Ovoga mjeseca  je 31 godišnjica obilježavanja oslobođenja Broda, 6.10.1992. godine.

PRNJAVORSKA BRIGADA OMOGUĆILA UVOĐENJE JEDINICA VRS U OSLOBAĐANJU BRODA

Borbe za oslobođenje Broda otpočele su iznenadnim upadom boraca osinjske lpbr na zauzimanju dva rova na obodnom kanalu na magistralnom mostu r. Ukrine kod Žeravca, što je prnjavorska brigada u naletu iskoristila za zauzimanje daljih rovova i izbijanje na s. Zborište i omogućila uvođenje ostalih pješadijskih i oklopnih jedinicaTG-3 kroz njen raspored i naprijed prema Brodu.

Počelo je od  3. 4.1992. do 7. oktobra iste godine kada su okupirale regularne hrvatske snage i paravojne jedinice sastavljene od Hrvata i Muslimana tog dijela Posavine. Ujedno, hrvatska država postavila je u Bosanski Brod i svoju političku vlast koja je trajala sedam mjeseci, sve dok pripadnici VRS nisu Brod oslobodili.

Okupacione snage ubile su 244 i ranile 570 vojnika i srpskih civila, i u 10 logora utamničili dvije hiljade Srba. Oslobodioci svjedoče da je na Brod uslijedila žestoka akcija srpske vojske.

Poslije uspješno završene 2 faze proboja Koridora 1992. godine, oslobađanjem tog dijela Posavine i izbijanje na obalu r. Save u rejonu sela Prud.

Prema prikupljenim podacima brojno stanje lpbr u 1992. godini po mobilizaciji je raspoređeno  1.461 boraca: oficira 60, podoficira 195 i vojnika 1.206, a sa pripadnicima „Vukova sa Vučijaka“ i 4.lpb  2.836 pripadnika. Do 7.10.1992. godine mobilisano je 1.320 boraca  [1]

Pregled po osnovnim jedinicama brigade:

1. 1. pješadijski bataljan        308 boraca 
2. 2. pješadijski bataljon        552  
3. 3. pješadijski bataljon        324 
4. pozadinska četa                    54 
5. komanda brigade                 30 
6. komanda stana                     34
7. izviđački vod                          45
8. vod vojne policije                  56
9. lar vod pvo                             29
10. protivoklopni vod                   9
11. vod veze                                 20

Brigada je bila popunjena od pripadnika teritorijalne odbrane opštine i mobilizacijom  vojnih obveznika prema formaciji pješadijskih brigada lakog tipa. Brigadi je pridodat jedan tekovski vod T-55, a popuna je izvršena tenkistima iz brigade.

Stanje u ljeto 1992.godine  na Brodskom ratištu izuzetno je složeno. Po naredbi 1. KK 1.prnjavorska lpbr pridodaje se TG-3 pukovnika Slavka Lisice. Brigada (2. i 3. bataljon) 25.7.1992. godine krenula je u Grk i preuzima liniju odbrane Bos.Lužani – Unka na Obodnom kanalu, od Dubičke brigade, koja je zbog velikih gubitaka morala biti zamijenjena. Nakon pet dana 30.7.1992. godine u Grk stiže i 1. bataljon. Brigada je kompletna.

Borbe na obodnom kanalu

Neprijatelj sa raspoloživim sredstvima, koristeći i višecijevne bacače raketa, pokušavajući proboj kroz liniju odbrane brigade. Dobro smo ukopani, utvrdili smo položaje i svi pokušaju neprijatelja da probije kroz liniju odbrane brigade bili su bezuspješni. Komandant TG-3 izdaje naređenje: „Zadržati dostignute položaje i organizovati odbranu uz maksimalno zaprečavanje.“ Trpimo svakodnevne gubitke, imamo veći broj ranjenih i poginulih boraca. Na liniji odbrane brigada ima oko 700 boraca.

Komanda brigade smještena je u selu Grk. Lijevo od nas do rijeke Ukrine je osinjska lp brigada a naš desni susjed je krnjinska lp brigada. Na obodnom kanalu neprijatelj je branio Brod, zato se tako uporno brani i žestoko napada. Prema zapovijedi TG-3 za napad morali smo naprijed a krajnji naš cilj bio je Brod.

