Arhive oznaka: 27.mtbr

1994.ratna

Ratni put lpbr  i 1/27.mtbr u 1994. godini- 1.059 dana

ratište Opstina brigada Dana  zapovjest  KM %
Dobojsko  Doboj lpbr 139 osiguranje Stanovi 3,16%
Maglajsko Maglaj lpbr -3.lpb 12 osiguranje s.Bradići HVO 0,27%
Ozrensko  Zavidovići lpbr 462 odbrana Zavidovići 10,51%
Teslićko  Teslić 27.mtbr 446 odbrana s.Bijelo Bučje 10,15%

Brojno stanje lpbr u 1994.godini je 900 boraca, vojnika ima 818, podoficira 58 i oficira 24. U  brigadi bilo raspoređeno 5.648 boraca tokom rata.

54 pripadnika lpbr je izbačeno iz stroja i nisu više na vojnom spisku-brojnom stanju. 31 poginulih, 1 umrlih, 1 samoubistvo,  19 teško ranjenih i 2 bolesnih koji su upućeni na dalje liječenje (nepovratni gubici brigade).

Brojno stanje po kategoriji

Pregled po strukturi osnovnih jedinica brigade u 1994. godini rata

jedinica svega % 1992. 1993. 1994. Starost
1.lpb 833 13,13% 362 166 110 29,63
2.lpb 1011 15,93% 621 89 118 30,91
3.lpb 861 13,57% 377 94 200 31,98
4.lpb 1465 23,09% 1099 209 128 42,61
bre 8 0,13% 2 37,61
brp 5 0,08% 4 29,61
čmb120 92 1,45% 63 29,43
hav105 15 0,24% 28,61
inžv 31 0,49% 26 2 1 31,74
iv 105 1,65% 58 13 12 23,13
k-dabr 46 0,72% 26 6 9 40,35
ks 91 1,43% 42 11 16 30,44
lpav 71 1,12% 32 16 8 27,50
mab 46 0,72% 3 26,19
mpov 17 0,27% 15 1 28,86
odredVV 192 3,03% 119 25,62
pozč 239 3,77% 99 42 51 33,22
pv 55 0,87% 13 8 40,07
rb 539 8,49% 45,01
rjVV 439 6,92% 310 102 27 26,07
tv 37 0,58% 24 28,50
vv 53 0,84% 21 7 14 26,90
vvp 95 1,50% 62 13 11 24,98
Ukupno 6346 100,00% 3178 784 900 31,26

Pregled ranjenih pripadnika lpbr u 1994. godini- 150

ratna jedinica Ukupno 1992. 1993. 1994.
1.lpb 165 76 43 46
2.lpb 176 119 20 37
3.lpb 87 48 6 33
4.lpb 5 1 1 3
čmb120 1 1
inžv 1 1
iv 8 7 1
jro 1 1
ks 4 3 1
larv 11 11
lpa 4 1 3
mb120 1 1
pionv 1 1
pov 4 4
pozč 4 4
pv 1 1
rjVV 64 40 3 21
tv 4 4
vv 1 1
vvp 15 12 3
558 327 81 150

Pregled poginulih pripadnika lpbr u 1994. godini- 31

ratna jedinica Ukupno 1992. 1993. 1994.
1.lpb 23 9 5 9
2.lpb 23 13 4 6
3.lpb 16 2 5 9
4.lpb 2 1 1
iv 5 4 1
k-abr 1 1
lpav 1 1
pozč 3 3
rjVV 9 2 7
tv 1 1
vvp 2 2
Ukupno poginulih 86 36 19 31

1992.ratna

RATNI PUT  TO,  lpbr, 1.udarnog bataljona 1.KK „Vukova sa Vučijaka“  i 1/327.mtbr u 1992. godini trajao je 920 dana

ratište Opstina brigada Dana  zapovjest KM %dana
Zapadno-Slavonsko  Nova Gradiška 329.okbr JA 166 odbrana Nova Gradiška 4,17%
Derventsko  Derventa TO opštin 57 odbran-napad Derventa 1,43%
Derventsko  Derventa 327.mtbr 109 napad Derventa 2,74%
Derventsko Derventa 27.mtbr 91 napad Derventa 2,29%
Formiranje brigade Prnjavor lpbr 30 domob-ilizacija Prnjavor 0,75%
Koridor Derventa lpbr 18 napad Derventa 0,45%
Drenova Prnjavor TO  opštin 14 odmaranje Prnjavor 0,35%
Koridor Derventa 27.mtbr 11 napad Derventa 0,28%
Modričko  Modriča 27.mtbr 7 napad Modriča 0,18%
Modričko Modriča lpbr 5 marš Modriča 0,13%
Odžačko Odžak lpbr 16 napad Odžak 0,40%
Prnjavor Prnjavor lpbr 27 odmaranje Prnjavor 0,68%
Brodsko Brod lpbr 108 odbrana-napad s.Grk- Sijek 2,71%
Gradačansko Gradačac lpbr 10 napad Gradačac 0,25%
Brodsko  Brod 27.mtbr 114 napad kasarna 2,87%
Teslićko Teslić lpbr 1 izviđanje Teslić 0,03%
Jajce Jajce lpbr 3 napad Jajce 0,08%
Dobojsko  Doboj lpbr 27 odbrana Stanovi 0,68%
Vozućko  Zavidovići lpbr 89 odbrana Stog 2,24%
Bratunačko  Bratunac 27.mtbr 9 odbrana Bratunac 0,23%

Brojno stanje lpbr u 1992.godini  je 3.178 pripadnika, ukupno ratno brojno stanje brigade  6.346 boraca

Brojno stanje po kategoriji

86 pripadnika lpbr je izbačeno iz stroja i nisu više na vojnom spisku-brojnom stanju. Nestali vode se 2 pripadnika, 35 poginulih, 2 samoubistvo,  44 teško ranjenih i 3 bolesnih koji su upućeni na dalje liječenje (nepovratni gubici brigade

Prošlo kroz osnovne ratne jedinice brigade:

jedinica svega % 1992. Starost
1.lpb 833 13,13% 362 29,63
2.lpb 1011 15,93% 621 30,91
3.lpb 861 13,57% 377 31,98
4.lpb 1465 23,09% 1099 42,61
bre 8 0,13% 37,61
brp 5 0,08% 4 29,61
čmb120 92 1,45% 29,43
hav105 15 0,24% 28,61
inžv 31 0,49% 26 31,74
iv 105 1,65% 58 23,13
k-dabr 46 0,72% 26 40,35
ks 91 1,43% 42 30,44
lpav 71 1,12% 32 27,50
mab 46 0,72% 26,19
mpov 17 0,27% 15 28,86
odredVV 192 3,03% 25,62
pozč 239 3,77% 99 33,22
pv 55 0,87% 40,07
rb 539 8,49% 45,01
rjVV 439 6,92% 310 26,07
tv 37 0,58% 24 28,50
vv 53 0,84% 21 26,90
vvp 95 1,50% 62 24,98
Ukupno 6.346 100,00% 3.178 31,26

