30 godina od Benkovačkog ratišta
Borbe prnjavoske brigade u odbrani RSK
Bez većih problema u toku dugog puta, 1.lp brigada stiže na Benkovačko ratište 4.11.1993. godine. Da naglasimo da je brigada do sada prošla dosta dugi ratni put, ali prijem koji su nam organizovali mještani i komanda 92. mt brigade sa komandantom ppuk. Bosanac Veljkom ostaće u ne zaborav svima.
Po naredbi komande 1. KK u sastav 3.pb ulazi i pješadijska četa „Vukovi “ poznata kao Prvi udarni bataljon 1 KK,
Brigada je smještena u očekujući rejon s.Popovići, a pod direktnom komandom 92. mt brigade. Prvi bataljon dobija naređenje po kome treba izvršiti 7.11.1993. godine, smjenu 1. bataljona 92. mtbr. Na liniji odbrane pravcem s.Popovići – Debelo brdo- s.Novigrad. Drugi i treći bataljon trebaju biti u gotovosti za aktivna dejstva i intervencije protiv DTG i HD u zoni odbrane brigade.
Na osnovu naređenja 92. mtbr, str.pov.broj 3125-1 od 21.11.1993. godine, te naređenja komandanta1. lpbr, str.pov.broj 01-540/93 sa mtbr sa zadatkom spriječiti prodor neprijatelja pravcem s.Gornji Zemunik – s.Suhovare i biti spreman za aktivna dejstva na datom pravcu. Težište odbrane imati na pravcima z. Valjanska Kosa – Drače – Banjići – s.Potkosa – Goleš-Subotići- S.Istok.
Dana 3.12.1993. godine 3.pb preuzima rejon odbrane po frontu s. Barabe – s.Ramići – s. Predići sa KM u s. Donji Baturi, gdje uspješno izvodi odbranu do izvlačenja 3.pb 3.2.1994. godine
Naša brigada dobro se uklopili u organizaciju odbrane i dobijenih zadataka.
U ovom vremenskom periodu, neprijatelj svakodnevno granatira naše položaje, raspolaže sa velikom količinom artiljerijskog naoružanja, tako da nas neprekidno tuče. U ovim borbama imali smo gubitaka, ranjenih i poginulih boraca.[1] Sa pješadijom neprijatelj nije kretao u ofanzivna dejstva.
Na Benkovačkom ratištu, gdje je brigada imala isključivo odbrambene zadatke, ostajemo do 2.2.1994. godine i tada dobijamo naređenje 1. KK da se brigada izvlači u rejon Prnjavora, gdje očekujemo novi zadatak. Marš brigade Benkovac – Prnjavor, uspješno je izveden i brigada dobija odmor do 8.2.1994. godine.
Na ovom ratištu brigada je imala 6 lakše, 4 teže ranjenih i 2 poginula pripadnika brigade.[1]
[1] Isto, str. 21-22
Početkom februara 1993. godine vode se velike borbe za oslobođenje Kašića, gdje Vukovi sa Vučijaka vode značajne borbe uz veliki broj poginulih pripadnika HV.
nedaleko od crkve u Kašiću u predvečerje 1. veljače 1993. godine upali u srbočetničku zasjedu. U dva tamića poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre.
JEDNA OD NAJKRVAVIJIH U DOMOVINSKOM RATU
Na današnji dan 1993. godine odigrala se bitka za Kašić
1. veljače, kad je neprijatelj otpočeo protunapad na Kašić, “razmjene” snaga 4. GBR i 3. GBR još je trajala, a u kaosu je agresor nanio velike gubitke. No, do dolaska oklopne postrojbe 3. GBR, tenkisti 4. GBR predvođeni Andrijom Matijašem Paukom hrabro su uzvratili i dali svoj obol obrani mjesta. Prvog dana bitke za Kašić poginulo je 17 pripadnika 3. GBR, a sljedećeg dana njih 8. U obrani zadarskog zaleđa smrtno je stradalo ukupno 35 vojnika 3. gardijske brigade “Kuna”.U bici koja je uslijedila, Kašić je nekoliko puta vraćan iz srpskih u hrvatske ruke. U konačnom ishodu, ne samo da je Kašić spašen, već je otklonjena opasnost i od Zadra koji je također bio ugrožen.