarac. Кroz bataljon je prošlo 849 boraca(JNA-VRS), od kojih je 47 poginulo, a 180 ranjeno.   Učestvovala je u borbama na 22 opštine- ratišta i imala gubitke 0d 270 pripadnika na svim ratištima. Odlikovama je ordenom Miloša Obilića.

Formiranje Prve dobrovoljačke jedinice VRS

smotra gen Talić

Prvi udarni bataljon Prvog krajiškog korpusa „Vukovi sa Vučijaka[1],[2] počinje pripreme 23.6.1991. godine kada legendarni komandant „Vukova“ Veljko Milanković sa 26 dobrovoljca odlazi na višednevnu obuku u Srpsku Krajinu, Golubić kod Knina .[3

zgrada SO-e Prnjavor

Veljko i opštinsko i rukovodstvo vladajuće stranke na vrijeme osjetili su odakle prijeti opasnost i preduzeli mjere organizovanja i zaštite opštine.[4]

Kada se Veljko vratio iz vojnog kampa koga je organizovao kapetan Dragan u Golubiću pokraj Knina, formirao je Vukove koji su tada bili dobrovoljačka jedinica odnosno prva srpska vojna jedinica na tadašnjem prostoru Bosne i Hercegovine. Povratkom u Prnjavor ministar unutrašnih poslova BiH naređuje hapšenje Veljka sa pripadnicima SJB Prnjavor.[5]

Štab „Vukova sa Vučijaka“

Nakon uspješno završene borbene obuke počinju prve izuzetno opasne  akcije uz odobrenje Vlade AO Krajine u zauzimanju repetitora na Kozari 1.8.1991., čime je omogućeno ponovno gledanje programa beogradske televizije.                                                                                     Zbog ove akcije, ali i zbog nekih većih interesa koji su bili vezani za tadašnju politiku, tadašnji predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović  izdao je nalog JNA da uhapsi Milankovića.[6]

ratna zastava“Vukovi sa Vučijaka“

Oslobođenje Jasenovca

krajem 1991.

Pripadnici udarnog bataljona „Vukova sa Vučijaka“ po pozivu srpskog naroda 17.8.1991. odlaze na svoj prvi borbeni zadatak kada sa 53 dobrovoljca iz Prnjavora i nekoliko iz čelinačke opštine[7], prelaze rijeku Savu u Zapadnu Slavoniju 24.8.1991. i pridružuju se svojoj braći u pomoć, gdje je situacija dosta teška. Koristeći hrabrost i sposobnost brzog manevra i iznenađenja a uz pomoć jedinca JNA iz pravca Struga tenkovima razbiše slabo naoružane Hrvate i uđoše u Vrbovljane i Okučane 25.8.1991.,

Poslije borbi za Vrbovljane i Okučane , Vukovi sa Vučijaka vrše pripreme i kreću u još jednu borbu za oslobođenje  Jasenovca.

Smotra 1991.

Prvi prelazak preko rijeke Save u srpsko selo Mlaka, samo nekoliko kilometara udaljeni od hrvatskih snaga u Košutarice i Jasenovca.

Svakodnevno se vrši izviđanje[10] na pravcu napada radi snimanja terena i nerijateljskih utvrđenja, a dva dana pred napad izvodi se i ispad na bunkere ispred sela.

 

Bitka za Jasenovac

U Mlaki [8] 6.9.1991. godine uz aktivnu odbranu[9] se nalazi i 25 pripadnika TO sela, te pripadnici 11. brigade  5.BK smješteni desetak klimetara istočno od Mlake, u širem rejonu sela Jablanac. Minobacačka podršku daje odjeljenje TO Okučani.

Napad na Košutarice je krenuo u 6 sati ujutro 9.9.1991. godine na dva pravca.

Vukovi preduzimaju taktiku napada iz dva pravca, koju će koristiti tokom rata. Jedan pravac iz Mlake direkno prema Košutarici, i uspjeli stići gotovo do nasipa na kojima su bila protivavijonska utvrđenja i bunkeri uz podršku minobacača i raketnih bacača.. a drugi pravac sa borbenom grupom, koja je prešla na stranu Save i pošla paraleno sa prvom grupom vrši podršku prvoj grupi.

Oslobođenje Jasenovca

Slijedi prvi ulazak jedne srpske jedinice u uniformama milicije RS Krajine u Jasenovac, predveče po kišovitom vremenu, u sadejstvu sa 11.dubičkom brigadom  9.9.1991.oslobođen je Jasenovac,  zarobljena su dva tenka T-55 i OT. Od minobacačke vatre lakše ranjena su tri pripadnika Vukova, 6.10.1991. u Košutarici i 7.10.1991. u Mlaki.

[10] 46 provjerenih, hrabrih i spretnih boraca (članak Željke Kopanje Vukovi sa Vučijaka III, str.28)

Pravac Mašići – Medari

Početkom novembra, poslije kratkog odmora, iz Prnjavora kreće četa od 73 vuka pravcem Medari u Zapadnoj Slavoniji. Razmještaju se po kućama na prvoj liniji gdje se vode borbe između sela Mašići i Medari. Položaje drže dijelovi 329.okbr JNA, 5.mpoap 1.KVJ, pripadnici TO Okučana, dok u Dragaliću položaje drži odred TO iz Prnjavora. Na drugoj strani nalaze se jake hrvatske snage iz sastava 121.brZNG  koje upornom borbom pokušavaju da probiju liniju odbrane na ovom dijelu, čak i upotrebom diverzantskih akcija iza naših linija.

