Borbe na Kostrešu i Bijelom brdu
Situacija na frontu se uveliko izmijenila, vode se jake borbe na Kostrešu i Bijelom brdu, 16. i 327. mt brigada zauzimaju Kostreš – kota 204, stvoreni su uslovi za dalja dejstva.
Naša brigada izdvaja 55 boraca za formiranje udarne grupe, akcija nije krenula jer nije formirana kompletna udarna grupa, naše borce vraćaju u sastav brigade. Po naređenju komandanta brigade borbena grupa brigade sa PNŠ za OP kao oficir za vezu, tri puta učestvuje u borbenim aktivnostima na pravcu rejon Kostreš crkva k. 183 i prema s. Baricama (majora Bukovice- Osinjska BG).
IKM TG-3 na k. 183 više puta obilazi komandant brigade sa NV brigade. U ovim dejstvima ima poginulih i ranjenih. Poginuo komandir streljačkog voda iz 3. pč 2. pb vodnik Đurđević.
KARTA BIJELO BRDO.
položaj odbrane pri proboju obodnog kanala držala je 105. bjelovarske brigade HV na liniji: rijeka Sava – most na komunikaciji Bos. Kobaš – Bos. Dubočac – Vakuf – Sedlići – Kalačka – tt 181 – Brnadići – Obodni kanal – tt 94 – tt 90 – duž potoka Čađavica – Struga – rijeka Sava.
Iz PRIKAZ I ANALIZA BORBI NA
BOSANSKOPOSAVSKOM BOJIŠTU 1992. str. 305 – 307.
TG-3 je 21. srpnja nastavila s napadima. Hrvatske snage odbile su napade
na istočnom dijelu bosanskobrodske bojišnice na pravcu Liješće – Strug i na
središnjem dijelu kod sela Zborište, gdje su u protunapadu 23. srpnja, 101. brigada HVO-a i 2. „A“ brigada HV-a, stavile pod nadzor Obodni kanal i probile
neprijateljsku liniju na dubini od jednog kilometra. Daljnji prodor hrvatskih
snaga zaustavila je TG-3.98 Kratkotrajno zatišje na bojišnici potrajalo je do
- 7.1992.g Srpskim snagama je napredovanje bilo otežano na pravcu prema
uzvišenim kotama Bijelo Brdo i Kostreš, zbog toga su 30. srpnja pokušale
izvesti obuhvatni napad na istočnom dijelu bojišta iz pravca Donje Liješće –
Vinska – Unka – Kuljenovci, koji je odbijen. Ponovni pokušaj TG-3 31. srpnja
iz smjera Liješće – Struga – Kričanovo također je završio neuspjehom.99
Razdoblje do 5. kolovoza uglavnom je proteklo uz razmjenu slabije pješačke vatre, bez većih promjena na bojišnici. Zapovjedništvo OG „Istočna
Posavina“ procijenilo je da postrojbe VRS-a namjeravaju uz snažnu topničku
podršku i upotrebom oklopno-mehaniziranih snaga izvršiti proboj s konačnim
ciljem izbijanja na rijeku Savu. Želeći spriječiti namjere TG-3 Zapovjedništvo
OG odlučilo je kombiniranim topničko-pješačkim napadom, na svim dijelovima postojeće bojišnice, nanijeti neprijatelju što veće gubitke u živoj sili i
materijalno-tehničkim sredstvima, razbiti ga na prednjem kraju i odbaciti što
je više moguće u dubinu s ciljem izbijanja na liniju: Kamen – Obodni kanal –
Vinska – tt 137 – kota 166 – kota 142 – kota 112 – Bare – Begluci – Rašičići
– Kalačka. Za napad su određene: 108. brigada HV-a, dijelovi 101. brigade
HVO-a, 1. bataljun 103. brigade HVO-a, TG-145 HV-a, TG-109/135, ojačana
satnija 2. „A“ brigade ZNG-a, 139. samostalni motorizirani bataljun HV-a i
Riječka satnija. Ukupno su snage bile ekvivalenta tri lake pješačke brigade.100
97 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
98 Simić, Operacija Koridor, str. 274; http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
99 Simić, Operacija Koridor, 283.
100 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
306 M. Tomas, A. Nazor: Prikaz i analiza borbi na bosanskoposavskom bojištu…
Napad, koji će se pokazati kao posljednji pokušaj hrvatskih snaga da promijene nepovoljan položaj na bojišnici, počeo je 6. kolovoza u ranim jutarnjim
satima. Jedino su snage 108. brigade HV-a izvršile zapovijed i krenule naprijed. U području Struge 1. bataljun ostvario je pomak prednjeg kraja za oko
700 metara i na dostignutoj liniji pretrpio snažnu topničku vatru i gubitke od
4 poginula i 37 ranjenih, dok je 3. bataljun u pokušaju napredovanja imao jednog poginulog i 4 ranjena. Ukupno je brigada 6. kolovoza imala šest poginulih
i 57 ranjenih pripadnika. Ostale postrojbe nisu izvršile zapovijed i ostale su
na polaznim položajima. Novi napad planiran za 7. kolovoza nije izveden.101
Ovaj napadni pokušaj OG „Istočna Posavina“ pokazao je da je 108. brigada
HV-a u tom trenutku bila jedina kvalitetna postrojba u „interesnoj zoni“ (kako
je kolokvijalno nazivano posavsko ratište), koja je izvršavala zapovijedi i na
koju je Operativna grupa mogla sigurno računati u borbenim djelovanjima.
