26. avgusta oslobođeno Bijelo brdo na Derventskom ratištu
Oslobađanjem grada Dervente neprijatelj izvlači snage iz rejona grada, artiljerijskom vatrom stalno tuče položaje naših jedinica, grad Derventu i kasarnu, konsoliduje i organizuje odbranu na frontu: Obodni kanal – s. Novi Lužani – s. Begluci – s. Bijelo Brdo – s. Sedlići s.lo Bosanski Dubočac.
327/27.mtbr Dreventa dobiva zadatak uporne odbrane dostignute linije i priprema za izvođenje ofanzivnih dejstava za oslobađanje lijevo od putne komunikacije Derventa — Brod do izbijanja na rijeku Savu.
Zona odbrane brigade: selo Bosanski Lužani – s. Bosanski Dubočac Derventa – Agići. [1]
Situacija na frontu se uveliko izmijenila, vode se jake borbe na Kostrešu i Bijelom brdu, 16. i jedinice 327. mtbr JNA Derventa, kao pomoćne snage u sastavu TG_3, oslobađaju i zauzimaju Kostreš – kota 204, stvoreni su uslovi za dalja dejstva za izbijanje na r. Savu.
IKM TG-3 na k. 183 više puta obilazi komandant brigade sa NV brigade. U ovim dejstvima ima poginulih i ranjenih. Poginuo komandir streljačkog voda iz 3. pč 2. pb vodnik Đurđević.
položaj odbrane pri proboju obodnog kanala držala je 105. bjelovarske brigade HV na liniji: rijeka Sava – most na komunikaciji Bos. Kobaš – Bos. Dubočac – Vakuf – Sedlići – Kalačka – tt 181 – Brnadići – Obodni kanal – tt 94 – tt 90 – duž potoka Čađavica – Struga – rijeka Sava.
Jedinice brigade, kao pomoćne snage u sastavu TG-Z, u U periodu od 5.7.1992. do 30.7.1992. godine oslobađaju sela Begluci i Babino Brdo, a planirani tempo napada izbijanja na rijeku Savu još nije realizovan.
U periodu od 1.8.1992. do 25.8.1992. godine jedinice brigade izvođenjem povremenih dejstava oslobađaju tt 182 i selo Gradac stvarajući uslove za produženje napada ka Kostrešu i Bijelom brdu.
11.dubička pbr , 25.8.1992. godine , kao desni susjed , oslobađa Kostreš stvarajući uslove za produženje napada naših jedinica ka Bijelom brdu i Čelaruši.
2. mtbr sa pridodatim jedinicama 27.mtbr, 26.8.1992. godine, uz prethodnu pripremu jedinica i jaku artiljerijsku podršku, oslobađa Bijelo brdo, čime su stvoreni uslovi za odbranu dostignutih pinija i pripremu za produženje napada.[1]
U narednim periodu glavne snage TG-3 energičnim napadom duž glavne komunikacije Derventa- Brod uspijevaju razbiti neprijatelja i izbiti u oslobođeni Brod 7.10.1992. godine.
Po izbijanju glavnih snaga TG-3 u Brod, neprijatelj se na pravcu napada 327. mtbr masovno izvlači preko rijeke Save, a jedinice 327. mtbr izlaze na rijeku Savu i posjedaju odbranu rijeke Sava u zoni: ušće rijeke Ukrina u rijeku Savu — selo Kladari – selo Bijelo Brdo — selo Trstenci.
Iz PRIKAZ I ANALIZA BORBI NA
BOSANSKOPOSAVSKOM BOJIŠTU 1992. str. 305 – 307.
Kostreš 1992.
TG-3 je 21. srpnja nastavila s napadima. Hrvatske snage odbile su napade
na istočnom dijelu bosanskobrodske bojišnice na pravcu Liješće – Strug i na
središnjem dijelu kod sela Zborište, gdje su u protunapadu 23. srpnja, 101. brigada HVO-a i 2. „A“ brigada HV-a, stavile pod nadzor Obodni kanal i probile
neprijateljsku liniju na dubini od jednog kilometra. Daljnji prodor hrvatskih
snaga zaustavila je TG-3.98 Kratkotrajno zatišje na bojišnici potrajalo je do
30.7.1992.g Srpskim snagama je napredovanje bilo otežano na pravcu prema uzvišenim kotama Bijelo Brdo i Kostreš, zbog toga su 30. srpnja pokušale izvesti obuhvatni napad na istočnom dijelu bojišta iz pravca Donje Liješće –Vinska – Unka – Kuljenovci, koji je odbijen. Ponovni pokušaj TG-3 31. srpnja iz smjera Liješće – Struga – Kričanovo također je završio neuspjehom.99
Razdoblje do 5. kolovoza uglavnom je proteklo uz razmjenu slabije pješačke vatre, bez većih promjena na bojišnici. Zapovjedništvo OG „Istočna Posavina“ procijenilo je da postrojbe VRS-a namjeravaju uz snažnu topničku podršku i upotrebom oklopno-mehaniziranih snaga izvršiti proboj s konačnim ciljem izbijanja na rijeku Savu. Želeći spriječiti namjere TG-3 Zapovjedništvo
OG odlučilo je kombiniranim topničko-pješačkim napadom, na svim dijelovima postojeće bojišnice, nanijeti neprijatelju što veće gubitke u živoj sili i materijalno-tehničkim sredstvima, razbiti ga na prednjem kraju i odbaciti što je više moguće u dubinu s ciljem izbijanja na liniju: Kamen – Obodni kanal –Vinska – tt 137 – kota 166 – kota 142 – kota 112 – Bare – Begluci – Rašičići – Kalačka. Za napad su određene: 108. brigada HV-a, dijelovi 101. brigade HVO-a, 1. bataljun 103. brigade HVO-a, TG-145 HV-a, TG-109/135, ojačana satnija 2. „A“ brigade ZNG-a, 139. samostalni motorizirani bataljun HV-a i Riječka satnija. Ukupno su snage bile ekvivalenta tri lake pješačke brigade.