Zapovjest za napad komandanta brigade, broj 28/92 od 17.8.1992. godine, cilj je uzimanje obodnog kanala i sela Zborišta, izbijanje na kotu 93 i stvaranje uslova za daljnja ofanzivna dejstva do krajnjeg cilja. U toku 17.8.1992. godine, izvršene su sve pripreme, izvršena su komandantska i komandirska izviđanja, jedinice za podršku dobile su konkretne zadatke, svi učesnici ove akcije dobili su precizne zadatke. Gotovost za napad 18.8.1992. godine u 05.00 časova.

Pravac napada 1.pb u koloni s. Lovrići – obodni kanal – k.93 (raskrsnica)  i jedna pješadijska četa 3. bataljona prelazi obodni kanal na k. 94 i raspoređuje se lijevo od 1.pb u rejonu kuća na obodnom kanalu. Nešto kasnije uvodi se i jedan naš tenk T-55 u rejon 1.pb radi podrške. U predveče u prve kuće prema koti 93 upućuje se 3.pb.

Drugi bataljon napada pravcem obodni kanal – kota 94 – s.Zborište. Jaka artiljerijska priprema počela je u 06,00 časova,

1. bataljon napada sa dvije čete a u ulozi komandira 1. pješadijske čete je komandant bataljona major Živojin Kuzmanović, u 1.pč nalazi se i PNŠ za OP ,  u ulozi komandira 2. pješadijske čete zamjenik komandanta bataljona k1k Nikola Merlović. Takođe u ulozi komandira pješadijske čete 3. bataljona komandant k1k Ratko Desić.

Poslije artiljerijske pripreme 1. i 3. bataljon kreću u napad, u streljački razvijenom stroju i borci se prebacuju od obodnog kanala uz borbu – žestoka borba prsa u prsa, bacaju se bombe u rovove, jedan broj neprijateljskih vojnika uspeo je pobjeći, a na liniji odbrane obodnog kanala ostala su 32 tijela neprijateljskih vojnika.

Borba je trajala oko 15 minuta, neprijatelj je bio razbijen, ali je i dalje pružao žestok otpor. Na osnovu dokumenata nađenih kod poginulih vojnika, obodni kanal na pravcu napada branili su pripadnici HV iz Bjelovara.

Po prelasku obodnog kanala 1. i 3. bataljon nisu mogli dalje, tražena je pomoć da se iskoristi početni uspjeh i krene prema koti 94 i s.Zborište.

U 12,00 časova na obodnom kanalu postavljen je lansirni most. Od komandanta knjinske lake pješadijske brigade major Mike Škorića tražili smo pomoć da se uvedu tenkovi, odbio je pomoć, a tada 1. i 3. bataljon organizuju odbranu na dostignutoj liniji. Naš Drugi bataljon koji je trebao prema naređenju krenuti u napad, nije uopšte krenuo.

U večernjim časovima – oko 21.00 čas, neprijatelj uvodi tenkove, tuče dostignuti položaj 1. pješadijski bataljona i teško ranjava sedam boraca. Jak neprijateljski napad nismo mogli izdržati i u toku noći morali smo se povući, a stvoreni mostobran na obodnom kanalu ostaje da štiti vojna policija i 1. pješadijska četa k1k Nedeljka Davidovića iz 2. bataljona. Nakon dva dana, zbog jakog pritiska neprijateljskih snaga, morale su se povući snage 2. pb na liniju odbrane u S.Žeravac- s.Unka.

Izvanredno organizovana, početni uspjeh za divljenje, šta sve to vrijedi kada koordinacija među jedinicama nije dobra, san da se neprijatelj  pokrene sa obodnog kanala, stvori osnova za dalja dejstva i uzimanje Broda, odlaže se za neku novu priliku.

