Arhive kategorija: 1992.ratna

327.mtbr

27.mtbr 1.KK VRS

27.mtbr 1.KK VRS

327.mtbr JA, 27. motorizovana brigada Derventa 1.KK VRS

S Vikipedije, slobodne enciklopedije:

  • postojanje, borbeno djelovanje 0d 1992. do 1996. godine, demobilizacija 1.maja,
  • Mjesto osnivanja. Kasarna Derventa,
  • Jačina, brojno stanje jedinice. 5.000, prosječno 2000 boraca[1]
  • Angažovanje u operacijama: Koridor 1992. i Drina 1993.
  • odlikovana Ordenom Karađorđeve zvijezde drugog reda,
  • komandanti:
    • ppuk Ljubomir Obradović, načelnik štaba
    • ppuk Ratko Grahovac
    • puk Tivo Vujić, poginuo na Rabiću 1992. godine,
    • puk Stanko Baltić,
    • ppuk Boško Peulić,
    • ppuk Rajko Radulović

27. derventska motorizovana brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske.

Ribnjak 1991.

Prvo veliko pozivanje kada je već krenula mobilizacija dijela jedinica TO i JNA u septembru 1991. godine počelo je 5.10.1991. godine, pozivanje i organizovanje dijela jedinica motorizovane brigade iz Prnjavora na prostor Ribnjaka u Prnjavoru, gdje su već izvučena nepopunjena borbena sredstva (haubice, topovi ZIS i dr).

kasarna

Ponovo formirana 327.mtbr u  februaru i martu 1992. godine, naporima načelnika štaba brigade ppuk LJubomira Obradovića,  u jako teškim uslovima uz pomoć Prnjavorske lake pješadijske brigade i komande 1.KK VRS.

 

 

Početkom ratnih dejstava u aprilu, brigada, ponovo, uspjeva da izvrši djelimičnu mobilizaciju i organizaciju prema ratnoj formaciji i da popune jedinice pješadije i za podršku bataljonima, u prioritetu HAD i LADPVO i dr. jedinice.

Po planovima mobilizacije motorizovane brigade, koja se popunjavala sa područja 11 opština, ali zbog obstrukcije Muslimana i Hrvata, bigada je popunjavana, najviše, sa područja opština Prnjavora i Dervente.

Sastav

Sastav brigade je činilo oko 2.000 boraca, a kroz brigadu je prošlo više od 5.000 vojnika; poginulo je 438 boraca, a 13 se vode kao nestali.[1] 

Najbrojniji dio brigade su pješadijski bataljoni. U početku bilo je pet bataljona, tokom ljeta, ali je transformacijom broj bataljona sveden na tri, kako je po formaciji mtbr.

Komanda 1.mtb

Prvim pješadijskim bataljonom komanduje kapetan Vitomir Đurđević, iz Prnjavora, u 1991. godini bio je zamjednik komandanta odreda TO opštine Prnjavor na ZSR. Bataljon sačinjavaju borci iz Smrtića, kojom je do ranjavanja, kaomandovao vodnik Željko Đurić  i Trstenaca.  Od 31.jula u sastavu ovog bataljona je i četa kapetana Dane Šuška , koja je branila kasarnu u Derventi.

Drugi pješadijski bataljon je pod komandom kapetana Slavka Crnića. Čine ga borci iz prnjavorske i derventske opštine.

vod mb82mm

Trećim pješadijskim bataljonom komanduje kapetan  Desimir Jusupović iz Prnjavora, a čine ga borci iz Prnjavora i Miškovaca.

U sastavu ove brigade sadejstvovao je ranije i jedan bataljon iz Banja luke, kapetana Velimira Vukajlovića.

HAD 122mm

HAB 122mm prvi put se okuplja početkom 1992. godine u Šibovskoj, gdje se od boraca različitih specijalnosti formira ova baterija. Borbena podrška počinje sa Motajice  u odbrani od neprijateljskih napada. Prvo vatreno krštenje inmali su 7.aprila i do završetka operacije za oslobađanje Broda. Poseban doprinos u stvaranju baterije dali su Ljubomir Kitić, Nedeljko Suvajac, Milan Subotić i potporučnik Radiša iz Gradiške. Dolaskom baterije kapetana Ljubiče Kalabe i još nekih jedinica formiran je HAD ,koji je strah i trepet za protivničku stranu

Istorija

sanitetsko odjeljenje 1.mtb

Jedinica je osnovana 13. maja 1992. godine u Derventi. Borci su uglavnom bili iz DerventeBroda i Prnjavora.[1] Prvi komandant jedinice bio je Ljubo Obradović. Na početku rata u BiH, ova brigada se zvala 327. derventska motorizovana brigada.

Ratni put

U drugoj polovini 1992.brigada je povremeno držala front širine 26 kilometara, što je van načela upotreba jedinica, ali je i tako širok front uspješno očuvan, uz ivođenje ofanzivnih dejstava

Brigada je ratovala u celoj Republici Srpskoj, sa težištem na dobojskom i teslićkom ratištu. Brigada je učestvovala i u dve velike operacije Vojske Republike Srpske, Koridor i Drina.

