Arhive oznaka: 27.mtbr

1.mtb 27.mtbr

Brojno stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa

Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu bilo  1.457 boraca, od  preformacije (20.5.1992.) formiranjem  1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja opštine Prnjavor.

mobilisano 1.016, još popunjeno sa 441 , prekomandama od 375 borca. I 1.832 boraca prošlo kroz bataljon,

Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.

Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete  sa  četama za podršku, komandom , vodom pvo,  prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju)  i pozadinski vod. Nastavite sa čitanjem

Modriča 1992.

 

Borbena dejstva prnjavorske brigade

Nakon uspješno okončane  borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić,  gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin  bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.

Komandant  TG-1 odlučuje da   ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.

Garevac, polazni položaji

Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа

Suzić, Udarna pesnica 1.okbr str.80

Šema br.8

polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК. Nastavite sa čitanjem

1992. ratna 27.mtbr VRS

Stanje u zoni odgovornosti TG-3 na dan 27.6.1992. u KM s, Foča[1]

  1. U zoni odgovornosti TG-3 brane se ustaške snage čiji tačan raspored i jačina nisu utvrđeni. Do sada utvrđene vatrene tačke su:
    • tenk zapadno od Velike na tt 252
    • OT istočno od tt 252 za oko 100m,
    • tenk istočno od crkve u Plehanu za oko 400m,
    • top u rejonu tt 278 Seline.

Moral neprijatelja je na niskom nivou zbog svakodnevnih gubitaka teritorije, ljudstva i tehnike.

2. Odluka komandanta TG-3  u toku 28.6.1992. god i dalje svim snagama TG-3 izvršiti napad na ustaške snage i snage zelenih beretki u zoni odgovornosti g/s pravcem: Tomasovo brdo – modran – Lužani bosanski, a p/s  pravcem: Karaula- Cerik.

U bližem zadatku ovladati linijom : Gornja Bišnja /tt169/-s.Ravlilići-s.Mlinari-s.Grubišići-tt266-tt267/Vis/-k232 /Velika/.

Borbena dejstva 4.mtb 27.mtbr VRS, po borbenim izvještajima:

10.7.1992.

  • Kod neprijatelja nije bilo uočavanje novih vatrenih tačaka.
  • Jedinice 4.mtb na položaju i u pripravnosti, a borbene aktivnosti nisu preduzimane.
  • problemi oko napuštanja jedinice, samovoljno, ne preduzimaju se mjere sprečavanje,
  • otežano pozadinsko obezbjeđenje jedinice

12.7.1992.

  • u toku dana položaji 1.čete gađani su iz MB. Ujutro je iz pravca s. Bošnjaka bilo pripucavanje iz pješadijskog naoružanja. Preko puta u s. Svaguši pogođena je jedna kuća MB minom. Ispod groblja 100m na lijevoj strani pogođena je još jedna kuća.
  • 11.7.1992.  u popodnevnim časovima iz pravca Dimnjača neprijatelj po položajima 3.čete ispalio nekoliko mina, a oko ponoći došlo je do pješadijskih provokacija.
  • Na provokacije nije se odgovorilo.

13.7.1992.

  • U toku dana neprijatelj je haubicama i MB gađao položaje bataljona po cijeloj dužini linije odbrane. Tom prilikom stradalo je jedno civilno lice. Primjećeno je da je neprijatelj sa položaja lijevo od Markovca gađao MB položaje naše 1.čete. Iz pravca Olujića (s.Kuljenovci) bilo je pješadijske vatre -provociranja nazih položaja prema  2.četi. U toku dana primjećeno je i grupisanje i spuštanje neprijatelja sa obronka Markovca sve bliže našim položajima.
  • Jedinice bataljona nisu izvodile veće aktivnosti, osim izviđačkih grupa.
  • i dalje problemi u oblasti samovoljnog napuštanja jedinice.
  • U pozadinskom dijelu, nezadovoljstvo sa kvalitetom hrane.

15.7.1992.