 

Pregled ranjenih pripadnika lpbr u 1992. godini

ratna jedinica 1992. %
1.lpb 76 23,24%
2.lpb 119 36,39%
3.lpb 48 14,68%
4.lpb 1 0,31%
inžv 1 0,31%
iv 7 2,14%
ks 3 0,92%
larv 11 3,36%
pov 4 1,22%
rjVV 40 12,23%
tv 4 1,22%
vv 1 0,31%
vvp 12 3,67%
ukupno ranjenih 327 100,00%

Pregled poginulih pripadnika lpbr u 1992. godini-36

ratna jedinica 1992. %
1.lpb 9 25,00%
2.lpb 13 36,11%
3.lpb 2 5,56%
4.lpb 1 2,78%
iv 4 11,11%
k-abr 1 2,78%
lpav 1 2,78%
rjVV 2 5,56%
tv 1 2,78%
vvp 2 5,56%
Ukupno poginulih 36 100,00%

Koridor 92-Prva operacija VRS kojom je prekinuta 42 dana duga kopneno-vazdušna blokada zapadnog dijela Republike Srpske i Republike Srpske Krajine.

1993.ratna

Ratni put lpbr, 1/27.mtbr i „Vukova“ u 1993. godini- 1.537 dana

ratište Opstina   brigada  Dana     zapovjest       KM %dana
Bratunačko  Bratunac 27.mtbr 29 odbrana Kravica 0,73%
Dobojsko Doboj lpbr 60 odbrana Stanovi 1,51%
Brčansko Brčko lpbr 265 odbrana Brčko 6,66%
Benkovačko Benkovac 27.mtbr 10 napad Benkovac 0,25%
Teslićko  Teslić 27.mtbr 274 odbrana s.Bijelo Bučje 6,89%
Vozućko  Zavidovići lpbr 222 odbrana Stog 5,58%
Maglajsko  Maglaj 27.mtbr 177 napad Liješće 4,45%
Vozućko  Zavidovići 27.mtbr 408 odbrana Zavidovići 10,26%
Benkovačko  Benkovac lpbr 92 odbrana Benkovac 2,31%

 

Brojno stanje lpbr je 6.346 pripadnika, u 1993. godini mobilisano 524 boraca i popunjeno sa 260 boraca, ukupno raspoređeno u 1993. godini 784 pripadnika sa 4.lpb u z/d

Pregled gubitaka brigade u 1992. – 93.

137 pripadnika lpbr je izbačeno iz stroja i nisu više na vojnom spisku-brojnom stanju.  57 poginulih, 1 umrlih, 3 samoubistvo,  61 teško ranjenih i 6 bolesnih koji su upućeni na dalje liječenje (nepovratni gubici brigade). Nastavite sa čitanjem

Ratni put 27.mtbr i 1.mtb

Kratak prikaz ratnog puta i brojnog stanja 27.motorizovane brigade 1.KK VRS i njenog 1.mtb, Motajičkog bataljona

30 godina od Bratunačkog ratišta

BORCI POSAVINE

Počekom rata 1991.godine  5. odnosno 1.krajiški korpus imao je nekoliko jedinica koji su bili u sastavu JNA. Opština Prnjavor po planovima popune popunjavala je 6 jedinica korpusa: 3 pozadinske jedinice-PoB i 3 manevarske jedinice JNA:

  • 14.pozadinska baza JNA u Krčmaricama, skladište MES i municije, Trapistima i Mali logor, mobilisano 129;
  • 188. pontonjeriski bataljon sa razrezom od 2 v/o a mobilisano je 5 pripadnika;
  • 293. inžinjerijski puk sa razrezom od 333 v/o, a mobilisano je 143 pripadnika, i
  • 329.okbr sa razrezom od 30 v/o, a mobilisano  146 pripadnika.
    • plan je bio 691 v/o, a mobilisano 421 v/o u 5. KK.

U 7.tuzlanskom korpusu JNA, opština je popunjavala dvije jedinice:

  • 327.mtbr, vojne pošte 3164 Derventa sa najvećim planom popune sa opštine u razrezu od 935 v/o i to: 26 oficira, 31 podoficira i 878 vojnika, dok je mobilisano 976 pripadnika;
  • motorizovani bataljon, vojne pošte 6510 Derventa, kasnije Osinjska lpbr u planu popune sa 131 v/o, a mobilisano 5 v/o.
    • plan je 691 v/0, a mobilisano 981 pripadnika u 7.K JNA[1]   .
    • Ukupno mobilisamo u jedinice JNA sa područja opštine , prema prikupljenim podacima, 1.402 pripadnik i kroz popunu iz drugih jedinica 153 borca. Ukupno raspoređeno u JNA 1.555 boraca.  Kroz jedinice JNA prekomandama prošlo je još 215 boraca. Kroz jedinice prošlo i na rasporedu bilo 1.770 boraca sa područja opštine.

327.mtbr radila je i postojala još u vijeme JNA u Derventi, imala svoju formaciju, i u

27.mtbr 1.KK VRS

početku nakon formiranja i ulaska rezervnog sastava imala značajnu ulogu u odbrani sjevernog dijela Republike Srpske.

Nakon mobilizacije jedinica 5.korpusa JNA i njihovo angažovanje na Zapadno-Slavonskom ratištu, 5.10.1991. godine počelo je pozivanje vojnih obveznika sa opštine na tz.4 mjeseca rezerve u 327.mtbr u kasarnu Derventa.http://lpbr-prnjavor.info/30-godine-od-mobilizacije-u-opstini-prnjavor/

„Do sada je bilo dosta polemike o mjestu i ulozi brigade u 1.KK, posebno u TG-3. Radi objavljivanja ocjene rada jedinice potrebno je analizom dosadašnjih dejstava doći do pokazatelja o dosadašnjem periodu života i aktivnosti. Poznato je da brigada nije uspela sprovesti mobilizaciju[1] , te daje formiranjem TO stvoreno jezgro za brigadu. Sve specifičnosti treba objasniti od učesnika i to od samog početka rata, posebno sa ratnim putem svojih jedinica što realnije i sa jasnim pokazateljima“. Pukovnik Stanko Baltić, komandant 327. mtbr; Naređenje u kome traži podatke za istorijsku građu Nastavite sa čitanjem

Oslobođenje Kostreša i Bijelog brda

Borbe na Kostrešu i Bijelom brdu

Bijelo brdo kota 190

Situacija na frontu se uveliko izmijenila, vode se jake borbe na Kostrešu i Bijelom brdu, 16. i 327. mt brigada zauzimaju Kostreš – kota 204, stvoreni su uslovi za dalja dejstva.