„Jude“ elitna izviđačko diverzantska jedinica 1.mtb

Učestvovala je u oslobađanju Bišnje, Rabića, Kukavice, Potočana, Dervente, Kostura, Čelara, Čardaka. Begluka, Bijelog brda, Sedlića, Vakufa, Dubošća i izbijanje u međurječje Save i Ukrine. Krajem godine brigada je u zadatku obezbjeđenja sjeverne granice RS. Vrši se popuna potčinjenih jedinica, jer je bilo poginulih i ranjenih. Sređuje se tehnika, otklanjaju posljedice ratnih razaranja. Inžinjerijske jedinice pomažupodručju opština Dervente i broda.

Načelnik štaba potpukovnik Ljubomir Obradović , nosilac Ordena Karađorđeve zvijezde trećeg reda, u listu Naš zavičaj Prnjavor, od decembra 1992. godine ističe:

Nezahvalno je isticati one najbolje, jer su svi svoje obaveze izvršavali na pravi način. Tako je radila i baterija LAD PVO vodnika Ćolića i vodnika Segića, a što se tiče pješadijskih jedinica, tu je 2.mtb, te sastavi 1. i 3.mtb. Pomenuo bi i elitnu grupu boraca pod tajnim nazivom „Jude“. Brigada razvija saradnju sa civilnim organima vlasti kao i sa  stanovništvom.

komanda stana

Podvig Miroslav Mika Mikerević: u aprilu 1992. godine spasao 38 srpskih vojnika zarobljenih u vojnom objektu “Rabić” kod Dervente bez upotrebe sile, metka ili žrtve, za šta je odlikovan najvišim vojnim priznanjem RS, Ordenom Milana Tepića!  kada je izvukao i spasao 38 srpskih vojnika sa komandirom por Rodoljubom Vukićem_Rokom,  na zadatku, a koji su bili okruženi suparničkom vojskom. Pošto su svi bili iz prnjavorske opštine, te nisu poznavali teren u okolini Dervente, Mika ih je u toku noći izvukao kroz žicu i prečicama doveo do slobodne teritorije. Bez sile, metka i žrtve, potpuno perfektno i briljantno, uvijek su naglašavali njegovi saborci!

3.mtb na teslićkom ratištu https://www.youtube.com/watch?v=rdMEjln2j9I

[1] Prema prikupljenim podacima u 1991. godini mobilisano je 338 vojnih obveznika sa područja opštine Prnjavor,  u 4.mtč koja je branila kasarnu bilo je mobilisano još u maju 42 vojnih obveznika, a mobilisano 1.012. pripadnika, a raspoređeno (prošlo kroz jedinicu) 1.030. vojnih obveznika.

Brod 1992.

Oslobođenje Zborišta na Brodskom ratištu, 30.9.1992.

Borbe na obodnom kanalu

Stanje na brodskom ratištu izuzetno je složeno. Po naredbi 1. KK 1.prnjavorska lpbr pridodaje se TG-3 pukovnika Slavka Lisice. Brigada (2. i 3. bataljon) 25.7.1992. godine krenula je u Grk i preuzima liniju odbrane Bos.Lužani – Unka na obodnom kanalu, od dubičke brigade, koja je zbog velikih gubitaka morala biti zamijenjena. Nakon pet dana 30.7.1992. godine u Grk stiže i 1. bataljon, brigada je kompletna. Prednji kraj odbrane brigade je bio u rasporedu: lijevo Lužani Bos. – Žeravac  2.pb, središnji dio 1.pb i na desnom krilu 3.pb. Nastavite sa čitanjem

Oslobođenje Kostreša i Bijelog brda

Borbe na Kostrešu i Bijelom brdu

Bijelo brdo kota 190

Situacija na frontu se uveliko izmijenila, vode se jake borbe na Kostrešu i Bijelom brdu, 16. i 327. mt brigada Derventa  zauzimaju Kostreš – kota 204, stvoreni su uslovi za dalja dejstva.

Naša brigada izdvaja 55 boraca za formiranje udarne grupe, akcija nije krenula jer nije formirana kompletna udarna grupa, naše borce vraćaju u sastav brigade. Po naređenju komandanta brigade borbena grupa brigade sa PNŠ za OP kao oficir za vezu, tri puta učestvuje u borbenim aktivnostima na pravcu rejon Kostreš crkva k. 183 i prema s. Baricama (majora Bukovice- Osinjska BG).

IKM TG-3 na k. 183 više puta obilazi komandant brigade sa NV brigade. U ovim dejstvima ima poginulih i ranjenih. Poginuo komandir streljačkog voda iz 3. pč 2. pb vodnik Đurđević.

KARTA BIJELO BRDO.

položaj odbrane pri proboju obodnog kanala držala je 105. bjelovarske brigade HV na liniji: rijeka Sava – most na komunikaciji Bos. Kobaš – Bos. Dubočac – Vakuf – Sedlići – Kalačka – tt 181 – Brnadići – Obodni kanal – tt 94 – tt 90 – duž potoka Čađavica – Struga – rijeka Sava.

linija odbrane HV na brodskom ratištu
Bijelo brdo, drušveni dom
Osinjska lpbr ratni put

Iz PRIKAZ I ANALIZA BORBI NA
BOSANSKOPOSAVSKOM BOJIŠTU 1992.
str. 305 – 307.