  • U toku dana bataljon po naređenju komande brigade, izbio na liniju putem s.Olujići do ivice šume, desno s.Mamići, lijevo k.172 i dalje putem Bošnjaci. Stanje je bilo u redu, sve dok se 8 pripadnika iz 3.mtb nije povukao, pa je bataljon ostao bez desnog susjeda oko 17.40 časova. U to vijeme neprijatelj je udario  sa boka i poginuo je pripadnik Topić Rajka Predrag, rođen 1967. godine u Gornjoj Ilovi, opština Prnjavor. Zadobio je prostrelnu ranu snajperskim metkom kroz srce. Tada je 2.vod 3.čete, kojem je pripadao ppoginuli , povukao sa desnog boka i 2.četa bataljona ostala bez desnog krila. Neprijatelj  je tada žešće napao, pa su se jedinice bataljona morale povući na polanu liniju. Takođe se povukao i 1.vod 2. čete, pa je na iniju upućeno svo raspoloživo ljudstvo, bolesni i pošteđeni.
  • veliki problem u očuvanju morala jedinice jer sa relativno malim brojem , oko 90 pripadnika, brani se velika linija.
  • po projceni problem je i sa 3.mtb,
  • uspostavljeno sadejstvo sa 1.mtb i radi njih bataljon je ostao na zauzetoj liniji.

Milena Slijepčević, predsjednik KSS Palačkovci

Milena Slijepčević, poginuo suprug u 27.mtbr, N.Sančanin, Ženske duše, str.34-35, Banja Luka, 2001.

U posjeti 1.mtb KSS

Kolo srpskih sestara u posjeti 27.mtbr, N.Sančanin, Ženske duše, str.38-39, Banja Luka, 2001.

Nastić Slavica

Slavica Nastić, boličarka 1.mtb, o borbama na Bijelom brdu: Čini mi se da  nikada neću moći  zaboraviti 30. i 31. 7.1992 godine. bilo je  to pod  Markovcem, u Kuljenovcima. Paklena  bitka naših snaga  sa  ustašama, koje  nadiru sa  Bijelog brda. Ustaljeno  pravilo komandanta Vitomira Đurđevića i Dane  Šuška  da se sanitetska službe nalazi u najbližoj  zoni, takoreći u prvim  borbenim redovima. Nismo  očekivati  neprijateljski napad. Bilo  je to  iznenada,  tako da se bataljonski  ljekar do početka tog  stravićnog  ratnog plana nije vratio sa zadatka. Ja i  moja koleginica iz  prnjavorskog Doma zdravlja, medicinska sestra Zijada Ćuran same smo bile u sanitetu ,  brzu medicinsku pomoć  pružile smo za 45 teže i lakše ranjenih. Najsrećniji  smo bile kada smo saznale da je svih 45 renjenih ostalo u životu,  što znači da  je  i prva pomoć bila blagovremena i stručna. (Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993. str 10 i Ženske duše, Nedeljko Sančanin, Banjaluka, 2001. str 48).

Bitka u Beglucima, kaze Zoran Kanjski, komandir „Juda“ u 1.mtb za Naš zavičaj Prnjavor  od juna 1995. godine, str.3.

1995. VI

Ostaje trajno u sjećanju. Rastjerali smo Turke,  ali su se iznemada pojavili Hrvati. Izmiješali smo se sa njihovim bojovnicima, a spasili smo se zahvaljujući jednom našem borcu i njegovim nadimkom „Jozo“. Bio je to Zoran Sančanin, momak od koga  se zaista imalo šta naučiti. Naravno i tu, u Beglucima“ presudila je nača hrabrost, volka i upornost.

Poginuli pripadnici inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. 31.8.1992. godine.

Čelaruši inžb

DRAGAN (Pero) JOVIĆ, rođen 12.3.1964. godine Gornji Detlak, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Detlak – Derventa.                                            BORISLAV (Teodor) PETКOVIĆ, rođen 25.8.1962. godine Drijen, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Drijen – Derventa.                                                  ZORAN (Vid) SIMIĆ , rođen 10.2.1964. godine Agići, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Nema podataka gde je Zoran sahranjen.

ZORAN (Zdravko) MILANКOVIĆ, rođen 5.7.1966. godine Donji Palačkovci, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Palačkovci – Prnjavor.
DUŠКO (Pero) RUDONJIĆ, rođen 22.10.1973. godine Кremna, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Кremna – Prnjavor.
SLOBODAN (Zdravko) TULIĆ, rođen 1.12.1964. godine Čorle, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Nema podataka gde je Slobodan sahranjen.
DRAGOLJUB (Sredoje) SARIĆ, rođen 1.9.1952. godine, Drenova, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Nema podataka gde je Dragoljub sahranjen.
ŽELJКO (Neđo) LUКAJIĆ, roćen 2.1.1971. godine Кremine, grad Banjaluka. Potporučnik poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Glamočani – Laktaši.
IVICA (Anto) MAJDANDŽIĆ, rođen 1.2.1963. godine Banja Luka, grad Banja Luka. Potporučnik poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Sahranjen u Banja Luci.