Naša brigada izdvaja 55 boraca za formiranje udarne grupe, akcija nije krenula jer nije formirana kompletna udarna grupa, naše borce vraćaju u sastav brigade. Po naređenju komandanta brigade borbena grupa brigade sa PNŠ za OP kao oficir za vezu, tri puta učestvuje u borbenim aktivnostima na pravcu rejon Kostreš crkva k. 183 i prema s. Baricama (majora Bukovice- Osinjska BG).

IKM TG-3 na k. 183 više puta obilazi komandant brigade sa NV brigade. U ovim dejstvima ima poginulih i ranjenih. Poginuo komandir streljačkog voda iz 3. pč 2. pb vodnik Đurđević.

KARTA BIJELO BRDO.

položaj odbrane pri proboju obodnog kanala držala je 105. bjelovarske brigade HV na liniji: rijeka Sava – most na komunikaciji Bos. Kobaš – Bos. Dubočac – Vakuf – Sedlići – Kalačka – tt 181 – Brnadići – Obodni kanal – tt 94 – tt 90 – duž potoka Čađavica – Struga – rijeka Sava.

linija odbrane HV na brodskom ratištu
Bijelo brdo, drušveni dom
Osinjska lpbr ratni put

Iz PRIKAZ I ANALIZA BORBI NA
BOSANSKOPOSAVSKOM BOJIŠTU 1992.
str. 305 – 307.

TG-3 je 21. srpnja nastavila s napadima. Hrvatske snage odbile su napade
na istočnom dijelu bosanskobrodske bojišnice na pravcu Liješće – Strug i na
središnjem dijelu kod sela Zborište, gdje su u protunapadu 23. srpnja, 101. brigada HVO-a i 2. „A“ brigada HV-a, stavile pod nadzor Obodni kanal i probile
neprijateljsku liniju na dubini od jednog kilometra. Daljnji prodor hrvatskih
snaga zaustavila je TG-3.98 Kratkotrajno zatišje na bojišnici potrajalo je do

  1. 7.1992.g Srpskim snagama je napredovanje bilo otežano na pravcu prema
    uzvišenim kotama Bijelo Brdo i Kostreš, zbog toga su 30. srpnja pokušale
    izvesti obuhvatni napad na istočnom dijelu bojišta iz pravca Donje Liješće –
    Vinska – Unka – Kuljenovci, koji je odbijen. Ponovni pokušaj TG-3 31. srpnja
    iz smjera Liješće – Struga – Kričanovo također je završio neuspjehom.99
    Razdoblje do 5. kolovoza uglavnom je proteklo uz razmjenu slabije pješačke vatre, bez većih promjena na bojišnici. Zapovjedništvo OG „Istočna
    Posavina“ procijenilo je da postrojbe VRS-a namjeravaju uz snažnu topničku
    podršku i upotrebom oklopno-mehaniziranih snaga izvršiti proboj s konačnim
    ciljem izbijanja na rijeku Savu. Želeći spriječiti namjere TG-3 Zapovjedništvo
    OG odlučilo je kombiniranim topničko-pješačkim napadom, na svim dijelovima postojeće bojišnice, nanijeti neprijatelju što veće gubitke u živoj sili i
    materijalno-tehničkim sredstvima, razbiti ga na prednjem kraju i odbaciti što
    je više moguće u dubinu s ciljem izbijanja na liniju: Kamen – Obodni kanal –
    Vinska – tt 137 – kota 166 – kota 142 – kota 112 – Bare – Begluci – Rašičići
    – Kalačka. Za napad su određene: 108. brigada HV-a, dijelovi 101. brigade
    HVO-a, 1. bataljun 103. brigade HVO-a, TG-145 HV-a, TG-109/135, ojačana
    satnija 2. „A“ brigade ZNG-a, 139. samostalni motorizirani bataljun HV-a i
    Riječka satnija. Ukupno su snage bile ekvivalenta tri lake pješačke brigade.100
    97 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
    98 Simić, Operacija Koridor, str. 274; http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
    99 Simić, Operacija Koridor, 283.
    100 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
    306 M. Tomas, A. Nazor: Prikaz i analiza borbi na bosanskoposavskom bojištu…
    Napad, koji će se pokazati kao posljednji pokušaj hrvatskih snaga da promijene nepovoljan položaj na bojišnici, počeo je 6. kolovoza u ranim jutarnjim
    satima. Jedino su snage 108. brigade HV-a izvršile zapovijed i krenule naprijed. U području Struge 1. bataljun ostvario je pomak prednjeg kraja za oko
    700 metara i na dostignutoj liniji pretrpio snažnu topničku vatru i gubitke od
    4 poginula i 37 ranjenih, dok je 3. bataljun u pokušaju napredovanja imao jednog poginulog i 4 ranjena. Ukupno je brigada 6. kolovoza imala šest poginulih
    i 57 ranjenih pripadnika. Ostale postrojbe nisu izvršile zapovijed i ostale su
    na polaznim položajima. Novi napad planiran za 7. kolovoza nije izveden.101
    Ovaj napadni pokušaj OG „Istočna Posavina“ pokazao je da je 108. brigada
    HV-a u tom trenutku bila jedina kvalitetna postrojba u „interesnoj zoni“ (kako
    je kolokvijalno nazivano posavsko ratište), koja je izvršavala zapovijedi i na
    koju je Operativna grupa mogla sigurno računati u borbenim djelovanjima.
    Do sredine kolovoza na cijeloj bojišnici je uglavnom izmjenjivana topnička vatra uz djelovanje iz pješačkog naoružanja bez većih pomicanja linije
    na položajima, a TG-3 nije uspjela ostvariti planirani tempo napada te je zadržana na dotadašnjim linijama.102
    Zapovjednik TG-3 VRS-a Slavko Lisica, 16. kolovoza odlučio je ponovno pokrenuti vlastite postrojbe u napad: „Odlučio sam: Izvršiti napad u zoni,
    grupisati gs (glavne snage, o. a.) pravcem: Bijelo Brdo – Kostreš – Koraće
    – Ukrinari, a pomoćne snage pravcem: Bosanski Lužani – Novo Selo i Unka
    – Gornje Kolibe – Kričanovo, sa ciljem, uz avijacijsku i artiljerijsku podršku,
    bočnim napadom razbiti neprijatelja, produžiti napad datim pravcima, odbiti
    eventualne protivnapade i izbiti na liniju: Struge – Kričanovo – Novo Selo
    – rijeka Sava, gdje učvrstiti postignuti uspjeh i stvoriti uslove za produženje
    napada do izbijanja na rijeku Savu na čitavom frontu“.103
    Od 18. kolovoza TG-3 izvodi napade duž cijele linije obrane Bosanskog
    Broda. U području sela Gornje Kolibe probijena je obrambena linija i hrvatske snage su potisnute oko 1,5 km u dubinu. Angažiranjem dodatnih snaga iz
    sastava 101. brigade HVO-a u poslijepodnevnim satima neprijatelj je vraćen
    na početnu liniju. Napadne aktivnosti TG-3 je izvodila i sljedećeg dana na
    pravcima Zborište i Gornje Kolibe, te Bijelo Brdo – Blaževića selo, ali nisu
    postigle bitan pomak.104 Nakon neuspješnog napredovanja zapovjednik TG-3
    odlučio je promijeniti napadni manevar: „Proučavajući situaciju, došao sam
    do zaključka da Bijelo Brdo pada onog momenta kad naše snage izbiju na
    Kostreš. Na taj način izbjegavamo frontalni napad na dobro utvrđeno Bije         101 Ibid,; Marijan, Graničari, 213.
    102 Simić, Operacija Koridor, str. 295.
    103 Ibid, 306.
    104 http://www.slobodanpraljak.com/MATERIJALI.
    scrinia slavonica 13 (2013), 277-315. 307
    lo Brdo, izbjegavamo nepotrebne gubitke, vršimo obuhvat Bijelog Brda iz
    pravca sjeverozapada i sa Kostreša, iz rejona kote 183 možemo da efikasno
    dejstvujemo s leđa ustaškim snagama na Bijelom Brdu, koje bi se tako našlo
    u poluokruženju.“105 Prema novoj napadnoj zamisli svog zapovjednika, TG-3
    je 25. kolovoza bez topničke pripreme (što je iznenadilo hrvatske snage jer do
    tada su napadi topništvom alarmirali snage branitelja) od ranog jutra prešla
    u napad na čitavoj bosanskobrodskoj bojišnici s glavnim ciljem da preuzme
    kontrolu nad brdom i selom Kostreš. Snage TG-3 osvajale su postupno bunker
    po bunker i poslije niza ponovljenih napada, u poslijepodnevnim satima, zauzele Kostreš. Ovaj uspjeh je uvelike doprinio njihovom borbenom moralu.106
    Nakon pada Kostreša hrvatske snage na potezu Bijelo Brdo – Bosanski Dubočac dovedene su u vrlo nepovoljan položaj i samoinicijativno su se povukle.
    Postrojbe TG-3 16. kolovoza zauzele su Bijelo Brdo, dominantnu točku koja
    je pružila povoljne uvijete za daljnji napad prema Bosanskom Brodu.107 OG
    „Istočna Posavina“ uvela je svježe snage iz sastava 157. brigade HV-a, 3. „A“
    brigade HV-a, 153. TG HV-a i jednu satniju 108. brigade HV-a na bosanskobrodsku bojišnicu, kojima je stabilizirana linija obrane.108
    Od 28. do 30. kolovoza TG-3 je učvršćivala svoje položaje i vršila pripreme formiranja borbenih grupa za nastavak napada. Pokušaj zapovjedništva
    TG-3 da od najboljih boraca formira udarnu Borbenu grupu nije uspio. Kao
    pojačanje TG-3 uvedena je 16. kmtbr sa zadatkom izvođenja napada sa istočne strane bosanskobrodske bojišnice, surađivanja sa snagama TG-3 te olakšavanja daljeg prodora prema Bosanskom Brodu.109