Borbe za oslobađanje sela Zborišta

Na obodnom kanalu nema mira, svakodnevne žestoke borbe. Naš lijevokrilni – osinjska brigada, 30.9.1992. godine uspijeva probiti neprijateljsku odbranu i postavlja lansirni most na kota 98 [1], na glavnoj komunikaciji Derventa-Brod, time su stvoreni uslovi da i naša brigada krene u ofanzivna dejstva. Preko postavljenog mosta prelazi naš Drugi bataljon, ojačan vodom vojne policije, brigadnim izviđačima i pridodanom tenkovskom četom.

Vojna policija i brigadni izviđači čiste lijevu obalu Obodnog kanala prema selu Matići i kotu 94 u s.Zborište.

Naše snage izbijaju u s.Zborište na 150 metara do komunikacije Zborište-Kolibe. Pojačanje ustaša, koje je išlo prema obodnom kanalu, upada u zasjedu, tu je likvidirano 34 neprijateljska vojnika i zarobljena tehnika.

 

U s.Martići, obodni kanal probija 1. bataljon, brigada je kompletirana na lijevoj obali obodnog kanala, a pred samim s.Zborište. Narednog dana, 1.10.1992. godine, 2. bataljon ulazi u s.Zborište – raskršće. Od kapele u s.Zborište 1. bataljon čisti teren prema koti 93.

 

 

 

 

 

Treći pb vatrom podržava dejstva 2.pb dejstvujuću preko obodnog kanala u pravcu s.Zborišta, dok je dio jedinice u neposrednom borbenom doboru sa neprijateljem. I 1.10. i 3.pb prelazi u s.Zborište i zauzima položaje za napad sa lijeve strane puta Zboriše – Kolibe.             

U narednim danima bataljoni vode borbe i teško se napreduje, jer neprijatelj izvodi i protivnapade, gdje  u tim borbama gube i jedan tenk, a i borbena situacija nije bila jasna zbog pravca napada  bataljona brigade prema Novom Selu i dalje prema Sijekovcu.

U s.Martići lansiran je pontonski most, stvoreni su uslovi da krnjinska brigada sa protivoklopnom jedinicom pređe na lijevu obalu obodnog kanala i kroz redove naše brigade, a preko kote 93 krene na Gornje Kolibe. (2000-II Srpski borac, članak Tenkisti đenerala Lisice), Ipak je Prnjavorska brigada prava izbila prema k.93 i omogućila uvođenje tenkova 2.okbr VRS i ostalih jedinica.

BORCI 1.LPBR GOVORE

Komandant 2.pb k1k Milorad Kuzmanović o borbama na obodnom kanulu u Glasu borca 1.prnjavorske lpbr, broj 4, juni 1995. str. 11: 

U taktičkom smislu, najteže mi je bilo na Brodskom ratištu, prilikom prelaska Obodnog kanala. U jednom danu sam imao trojicu poginulih i devet ranjenih. Da bude još gore, sa našeg lijevog krila, položaj je napustio jedan batalјon, ne sjećam se više kojoj brigadi je pripadao. Bili smo uklinjeni u neprijatelјsku odbranu, a i noć se spuštala. Znali smo da su desno od nas neperijatelјske formacije, ali ne i da je naše lijevo krilo ostalo potpuno nezaštićeno. Komandant brigade Vlado Živković je znao za ovu činjenicu, ali je ipak donio izuzetno rizičnu odluku. Ostali smo na dostignutoj liniji, mada je postojala realna opasnost od odsijecanja i okruženja, kako Drugog, tako i tenkovskog batalјona, koji nam je pridodat. Na sreću, to se nije desilo. da smo se povukli, pitanje je kada bi i uz kakvu cijenu Brod vidio konačnu slobodu.

Pripadnik 1.pješadijske čete 3.pb, borac Zenjo Procak, kaže u Glasu borca 1.Plpbr, broj 4 juni 1995. str. 10:

Na Obodnom kanalu, u 1 rejonu Zborišta, umalo da naletimo na ustašku interventnu grupu iz Sijekovca. I da smo naišli samo koji minut ranije, bili bismo njihove žrtve. Desilo se obrnuto. Veći broj ustaša ostao je zauvijek da leži. Nas je htjela sreća. Imali smo samo dvojicu lakše ranjenih. Kasnije nam Srbi, koji su bili u ustaškom logoru u’Sijekovcu, ispričaše da su ustaše tada imale 17 mrtvih i veći broj ranjenih. Prijetili su osvetom do danas im to nije pošlo za rukom.