Pogled sa Nemića, desna obala r.Drine na objekat Kunjarac u opštini Bratunac, objekat destva Juda 1.mtb. Desno je put za rudnik Sase i dalje za Srebrenicu.

 

 

Zapažanja oko borbe za oslobođenje Dervete- grupa 27.mtbr Soko :Borbe za Derventu 27.1.2021.

Izvlačenja

Prvenstveno u ovom tekstu se obraćam pripadnicima čete vojne policije i brigadnim izviđačima 27. mtbr. koji su u ratu od samog početka do kraja bili stub naše brigade. Nije bilo borbenih dejstava a da ti borci nisu učestvovali.Povod samog teksta je operacija “Koridor 92”, i nedavni dokumentarni – igrani film “Koridor 92” koji je urađen tako kako je urađen (ne želim o njemu da polemišem).Jučerašnji video zapis Bijelo Brdo avgust 1992. godine, kao administrator ja nisam autor ni jednog ni drugog, ni filma ni video zapisa.Što se tiče video zapisa to je arhivska građa,  teško je obuhvatiti, napisati, prvo pravac odbrane, zatim oslobođenja objekata oko Dervente. Akcije 2. i 12. maja, 13. maja na Markovcu, ulasku naših jedinica 27. mtbr. u sam objekat Doma vojske JNA u samom gradu – Derventu.Napredovanje do samog Bijelog Brda, pa pravac odbrane Sedići (tt 215), objekat Kalačka (tt 152), Raščići (tt 115), Begluci, objekat Bemići (tt 155), objekat Gradac (tt 165) sve ovo sa malim ostupanjem.Na neki način Bijelo Brdo je već tada bilo u poluokruženju.Samo Bijelo Brdo mnoge jedinice su pokušale zauzeti, počevši od 5. juna pa sve do 25. na 26. avgusta kada su rejon Čelarušu (tt 184) i rejon Kostreša (tt 148) zauzele jedinice čete vojne policije i brigadni izviđači 27. mtbr zanimljiv podatak da smo oslobodili te objekte bez artiljerijske podrške.Samim tim pravac neprijateljske odbrane nije imao drugog izbora nego povući se sa objekta na Bijelom Brdu (tt190).Ovo ne pišem zato što mi pripadnici 27. mtbr. ne znamo koje šta oslobodio, nego da nam ne pišu neki koji nisu učestvovali u oslobođenju pomenutih objekata.Znam da je teško napisati jedan tekst da budu svi zadovoljni. Ali kada bi se uključili svi autentični akteri mogli bi napisati i ostaviti pokolenjima.Ne radi omalovažavanja ostalih jedinica Vojske Republike Srpske već radi istine. Više sam nego siguran da će neko za 20,30,50 godina pisati na osnovu arhivske građe.Ako se bude pisalo na osnovu sumnjive arhivske građe mogli bi se zapitati dali je 27. mtbr. uopšte bila učesnik TG-3?Toliko od mene. Razmislite dobro. (Karta : Pravci izvlačenja i spasavanje nejači iz Dervente, zbeg od hapšenja i pogroma. Jedini prolaz, nakon postavljanja barikada na svim putnim pravcima i zabrane dolaska u Derventu na posao ili nekim drugim poslom.)

Akcija čete vojne policije i idč 27.mtbr, zapis Grupa Soko 27.mtbr 13.12.2023.)

U leto 31.8.1992 godine četa vojne policije i brigadni izviđači (operacija „Koridor“) bili su dan – noć u borbenim dejstvima , toga dana u rejonu Čelaruše – Derventsko ratište, dolazi do zauzimanja zgrade u voćnjaku „ekonomije“. Pre ulaska u samu zgradu naši borci ubacuju ručnu bombu, zgrada je veoma dugačka.

Beleuzov Švabo

Borac Beleuz ulazi u zgradu i bukvalno naleće na vojnika, u tom trenutku nije znao koje vojnik, prilazeći tom vojniku koji je govorio nešto na nemačkom jeziku. Pripadnik čete vojne policije Beleuz, pomislio je da je neka šala, često su se saborci šalili rečima na nemačkom (apetiten klisen vas prcenzi mene niks) nije moglo promaći oštrom oku našeg saborca da vojnik ima kalašnjikov u ruci, maskirne pantalone i crnu majicu kratkih rukava, na majici je bilo veliko slovo „U” i natpis „hrabra vojska 1941 – 1954“ sekunde su odlučuvale koji će pre da odreaguje na našu sreću pripadnik čete vojne policije,  Beleuz je pre odreagovao.