[1] kkk

Modriča 1992.

 

Borbena dejstva prnjavorske brigade

Uspješno okončana  borba za Cer i 2.bataljon se vraća u Donje Cerane, nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na modričko ratište – gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. mtbr (Pajin  bataljon) a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.

Komandant  TG-1 odlučuje da   ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.

Garevac, polazni položaji

Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.80

Šema br.8

polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК. Nastavite sa čitanjem

30 godina od formiranja i ratnog puta 1.mtb 27.mtbr VRS Derventa

ZABILJEŽENO FOTO OBJEKTIVOM

Ratni put 1.motajičkog bataljona 27.mtbr  zabilježen je, manje-više u nekoliko novinskih članaka, knjiga (npr.Hranioci ratnika, Nedeljko Sančanin, Laktaši 2008.), video materijala, kroz bilten 27.mtbr, fejzbuk stranicu 27.mtbr Soko, Naš zavičaj Prnjavor, list Glas borca lpbr, veb sajt: lpbr-prnjavor.info i dr.

Milan Bojić

21.6.2022. godine sahranjen Milan Bojić iz Prnjavora, komandir 3. pješadijske čete 1.mtb, motajičkog, 27.mtbr Derventa VRS.

Slava mu. Nastavite sa čitanjem

1996. ratna demobilizacija 1/27.mtbr

Demobilizacija 1.mtb

U toku marta 1996. godine uslijedila je masovna demobilizacija boraca teslićkih brigada i 27.mtbr nakon koje komanda Prvog korpusa naređuje spajanje ove dvije brigade u jednu koja sada dobija formacijski naziv 105. pješadijska brigada. Isto tako, spajanjem prnjavorske lake pješadijske brigade i ljudstva iz 27.mtbr sa područja opštine  formira se 107. pješadijska brigada, sa vojnom poštom broj 2210 Srbac.

Tako je u prvoj polovini marta 1996. godine formirana komanda 107. pješadijske brigade na čijem čelu su bili komandant pukovnik Miodrag Suvajac i načelnik štaba potpukovnik Gojko Starčević. Po novoj formaciji su formirani i komanda stana, vod veze, izviđački vod i četa vojne policije koji su i nadalјe ostali popunjeni lјudstvom u skladu sa formacijom, oficira 36, podoficira 16 i vojnika 667 ukupno 719, sa mobilizacijkim zborištem u s. Velika Ilova, dok su pozadinske i pješadijske jedinice bile popunjene samo potrebnim brojem lјudstva za održavanje i čuvanje naoružanja i materijalno-tehničkih sredstava. Komanda Brigade sa prištapskim jedinicama se izmiješta na lokaciju u gradu Srbac, a IKM za Prnjavor u staroj zgradi komnade lpbr, a preostali dio lјudstva i jedinica na lokaciju kasarne u Sitnešima, Srbac i Dobroj vodi i Šibovskoj. Sva skladišta naoružanja, minsko-eksplozivnih sredstava i ostalih materijalno-tehničkih sredstava su bila neprekidno obezbjeđivana naoružanom čuvarskom službom i pod stalnom kontrolom komande Brigade.

Spomenik u Banja Vrućici

Naređeno je da se gašenje ratnih sastava jedinica i demobilizacija svih rezervnih starješina i vojnih obveznika izvrši do 31.6.1996. godine, a za funkcionisanje jedinica (izrada planskih dokumenata za obuku i mobilizaciju rezervnog sastava, vođenje personalne dokumentacije, smještaj, održavanje i čuvanje naoružanja i materijalno-tehničkih sredstava i dr.) trebalo je da se pobrinu predratna profesionalna vojna lica JNA i TO. Sve predviđene aktivnosti obavlјaju  uz angažovanja rezervnih starješina i vojnih obveznika  koji su ostali kao  profesionalna vojna lica.