—————————————————-
97 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
98 Simić, Operacija Koridor, str. 274; http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
99 Simić, Operacija Koridor, 283.
100 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
306 M. Tomas, A. Nazor: Prikaz i analiza borbi na bosanskoposavskom bojištu…
Napad, koji će se pokazati kao posljednji pokušaj hrvatskih snaga da promijene nepovoljan položaj na bojišnici, počeo je 6. kolovoza u ranim jutarnjim satima. Jedino su snage 108. brigade HV-a izvršile zapovijed i krenule naprijed. U području Struge 1. bataljun ostvario je pomak prednjeg kraja za oko 700 metara i na dostignutoj liniji pretrpio snažnu topničku vatru i gubitke od 4 poginula i 37 ranjenih, dok je 3. bataljun u pokušaju napredovanja imao jednog poginulog i 4 ranjena. Ukupno je brigada 6. kolovoza imala šest poginulih i 57 ranjenih pripadnika. Ostale postrojbe nisu izvršile zapovijed i ostale su na polaznim položajima. Novi napad planiran za 7. kolovoza nije izveden.
Ovaj napadni pokušaj OG „Istočna Posavina“ pokazao je da je 108. brigada HV-a u tom trenutku bila jedina kvalitetna postrojba u „interesnoj zoni“ (kako je kolokvijalno nazivano posavsko ratište), koja je izvršavala zapovijedi i na koju je Operativna grupa mogla sigurno računati u borbenim djelovanjima.
Do sredine kolovoza na cijeloj bojišnici je uglavnom izmjenjivana topnička vatra uz djelovanje iz pješačkog naoružanja bez većih pomicanja linije na položajima, a TG-3 nije uspjela ostvariti planirani tempo napada te je zadržana na dotadašnjim linijama.
Zapovjednik TG-3 VRS-a Slavko Lisica, 16. kolovoza odlučio je ponovno pokrenuti vlastite postrojbe u napad: „Odlučio sam: Izvršiti napad u zoni, grupisati gs (glavne snage, o. a.) pravcem: Bijelo Brdo – Kostreš – Koraće– Ukrinari, a pomoćne snage pravcem: Bosanski Lužani – Novo Selo i Unka – Gornje Kolibe – Kričanovo, sa ciljem, uz avijacijsku i artiljerijsku podršku,
bočnim napadom razbiti neprijatelja, produžiti napad datim pravcima, odbiti eventualne protivnapade i izbiti na liniju: Struge – Kričanovo – Novo Selo – rijeka Sava, gdje učvrstiti postignuti uspjeh i stvoriti uslove za produženje napada do izbijanja na rijeku Savu na čitavom frontu“.
Od 18. kolovoza TG-3 izvodi napade duž cijele linije obrane Bosanskog Broda. U području sela Gornje Kolibe probijena je obrambena linija i hrvatske snage su potisnute oko 1,5 km u dubinu. Angažiranjem dodatnih snaga iz sastava 101. brigade HVO-a u poslijepodnevnim satima neprijatelj je vraćen na početnu liniju. Napadne aktivnosti TG-3 je izvodila i sljedećeg dana na
pravcima Zborište i Gornje Kolibe, te Bijelo Brdo – Blaževića selo, ali nisu postigle bitan pomak.104 Nakon neuspješnog napredovanja zapovjednik TG-3 odlučio je promijeniti napadni manevar: „Proučavajući situaciju, došao sam do zaključka da Bijelo Brdo pada onog momenta kad naše snage izbiju na Kostreš. Na taj način izbjegavamo frontalni napad na dobro utvrđeno B