Tom priliko zarobljen je pripadnik neprijateljske vojske, pripadnik HOS-a Oliver Švajkard , rođen 13.5.1970 godine, nemac. Kolika je bila bliskost da je Oliver iz ruke u ruku dao svoj kalašnjikov našem Beleuzu. Oliver je tada bio lakše ranjen od gelera ručne bombe u nogu. Oliver prebačen je u komandu u Kulini. Ovo je jedan od primera čojstva u ratu pripadnika 27. mtbr.

Ko zna zbog čega se Oliver prabacuje u zatvor u Istočno Sarajevo?! Pod nejasnim okolnostima uspeva preći na stranu koju kontroliše 1. korpus tzv. A RBiH, od 1993 godine do kraja rata bio je pripadnik 101. mtbr tzv. ARBiH.

Naš Beleuz je tri puta ranjavan u ratu, svaki put u sa lakšim ranjavanjem, prve godine posle rata u požaru zadobio je teže povrede tada je izgorila kuća u kojoj je spavao. Časan u ratu pozitivan u miru.

[1] Zapovjest za napad komandanta TG-3 puk Slavka Lisice, Komandant bez potrebe, Banja Luka 2000, str.24

31 godina od formiranja i ratnog puta 1.mtb 27.mtbr VRS Derventa

ZABILJEŽENO FOTO OBJEKTIVOM

Ratni put 1.motajičkog bataljona 27.mtbr  zabilježen je, manje-više u nekoliko novinskih članaka, knjiga (npr.Hranioci ratnika, Nedeljko Sančanin, Laktaši 2008.), video materijala, kroz bilten 27.mtbr, fejzbuk stranicu 27.mtbr Soko, Naš zavičaj Prnjavor, list Glas borca lpbr, veb sajt: lpbr-prnjavor.info i dr.

Milan Bojić

21.6.2022. godine sahranjen Milan Bojić iz Prnjavora, komandir 3. pješadijske čete 1.mtb, motajičkog, 27.mtbr Derventa VRS.

Slava mu. Nastavite sa čitanjem

Dan 27.mtbr i osinjske lpbr


13.5.2021.

Obilježen Dan Vojske RS i Dan 27.motorizovane brigade Derventa

Povodom 12.maja Dana Vojske Republike Srpske i 13. maja Dana 27.motorizovane brigade  u Derventi je danas služen parastos i položeni vijenci na Centralnom spomen obilježju za 608 poginulih boraca sa područja Dervente . Odata je počast i svim poginulim i umrlim borcima Vojske Republike Srpske.  Parastos za poginule i umrle borce  služio je  protojerej stavrofor Radojica Ćetković, a vijence su položili gradonačelnik grada,delagacija Gradske  boračke organizacije Derventa, predsjednik Skupštine grada Derventa te delegacije  Udruženja Veterana Republike Srpske i Organizacije starješina VRS,Organizacije zarobljenih boraca i nestalih civila,Udruženja RVI 1991-1995, Udruženja ratnih zarobljenika,SUBNOR-a,Opštine i  Opštinske boračke organizacije Prnjavor, Opštinske boračke organizacije Brod i delegacije političkih partija

12.5.2021.

obilježavanje 12
May132020

Povodom 12.maja Dana Vojske Republike Srpske i 13.maja dana 27.motorizovane i Osinjske lake pješadijske brigade u Derventi je danas služen parastos i položeni vijenci na Centralnom spomen obilježju za 608 poginulih boraca sa područja opštine.                                                            Parastos je služio protojerej stavrofor Radojica Ćetković, a vijence su položili načelnik opštine te delegacije Opštinske boračke organizacije Derventa, starješina VRS, porodica poginulih boraca i nestalih civila, Policijske stanice u Derventi i boračkih organizacija  Broda i Prnjavora.