1996.

Reorganizacom VRS od 27.mtbr VRS fromirana je 327.pbr 3.K VRS

Ratni put 27.mtbr 1.KKVRS

Stvarana i reorganizovana uporedo sa izvođenjem borbenih dejstava na širokom frontu, 27.mtbr 1.KK VRS, bila je izložena dejstvu neprijatelja, što je otežavalo njen tačtički položa. I pored brojnih problema , a posebno problema za popunu jedinica brigade, ona je izrasla u jaku i respektivnu snagu, kakva je ostala do kraja rata.

Ratni put ove brigade je  veoma težak. Nakon uspješno izvršenih zadataka na derventsko-brodskom ratištu u sklopu operacija za oslobađanje Dervente i Broda i proboj koridora, brigada je prebačena na maglajsko-zavidovićko ratište, a nakon toga na teslićko ratište.

Brigada je vodila borbu na prostoru Bišnje, Rabića, Babino brdo, Bijelo brdo, Kostreš, Obodni kanal, Vlasenica, Bratunac, Svjetliča, Vozuča, Kremen, Nekolje, Viniše, Vučja planina, Balabanovac, Kosovnjak, Jezera, Brićevac, Bihač, Sanski Most, Mrkonjić Grad ..

Poginulo je 456 pripadnika brigade, 1280 ranjenbih boraca, kao i 10 boraca koji se još vode kao nestali.

Za bespoštednu borbu i zaštitu  srpskog naroda i očuvanje teritotija RS brigada je odlikovana  Karađorđevom zvijezdom  drugog reda, a za požrtvovanost njenih pripadnika u odbrani Teslića, SO Teslić dodijelila je 327.pbr Zlatnu plaketu. ( Srpska Vojska, juni 2000.).

Povodom Dana VRS i Dana obilježavanja 327.mtbrJA, odnosno 27.mtbr1.KKVRS i osinjske lake pješadijske brigade , 12.5.2018. godine, o ratnom putu brigada, rečeno je:

  1. brigada je jedna od najvećih brigada VRS. Široj javnosti bila je poznata kao Derventska ili kao 327. motorizovana brigada, a nastala je 13. maja 1992. godine. Objedinjenih, pisanih i javnosti dostupnih tragova o nastanku, djelovanju i kraju brigade nažalost nema, ali građe još uvijek ima na sve strane, a najviše u glavama neposrednih aktera nastanka i ratnog puta brigade.

Derventa

Prvi komandant brigade, nakon 13. maja 1992. godine, bio je potpukovnik Ratko Grahovac. Nakon Grahovca, komandanti brigade bili su pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, zatim potpukovnik Stanko Baltić, pukovnik Boško Peulić, a poslјednji ratni komandant bio je pukovnik Rajko Radulović. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.

Formacija brigade se mijenjala u zavisnosti od potreba i stanja na terenu, a kraj rata dočekala je sa četiri motorizovana batalјona, nekoliko samostalnih četa, te ostalim jedinicama. Borci su bili iz Dervente, Broda, Prnjavora, Banja Luke i mnogih drugih mjesta, te jedan broj dobrovolјaca iz Srbije, a u sastavu brigade bila je i četa ”Meša Selimović”, koju su uglavnom činili Bošnjaci iz Dervente i Broda.

Sve zadatke koji je pred brigadu postavila nadležna komanda, borci su izvršili, a učestvovali su u operacijama ua proboj koridora, oslobođenje Dervente, zatim na ratištima kod Gradačca, Doboja, Vlasenice, Zavidovića, Maglaja, Teslića, Sarajeva, Bihaća, Klјuča, Sanskog mosta… Za doprinos očuvanju srpskog naroda i nastanku Republike Srpske odlikovana je Karađorđevom zvijezdom drugog reda.

Tokom četiri ratne godine, prema nepotvrđenim informacijama, 438 boraca ove brigade izgubilo je živote i skoro svaki drugi pripadnik je ranjen, a brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde

Osinjska brigada nastala je na temelјima osamnaeste partizanske brigade, a formirana je s cilјem izvođenja odbrambenih zadataka. U sastav brigade ušli su dobrovolјci iz sela Pojezna, Donji i Gornji Cerani, Donja i Gornja Osinja i Crnča.

Prvi ratni zadatak brigada je dobila 22. marta 1992. godine, a radilo se o odbrani srpskih naselјa na liniji dugoj 22 kilometra: Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Mišinci (Cer) — Čolno brdo (Mala Sočanica) — isklјučno Torine (Tisovac). Komandu brigade činilo je svega osam rezervnih oficira među kojima je najstariji bio kapetan prve klase. U junu za komandanta brigade dolazi aktivno vojno lice s činom majora. U nastavku ratnog puta brigada je učestvovala u borbama za oslobađanje Dervente i proboj koridora, kao i na mnogim drugim ratištima na kojima je dala ogroman doprinos u stvaranju Republike Srpske. Izgubila je 104 borca, a više od 600 boraca je teže i lakše ranjeno. Brigada je odlikovana Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.

27.mtbr

27. motorizovana brigada Derventa 1.KK VRS

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
27. derventska motorizovana brigada
27. derventska brigada VRS.jpg

Grb 27. Derventske motorizovane brigade
Postojanje 1992 — 1996.

Mesto osnivanja:
Derventa
Formacija brigada
Jačina 5.000[1]

prosečno: 2.000[1]
Deo Vojske Republike Srpske
Angažovanje
Odlikovanja Orden Karađorđeve zvijezde drugog reda
Komandanti
Komandant Ljubo Obradović
Komandant 2 potpukovnik Ratko Grahovac
Komandant 3 pukovnik Trivo Vujić
Komandant 4 pukovnik Stanko Baltić
Komandant 5 pukovnik Boško Peulić
Komandant 6 pukovnik Rajko Radulović

27. derventska motorizovana brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske.

Sastav

Sastav brigade je činilo oko 2.000 boraca, a kroz brigadu je prošlo više od 5.000 vojnika; poginulo je 438 boraca, a 13 se vode kao nestali.[1]

Istorija

Jedinica je osnovana 13. maja 1992. godine u Derventi. Borci su uglavnom bili iz DerventeBroda i Prnjavora.[1] Prvi komandant jedinice bio je Ljubo Obradović. Na početku rata u BiH, ova brigada se zvala 327. derventska motorizovana brigada.

Od 20.5.1992. godine pod komandom je Vojske Republike Srpske u sastavu 1.KK

Ratni put

Brigada je ratovala u celoj Republici Srpskoj, sa težištem na dobojskom i teslićkom ratištu. Brigada je učestvovala i u dve velike operacije Vojske Republike Srpske, Koridor i Drina.