Kostreš 1992.

TG-3 je 21. srpnja nastavila s napadima. Hrvatske snage odbile su napade
na istočnom dijelu bosanskobrodske bojišnice na pravcu Liješće – Strug i na
središnjem dijelu kod sela Zborište, gdje su u protunapadu 23. srpnja, 101. brigada HVO-a i 2. „A“ brigada HV-a, stavile pod nadzor Obodni kanal i probile
neprijateljsku liniju na dubini od jednog kilometra. Daljnji prodor hrvatskih
snaga zaustavila je TG-3.98 Kratkotrajno zatišje na bojišnici potrajalo je do

30.7.1992.g Srpskim snagama je napredovanje bilo otežano na pravcu prema
uzvišenim kotama Bijelo Brdo i Kostreš, zbog toga su 30. srpnja pokušale
izvesti obuhvatni napad na istočnom dijelu bojišta iz pravca Donje Liješće –
Vinska – Unka – Kuljenovci, koji je odbijen. Ponovni pokušaj TG-3 31. srpnja
iz smjera Liješće – Struga – Kričanovo također je završio neuspjehom.99
Razdoblje do 5. kolovoza uglavnom je proteklo uz razmjenu slabije pješačke vatre, bez većih promjena na bojišnici. Zapovjedništvo OG „Istočna
Posavina“ procijenilo je da postrojbe VRS-a namjeravaju uz snažnu topničku
podršku i upotrebom oklopno-mehaniziranih snaga izvršiti proboj s konačnim
ciljem izbijanja na rijeku Savu. Želeći spriječiti namjere TG-3 Zapovjedništvo
OG odlučilo je kombiniranim topničko-pješačkim napadom, na svim dijelovima postojeće bojišnice, nanijeti neprijatelju što veće gubitke u živoj sili i
materijalno-tehničkim sredstvima, razbiti ga na prednjem kraju i odbaciti što
je više moguće u dubinu s ciljem izbijanja na liniju: Kamen – Obodni kanal –
Vinska – tt 137 – kota 166 – kota 142 – kota 112 – Bare – Begluci – Rašičići
– Kalačka. Za napad su određene: 108. brigada HV-a, dijelovi 101. brigade
HVO-a, 1. bataljun 103. brigade HVO-a, TG-145 HV-a, TG-109/135, ojačana
satnija 2. „A“ brigade ZNG-a, 139. samostalni motorizirani bataljun HV-a i
Riječka satnija. Ukupno su snage bile ekvivalenta tri lake pješačke brigade.100                —————————————————-
97 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
98 Simić, Operacija Koridor, str. 274; http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
99 Simić, Operacija Koridor, 283.
100 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
306 M. Tomas, A. Nazor: Prikaz i analiza borbi na bosanskoposavskom bojištu…