Komandir voda vojne policije 1.lpbr , vodnik Golub Španić u Glasu borca lpbr, broj 4 juni 1995. str. 10:

Oslobođenju Broda prethodile su žestoke i krvave borbe duž Obodnog kanala. Vojna policija i borci iz sastava protivdiverzantskog voda dobili su zadatak da stvore uslove za uvođenje brigade u borbu, za osvajanje kote 93 (prema Zborištu) i Zborišta. Po prelasku kanala policija je napredovanje nastavila lijevim, borci sa iskustvom za protivdiderzantska dejstva, desnim krilom. Prilikom napredovanja dio snaga policije nastavlјa prema Zborištu, dio se pridružuje PDV-ejcima. Samo nakon sto metara druga grupa biva zasuta mecima od koji smrtno stradaju Slavko Kuzmanović i Mirolјub – ČIČA Savić, obojica iz sastava PDV-ea. Jedan momak iz ovog sastava i Goran Popadić iz vojne policije izvlače smrtno ranjenog Slavka, policajci Mošo Jotanović i Želјko Vrhovac, već izdahnulog i sa desetak metaka izrešetanog, Čiču. Dok je u stojećem stavu pokušao da ga zarobi živog, pokosio ga rafal šiptara Muratija iz Ohrida. Ime su mu pročitali iz dokumenata, do kojih su došli pretresajući tijelo ustaše – Albaneza. Teren uz Obodni kanal je očišćen, osvojena je i kota 93. Brigadi je omogućeno napredovanje prema Sijekovcu i dalјe u dubinu brodskog ratišta, ali bez Slavka i dvojice. Neustrašivosti se i danas priča sa nesmanjenim divlјenjem i neizbrisivom sjetom.

major Živojin Kuzmanović, Žika, komandant 1.pb u listu NIN od 7. maja 1996. kaže:

Najteže je bilo na zauzimanju Broda. Imali smo zadatak da probijemo neprijateljsku odbranu na Obodnom kanalu iz pravca Grk. Nasi polozaji bili su po porusenim kucama na samo 200 metara od neprijateljske linije. Nismo znali cime neprijatelj raspolaze. Dobijemo informaciju da u Novom Selu, na pola puta do Broda, ima 20 tenkova tipa „leopard“. Možete misliti kako je bilo ići u napad kad vjeruješ da je neprijatelj tako utvrdjen. Kada smo probili liniju i ušli u Novo Selo, nigdje tenkova. Ispostavilo se da je njihova odbrana bila samo na Obodnom kanalu. U Novom Selu mi jave da se neko primjecuje kod jedne kuce. Naredim da se kuca pretrese. Pronadjemo u kuci babu koja nam se silno obradova: „Fala Bogu sto ste dosli. Jeste li vi oni sa Plehana?“ Kazu moji borci: „Nismo, baba, mi smo oni sto nas zovu ‘cetnici’.“ Kada to cu, baba poce moliti: „Imam nepokretnog covjeka, nemojte ga odmah klati, samo da mu upalim svijecu…“ Pronadjemo i jednu profesoricu. Posalje ona meni u komandu kolace. Kazu mi vojnici da ih je pitala kad ce doci cetnici.

kapetan 1 klase Nikola Merlović, zamjenik komandanta 1.pb u Glasu borca 1.lpbr broj 2. februar 1995. str.6:

Krvava linija odbrane Unka-Obodni kanal na kojoj nas neprijatelј    svakodnevno žestoko tuče. Imamo veliki broj ranjenih i poginulih drugova. Pod najžešćom vatrom Čule, Jebra, Pošo, Pega i Peca izvlače ranjene borce. Hrabrost i požrtvovanje naših boraca u najtežim trenucima dolazi do izražaja. Bilo je neizdrživo na liniji odbrane na Unci, morali smo naprijed, a 18. avgusta major Žika sa hrabrima kreće na Obodni kanal. Ni jedan borac Batalјona nije izostao. U izvršavanju zadatka pomažu nam i minobacačlije. Dolazimo na Obodni kanal, upadamo u rovove neprijatelјa, borba prsa u prsa. Treba spomenuti najhrabrije: Čonta, Čule,Jebra, Remija, Kalabić,Major-nije bilo hrabrijih, svi su bili hrabri i borbeni.Probijen je Obodni kanal, otvoren je put za ulazak u Brod.Poslije oslobađanja Broda, zbog hrabrosti, ugleda među borcima i poštovanja od strane starješina, Čule je postavlјen na dužnost komandira voda.