Vukovi 1991.

Vukovi preduzimaju aktivna dejstva u  sadejstvu sa okopnom četom iz 329.okbr uz stalno izviđanje prednjeg kraja i preduzimaju, po prvi put,  protivdiverzantske akcije u ulaze u neprijateljsku teritoriju. (Opis diverztanskih dejstava Vukova piše Željko Kopanja „Noć kad su zavijali Vuci“)

Odlazak u Ravne Kotare donosi još jednu pobjedu..

Banja Luka 1995. godine

Borbe u Medari i Gornja  Trnova vode se krajem decembra 1991. godine,u sadejstvu sa pripadnicima 2.okb, 329.okbr JA komandanta majora Branka Suzića,  gdje dolazi do prvih stradanja kod Vukova sa Vučijaka. Od dejstva  streljačke vatre ranjen je jedan pripadnik Vukova, 30.10.1991. u Mašićkoj Šagovini, a od minobacačkih dejstava ranjena su tri pripadnika 20. i 27.12.1991. na položajima u Medarima, Omanovac i Gornja Trnava, dok 27.12.1991. poginuo je pripadnik 1.pješadijske čete Vukova u Gornjoj Trnavi, Bajić Ljubomir, rođen 1965. u Donjoj Ilovi, opština Prnjavor. U jednoj takvoj akciji pri povratku sa postavljene zasjede u našem minskom polju teško je ranjen Veljko Milankovič u rejonu sjeverno od Ratkovca.

Vukovi sa Vučijaka[11]  Mauzerovi, Panteri, Vukovi sa Drine, …postale su slavne i udarme jedinice VRS

Gordana Davidović, bolničarka Vukova sa Vučijaka

U posjeti Kolo srpskih sestara 1.okbr

Posjeta Kola srpskih sestara 1.okbr, N.Sančanin, Ženske duše, str.36-37, Banja Luka, 2001.

PREGLED RATNOG PUTA RATNE JEDINICE „VUKOVA SA VUČIJAKA“ u 1991. -1992. GODINI, 118 dana

Pocetak dana rejon Opstina
23.6.1991 38 Golubić Benkovac
1.8.1991 2 Kozara K.Dubica
24.8.1991 1 Mlaka-Košutarica-Jasenovac Okučani
30.8.1991 1 Okučani Okučani
27.11.1991 1 G.Trnova_Ratkovac Okučani
20.12.1991 1 Medari-M.Šagovina Nova Gradiška
14.4.1992 1 Pjevalovac-Trstenci Derventa
20.4.1992 72 Derventa Derventa
2.5.1992 1 Markovac Derventa

 

Šema ratni put Vukova sa Vučijaka u 1991. godini

 

Naš zavičaj Prnjavor,

Reporteri lista „Naš zavičaj“ zabilježili su reportaže o  jedinici „Vukovi sa Vučijaka“ i komamdantu Veljki Milankoviću na  ratištu..

Vukovi s Vučijaka kao vidi Wikipedija sr i hr


GLAS BORCA lpbr Prnjavor

Glas borca lpbr Prnjavor

Glas borca lpbr Prnjavor

 

[1] Imenovanje dodrovoljačkog odreda Vukovi sa Vučijaka sa komandantom Veljkom Milankovićem odlučeno je na položajima u s.Mlaka od strane Borivoja S.i  Mire Mlađenovića, vidi Sendić B. Stvaranje i razvoj SDS, str.129

[2] Miro Mlađenović, osnivać jedinice i načelnik štaba  do 11.10.1993. godine

[3] Ispraćeni ispred zgrade opštine Prnjavor.

[4] Intervju general Momir Talić, list „Glas boraca“ br.1 str.6

[5] D.Radičić: Hronologija događaja 1990-1995,2002.god. str.198

[6] D.Radišić: Hronologija događaja 1990-1995,2002.god. str.231

[7] ukupno 64 pripadnika jedinice „Vukovi sa Vučijaka“. Prikupljanjem podataka brojno stanje  u 1991. iznosilo je 128 boraca i u VRS 664 prvi put i dopopunjavanjem preko 1000 boraca. Ukupno bilo raspoređeno 849 boraca u 6 vojnih pošta JNA i TO.

[8] Borivoj Sendić, Od crvenog barjaka do dvoglavog orla-stvaranje i razvoj SDS-a, Banjaluka, 2003.str.128

[9] Glas borca , Prnjavor, broj 1 str.11

[11] Istine i zablude o ratu u Bosni i Hercegovini (1992-1995. godine), str.58 general Manojlo Milovanović, Banja Luka, aprila 2005. godine

Reportaža Svitanja 30.10.2002.str.9 , Susret sa majkom Veljka Milankovića

Odluka Predsjedništva SFRJ da se JNA povuče sa teritorije BiH do 19.5.1992.g. Nastavite sa čitanjem