Napad, koji će se pokazati kao posljednji pokušaj hrvatskih snaga da promijene nepovoljan položaj na bojišnici, počeo je 6. kolovoza u ranim jutarnjim
satima. Jedino su snage 108. brigade HV-a izvršile zapovijed i krenule naprijed. U području Struge 1. bataljun ostvario je pomak prednjeg kraja za oko
700 metara i na dostignutoj liniji pretrpio snažnu topničku vatru i gubitke od
4 poginula i 37 ranjenih, dok je 3. bataljun u pokušaju napredovanja imao jednog poginulog i 4 ranjena. Ukupno je brigada 6. kolovoza imala šest poginulih
i 57 ranjenih pripadnika. Ostale postrojbe nisu izvršile zapovijed i ostale su
na polaznim položajima. Novi napad planiran za 7. kolovoza nije izveden.101
Ovaj napadni pokušaj OG „Istočna Posavina“ pokazao je da je 108. brigada
HV-a u tom trenutku bila jedina kvalitetna postrojba u „interesnoj zoni“ (kako
je kolokvijalno nazivano posavsko ratište), koja je izvršavala zapovijedi i na
koju je Operativna grupa mogla sigurno računati u borbenim djelovanjima.
Do sredine kolovoza na cijeloj bojišnici je uglavnom izmjenjivana topnička vatra uz djelovanje iz pješačkog naoružanja bez većih pomicanja linije
na položajima, a TG-3 nije uspjela ostvariti planirani tempo napada te je zadržana na dotadašnjim linijama.102
Zapovjednik TG-3 VRS-a Slavko Lisica, 16. kolovoza odlučio je ponovno pokrenuti vlastite postrojbe u napad: „Odlučio sam: Izvršiti napad u zoni,
grupisati gs (glavne snage, o. a.) pravcem: Bijelo Brdo – Kostreš – Koraće
– Ukrinari, a pomoćne snage pravcem: Bosanski Lužani – Novo Selo i Unka
– Gornje Kolibe – Kričanovo, sa ciljem, uz avijacijsku i artiljerijsku podršku,
bočnim napadom razbiti neprijatelja, produžiti napad datim pravcima, odbiti
eventualne protivnapade i izbiti na liniju: Struge – Kričanovo – Novo Selo
– rijeka Sava, gdje učvrstiti postignuti uspjeh i stvoriti uslove za produženje
napada do izbijanja na rijeku Savu na čitavom frontu“.103
Od 18. kolovoza TG-3 izvodi napade duž cijele linije obrane Bosanskog
Broda. U području sela Gornje Kolibe probijena je obrambena linija i hrvatske snage su potisnute oko 1,5 km u dubinu. Angažiranjem dodatnih snaga iz
sastava 101. brigade HVO-a u poslijepodnevnim satima neprijatelj je vraćen
na početnu liniju. Napadne aktivnosti TG-3 je izvodila i sljedećeg dana na
pravcima Zborište i Gornje Kolibe, te Bijelo Brdo – Blaževića selo, ali nisu
postigle bitan pomak.104 Nakon neuspješnog napredovanja zapovjednik TG-3
odlučio je promijeniti napadni manevar: „Proučavajući situaciju, došao sam
do zaključka da Bijelo Brdo pada onog momenta kad naše snage izbiju na
Kostreš. Na taj način izbjegavamo frontalni napad na dobro utvrđeno Bije         101 Ibid,; Marijan, Graničari, 213.
102 Simić, Operacija Koridor, str. 295.
103 Ibid, 306.
104 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
scrinia slavonica 13 (2013), 277-315. 307
lo Brdo, izbjegavamo nepotrebne gubitke, vršimo obuhvat Bijelog Brda iz
pravca sjeverozapada i sa Kostreša, iz rejona kote 183 možemo da efikasno
dejstvujemo s leđa ustaškim snagama na Bijelom Brdu, koje bi se tako našlo
u poluokruženju.“105 Prema novoj napadnoj zamisli svog zapovjednika, TG-3
je 25. kolovoza bez topničke pripreme (što je iznenadilo hrvatske snage jer do
tada su napadi topništvom alarmirali snage branitelja) od ranog jutra prešla
u napad na čitavoj bosanskobrodskoj bojišnici s glavnim ciljem da preuzme
kontrolu nad brdom i selom Kostreš. Snage TG-3 osvajale su postupno bunker
po bunker i poslije niza ponovljenih napada, u poslijepodnevnim satima, zauzele Kostreš. Ovaj uspjeh je uvelike doprinio njihovom borbenom moralu.106
Nakon pada Kostreša hrvatske snage na potezu Bijelo Brdo – Bosanski Dubočac dovedene su u vrlo nepovoljan položaj i samoinicijativno su se povukle.
Postrojbe TG-3 16. kolovoza zauzele su Bijelo Brdo, dominantnu točku koja
je pružila povoljne uvijete za daljnji napad prema Bosanskom Brodu.107 OG
„Istočna Posavina“ uvela je svježe snage iz sastava 157. brigade HV-a, 3. „A“
brigade HV-a, 153. TG HV-a i jednu satniju 108. brigade HV-a na bosanskobrodsku bojišnicu, kojima je stabilizirana linija obrane.108
Od 28. do 30. kolovoza TG-3 je učvršćivala svoje položaje i vršila pripreme formiranja borbenih grupa za nastavak napada. Pokušaj zapovjedništva
TG-3 da od najboljih boraca formira udarnu Borbenu grupu nije uspio. Kao
pojačanje TG-3 uvedena je 16. kmtbr sa zadatkom izvođenja napada sa istočne strane bosanskobrodske bojišnice, surađivanja sa snagama TG-3 te olakšavanja daljeg prodora prema Bosanskom Brodu.109

[1]

Kostreš 1992.

gen Lisica Slavko

general Slavko Lisica, komandant TG-3 u svojoj knjizi Komandant po potrebi o borbama za oslobođenje Kostreša:

U ukupnim   borbenim   dejstvima   TG-Z u  okviru   operacije   „Koridor”,  Kostreš   je   prdstavljao   jednu   izuzetnu   epizodu. Krvavu   i  herojsku. Kostreš   je   srpsko   selo   koje   se   nalazilo   u  rukama   ustaša. Na   vrhu   te   kote   koja   dominira   prostorom   Posavine,  nalazila   se   crkva,  kao   pouzdan   orijentir. Crkva   je   bila   mala, Nastavite sa čitanjem

Stradanje boraca „Vukovi sa Vučijaka“VRS

Gubici u 1991. i početak 1992. godine

DOGADJAJ SVEGA % 3164 DERVENTA/327.mtbr 8840 BANJA LUKA/329.okbr T-22206 PRNJAVOR/TO opštine
poginuo 4 14,81% 2 1 1
povreda 1 3,70% 1
rana 22 81,48% 8 4 10
ukupno 27 100,00% 11 5 11

23 povrijđena i 4 poginula pripadnika ratne jedinice do 20.5.1992. godine u Vojci Jugoslavije

Prema kategoriji povređivanja

DOGADJAJ KATEGORIJA SVEGA %
rana 10 3,03%
rana 2 0,61%
rana Glava i vrat 2 0,61%
rana Grudni koš 2 0,61%
rana Ekstremiteti 5 1,52%
povreda Ekstremiteti 1 0,30%
 22 6,67%

sa malim procentima upućenih u ratnu bolnicu i na dalja liječenje.