vodnik 1 klase Nevenko Živković, četni starješina u 2.pb u Glasu borca 1.lpbr, broj 4. juni 1995. str. 11:

Imao bih šta da vam pričam o ovom ratu, a stupio sam još 10. juna – 92. godine. Svaki dan, od Mišinaca i probijanja koridora pa preko forsiranja Bosne i Obodnog kanala do teslićkog, brčanskog i sjeverno-dalmatinskog ratišta i evo 7-8 mjeseci kako smo na Ozrenu, svaki ovaj dan je poseban i priča za sebe. Paklenih 72 dana Obodnog kanala su ipak ostali u najdublјem sjećanju, ne samo kod mene. Pamti svaki borac da je zemlјa drhtala i “propinjala“ se od straha i bola gotovo danonoćno. Ja pamtim da sam svakog dana četu snabdijevao sa deset sanduka “sitne” municije, sa četiri sanduka 7,9 mm za M53 i obaveznim sandukom tromblonskih mina.

vodnik Dragan Tošić, komandir voda veze 1.lpbr, kasnije načelnik veze u 1.lpbr u Glasu borca lpbr, broj 5, decembar 1995. str. 10:

kada je bilo najteže? Svakako prilikom operacije „Koridor“ i na Obodnom kanalu odnosno u završnim operacijama za oslobođenje Broda. Vrlo brzo se naprodovalo. Nije bilo struje manjkalo je i nafte i benzina agregati za napajanje naših uređaja su bili podložni čestim kvarovima. Radio veza ‘nam nije bila zaštićena, neprijatelј nas je lako i ometao i prisluškivao. Bilo je krajnje teško. ali smo i to nekako prebrodili. 

poručnik Brane Tubak komandir voda mb82mm, kasnije komandant 1.pb u Glasu borca lpbr:

Bilo je ratišta i dana kada je naše dejstvovanje zahtjevalo danonoćno. Ja pamtim da je tako bilo u Dragaliću, na Obodnom kanalu i prilikom borbe za  spajanje jedine komunikacije sa Srbijom. Govorim to zbog minobacačlija na brodskom ratištu, dali smo sve od sebe. Našu podršku, ubrzo zatim, tražili su prilikom oslobođenja Jajca. I to smo odradili perfektno. Znali smo koliko vrijedimo, viša komanda je bila prezadovoljna. Pokazali smo da smo i bolji nego što su mogli očekivati.

Oslobađanje Broda

Neprijatelj je u panici, opšti napad, ne žurimo mnogo, naređeno je da se omogući stanovništvu da se izvuče preko r. Save. Brigada oslobađa Parašlike, Hrastovaču, Lucin Trn, Novo Selo, Močila, izbili smo na granicu Republike Srpske, 6.10.1992. godine na r.Savu u rejonu Sijekovca.. Brigada posjeda liniju odbrane od ušća r. Ukrine, zaključno sa Sijekovcem koji smo čistili do kapije rafinerije nafte. Brigada je ispunila zadatak, posjeli smo liniju odbrane do rafinerije, Brod je slobodan, a neprijatelj je protjeran preko r.Save.

z/o brigade u Sjekovcu preuzima 327. mtbr , potpukovnika  Peulić Boška.