Amblem opštine

Borci iz Prnjavora bili su okosnica brigade, što govore i početni podaci. Brojno stanje pripadnika VRS sa područja opštine Prnjavor u 327.mtb od prvih velikih pozivanja 5.10.1991. godine do 19.05.1992. godine iznosilo je 1.030 boraca  [3] Mobilisano je 854 vojnika, 131 podoficira i 45 oficira. Kroz starješinske dužnosti od komamdira voda do komandanta brigade prošlo je  78 starješina. 8 je poginulo, što čiti 1% poginulih boraca brigade do 19.maja 1992.godine. Ranjeno je 21 borac, povrijeđenih 4 i bolesnih 1. Boraca na kraju rata njih 210 imaju statrus  RVI, 4 nestalih boraca, 5 umrlih boraca, i 51 umrla borca poslije rata.Prosjek starosti 30 godina.

Od 20.05.1992. godine stvaranjem VRS u 27.mtbr 1.KK bilo je raspoređeno je 2.777 boraca . Mobilisano je 2.423 vojnika, 257 podoficira i 93 oficira. Poginulo je  124, ranjeno 493 i povređeno 130 boraca (podaci BO Derventa).

Prema do sada prikupljenim podacima sa opštine Prnjavor u 27.mtbr mobilisano je tokom rata 2.747 boraca , još kroz popunu 1.180 borac, ukupno raspoređeno 3.927 boraca Porekomande iz drugih jedinica 183 borac. Kroz jedinicu ukupno prošlo 4.110 borca.  (3.512 vojnika, 437 podoficira i 161 oficira). Prosjek starosti 33 godine života.

Pregled strukture kategorije popune v/o iz Prnjavora u 27.mtbr

kategorija    svega    % mob   popuna    Starost
vojnici 3.380 86,03% 2399 981 31,38
podoficiri 401 10,21% 256 145 31,53
oficiri 146 3,72% 92 54 35,54
Ukupno 3.927 100,00% 2.747 1.180 32,82

Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije opštine Derventa Čedo Vujičić je u svom obraćanju,istakao da je Vojska Republike Srpske bila izraz želje i potrebe srpskog naroda i jedan od ključnih i odlučujućih faktora u nastanku i očuvanju Republike Srpske.

27.mtbr 1.KK VRS

27.brigada je jedna od najvećih brigada VRS. Široj javnosti je poznata kao Derventska ili kao 327. motorizovana brigada, a nastala je 13.5.1992. godine. Objedinjenih, pisanih i javnosti dostupnih tragova o nastanku, djelovanju i kraju brigade nažalost nema, ali građe još uvijek ima na sve strane, a najviše u glavama neposrednih aktera nastanka i ratnog puta brigade.

Prvi komandant brigade, nakon 13.5.1992. godine, bio je potpukovnik Ratko Grahovac. Nakon Grahovca, komandanti brigade bili su pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30.6.1992. godine, a zatim potpukovnik Stanko Baltić, pukovnik

pukovnik Boško Peulić

Boško Peulić, a posljedni ratni komandant bio je pukovnik Rajko Radulović. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavljao s pozicije načelnika štaba brigade.

Formacija brigade se mijenjala u zavisnosti od potreba i stanja na terenu, a kraj rata dočekala sa četri motorizovana bataljona, nekoliko samostalnih četa, te ostalim jedinicama. Borci su bili iz Dervente, Broda Prnjavora, Banja Luke i mnogih drugih mjesta, te jedan broj dobrovoljaca iz Srbije, a u sastavu brigade bila je i četa „Meša Selimović“, koju su uglavnom činili Bošnjaci iz Dervente i Broda.

Sve zadatke koji je pred brigadu postavila nadležna komanda, borci su izvršili, a učestvovali su u operacijama u proboju koridora, oslobođenje Dervente, zatim na ratištima kod Gradačca, Doboja, Vlasenice, Zavidovića, Maglaja, Teslića, Sarajeva, Bihaća, Ključa, Sanskog mosta … Za doprinos očuvanju srpskog naroda i nastanku Republike Srpske odlikovana je Karađorđevom zvijezdom drugog reda.

Tokom četri ratne godine, prema nepotrđenim informacijama, 438 boraca ove brigade izgubio je živote i skoro svaki drugi pripadnik je ranjen.

Amblem lpbr

Osinjska brigada nastala je na temeljima osamnaeste partizanske brigade, a formirana je s ciljem izvođenja odbrambenih zadataka. U sastav brigade ušli su dobrovoljci iz sela Pojezna,  Donji i Gornji Cerani, Donja i Gornja Osinja i Crnča.

Prvi ratni zadatak brigada je dobila 22. marta1992. godine, a radilo se o

fg-27.mtb-soko

Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.

odbrani srpskih naselja na liniji dugoj 22 kilometra: Kaurska obala – Tešića bare – Tomasovo brdo – Kneževići – Malojčani – Mišinci (Cer) – Čolno brdo (Mala Sočanica) – isključno Torine (Tisovac). Komandu brigade činilo je svega osam rezervnih oficira među kojima je najstariji bio kapetan prve klase. U junu za komandanta brigade dolazi aktivno vojno lice s činom majora. U nastavku ratnog puta brigada je učestvovala u borbama za oslobađanje Dervente i proboj koridora, kao i na mnogim drugim ratištima na kojima je dala ogroman doprinos u stvaranju Republike Srpske. Izgubila je 104 borca, a više od 600 boraca je teže i lakše ranjeno. Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine ljudstvo je integrisano u 27.brigadu.

Jedan od komandanata Osinjske brigade sa područja opštine Prnjavor je :

ppuk Boro Bukovica

Pregled strukture popune osnovnih jedinica 27.mtbr sa područja opštine Prnjavor

jedinica     svega     % Prosek voj podf oficira
1.mtb 1710 43,54% 31,38 1485 168 57
2.mtb 98 2,50% 35,32 87 6 5
3.mtb 755 19,23% 32,18 650 78 27
4.mtb 45 1,15% 32,47 21 18 6
5.mtb 17 0,43% 29,45 12 4 1
čv 40 1,02% 32,63 35 3 2
čvp 32 0,81% 28,68 24 7 1
had122 116 2,95% 32,28 93 14 9
84 2,14% 25,48 71 11 2
inžb 312 7,94% 33,00 289 15 8
k-dabr 22 0,56% 37,84 6 5 11
ks 26 0,66% 32,67 17 9
ladPVO 180 4,58% 30,13 159 20 1
mpoad 68 1,73% 28,91 61 6 1
okb 2 0,05% 22,85 2
pionč 1 0,03% 21,24 1
pozb 211 5,37% 35,41 188 15 8
rjVV 172 4,38% 26,96 147 18 7
33 0,84% 25,44 30 3
vABHO 3 0,08% 26,23 2 1
Ukupno 3.927 100,00% 30,03 3.380 401 146

Statistički pregled mjeseci učešča u ratu jedinica  27.mtbr sa područja opštine Prnjavor

kategorija svega   % Zbir Prosek Min Mak StDev Var
vojnici 3511 85,47% 52698 15,01 0,00 49,00 13,55 183,58
podoficiri 436 10,61% 6915 15,86 0,00 48,00 14,30 204,62
oficiri 161 3,92% 2331 14,48 0,00 49,00 13,83 191,16
Ukupno 4.108 100,00% 61944 15,12 49,00 0,38 113,59

[3]  Podaci nisu sravnjeni sa vob-8 brigade.Osnovana fejbuk stranica grupe 27.mtbr

Grupa Soko

Izviđačko – diverzantska četa (brigadni izviđači) jednoj od najelitnijih jedinica 27. motorizovene brigade, starešine Stanka Sekulića.