Prema obliku borbenih dejstva

Vrsta stradanja   DEJSTVO SVEGA %
rana 10 3,03%
rana 1 0,30%
rana MES-a 7 2,12%
rana streljačko 3 0,91%
povreda MES-a 1 0,30%
Ukupno  21 6,67%

Prema mjestu povređivanja i vojnim poštama rasporeda

 

DOGAđAJ MJESTO SVEGA % 3164 DERVENTA T-22206 PRNJAVOR TO OKUČANI
povreda Koraće 1 4,55% 1
rana Bijelo brdo 4 18,18% 2 2
rana Čajir 1 4,55% 1
rana Cer 2 9,09% 2
rana Derventa 4 18,18% 2 2
rana Doboj 1 4,55% 1
rana Jakeš 1 4,55% 1
rana Košutarica 1 4,55% 1
rana Markovac 2 9,09% 1 1
rana Mašićka Šagovina 1 4,55% 1
rana Mlaka 1 4,55% 1
rana Pavlovo Brdo 1 4,55% 1
rana Pjevalovac 1 4,55% 1
rana Simića Brdo 1 4,55% 1
Ukupno 22 100,00%

 

Ukupni gubici Vukova po godini rata i ratnim vojnim poštama

Godina Svega TO Okučani 329.okbr 327.mtbr 3193 SJB Prnjavor TO Prnjavor lpbr 7519 Prnjavor bvp 27.mtbr
1991 8 4 4
1992 135 1 8 9 46 71
1993 32 1 3 2 4 22
1994 32 1 4 27
1995 62 62
1996 1 1
ukupno 270 4 6 8 1 9 53 92 4 93

Pregled ukupnih gubitaka kod  Vukova po godinama rata- 170 pripadnika

Dogadjaj Ukupno % 1991 1992 1993 1994 1995 1996
bolest 7 2,59% 1 2 1 3
poginuo 47 17,41% 1 25 11 7 2 1
povreda 20 7,41% 6 3 1 10
rana 180 66,67% 7 99 14 21 39
samoranjavanje 12 4,44% 3 2 1 6
samoubistvo 3 1,11% 1 1 1
umro 1 0,37% 1
Ukupno 270 100,00% 8 135 32 32 62 1

Poginulih naviše u 1992. godini  25, ranjenih  99 pripadnika

Pregled gubitaka Vukova prema opštini  stradanja i kategoriji

Opština Ukupno % bolest poginuo povreda rana samoranjavanje samoubistvo umro
BanjaLuka 1 0,37% 1
Benkovac 21 7,78% 1 7 2 11
Brčko 1 0,37% 1
Brod 4 1,48% 1 2 1
Čelinac 3 1,11% 2 1
Derventa 67 24,81% 14 3 50
Doboj 11 4,07% 9 1 1
Gradačac 34 12,59% 2 2 30
Jasenovac 3 1,11% 3
Ključ 11 4,07% 1 1 9
Lukavac 2 0,74% 1 1
Modriča 12 4,44% 4 8
Mrkonjić Grad 3 1,11% 2 1
Nova Gradiška 3 1,11% 3
Novi Grad 1 0,37% 1
Odžak 10 3,70% 4 6
Okučani 4 1,48% 1 3
Orašje 25 9,26% 6 19
Prnjavor 11 4,07% 1 2 1 1 4 2
Sanski Most 1 0,37% 1
Tešanj 1 0,37% 1
Zavidovići 41 15,19% 4 6 4 23 4
Ukupno 270 100,00% 7 47 20 180 12 3 1

[1] Pregled povređenih je prema kategoriji prikazano u Novom glasniku Vj, broj 1/94 strana 102

 

Odžak 1992.

 14.7. oslobođen Odžak u operaciji „Koridor 92“

Forsiranje rijeke Bosne

r.Bosna

Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice  TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.87

Šema br.9

Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb)  i 2.tč  trebalo je da na selskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret  nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku. Nastavite sa čitanjem

Derventa 1992.

Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.

Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA  i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer.
Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac  – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.

27.mtbr

27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.

27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos  za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice, kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak.

Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.

Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)

Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.

Borbe Osinjske brigade

Osinjska 1.laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.

Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.

 

1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS  vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.

1.oslpbr

1.osinjska lpbr 1992.

Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]

Interventni vod 1992.

Oslobađanje Dervente

Dana 3. 7.1992. godine u večernjim časovima otpočeo je prilaz jedinica prema gradu.