Jedna od brojnih bitaka na ovom, uspješnom ali i krvavom ratnom putu, koje se nikada ne zaboravljaju je operacija za oslobađanje Broda. Sa svojom jedinicom u Brod je ušao Željko Petković: „Na glavnom pravcu napada probili smo neprijateljsku liniju i tome omogućili ostalim jedinicama da ovladaju predgrađima ovog grada a zatim i samim Brodom“.   (1.okbr VRS, Srpska Vojska,15.5.1995. godina, str.34)

Borbe za Brod posebno su bile teške. Nedaleko od mjesta Zborišta, za vrijeme akcije, otišao sam duboko naprijed, u klin, i naleteo na čak tri neprijateljska tenka koji su mi išli u susret. Ispalio sam jednu granatu. Ispalio i promašio. Pomislio sam tada, sve je gotovo. Ispalio sam onda i drugu. Prvi neprijateljski tenk je bio u plamenu. Treća granata je onesposobila drugi tenk tako da treći neprijateljski tenk nije uopšte ni mogao dejstvovati. Izvukao sam svoj tenk i posadu u njemu, a naše ostale borce spasio od okruženja u koga bi upali da su kojim slučajem neprijateljski tenkovi  uspjeli pogoditi moj tenk. Bilo je to samo dva dana prije nego li su srpski borci oslobodili Brod“ priča stariji vodnik  Vlado Kuzmanović, 1.okbr 1.KK VRS ( Srpska Vojska , 25.6.1996. g. str. 24)

SPISAK POGINULIH BORACA 1.LPBR 

Prezime	Otac	Ime	Rođen	Datum	Mjesto	Opština	Jedinica
GRUMIĆ	Anđelko	JADRANKO	1965	11.7.1992.	Unka	Brod	1.čete,1.pješadijskog bataljona
PETROVIĆ	Đurađ	NEDELJKO	1959	15.7.1992.	Cvek	Odžak	1.čete,1.pješadijskog bataljona
RADONJIĆ	Slavko	DRAGAN	1973	31.7.1992.	Žeravac	Derventa	izviđač brigadni
BOJIĆ	Pero	VESELKO	1964	1.8.1992.	Žeravac	Derventa	1.čete,2.pješadijskog bataljona
KITIĆ	Simo	ZDRAVKO	1954	10.8.1992.	Grk	Brod	pozadinskog voda 1.pješadijskog bataljona-kuvar
KUSIĆ	Milenko	MIRKO	1969	14.8.1992.	Prebrice	Gradačac	1.čete,1.pješadijskog bataljonaVV
STEVANOVIĆ	Slobodan	ZORAN	1961	16.8.1992.	Unka	Brod	1.čete,1.pješadijskog bataljona
VINČIĆ	Tomo	PETKO	1951	16.8.1992.	Babovac	Prnjavor	komandir voda 4.lpb
LEBURIĆ	Ljubomir	GORAN	1972	18.8.1992.	Grk	Brod	2.čete,1.pješadijskog bataljona
STOKANOVIĆ	Petar	VOJISLAV	1956	28.8.1992.	Unka	Brod	2.čete,3.pješadijskog bataljona
POPOVIĆ	Dragoljub	NEDELJKO	1951	29.8.1992.	Bosanski Lužani	Derventa	2.čete,2.pješadijskog bataljona
ĐURĐEVIĆ	Milan	STANKO	1948	1.9.1992.	Kostreš	Derventa	kv3.čete,2.pješadijskog bataljona
BANOVIĆ	Živko	NENAD	1976	4.9.1992.	Banja luka	BanjaLuka	1.čete,1.pješadijskog bataljonaVV
VASIĆ	Petar	JADRANKO	1953	10.9.1992.	Bosanski Lužani	Derventa	tenkovski vod
DOCIĆ	Anđelko	DRAGAN	1968	12.9.1992.	Unka	Brod	izviđač brigadni
DUKIĆ	Stanko	GORAN	1959	14.9.1992.	Bosanski Lužani	Derventa	PO voda 2.pješadiskog bataljona
CVIJANOVIĆ	Spasoje	NIKO	1965	20.9.1992.	Unka	Brod	1.čete,1.pješadijskog bataljona
PETKOVIĆ	Dragoljub	NEDELJKO	1958	27.9.1992.	Grk	Brod	1.čete,2.pješadijskog bataljona
MILIJEVIĆ	Pejo	VASO	1947	30.9.1992.	Zborište	Brod	2.čete,2.pješadijskog bataljona
SAVIĆ	Milan	MIROLJUB	1968	30.9.1992.	Zborište	Brod	komandir brigadnih izviđač
RADONJIĆ	Petar	VLADO	1962	30.9.1992.	Zborište	Brod	izviđač,2.pješadijskog bataljona
KUZMANOVIĆ	Sveto	SLAVKO	1971	30.9.1992.	Zborište	Brod	bataljonski izviđač
SUBOTIĆ	Đurađ	LAZAR	1959	2.10.1992.	Zborište	Brod	protivoklopni vod 2.pješadijskog bataljona
PETRUŠIĆ	Andrija	ĐORĐE	1959	2.10.1992.	Zborište	brod	vod PVO brigade
STANIŠIĆ	Gojko	MILAN	1970	7.10.1992.	Novo selo	Brod	1.čete,2.pješadijskog bataljona
MITRIĆ	Vladimir	SRETKO	1952	8.10.1992.	Zborište	Brod	pozadinskog voda 3.pješadijskog bataljona-sanitet

