Arhive kategorija: Ratni put

Obuhvata početak, mobilizaciju, brojno stanje tokom rata i ratni put brigade

Ozren juli 1995.

21.7. VELIKI NAPAD ABiH NA 1.LPBR PRNJAVOR NA OZRENSKOM RATIŠTU 1995. GODINE

Stanje u zoni odgovornosti Prnjavorske brigade

Svinjašnica

Na Podsijelovu svakodnevne borbe, muslimani tuku liniju odbrane brigade artiljerijom, a sa manjim grupama pokušavaju prodor kroz našu odbranu. Brigada je dobro opterećena. Jedan broj naših boraca nalazi se na odmoru sa Ozrena.

l/o Nikolino brdo – s.Čevaljuša posjeda 2.pb , 1. pb posjeda od s.Čevaljuše – tt685. IKM, Gorjani- Gaj – k. 551 (isklj.), a 3. pb zauzima položaje na k.551 – Vis – i 6 rovova na Malovanu bPJP MUP  CJB Doboj Nastavite sa čitanjem

Ozren 1995-Proljeće-95

21.7.1995. godine, počinje operacija 35. divizije (Treći korpus ABiH) nazvana „Proljeće 95-jedan“,

29.4.2022.

Višković: Presuda Mahmuljinu neobjašnjiva

Detalji presude Mahmuljinu: Znao da mudžahedini planiraju zločine, ali ništa nije učinio da ih spriječi

Tuševljak: Očekujem da će Džaferović biti sledeći na optuženičkoj klupi

Borbe na Podsijelovu

str. 149

Operacija Trećeg kurpusa, odnosno 35. divizije pod tajnim nazivom„Proljeće-95“, sa ciljem osvajanja grede Podsjelova („kapija Ozrena“) i odsijecanja Vozuće, među inostranim mudžahedinima šifrovanog naziva «Fethul-mubin» – «jasna pobjeda» počela je u zoru  27. 5.1995. godine, na Spasovdan, i trajala do 30. maja. U njoj je učešće uzelo 1. 500 muslimanskih vojnika. [1]
Operaciji je prethodilo višemjesečno izviđanje i snimanje srpskih položaja i minskih polja, te fiktivni napad u rejonu Medića izveden sedmicu ranije. Nastavite sa čitanjem

Stradanje boraca „Vukovi sa Vučijaka“JNA-VRS

Pregled stradanja „Vukova sa Vučijaka“

Prema podacima iz jedinice kroz prvu srpsku dobrovoljačku jedinicu „Vukovi sa Vučijaka“ prošlo je oko 1.000 boraca, poginula su 43, a ranjeno oko 200 pripadnika.

Prva ranjavanja počinju na Zapadno-Slavonskom ratištu u rejonu Košutarica, Jasenovac , oktobra 1991. godine, a pogibije u decembru iste godine u  Gornjoij Trnavi, Okučani. Zadnji poginuli u borbama januara 1996. godine u Sanskom Mostu.

Pregled prikupljenih podataka o stradanjima  pripadnika jedinice „Vukova“ prema vojnoj pošti jedinica TO, JNA i VRS:

vrsta stradanja   svega      % Vojna pošta / jedinica
rana 10 3,70% 3164 Derventa 327.mtbr JNA
rana 32 11,85% 7001/45 Prnjavor 1.lpbr 1.KK
rana 1 0,37% 7007 Banja Luka 1.bvp 1.KK
rana 57 21,11% 7127 Derventa 27.mtbr 1.KK
rana 64 23,70% 7519 Prnjavor nova 1.lpbr
rana 4 1,48% 8840 Banja Luka 329.okbr JNA
rana 5 1,85% 9162 TO Okučani
rana 9 3,33% T-22206 Prnjavor TO opštine
povreda 4 1,48% 7001/45 Prnjavor
povreda 4 1,48% 7127 Derventa
povreda 12 4,44% 7519 Prnjavor
samoranjavanje 3 1,11% 7001/45 Prnjavor
samoranjavanje 1 0,37% 7127 Derventa
samoranjavanje 8 2,96% 7519 Prnjavor
bolest 1 0,37% 7001/45 Prnjavor
bolest 1 0,37% 7127 Derventa
bolest 5 1,85% 7519 Prnjavor
poginuo 3 1,11% 7001/45 Prnjavor
poginuo 3 1,11% 7007 Banja Luka
poginuo 28 10,37% 7127 Derventa
poginuo 9 3,33% 7519 Prnjavor
poginuo 1 0,37% 8840 Banja Luka
poginuo 1 0,37% T-22206 Prnjavor
umro 1 0,37% 7519 Prnjavor
samoubistvo 1 0,37% 3193 Prnjavor SJB-policija
samoubistvo 1 0,37% 7001/45 Prnjavor
samoubistvo 1 0,37% 7519 Prnjavor
ukupno 270 100%

