Odžak 1992.

 14.7. oslobođen Odžak u operaciji „Koridor 92“

Forsiranje rijeke Bosne

r.Bosna

Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice  TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.87

Šema br.9

Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb)  i 2.tč  trebalo je da na selskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret  nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku.

Zadatak 1. bataljona je oslobađanje s. Cvek i s.Ada a u daljim aktivnostima oslobađanje Novog sela i Pruda, te izbijanje na rijeku Savu, 2. bataljon treba da uđe u Odžak preko Tvornice sivog liva. Bez ratnog iskustva, treći bataljon je u rezervi brigade.

Ujutro 8.7.1992. godine uspjeo je ponovni pokušaj nasilnog prelaska rijeke kod Garevca gdje je 2.tč sa 1.pb prnjavorske brigade stvorila mostobran.Padom Jakeša stvoreni su uslovi da glavne snage popodne izvrše marš do pontonskog mosta u Vranjaku i izbiju u rejon Jakeša gdje su vođenje borbe. Iz Jakeša upućuje se 1.tč ka Modričkom Lugu i iste večeri oslobodili prve kuće tog sela. 3.tč sa ojačanjem jedne pč iz Sanskog Mosta raspoređena je lijevo od komunikacije prema Odžaku, na pravcu Jakeš – Pećnik. [1]

Plan aktivnosti za oslobađanje Odžaka i do rijeke Save krenuo je 10.7.1992. godine.. [2]

Odmah u jutarnjim časovima, 1. bataljon sa 2.tč  nailazi na jak otpor neprijatelja 102. odžačke brigade sa snagama 101. i 105. brigade HVO, koji se organizovano i dobro brani uz artiljerijsku podršku. Na potoku Palučak, prva četa 1. bataljona, koju je u ovoj akciji vodio major Živojin Kuzmanović „nađena je“ od strane neprijateljske artiljerije mb120mm, a imali su veći broj ranjenih i poginulih boraca. Morali smo se povući, još jednom smo zastali. Izvršene su nove pripreme, artiljerijom smo tukli Odžak.

Po odobrenju komandanta TG-1 12.7.1992.godine izvršen je polučasovni, sa polaznog položaja, vatreni napad sa tenkovima na Odžak , a  minobacačima na okolna mjesta. Na pravcu napada stanje boraca i tehnike je bilo 12 tenkova T55, transportera M60 15 , minobacača 14 i oko 400 boraca. Neprijatelj nije odgovarao na vatru tenkova.

Narednog dana 1.lpbr nije izvodila dejstva. Formirana je linija odbrane, lijevo tenkisti 2.okb majora Suzića i 2.pb a desno 1.pb sa tč kap Panića u rejonu Modričkog Luga. Neprijatelj je tukao minobacačkom vatrom naše položaje.

Na referisanju u k-di TG-1 13.7.1992. godine, 1. bataljon dobija novi zadatak da napadne Odžak sa sjevera, a 2. bataljon iz pravca Modričkog Luga napada Odžak preko Tvornice sivog lima. U sinhronizovanoj akciji, u prijepodnevnim časovima, zadatak je izvršen u sadejstvu sa dva tv kapetana Kineza (kap Predrag Milošević komandir 2.tv 2.tč 2.okb).

14.7. Oslobađanje Odžaka

Odžak, plan dejstava

Prvi bataljon ulazi sa sjevera u Odžak, a 2. bataljon uzima Tvornicu sivog liva. Kako je ovo bila dobro planirana i dobro izvedena akcija, veći broj jedinica VRS napadao je Odžak, a da ne bi došlo do međusobnog sukoba, od k-de TG-1 1. bataljon dobija zadatak da napusti Odžak i uputi se prema s.Cvek i Ada a 2. bataljon ostaje da čisti grad.

U poslijepodnevnim časovima, 1. bataljon uzima s.Cvek i Adu. Odžak je oslobođen, zadovoljstvo je, ostvaren je uspjeh.

