Poslije izvršene mobilizacije jedinica Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor, odred TO, kao operativna jedinica u sastavu 2.partbr TO upućuje se na Zapadno- Slavonsko ratište, dok na postoru opštine ostaju prostorne snage teritorijalne odbrane opštine samostalni vodovi i čete TO u svim mjesnim zajedinicama opštine koje izvršavaju zadatke obezbjeđenja objekata i teritorije opštine. Slijede nekoliko događaja koji su ostavili zapise o tim događajima.
Beli orlovi
Događaji koji su se početkom rata dešavali u Prnjavoru kada su „Beli orlovi“ pošli redom da pljačkaju i maltretiraju nesrpski živanj, umiješali su se Vukovi sa Vučijaka koji su ih ekspresno razoružali i protjerali iz grada. Otišli su tako što su na leđima odnijeli prikačenu parolu „ Mi smo izdajnici srpskog naroda“
U ovima aktivnostima učestvovalo je i jedno odjeljenje 5.bataljona vojne policije 5.korpusa JNA koje je 6.7. i 8. maja kroz vršenje vojnopolicijskih zadataka otkrilo i jednu paravojnu organizaciju, koja je sama sebe nazivala „Beli orlovi“, a koja nije bila ništa drugo do jedna kriminalna grupa čije su aktivnosti svodile na zastrašivanje lokalnog stanovništva i pljačku v rijedne imovine. Po dobijenoj saglasnosti, grupa je locirana, razoružana i predana u dalje postupanje nadležnom organu.
Na prostor Ribnjaka Prnjavor 11.5.1992. stigao je i zanoćio 5.bvp i izvršio neophodne pripreme za sutrašnje izvođenje borbenih dejstava u gradu Derventi. Bili su tu i starješine 5.KJA i načelnik CSB Banja Luka.(Monografija 1.bvp-birani da budu najbolji, Banja Luka, 2016. str. 56)
Šta o proboju koridora kažu oni koji su 1992. bili spremni dati život: Nismo imali pravo da ne uspijemoBANjALUKA – U tim sudbonosnim trenucima za srpski narod 1992. viđeni su veliki podvizi, strahovito junaštvo, nevjerovatan moral. Koridor nije imao pravo da ne uspije. Bila je to bitka svih bitaka.
Tim riječima za “Glas Srpske” započeli su priču nekadašnji komandanti jedinica koje su, između ostalih, učestvovale u proboju koridora, jednoj od najsvjetlijih i najznačajnijih bitki u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Prvobitni put ka Srbiji bio je, kako je u očaju i zatraženo, kao kozja staza ali je sadejstvom vojnika iz Srpske i nekadašnje Republike Srpske Krajine oslobođena velika teritorija i izvojevana sloboda.
ppor Šikarac,
Miro Šikarac, ratni komandant “Vukova s Vučijaka” i nasljednik legendarnog Veljka Milankovića na toj poziciji nakon njegove pogibije, kaže da se nada da će ova operacija biti izučavana i na vojnim školama te da će djeca imati priliku da uče o njoj. Prva bitka bila je zauzimanje Cera gdje su prvi izašli “Vukovi” i time otvorili vrata za proboj koridora.
– Bitka na Ceru treba da se slavi do neba. To je prva prava bitka gdje je VRS odnijela pobjedu. Sve do tada je bilo manje-više uspješno, ali to je jedna bitka koja je bila presudna za proboj koridora – rekao je Šikarac, ne zaboravljajući ni druge bitke u kojima su učestvovali njegovi, ali i na stotine drugih hrabrih vojnika……
Proboj koridora na terenu obznanjen improvizovanim putokazima na daskama: Ne pucajte, braćo, mi smo SrbiBANjALUKA – Teške borbe vođene su širom fronta. Brigade su brojale mrtve i ranjene, ali koridor prema Srbiji je morao biti probijen i to do Vidovdana, makar bio i kozja staza kako je glasilo naređenje koje je izdao general Momir Talić kada je odlučeno da se krene u pohod jer drugog izlaza nije bilo.
Petak 26. jun. Sve jedinice od ranog jutra su bile, stoji u ratnim zapisima komande, izložene snažnim dejstvima neprijateljske artiljerije iz rejona Gradačac, Modriča, Jakeš, Debela Lipa, Odžak i Plehan. Ali za taj dan je bio cilj da se dvije srpske vojske, koje su išle u susret jedna drugoj, spoje i to “čelom u čelo”. Veza je u početku postojala, ali je kasnije prekinuta. Pola dana, sa dva kraja kukurizišta, gledali su se Krajišnici i Posavci, odmjeravali, ispitivali. Bilo je i prepucavanja, da bi se u jednom momentu i začulo “ne pucajte braćo, mi smo Srbi”…….
17.6.1992. oslobođen Cer (Mišinci) na Derventskom ratištu