Poginulih 45 borca, a ranjenih 182 pripadnika 1.dobrovoljačke jedinice „Vukovi sa Vučijaka“ Nastavite sa čitanjem

Odžak 1992.

 14.7. oslobođen Odžak u operaciji „Koridor 92“

Forsiranje rijeke Bosne

r.Bosna

Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice  TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.87

Šema br.9

Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb)  i 2.tč  trebalo je da na selskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret  nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku. Nastavite sa čitanjem

Derventa 1992.

Derventa oslobođena 4.7.1992. godine

Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.

Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA  i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer.
Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac  – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.

27.mtbr 1.KK VRS

27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.

27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos  za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice, kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak.

Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.

Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)

Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.

Borbe Osinjske brigade

1.osinjska laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.

Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.

1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS  vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.

1.oslpbr

1.osinjska lpbr 1992.

Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]

Interventni vod 1992.

Oslobađanje Dervente

Nastavite sa čitanjem

1.mtb 27.mtbr

Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa

Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je   1.496 boraca, od  preformacije (19.5.1992.) formiranjem  1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja opštine Prnjavor. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.

mobilisano 893, još popunjeno sa 132 ,i rapoređeno u osnovne jedinice 14936 boraca.  Preko 1.880 boraca prošlo kroz bataljon. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.

Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.

Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete  sa  četama za podršku, komandom , vodom pvo,  prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju)  i pozadinski vod.

1.mtb-2.pč

Nastavite sa čitanjem

Modriča 1992.

Borbena dejstva Prnjavorske brigade

Nakon uspješno okončane  borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić,  gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin  bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.

Komandant  TG-1 odlučuje da   ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.

Garevac, polazni položaji

Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.80

Šema br.8

polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК. Nastavite sa čitanjem

1992. ratna 27.mtbr VRS

Stanje u zoni odgovornosti TG-3 Derventsko ratište, na dan 27.6.1992. u KM s, Foča

[1]

  1. U zoni odgovornosti TG-3 brane se ustaške snage čiji tačan raspored i jačina nisu utvrđeni. Do sada utvrđene vatrene tačke su:
    • tenk zapadno od Velike na tt 252
    • OT istočno od tt 252 za oko 100m,
    • tenk istočno od crkve u Plehanu za oko 400m,
    • top u rejonu tt 278 Seline.

Moral neprijatelja je na niskom nivou zbog svakodnevnih gubitaka teritorije, ljudstva i tehnike.

2. Odluka komandanta TG-3  u toku 28.6.1992. god i dalje svim snagama TG-3 izvršiti napad na ustaške snage i snage zelenih beretki u zoni odgovornosti g/s pravcem: Tomasovo brdo – modran – Lužani bosanski, a p/s  pravcem: Karaula- Cerik.

U bližem zadatku ovladati linijom : Gornja Bišnja /tt169/-s.Ravlilići-s.Mlinari-s.Grubišići-tt266-tt267/Vis/-k232 /Velika/.

Borbe za oslobađanje Dervente

Nastavite sa čitanjem

Koridor 26.6.2024.

Godišnjica od operacije  „Koridor 1992“. godine

Obilježena 32 godina od susreta boraca dva korpusa

U mjestu Skugrić, zaseok Mišići kod Modriče, obilježava se  32 godina od susreta boraca Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa Vojske Republike Srpske prilikom proboja Koridora 1992.
godine.