Izviđači 27.mtbr

Izviđačko – diverzantska četa, popularno zvana “ brigadni izviđači“, osnovana je na početku rata u maju 1992. godine, a osnivač jedinice bio je starešina Davidović Nebojša, i sada neraskidivo vezan za nju. Grupi boraca iz Štrbaca koju je vodio Davidović u vreme najžešćih borbi za oslobođenje Dervente i probijanje koridora prema Srbiji, dobrovoljno se priključio veći broj mlađih i odvažnih momaka sa našeg područja, ali i iz drugih krajeva. Ako ništa govori o mladosti jedinice, to je podatak da im je i sada prosek starosti oko 23 godine, a svi su početkom rata bili četri godine mlađi.

Od prvog dana formiranja jedinice izviđači se uključuju i učestvuju u svim većim akcijama koje su vođene na tom ratištu, ne samo kao izviđači, već kao udarna grupa.

Posebnu sigurnost u izvođenju akcija davalo je prisustvo komandira njihove čete Nebojše Davidovića, kao školovanog starešine, koji je ličnim primerom davao postreh ostalim borcima.

Izviđači posebno ističu veoma dobru saradnju sa četom vojne policije sa kojima su učestvovali zajedno u skoro svim borbama od početka rata. Skromni po prirodi, nisu hteli da im spominjemo imena, jer smatraju da je svako dao onoliko koliko je mogao u ovoj našoj borbi za slobodu.

Ipak se sa dosta ponosa prisećaju pojedinih akcija u toku rata, a posebno na Derventskom ratištu. Naročito ističu da su zajedno sa vojnim policajcima dva puta učestvovali u napadu na Babino brdo, gde je bilo teških borbi ili u napadu kada je konačno oslobođeno Bijelo brdo. Intezivne borbe vođene su i na prostorima Čelaruše, Gašnjače, sve do konačnog oslobađanja Broda i srpske Posavine.

Bilo je i primera pojedinačnog junaštva, izlaženja pred tenk, direktnih susreta sa ustašama, izviđanja i osmatranja pod tenkovskim granatama i sličnih situacija.

Najveći dio svog borbenog puta izviđačko – diverzantska četa je sledila ratni put brigade, nakon Derventskog ratišta, izviđači su sa 2. motorizovanim bataljonom 27. mtbr. otišli na Vlasenicu gde su doprineli da se svi postavljeni zadatci sa uspehom izvrše.

Po povratku sa Vlasenice izviđači su upućeni na ratište oko Doboja, gde su u rejonu Svjetleće učestovali u akciji vraćanja izgubljenih položaja, a nakon toga su se ponovo priključili 27. mtbr. na Zavidovićko – Maglajskom ratištu. Sa tog ratišta su više puta upućivani kao pomoć susednim jedinicama, kao na Karanovcu, na Vlašiću gde su sa uspehom učestvovali u slamanju muslimanskih ofanziva na ovim prostorima Republike Srpske, pre nego što je 27. mtbr. došla na sadašnje položaje.

U poslednje vreme, zajedno sa interventnim vodovima naših bataljona i četom vojne policije, uključeni su u Udarni bataljon koji je formiran u brigadi i učestvovali su u svim borbama koje je vodio taj bataljon. Tu se posebno ističu borbe na vraćanju izgubljenih položaja u zono odgovornosti 2. bataljona u rejonu Kosovnjaka i Previje. U zoni odgovornosti 1. motorizovani bataljon na Vučijoj planini krajem septembra i početkom oktobra prošle godine, te u svim onim borbama gde je bila potrebna pomoć interventnih i udarnih grupa.

Izviđači često kažu da se mnogi njihovi uspesi pripisuju drugima i da ti drugi često pokupe slavu samo za sebe. Ma da je nemoguće u ovako jednom kratkom članku prebrojati sve one uspehe koje je brigada postigla u odbrani Republike Srpske.

Posao izviđača nije nimalo lagan. Kako sami kažu, kroz njihovu jedinicu je prošlo dosta boraca, mnogi su brzo videli da to nije za njih, ali jezgro jedinice se uspelo održati, tako da imamo dosta boraca koji su u ovoj jedinici od početka rata.

Izviđaći sa ponosom i tugom sećaju svojih pet poginulih saboraca, koji su za slobodu dali najdragocenije što su imali, svoje živote. Imena Anđelka Lukenića, Tome Božića, Saše Davidovića, Slavka Gajanina i Josipa Stupljaka večno će živeti u srcima njihovih drugova.

Pored petorice pogunulih izviđači su imali više od 50 ranjenih boraca od kojih je nekoliko i više puta ranjavano. Za svoje uspehe izviđači su više puta pohvaljivani od strane komadanta brigade, petorica su proizvedena u čin vodnika, petorici su dodeljena odlikovanja a četvorica su nagrađena pištoljima. Pošto je reč o mladim ljudima, dosta njih je izrazilo želju da ostanu u VRS, da sačuvaju ono šta smo stekli, u to ime, poželimo im mnogo sreće.

(Teksta i fotofrafija Vojnički POGLEDI, 1996. godine.) Fejzbuk stranica 27.mtbr 1.2.2023.

 

327.mtbr

27.mtbr 1.KK VRS

27.mtbr 1.KK VRS

327.mtbr JA, 27. motorizovana brigada Derventa 1.KK VRS

S Vikipedije, slobodne enciklopedije:

  • postojanje, borbeno djelovanje 0d 1992. do 1996. godine, demobilizacija 1.maja,
  • Mjesto osnivanja. Kasarna Derventa,
  • Jačina, brojno stanje jedinice. 5.000, prosječno 2000 boraca[1]
  • Angažovanje u operacijama: Koridor 1992. i Drina 1993.
  • odlikovana Ordenom Karađorđeve zvijezde drugog reda,
  • komandanti:
    • ppuk Ljubomir Obradović, načelnik štaba
    • ppuk Ratko Grahovac
    • puk Tivo Vujić, poginuo na Rabiću 1992. godine,
    • puk Stanko Baltić,
    • ppuk Boško Peulić,
    • ppuk Rajko Radulović

27. derventska motorizovana brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske.