[1]  Prema planu popune 1.Plpbr od 19. maja 1992. godine, brigada se popunjava sa  1.276 vojnika, 134 podoficira i 89 oficira, što ukupno iznosi 1.499 pripadnika.

[2]  Na KM 1.lpbr u s. Grk dolazi načelnik štaba TG-3, puk Čavič, gdje sa PNŠ za OP 1.lpbr kapetanom Tomićem sa tenkom-lansirnim mostom, koji se nalazio pored komande 1.lpbr, odlaze sa tenkom na mjesto lansiranja mosta na r. Ukrini magistralni put Žeravac-Brod.

Sanitetski gubici brigade na brodskom ratištu: 214 lakše ranjeno, 35 teže ranjeno i 26 poginulih pripadnika brigade.Isto str.12-16.[2]

U 1.30 sati 7.10. inžinjerci 1.KK minirali su most na r. Save u dijelu Slav. Broda. Bio sam prisudan na miniranju mosta. sa druge strane, povići „Dižite ga više nam nije potreban“

[3] general Slavko lisica, komandant Taktičke grupe 3. Prvog krajiškog korpusa VRS, bio u VRS do 3.5.1994. g. Umro je 29.6.2013. godine na VMA.

 

 

Koji i u svojoj knjizi nije bio korektan prema prnjavorskoj brigadi i opštinskoj vlasti ,nije rejalno vrednovao doprinos prnjavorskih boraca u oslobođenju Broda.djeneral Lisica

Komandant 1.pb major Živojin Kuzmanović, podsjećajući se na jednogodišnji ratni put Prvog pb. Hronološki nabrajajući značajnije datume od 13. oktobra 1991. godine kada je ovaj bataljon krenuo u zapadnu Slavoniju, pa do 15.juna 1992. godine kada se jedinica vratila u Prnjavor…

U Našem zavičaju Prnjavor  od novembra 1992. godine , puk Slavko Lisica na smotri brigade kaže: Od kada se nalazi pod mojom komandom Brigada je naročito veliku ulogu odigrala u borbama na Obodnom kanalu protjerivanju neprijateljskih  snaga sa ovog položaja i oslobađanju Zborišta. Bila je to dobra najava konačnog oslobođenja Broda što smo i uspjeli. Ovaj grad je 6. oktobra u 22 sata postao srpski rekao je pukovnik Lisica.

zaključak

Na današnji dan 1992. godine jedinice Vojske Republike Srpske, pod komandom generala Slavka Lisice, oslobodile su Brod. U znak sjećanja na ratna dešavanja 90-tih godina, opština Brod svake godine 7. oktobra slavi Dan oslobođenja.

Brigada je na brodskom ratištu provela 74 ratnih dana, imala je na rasporedu 1.317 boraca. Sanitetski gubici brigade na brodskom ratištu: 214 lakše ranjeno, 35 teže ranjeno i 22 poginulih pripadnika brigade.