Vučijak

Borci 327. mtbr su već bili na prostoru , Garnizona , s lijeve strane puta i Potočana   i  Rabića s desne strane, gdje su zajedno sa Osinjskom brigadom  u večernjim satima dostigli na liniju do Bolnice – i prodavnice Vrelo i tu zanoćeli. Slјedećeg dana , to jest 4. jula 1992.godine sastavi 327.mtbr ulaze u jutarnjim časovima u grad, dok Osinjska brigada slama  jak otpor neprijatelјskih snaga na Kosturu i izbija na raskrsnicu puteva kod silosa u Polјu i presijeca put Derventa Brod.

mpoad

mpoad

Oko 11,00 časova, 327. mtbr je ušla u grad i nastavila dalјa dejstva na pravcu s.Polјe – s. Žeravac, gdje se sastaje sa borcima Osinjske brigade, koja je upornom borbom uspjela da izbije na liniju, lijevo s. Polјe- desno s. Kulina i nastavila borbena dejstva prema, s. Žeravac. Sastavi 327.mtbr su na pomoćnom pravcu nastavili napadna dejstva pravcem s. Polјe – s.Žeravac na glavnom putu Derventa Brod.

Na glavnom pravcu 327. mtbr izbija na liniju, lijevo  Dubočac – Pjevalovac – Raščići –  Begluci –  N. Lužani – r. Ukrina

i uspješno nastavlјa dalјa dejstva na pravcu prema Kostrešu u sadejstvu sa dijelovima 2.oklopne brigade, korpusne policije i drugih jedinica, koje su pristigle u pomoć.govor oslobadjanje dervente

Glas Srpske od 15.2.1993.

Kostreš

[1] Komandant brigade bio je major Boro Bukovica iz Prnjavora (od 6.4. – 30.7.1992. godine). Ranjavan u Derventi 7.7.1992. godine i kao komandant borbene grupe TG-3 u oslobođenju Jajca, ranjen 28.10.1992. godine.

Na smotri brigade

1.5.2022.

Obilježeno 30 godina od ubistva Srba iz naselja Čardak

1.mtb 27.mtbr

Brojno stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa

Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu bilo  1.457 boraca, od  preformacije (20.5.1992.) formiranjem  1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja opštine Prnjavor.

mobilisano 1.016, još popunjeno sa 441 , prekomandama od 375 borca. I 1.832 boraca prošlo kroz bataljon,

Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.

Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete  sa  četama za podršku, komandom , vodom pvo,  prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju)  i pozadinski vod. Nastavite sa čitanjem

Modriča 1992.

 

Borbena dejstva prnjavorske brigade

Nakon uspješno okončane  borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić,  gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin  bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.

Komandant  TG-1 odlučuje da   ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.

Garevac, polazni položaji

Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.80

Šema br.8

polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК. Nastavite sa čitanjem

1992. ratna 27.mtbr VRS

Stanje u zoni odgovornosti TG-3 na dan 27.6.1992. u KM s, Foča[1]

  1. U zoni odgovornosti TG-3 brane se ustaške snage čiji tačan raspored i jačina nisu utvrđeni. Do sada utvrđene vatrene tačke su:
    • tenk zapadno od Velike na tt 252
    • OT istočno od tt 252 za oko 100m,
    • tenk istočno od crkve u Plehanu za oko 400m,
    • top u rejonu tt 278 Seline.

Moral neprijatelja je na niskom nivou zbog svakodnevnih gubitaka teritorije, ljudstva i tehnike.

2. Odluka komandanta TG-3  u toku 28.6.1992. god i dalje svim snagama TG-3 izvršiti napad na ustaške snage i snage zelenih beretki u zoni odgovornosti g/s pravcem: Tomasovo brdo – modran – Lužani bosanski, a p/s  pravcem: Karaula- Cerik.

U bližem zadatku ovladati linijom : Gornja Bišnja /tt169/-s.Ravlilići-s.Mlinari-s.Grubišići-tt266-tt267/Vis/-k232 /Velika/.

Borbena dejstva 4.mtb 27.mtbr VRS, po borbenim izvještajima:

10.7.1992.

  • Kod neprijatelja nije bilo uočavanje novih vatrenih tačaka.
  • Jedinice 4.mtb na položaju i u pripravnosti, a borbene aktivnosti nisu preduzimane.
  • problemi oko napuštanja jedinice, samovoljno, ne preduzimaju se mjere sprečavanje,
  • otežano pozadinsko obezbjeđenje jedinice

12.7.1992.

  • u toku dana položaji 1.čete gađani su iz MB. Ujutro je iz pravca s. Bošnjaka bilo pripucavanje iz pješadijskog naoružanja. Preko puta u s. Svaguši pogođena je jedna kuća MB minom. Ispod groblja 100m na lijevoj strani pogođena je još jedna kuća.
  • 11.7.1992.  u popodnevnim časovima iz pravca Dimnjača neprijatelj po položajima 3.čete ispalio nekoliko mina, a oko ponoći došlo je do pješadijskih provokacija.
  • Na provokacije nije se odgovorilo.

13.7.1992.