Gonjenje prema r. Savi

major Branko Suzić

Major Suzić u knjizi Udarne pesnice 1.okbr, na str. 85, piše:  13.7.1992. godine, u popodnevnim časovima, naše snage domogle su se predgrađa Odžaka sa sva tri pravca, tako da je bilo olakšano kasnije dejstvo, jer je praktično odbrana Odžaka  bila slomljena na njegovim prilazima. Neprijatelj se panično dao u bježanje prema Posavskoj Mahali i Novom Selu, još uvijek pružajući jak otpor, ali neorganizovano. Oslobađali smo toga dana ulicu po ulicu, pažljivo, kako bi izbjegli nepotrebne gubitke u ljudstvu. U samom gradu razvile su se ulične borbe. Posebne teškoće

Banja Luka 1995. godine

pričinjavali su nam neprijateljski snajperisti, koji su vrebali sa viših zgrada, za vrijeme čišćenja grada. U popodnevnim satima izbili smo na sjeverozapadne ivice grada, do stadiona gdje su zanoćili uz žestoga artiljerijska dejstva neprijatelja. Snage 1.tč sadejstvujući sa vojnom policijom bataljona  1.KK  oslobodile centralni dio grada, snage 2.tč sa prnjavorskom brigadom oslobodile su istočni dio grada, dok su snage 3.tč sa dijelom Sanskog bataljona, oslobodile zapadni dio Odžaka.

Šema10

U s. Cvek komandant brigade 14.7.1992. godine, izdaje zapovjest za dalja dejstva: 1.pb sa vvp napada pravcem Novo Selo – Gornja Dubica – Prud, 2.pb pravcem Gornja Dubica – Begluci i 3.pb  iza 1.pb i u gonjenju neprijatelja 17.7.1992. godine 1. pješadijska četa 1. pješadijskog bataljona izbija na r. Savu u s. Prud.

Naredna dva dana brigada oslobađa prostor između r. Bosne i Save i 16.7.1992. godine izbija na r. Savu. Poslije velikog uspjeha brigada dobija sedmodnevni odmor i 17.7.1992. godine predaje zonu odgovornosti Laktaškoj lp brigadi i kreće put Prnjavora.

U toku borbenih dejstava na odžačkom ratištu, brigada je pretrpjela gubitke u ljudstvu: 20 lakše i 5 teže ranjenih boraca[3]

[1]  Udarne pesnica 1.okbr. major Sužić, str. 81

[2] Iz ratnog devnika 1.pb za dan 10.7.1992. godine. Dan sučan i topao. Po naređenju

major Žika – Živojin Kuzmanović

komandanta TG -1 izvršen je opšti napad na pravcu Odžak i Novo selo. Prema Odžaku ide okb majora Suziča sa 2. pb prnjavorske lpbr, a desno u pravcu s.Cveka i Ade ide naš 1.lpb sa tč Panića i Kineza. Napad je počeo u 12.00 sati. 1. četa sa komandantom napada zapadno, a 2. četa sa pomoćnikom komandanta istočno. Odmah na početku žestoko su odgovorili iz svih naoružanja, a najopasnije iz mb 120mm. Ustanovljeno je da se ispred pravca 2.čete nalazi jedinica 2.bataljona (1.četa „Una“). Trebalo je oko 2 sata se izvuku. Krenulo se dalje u predviđenom pravcu, prelaz preko potoka Palučak. Kinezov tenk se sa topom zabio u suprotnu stranu obale i tom prilikom je aktivirana granata iz tenka i top se rascvjetao. Zastalo se, i ponovo su nas pronašle neprijateljske mine. Krenuki smo dalje kroz repu na put pa dalje kroz kukuruz prema kanalu i putu koji se prostire u pravcu jugoistok-sjeverozapad. Oko 17 .00 sati pronašli su nas mb120 i tada je nastao pakao. Iz sastava 1. čete poginuo je Starčević Zoran, a ranjeni su:

  • Petrović Nedeljko, teže, glava
  • Petrović Vinko, lakše, debelo meso
  • Nježić Milorad, lakše, desna ruka
  • Ilišković Radenko, lakše, peta
  • Ivančević Slavoljub, slom živaca,
  • Blagojević Nedo, teže, glava
  • Aleksić Vukadin, lakše, noga
  • Grumić Jadranko, lakše , glava
  • Stanojević Miroslav, lakše, noga

Jedinica ojačanja:  „Kinez“ komandir tv teze ranjen u nogu i „Guza“  pionir iz PGZ, lakše ranjen u debelo meso. Ranjenici i poginuli su otpremljeni transporterima i traktorima u pravcu potoka, a komandant je obavjestio sanitet i doktora iz bataljona da se upute u susret sanitetskim vozilima. Obavještena je i komanda TG-1, TO Miloševac da pošalju sanitetsku pomoć. Oko 19.00 sati komandant je naredio povlačenje na polazni rejon. Tom prilikom povrijeđen je Mirković Goran, iščašenje noge. Na polaznom rejonu oko 20.00 sati ranjena su četri tenkista. Napadnuti smo sa svih strana, streljačkim naoružanjem, zoljama, tromblinima. Bilo je gadno- pakao.  Po povratku komandant je otpustio dr Šikanića. Napomena: Ovo je najteži dan u toku ratovanja. Svi borci su se herojski držali, posebno 1. četa, 1. vod. Svi su zaslužili odlikovanje. Švabo je bio silan, dirigovao je prvom linijom.