Na brodskom ratištu učestvuju sledeće jedinice TG3 1.KK VRS: [3] isto st.126

• 27.mtbr
• 1/1.lpbr Gradiška
• 1/1.lpbr Banja luka
• 3/16.kmtbr
• BG milicije
• 11.pbr
• 1.Osinjska lp brigada
• 1.Prnjavorska lp brigada
• 1.Knjinska lp brigada
• 1.lpbr  Vučijak

Neprijateljske jedinice  u sastavu 153. TG ustaša i zelenih beretki sa verovatnim rasporedom, isto st.116 [3]

• dijelovi 153. posavske brigade HV u rejonu Potočani – Gložik – s.Koraće, ispred 27.mtbr
• dijelovi 140. brigada HV Valpovo u rejonu Lovrići – Bijelaš – Parašlika (ispred prnjavorske lpbr)….
• pri proboju na pravcu s.Zborište početkom oktobra položaje odbrane drži 105. bjelovarske brigade HV na liniji: rijeka Sava – most na komunikaciji Bos. Kobaš – Bos. Dubočac – Vakuf – Sedlići – Kalačka – tt 181 – Brnadići – Obodni kanal – tt 94 – tt 90 – duž potoka Čađavica – Struga – rijeka Sava.

Brigada se 13.10.1992. godine okupila u Prnjavoru povodom obilježavanja dana prelaska prnjavorskog odreda (1. bataljon 1.lpbr) preko r.Save u Bos.Gradišci. Tom prilikom borci 1.lpbr Prnjavor položili su svečanu zakletvu.

zakletva 13-10-1992_govor

GOVOR-02.10.1993.Na svečanosti povodom druge godišnjice formiranja 1.lpbr, komandant major  Vlado Živković kaže: Ključa za ovladavanjem Obodnim kanalom načinila je Osinjska brigada koja je, postavljanjem pontonskog mosta na glavnoj komunikaciji Derventa – Brod, omogućila uvođenje naše brigade u borbu. Sistemom bočnog napada neprijatelju su 30.9.1992.  godine naneseni veliki gubici u živoj sili i MTS. I ovdje su svoj veliki doprinos dali vojna policija i PDV. Ovim je omogućeno uvođenje u borbu Krnjinske i Vučijačke brigade, a naša brigada je nastavila  dejstva i oslkobodila Zborište i Novo Selo i po drugi put izbila na r. Savu. Neprijatelj je proteran preko r.Save, oislobođen je Brod. U ovim borbama bilo je više poginulih i ranjenih naših boraca. uspostavljena je linija odbrane na r.Savi od ušća r. Ukrine do Sijekovca.

Za „Naš zavičaj Prnjavor“, komandant brigade kaže: pred neprijatejem nismo i nećemo uzmicati i stope. Naša je snaga da iz borbe iziazimo jači, čvršći i odučniji. Zadatak koji nam je povjeren odbrana granica Otadžbine sa ponosom ćemo izvršavati.

Sa smotre brigade na stadijonu FK Ljubić:

U prvom broju Glasa borca 1.lpbr komandant brigade, kaže:

Stanje na brodskom ratištu veoma je složeno. Po naredbi komande 1. krajiškog korpusa. Brigada odlazi na, po ratnim dejstvima poznati, Obodni kanal. Ovo je. sigurno, najteže ratište u odbrani. Neprijatelј je dejstvovao svim raspoloživim sredstvima. Ipak. našim protivnapadom oslobođeno je Zborište. Neprijatelј je u paničnom bijegu. Brigada je stigla u Sijekovac. oslobođen je Brod i po drugi put je na Savi.

 Pri pisanju članaka korišćen je ratni dnevnik brigade-materijal borbeni put 1.Plpbr iz 1997. godine,  i objavljene građe, što je prilika da se sjetimo na ovaj ratni događaj i učesnike ove borbe.

Tomić Srđan/lpbr-prnjavor.info

Čestitka Grupe Soko 6.10.2023. godine, povodom godišnjice oslobođenja Broda-(7) Двадесет Седма Моторизована бригада ВРС – Дервента | Facebook

Notice: Undefined index: code in /home/lpbrprnj/public_html/wp-content/plugins/php-everywhere/public/partials/php-everywhere-block-public-display.php on line 31