Do sredine kolovoza na cijeloj bojišnici je uglavnom izmjenjivana topnička vatra uz djelovanje iz pješačkog naoružanja bez većih pomicanja linije
na položajima, a TG-3 nije uspjela ostvariti planirani tempo napada te je zadržana na dotadašnjim linijama.102
Zapovjednik TG-3 VRS-a Slavko Lisica, 16. kolovoza odlučio je ponovno pokrenuti vlastite postrojbe u napad: „Odlučio sam: Izvršiti napad u zoni,
grupisati gs (glavne snage, o. a.) pravcem: Bijelo Brdo – Kostreš – Koraće
– Ukrinari, a pomoćne snage pravcem: Bosanski Lužani – Novo Selo i Unka
– Gornje Kolibe – Kričanovo, sa ciljem, uz avijacijsku i artiljerijsku podršku,
bočnim napadom razbiti neprijatelja, produžiti napad datim pravcima, odbiti
eventualne protivnapade i izbiti na liniju: Struge – Kričanovo – Novo Selo
– rijeka Sava, gdje učvrstiti postignuti uspjeh i stvoriti uslove za produženje
napada do izbijanja na rijeku Savu na čitavom frontu“.103
Od 18. kolovoza TG-3 izvodi napade duž cijele linije obrane Bosanskog
Broda. U području sela Gornje Kolibe probijena je obrambena linija i hrvatske snage su potisnute oko 1,5 km u dubinu. Angažiranjem dodatnih snaga iz
sastava 101. brigade HVO-a u poslijepodnevnim satima neprijatelj je vraćen
na početnu liniju. Napadne aktivnosti TG-3 je izvodila i sljedećeg dana na
pravcima Zborište i Gornje Kolibe, te Bijelo Brdo – Blaževića selo, ali nisu
postigle bitan pomak.104 Nakon neuspješnog napredovanja zapovjednik TG-3
odlučio je promijeniti napadni manevar: „Proučavajući situaciju, došao sam
do zaključka da Bijelo Brdo pada onog momenta kad naše snage izbiju na
Kostreš. Na taj način izbjegavamo frontalni napad na dobro utvrđeno Bije 101 Ibid,; Marijan, Graničari, 213.
102 Simić, Operacija Koridor, str. 295.
103 Ibid, 306.
104 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
scrinia slavonica 13 (2013), 277-315. 307
lo Brdo, izbjegavamo nepotrebne gubitke, vršimo obuhvat Bijelog Brda iz
pravca sjeverozapada i sa Kostreša, iz rejona kote 183 možemo da efikasno
dejstvujemo s leđa ustaškim snagama na Bijelom Brdu, koje bi se tako našlo
u poluokruženju.“105 Prema novoj napadnoj zamisli svog zapovjednika, TG-3
je 25. kolovoza bez topničke pripreme (što je iznenadilo hrvatske snage jer do
tada su napadi topništvom alarmirali snage branitelja) od ranog jutra prešla
u napad na čitavoj bosanskobrodskoj bojišnici s glavnim ciljem da preuzme
kontrolu nad brdom i selom Kostreš. Snage TG-3 osvajale su postupno bunker
po bunker i poslije niza ponovljenih napada, u poslijepodnevnim satima, zauzele Kostreš. Ovaj uspjeh je uvelike doprinio njihovom borbenom moralu.106
Nakon pada Kostreša hrvatske snage na potezu Bijelo Brdo – Bosanski Dubočac dovedene su u vrlo nepovoljan položaj i samoinicijativno su se povukle.
Postrojbe TG-3 16. kolovoza zauzele su Bijelo Brdo, dominantnu točku koja
je pružila povoljne uvijete za daljnji napad prema Bosanskom Brodu.107 OG
„Istočna Posavina“ uvela je svježe snage iz sastava 157. brigade HV-a, 3. „A“
brigade HV-a, 153. TG HV-a i jednu satniju 108. brigade HV-a na bosanskobrodsku bojišnicu, kojima je stabilizirana linija obrane.108
Od 28. do 30. kolovoza TG-3 je učvršćivala svoje položaje i vršila pripreme formiranja borbenih grupa za nastavak napada. Pokušaj zapovjedništva
TG-3 da od najboljih boraca formira udarnu Borbenu grupu nije uspio. Kao
pojačanje TG-3 uvedena je 16. kmtbr sa zadatkom izvođenja napada sa istočne strane bosanskobrodske bojišnice, surađivanja sa snagama TG-3 te olakšavanja daljeg prodora prema Bosanskom Brodu.109
[1] kkk