Ribnjak 1991.

Prvo veliko pozivanje kada je već krenula mobilizacija dijela jedinica TO i JNA u septembru 1991. godine počelo je 5.10.1991. godine, pozivanje i organizovanje dijela jedinica motorizovane brigade iz Prnjavora na prostor Ribnjaka u Prnjavoru, gdje su već izvučena nepopunjena borbena sredstva (haubice, topovi ZIS i dr).

kasarna

Ponovo formirana 327.mtbr u  februaru i martu 1992. godine, naporima načelnika štaba brigade ppuk LJubomira Obradovića,  u jako teškim uslovima uz pomoć Prnjavorske lake pješadijske brigade i komande 1.KK VRS.

Početkom ratnih dejstava u aprilu, brigada, ponovo, uspjeva da izvrši djelimičnu mobilizaciju i organizaciju prema ratnoj formaciji i da popune jedinice pješadije i za podršku bataljonima, u prioritetu HAD i LADPVO i dr. jedinice.

Po planovima mobilizacije motorizovane brigade, koja se popunjavala sa područja 11 opština, ali zbog obstrukcije Muslimana i Hrvata, bigada je popunjavana, najviše, sa područja opština Prnjavora i Dervente.

Sastav

Sastav brigade je činilo oko 2.000 boraca, a kroz brigadu je prošlo više od 5.000 vojnika; poginulo je 438 boraca, a 13 se vode kao nestali.[1] 

Najbrojniji dio brigade su pješadijski bataljoni. U početku bilo je pet bataljona, tokom ljeta, ali je transformacijom broj bataljona sveden na tri, kako je po formaciji mtbr.

Komanda 1.mtb

Prvim pješadijskim bataljonom komanduje kapetan Vitomir Đurđević, iz Prnjavora, u 1991. godini bio je zamjednik komandanta odreda TO opštine Prnjavor na ZSR. Bataljon sačinjavaju borci iz Smrtića, kojom je do ranjavanja, kaomandovao vodnik Željko Đurić  i Trstenaca.  Od 31.jula u sastavu ovog bataljona je i četa kapetana Dane Šuška , koja je branila kasarnu u Derventi.

Drugi pješadijski bataljon je pod komandom kapetana Slavka Crnića. Čine ga borci iz prnjavorske i derventske opštine.

vod mb82mm

Trećim pješadijskim bataljonom komanduje kapetan  Desimir Jusupović iz Prnjavora, a čine ga borci iz Prnjavora i Miškovaca.

U sastavu ove brigade sadejstvovao je ranije i jedan bataljon iz Banja luke, kapetana Velimira Vukajlovića.

HAD 122mm

HAB 122mm prvi put se okuplja početkom 1992. godine u Šibovskoj, gdje se od boraca različitih specijalnosti formira ova baterija. Borbena podrška počinje sa Motajice  u odbrani od neprijateljskih napada. Prvo vatreno krštenje inmali su 7.aprila i do završetka operacije za oslobađanje Broda. Poseban doprinos u stvaranju baterije dali su Ljubomir Kitić, Nedeljko Suvajac, Milan Subotić i potporučnik Radiša iz Gradiške. Dolaskom baterije kapetana Ljubiče Kalabe i još nekih jedinica formiran je HAD ,koji je strah i trepet za protivničku stranu

Istorija

sanitetsko odjeljenje 1.mtb

Jedinica je osnovana 13. maja 1992. godine u Derventi. Borci su uglavnom bili iz DerventeBroda i Prnjavora.[1] Prvi komandant jedinice bio je Ljubo Obradović. Na početku rata u BiH, ova brigada se zvala 327. derventska motorizovana brigada.

Ratni put

U drugoj polovini 1992.brigada je povremeno držala front širine 26 kilometara, što je van načela upotreba jedinica, ali je i tako širok front uspješno očuvan, uz ivođenje ofanzivnih dejstava

Brigada je ratovala u celoj Republici Srpskoj, sa težištem na dobojskom i teslićkom ratištu. Brigada je učestvovala i u dve velike operacije Vojske Republike Srpske, Koridor i Drina.

„Jude“ elitna izviđačko diverzantska jedinica 1.mtb

Učestvovala je u oslobađanju Bišnje, Rabića, Kukavice, Potočana, Dervente, Kostura, Čelara, Čardaka. Begluka, Bijelog brda, Sedlića, Vakufa, Dubošća i izbijanje u međurječje Save i Ukrine. Krajem godine brigada je u zadatku obezbjeđenja sjeverne granice RS. Vrši se popuna potčinjenih jedinica, jer je bilo poginulih i ranjenih. Sređuje se tehnika, otklanjaju posljedice ratnih razaranja. Inžinjerijske jedinice pomažupodručju opština Dervente i broda.

Načelnik štaba potpukovnik Ljubomir Obradović , nosilac Ordena Karađorđeve zvijezde trećeg reda, u listu Naš zavičaj Prnjavor, od decembra 1992. godine ističe:

Nezahvalno je isticati one najbolje, jer su svi svoje obaveze izvršavali na pravi način. Tako je radila i baterija LAD PVO vodnika Ćolića i vodnika Segića, a što se tiče pješadijskih jedinica, tu je 2.mtb, te sastavi 1. i 3.mtb. Pomenuo bi i elitnu grupu boraca pod tajnim nazivom „Jude“. Brigada razvija saradnju sa civilnim organima vlasti kao i sa  stanovništvom.

komanda stana

Podvig Miroslav Mika Mikerević: u aprilu 1992. godine spasao 38 srpskih vojnika zarobljenih u vojnom objektu “Rabić” kod Dervente bez upotrebe sile, metka ili žrtve, za šta je odlikovan najvišim vojnim priznanjem RS, Ordenom Milana Tepića!  kada je izvukao i spasao 38 srpskih vojnika sa komandirom por Rodoljubom Vukićem_Rokom,  na zadatku, a koji su bili okruženi suparničkom vojskom. Pošto su svi bili iz prnjavorske opštine, te nisu poznavali teren u okolini Dervente, Mika ih je u toku noći izvukao kroz žicu i prečicama doveo do slobodne teritorije. Bez sile, metka i žrtve, potpuno perfektno i briljantno, uvijek su naglašavali njegovi saborci!

3.mtb na teslićkom ratištu https://www.youtube.com/watch?v=rdMEjln2j9I

[1] Prema prikupljenim podacima u 1991. godini mobilisano je 338 vojnih obveznika sa područja opštine Prnjavor,  u 4.mtč koja je branila kasarnu bilo je mobilisano još u maju 42 vojnih obveznika, a mobilisano 1.012. pripadnika, a raspoređeno (prošlo kroz jedinicu) 1.030. vojnih obveznika.