  • U toku dana neprijatelj je haubicama i MB gađao položaje bataljona po cijeloj dužini linije odbrane. Tom prilikom stradalo je jedno civilno lice. Primjećeno je da je neprijatelj sa položaja lijevo od Markovca gađao MB položaje naše 1.čete. Iz pravca Olujića (s.Kuljenovci) bilo je pješadijske vatre -provociranja nazih položaja prema  2.četi. U toku dana primjećeno je i grupisanje i spuštanje neprijatelja sa obronka Markovca sve bliže našim položajima.
  • Jedinice bataljona nisu izvodile veće aktivnosti, osim izviđačkih grupa.
  • i dalje problemi u oblasti samovoljnog napuštanja jedinice.
  • U pozadinskom dijelu, nezadovoljstvo sa kvalitetom hrane.

15.7.1992.

  • U toku dana bataljon po naređenju komande brigade, izbio na liniju putem s.Olujići do ivice šume, desno s.Mamići, lijevo k.172 i dalje putem Bošnjaci. Stanje je bilo u redu, sve dok se 8 pripadnika iz 3.mtb nije povukao, pa je bataljon ostao bez desnog susjeda oko 17.40 časova. U to vijeme neprijatelj je udario  sa boka i poginuo je pripadnik Topić Rajka Predrag, rođen 1967. godine u Gornjoj Ilovi, opština Prnjavor. Zadobio je prostrelnu ranu snajperskim metkom kroz srce. Tada je 2.vod 3.čete, kojem je pripadao ppoginuli , povukao sa desnog boka i 2.četa bataljona ostala bez desnog krila. Neprijatelj  je tada žešće napao, pa su se jedinice bataljona morale povući na polanu liniju. Takođe se povukao i 1.vod 2. čete, pa je na iniju upućeno svo raspoloživo ljudstvo, bolesni i pošteđeni.
  • veliki problem u očuvanju morala jedinice jer sa relativno malim brojem , oko 90 pripadnika, brani se velika linija.
  • po projceni problem je i sa 3.mtb,
  • uspostavljeno sadejstvo sa 1.mtb i radi njih bataljon je ostao na zauzetoj liniji.

Milena Slijepčević, predsjednik KSS Palačkovci

Milena Slijepčević, poginuo suprug u 27.mtbr, N.Sančanin, Ženske duše, str.34-35, Banja Luka, 2001.

U posjeti 1.mtb KSS

Kolo srpskih sestara u posjeti 27.mtbr, N.Sančanin, Ženske duše, str.38-39, Banja Luka, 2001.

Nastić Slavica

Slavica Nastić, boličarka 1.mtb, o borbama na Bijelom brdu: Čini mi se da  nikada neću moći  zaboraviti 30. i 31. 7.1992 godine. bilo je  to pod  Markovcem, u Kuljenovcima. Paklena  bitka naših snaga  sa  ustašama, koje  nadiru sa  Bijelog brda. Ustaljeno  pravilo komandanta Vitomira Đurđevića i Dane  Šuška  da se sanitetska službe nalazi u najbližoj  zoni, takoreći u prvim  borbenim redovima. Nismo  očekivati  neprijateljski napad. Bilo  je to  iznenada,  tako da se bataljonski  ljekar do početka tog  stravićnog  ratnog plana nije vratio sa zadatka. Ja i  moja koleginica iz  prnjavorskog Doma zdravlja, medicinska sestra Zijada Ćuran same smo bile u sanitetu ,  brzu medicinsku pomoć  pružile smo za 45 teže i lakše ranjenih. Najsrećniji  smo bile kada smo saznale da je svih 45 renjenih ostalo u životu,  što znači da  je  i prva pomoć bila blagovremena i stručna. (Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993. str 10 i Ženske duše, Nedeljko Sančanin, Banjaluka, 2001. str 48).

Bitka u Beglucima, kaze Zoran Kanjski, komandir „Juda“ u 1.mtb za Naš zavičaj Prnjavor  od juna 1995. godine, str.3.

1995. VI

Ostaje trajno u sjećanju. Rastjerali smo Turke,  ali su se iznemada pojavili Hrvati. Izmiješali smo se sa njihovim bojovnicima, a spasili smo se zahvaljujući jednom našem borcu i njegovim nadimkom „Jozo“. Bio je to Zoran Sančanin, momak od koga  se zaista imalo šta naučiti. Naravno i tu, u Beglucima“ presudila je nača hrabrost, volka i upornost.

Poginuli pripadnici inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. 31.8.1992. godine.

Слика може припадати напољу и споменик
DRAGAN (Pero) JOVIĆ, rođen 12.3.1964. godine Gornji Detlak, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Detlak – Derventa.

BORISLAV (Teodor) PETКOVIĆ, rođen 25.8.1962. godine Drijen, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Drijen – Derventa.

ZORAN (Vid) SIMIĆ , rođen 10.2.1964. godine Agići, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Nema podataka gde je Zoran sahranjen.