Za dan 13.7.1992. godine u dnevniku 1.pb, zapisano je :

Poslije referisanja u k-di TG-1, komandant 1.pb major Kuzmanović sa vozačem Nikolićem i jednim borcem, povratkom u rejon 1.pb, pogriješili i ušli u Odžak. Nisu ih primjetili ili ih nije bilo. Komandant je shvatio da može izvršiti zadatak. Pozvao je 1. četu, ali zbog velikih gubitaka predhodnih dana,  sa polaznog položaja u Modričkom Lugu. U napad se krenulo u 11.00 sati po izvršenoj minobacačkoj vatri.  Iz 1. čete krenuli su sljedeći borci:

  • Tomić Srđan, komandir čete
  • Ružičić Vojin, komandir voda
  • Tošić Mladen
  • Bojanović Vojko
  • Tošić Slavko
  • Sarić Dragomir
  • Stevanović Zoran
  • Cvijanović Niko
  • Grumić Mladen
  • Jovičić Radenko
  • Đukarić Ranko
  • Subotić Goran
  • Jovičić Miladin
  • Mićić Goran iz pozadinskog voda, i
  • Dujaković Rajko, veza.

Ostali boirci iz 1. čete nisu krenuli u napad, ostali su u Modričkom Lugu. Sa nama su krenuli

pridodate jedinice: tč kapetana Panića i PGZ poručnika Kantaza. Oko 19.00 ušli smo Cvek bez otpora. Neprijatelj je napustio Cvek. Izvršen je pretres Cveka i Ade. Pronađeno je naoružanje, municija, mine, hrana, cigarete. U toku borbenih dejstava povrijeđen je samo jedan borac iz PGZ.

Za 14.7.1992. godine u ratni dnevnik 1.pb zapisano: Izvršen pokret u pravcu N.Selo – G. Dubica – Prud. Pretres kuća. Pronađene velike količine municije, MES, hrane opreme, uniformi. Zarobljena su dva neprijateljska vojnika i predana vojnoj policiji. Od zarobljenih saznato je da su naši nestali borci Jelić i Blagojević zarobljeni i da se nalaze u Sl. Brodu. Po izvršenom zadatku zanoćilo se u N.Selu. Noću su tukli minobacači i ugberi. Nije bilo ranjavanja na našoj strani. U izvršavanju zadataka ućestovale su i pridodate jedinice 1.KK.

15.7.1992. godine. Toplo. Naređen pokret u 11.00 sati na pravcu s.Prud (r.Sava).

  • Prva grupa:  1.četa 1.pb, PGZ por Kantar, tv kap Panića  i vod vojne policije  vod Kinez. Pravac: Neteka – G.Dubica – Struge- Prud.
  • Druga grupa:  2.četa 1.pb , tv ppor Mirko, PGZ, 2. vod vojne policije, desno od prve grupe. Razdvajanje Neteka, spajanje struga tt 89.

Na pravcu 1. grupe u rejonu G.Dubice likvidirana trojica neprijateljskih vojnika u auto golfu koji su pokušali proboj. Akcija izvedena efektno. Učestovali čelo  (izviđači, Jebra, PGZ) borci 1.čete. Dalje bez problema i po planu. Ulazak u Prud u 17.00 sati- r.Sava.

Na referisanju u TG-1 16.7.1992. godine, sve jedinice TG-1izvršile zadatak – izbile na r.Savu. 1.lpbr Prnjavor dobija odmor do 24.7.1992. godine. Dozvoljeno da se dio ratnog plijena odveze. Pripreme za pokret u Prnjavor za slijedeći dan. Posjeta delegacije iz Bos. Šamca. (Simić i dr.).

17.7.1992. godine marševska kolona sa vozilima i tehnikom, bez većih problema pristigla u logorsku prostoriju Prnjavor oko 17.00 časova. Borci pušteni na odmor.

[3] Borbeni put 1.lpbr, str. 9. Prema prikupljenim podacimo po mobilizaciji brojno stanje brigade na dan 14.7.1992. godine je 1.046 pripadnika (bez 4.lpb).

Bolničarka Olivera Pezerović kazuje boračke uspomene