Služen je parastos i položeno cvijeće kod spomenika poginulim borcima sa ovog područja, koji su živote izgubili u ovoj i drugim bitkama.

Na trenutke istorijskog susreta podsjetili su starješine učesnici bitke,  bataljona Druge posavske brigade, komandant tenkovske čete prve oklopne brigade Prvog krajiškog korpusa i domaćina komandant bataljona Prve trebavske brigade.

Operacija „Koridor 92″ počela je 12. a završena je 28. juna, oslobađanjem Modriče i deblokiranjem puta Banja Luka – Bijeljina, čime je okončana 42 dana duga kopneno-vazdušna blokada zapadnog dijela Srpske i Republike Srpske Krajine. U operaciji „Koridor“ poginulo je 413 boraca, 273 borca VRS, 70 boraca MUPa RS i 70 boraca VSK , a 1918 ranjeno.

Povodom  26. juna nekoliko pripadnika 1.prnjavorske brigade obišli su polazne položaje 3.pješadijske čete 2. pješadijskog bataljona 1.prnjavorske brigade u Skugriću,  nekadašnje željezničke pruge u opštini Modriča.

Peulić Srećko, zastavnik

Zastavnik Sretko Peulić, komandir 3.pješadijske čete 2.pb 1.lpbr na okupljanju 2.pb 8.6.2024. godine u Donjim Vijačanima, kaže:

Iako je prošlo više od tri decenije od tog događaja Peulić se dobro sjeća postrojbe Bataljona. Kaže najteže su podnosili ljudske gubitke, ali ponosni što su časno i pošteno stvorili Republiku Srpsku.

Moja su sjećanja ovdje na postrojavanje, ubrzo odlazak na prvu liniju ratišta i najviše u sjećanju mi je ostala moja četa koja je učestvovala u proboju Koridora jer smo se prvi spojili sa sembercima u tom dejstvu. Teško smo podnosili gubitke naših saboraca, pošto sam ja iz jednog sela vodio četu od 65 ljudi pa su tom vodu prirodati još momci iz Popovićevog voda, ukupno 105 ljudi je krenulo u proboj. Svaki gubitak je bio težak, pa i ranjavanja”, priča nam komandant Peulić.

Nastavite sa čitanjem

Vukovi sa Vučijaka 1992.

31 godina od proboja Koridora 1992.

Šta o proboju koridora kažu oni koji su 1992. bili spremni dati život: Nismo imali pravo da ne uspijemo

Vedrana Kulaga Simić
 Šta o proboju koridora kažu oni koji su 1992. bili spremni dati život: Nismo imali pravo da ne uspijemo
BANjALUKA – U tim sudbonosnim trenucima za srpski narod 1992. viđeni su veliki podvizi, strahovito junaštvo, nevjerovatan moral. Koridor nije imao pravo da ne uspije. Bila je to bitka svih bitaka.

Tim riječima za “Glas Srpske” započeli su priču nekadašnji komandanti jedinica koje su, između ostalih, učestvovale u proboju koridora, jednoj od najsvjetlijih i najznačajnijih bitki u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Prvobitni put ka Srbiji bio je, kako je u očaju i zatraženo, kao kozja staza ali je sadejstvom vojnika iz Srpske i nekadašnje Republike Srpske Krajine oslobođena velika teritorija i izvojevana sloboda.

ppor Šikarac,

Miro Šikarac, ratni komandant “Vukova s Vučijaka” i nasljednik legendarnog Veljka Milankovića na toj poziciji nakon njegove pogibije, kaže da se nada da će ova operacija biti izučavana i na vojnim školama te da će djeca imati priliku da uče o njoj. Prva bitka bila je zauzimanje Cera gdje su prvi izašli “Vukovi” i time otvorili vrata za proboj koridora.

– Bitka na Ceru treba da se slavi do neba. To je prva prava bitka gdje je VRS odnijela pobjedu. Sve do tada je bilo manje-više uspješno, ali to je jedna bitka koja je bila presudna za proboj koridora – rekao je Šikarac, ne zaboravljajući ni druge bitke u kojima su učestvovali njegovi, ali i na stotine drugih hrabrih vojnika……

Nastavite sa čitanjem