ZORAN (Zdravko) MILANКOVIĆ, rođen 5.7.1966. godine Donji Palačkovci, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Palačkovci – Prnjavor.
DUŠКO (Pero) RUDONJIĆ, rođen 22.10.1973. godine Кremna, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Кremna – Prnjavor.
SLOBODAN (Zdravko) TULIĆ, rođen 1.12.1964. godine Čorle, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Nema podataka gde je Slobodan sahranjen.
DRAGOLJUB (Sredoje) SARIĆ, rođen 1.9.1952. godine, Drenova, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Nema podataka gde je Dragoljub sahranjen.
ŽELJКO (Neđo) LUКAJIĆ, roćen 2.1.1971. godine Кremine, grad Banjaluka. Potporučnik poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Glamočani – Laktaši.
IVICA (Anto) MAJDANDŽIĆ, rođen 1.2.1963. godine Banja Luka, grad Banja Luka. Potporučnik poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Sahranjen u Banja Luci.
Fotografija spomen ploča bila postavljena u blizni pogibije boraca na Čelaruši, da bi je izmestili i sada se nalazi u krugu kasarne „Zdravko Čelar“ u Derventi.
Večna slava i hvala !
R-F Fotografija R.B: 009.

 

Pogled sa Nemića, desna obala r.Drine na objekat Kunjarac u opštini Bratunac, objekat destva Juda 1.mtb. Desno je put za rudnik Sase i dalje za Srebrenicu.

 

 

Zapažanja oko borbe za oslobođenje Dervete- grupa 27.mtbr Soko :Borbe za Derventu 27.1.2021.

Izvlačenja

Prvenstveno u ovom tekstu se obraćam pripadnicima čete vojne policije i brigadnim izviđačima 27. mtbr. koji su u ratu od samog početka do kraja bili stub naše brigade. Nije bilo borbenih dejstava a da ti borci nisu učestvovali.Povod samog teksta je operacija “Koridor 92”, i nedavni dokumentarni – igrani film “Koridor 92” koji je urađen tako kako je urađen (ne želim o njemu da polemišem).Jučerašnji video zapis Bijelo Brdo avgust 1992. godine, kao administrator ja nisam autor ni jednog ni drugog, ni filma ni video zapisa.Što se tiče video zapisa to je arhivska građa,  teško je obuhvatiti, napisati, prvo pravac odbrane, zatim oslobođenja objekata oko Dervente. Akcije 2. i 12. maja, 13. maja na Markovcu, ulasku naših jedinica 27. mtbr. u sam objekat Doma vojske JNA u samom gradu – Derventu.Napredovanje do samog Bijelog Brda, pa pravac odbrane Sedići (tt 215), objekat Kalačka (tt 152), Raščići (tt 115), Begluci, objekat Bemići (tt 155), objekat Gradac (tt 165) sve ovo sa malim ostupanjem.Na neki način Bijelo Brdo je već tada bilo u poluokruženju.Samo Bijelo Brdo mnoge jedinice su pokušale zauzeti, počevši od 5. juna pa sve do 25. na 26. avgusta kada su rejon Čelarušu (tt 184) i rejon Kostreša (tt 148) zauzele jedinice čete vojne policije i brigadni izviđači 27. mtbr zanimljiv podatak da smo oslobodili te objekte bez artiljerijske podrške.Samim tim pravac neprijateljske odbrane nije imao drugog izbora nego povući se sa objekta na Bijelom Brdu (tt190).Ovo ne pišem zato što mi pripadnici 27. mtbr. ne znamo koje šta oslobodio, nego da nam ne pišu neki koji nisu učestvovali u oslobođenju pomenutih objekata.Znam da je teško napisati jedan tekst da budu svi zadovoljni. Ali kada bi se uključili svi autentični akteri mogli bi napisati i ostaviti pokolenjima.Ne radi omalovažavanja ostalih jedinica Vojske Republike Srpske već radi istine. Više sam nego siguran da će neko za 20,30,50 godina pisati na osnovu arhivske građe.Ako se bude pisalo na osnovu sumnjive arhivske građe mogli bi se zapitati dali je 27. mtbr. uopšte bila učesnik TG-3?Toliko od mene. Razmislite dobro. (Karta : Pravci izvlačenja i spasavanje nejači iz Dervente, zbeg od hapšenja i pogroma. Jedini prolaz, nakon postavljanja barikada na svim putnim pravcima i zabrane dolaska u Derventu na posao ili nekim drugim poslom.)

[1] Zapovjest za napad komandanta TG-3 puk Slavka Lisice, Komandant bez potrebe, Banja Luka 2000, str.24

Koridor 92

31 godina od proboja „Koridora 1992.“

Proboj koridora na terenu obznanjen improvizovanim putokazima na daskama: Ne pucajte, braćo, mi smo Srbi

Vedrana Kulaga Simić

Duge njive

BANjALUKA – Teške borbe vođene su širom fronta. Brigade su brojale mrtve i ranjene, ali koridor prema Srbiji je morao biti probijen i to do Vidovdana, makar bio i kozja staza kako je glasilo naređenje koje je izdao general Momir Talić kada je odlučeno da se krene u pohod jer drugog izlaza nije bilo.

17.6.1992. oslobođen Cer (Mišinci) na Derventskom ratištu

Nastavite sa čitanjem