101 Ibid,; Marijan, Graničari, 213.
102 Simić, Operacija Koridor, str. 295.
103 Ibid, 306.
104 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI. scrinia slavonica 13 (2013), 277-315. 307
Bijelo Brdo, izbjegavamo nepotrebne gubitke, vršimo obuhvat Bijelog Brda iz pravca sjeverozapada i sa Kostreša, iz rejona kote 183 možemo da efikasno dejstvujemo s leđa ustaškim snagama na Bijelom Brdu, koje bi se tako našlo u poluokruženju.“105 Prema novoj napadnoj zamisli svog zapovjednika, TG-3 je 25. kolovoza bez topničke pripreme (što je iznenadilo hrvatske snage jer do tada su napadi topništvom alarmirali snage branitelja) od ranog jutra prešla u napad na čitavoj bosanskobrodskoj bojišnici s glavnim ciljem da preuzme
kontrolu nad brdom i selom Kostreš. Snage TG-3 osvajale su postupno bunker
po bunker i poslije niza ponovljenih napada, u poslijepodnevnim satima, zauzele Kostreš. Ovaj uspjeh je uvelike doprinio njihovom borbenom moralu.106
Nakon pada Kostreša hrvatske snage na potezu Bijelo Brdo – Bosanski Dubočac dovedene su u vrlo nepovoljan položaj i samoinicijativno su se povukle.
Postrojbe TG-3 16. kolovoza zauzele su Bijelo Brdo, dominantnu točku koja
je pružila povoljne uvijete za daljnji napad prema Bosanskom Brodu.107 OG
„Istočna Posavina“ uvela je svježe snage iz sastava 157. brigade HV-a, 3. „A“
brigade HV-a, 153. TG HV-a i jednu satniju 108. brigade HV-a na bosanskobrodsku bojišnicu, kojima je stabilizirana linija obrane.
Od 28. do 30. kolovoza TG-3 je učvršćivala svoje položaje i vršila pripreme formiranja borbenih grupa za nastavak napada. Pokušaj zapovjedništva TG-3 da od najboljih boraca formira udarnu Borbenu grupu nije uspio. Kao pojačanje TG-3 uvedena je 16. kmtbr sa zadatkom izvođenja napada sa istočne strane bosanskobrodske bojišnice, surađivanja sa snagama TG-3 te olakšavanja daljeg prodora prema Bosanskom Brodu.109
OSLOBOĐENI KOSTREŠ I BIJELO BRDO, str. 175
Dan 25. avgust 1992. godine: bitnih događaja nije bilo. dan je prošao u planiranju i pripremanju akcija za napadna dejstva. Međutim , naši položaji na desnoj strani Ukrine su tri kilometra ispred položaja našeg susjeda 11. dubičke lpbr na lijevoj obali, tako da naše dalje akcije zavise od uspjeha susjeda na lijevoj obali. Za ovaj dan je značajno da je napad počeo naš lijevi susjed u 10.00 časova.
Najveći uspjeh je postigao Ćurguzov bataljon 43.mtbr koji je napadao pravcem
Gradac-Kostreš-Gornja Barica. pošto naša brigada nije izvodila borbena dejstva, cijeli dan smo, iz zaseoka Grozdanovići u selu Polje, posmatrali napad na Kostreš. Uspjeh je bio veličanstven, Kostreš je zauzet za tri sata. Naš susjed koji je išao u napad kroz
bosanske lužane nije uspio da pomjeri liniju fronta. gubitaka u ljudstvu i materijalno-tehničkim sredstvima nismo imali. Sijedi pohvala komandanta TG-3 četi vojne policije Taktičke grupe 3 za pokazano požrtvovanje, pokazanu hrabrost i vojničko držanje za vreme izvršavanja svetog zadatka, oslobođenja Kostreša.
Dan 26. avgust 1992. godine: prvi bataljon je organizovao akciju sa 11. lpbr. koja se nalazila na lijevoj obali rijeke Ukrine, sa ciljem da se zauzmu Novi lužani. Naš bataljon je dejstvovao s desne strane Ukrine po zaseoku Mijatovići. Uništeno je pet bunkera. Ovaj zaselak je očišćen od ustaša. jedinica koja je napadala s lijeve strane Ukrine 11. lpbr nije uspjela da prođe prvu liniju odbrane ustaša, tako da akcija nije u potpunosti uspjela. Ovaj dan je značajan po tome što je zauzeta značajna kota kod crkve u bijelom brdu, a naši borci su prošli crkvu oko 200 metara, što je već značilo pad ove važne strateške tačke. Ovaj uspjeh postigla je 327. mtbr nakon više ne uspjelih pokušaja. U akcijama koje smo izvodili imali smo tri ranjena borca. To su Bogdan Tadić (1963) iz gornje Lupljanice koji je zadobio prostrelnu ranu u području desnog kuka, Miroslav Petrić (1967) iz donje Osinje kog je geler pogodio u lijevu ruku i Simo Kuzmanović od oca Save (1953) kog je geler pogodio u leđa.
U sastavu 1.osinjske brigade bio je i major Boro Bukovica iz Prnjavora, komandant 2.pješadijskog bataljona 1. osinjske lpbr.
[1] Hronologija – ratni put 327.mtbr Derventa, 2019. godine, str.26. Dana 12.7.1992. godine KM brigade premiješta se iz Doma JNA u s. Gašpari, 1.9.1992. godine, po naređenju komandanta TG-3, KM brigade premješteno je iz s. Gašpari u kasarnu Derventa, 5.9.1992. godine KM brigade premješteno u s. Bijelo Brdo, zaselak Blaževići.