U uvodnom obraćanju predsjednik Opštinske boračke organizacije Čedo Vujičić je je rekao da je Vojska RS nastala prije 28 godina sa osnovnim zadatkom da spasi i zaštiti srpski narod te  da je naša vječna obaveza da čuvamo uspomenu na one,koji su štiteći srpski narod, položili svoje živote ,da se sa ponosom i  tugom sjećamo njihovih likova i imena ,čuvamo i izgrađujemo Derventu i Republiku Srpsku.                            „Vojska RS je u istorijskim okolnostima, koje su bile nametnute srpskom narodu, odgovorila izazovu i spasila srpski narod i teritoriju,a istovremeno je dala ključni doprinos u formiranju i opstanku RS. Naravno ti visoki ciljevi su vrlo skupi i plaćeni su sa 23.731 životom, a od toga je 608 poginulih boraca iz Dervente ili ima vezu sa Derventom. Kad je riječ o 27. i Osinjskoj brigadi mi iz Dervente smo ponosni na uloge koje su te dvije brigade imale tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata i njihov značaj je svakako veliki. Poznato je da je 27. brigada učestvovala u borbama na gotovo svim ratištima Republike Srpske i da je davala ključni doprinos u odbrani srpskog naroda tamo gdje je njegov opstanak bio ugrož en. J edna od najvažnijih operacija bilo je probijanje koridora, oslobađanje Dervente, Broda ,učešće u zaštiti naroda na tesličkom ratištu ,zatim u srednjoj Bosni, Vlasenici i zapadno krajiškom ratištu“,rekao je Vujičić.

U borbama  za oslobođenje Republike Srpske 27.brigada je imala 438 poginulih boraca ,73 borca su stradala u drugim okolnostima i 13 boraca je nestalo i još uvijek nisu pronađeni dok je Osinjska  brigada imala 104 poginula i više stotina ranjenih. Osinjska brigada je nastala kao izraz potrebe naroda sa južnog dijela opštine da se zaštiti  i odbrani od opasnosti koja je u proljeće 1992.godine bila prilično izvjesna i realna .Ona je učestvovala u operacijama za oslobađanje Dervente i Broda i na još nekim ratištima ali je u proljeće 1994.godine rasformirana i integrisana u 27. brigadu.

„Ovo je danas dan 27.i Osinjske lake brigade ,nažalost u ovim okolnostima ovo je prilično skromno ali sa puno srca i puno duše,s puno ljubavi  na uspomenu  na sve drage ljude kojih danas nema .Hvala veliko i neka im je svima vječna .Na nama je da danas ispoštujemo tu ideju očuvanja Republike Srpske, da zdušno gradimo pošteno  i srcem Derventu koja u Republici Srpskoj na mjestu koje joj pripada, na solidno visokom mjestu. Ovo pokazuje da nisu uzalud poginuli. To je jedna satisfakcija nama da radeći ovaj posao opravdamo povjerenje svojih sugrađana,a vječita zahvalnost tim dragim ljudima i njihovim porodicama kojima oni najviše manjkaju.Uvažamo porodice poginulih boraca , invalidima takođe pružamo podršku u skladu sa određenim mogućnostima“, rekao je načelnik Simić u izjavi za medije.

Obilježavanje Dana vojske RS i dana derventskih brigada je organizovano u skladu sa mjerama koje je propisala Vlada RS i Republički štab za vanredne situacije.

U ime Boračke organizacije opštine Prnjavor vijenac su položili ratni komandanti bataljona u 27.mtbr i načelnik OBIZ.

Iz obraćanja presjednika Boračke organizacije Derventa.Derventa DanVRS-27mtbr-Oslpbr2020

12.5.2018.

Obilježavanje Dana 27.motorizovane i Osinjske lake pješadijske brigade,

Centralno spomenik otadžbinskog rata u centru Dervente

Delegacija Boračke organizacije opštine Prnjavor povodom 12.maja Dana Vojske Republike Srpske i 13. maja Dana 27.motorizovane i Osinjske lake pješadijske brigade, u Derventi je 12. maja položila je vijenac na Centralnom spomen obilježju za 608 poginulih boraca u Odbrambeno-otadžbinskom ratu sa područja opštine… derventa.ba

 

Borci iz Prnjavora bili su okosnica brigade, što govore i početni podaci. Brojno stanje pripadnika VRS sa područja opštine Prnjavor u 327.mtb od prvih velikih pozivanja 5.10.1991. godine do 19.05.1992. godine iznosilo je 1.094 boraca  [3] Mobilisano je 918 vojnika, 131 podoficira i 45 oficira. Kroz starješinske dužnosti od komamdira voda do komandanta brigade prošlo je  78 starješina. 8 je poginulo, što čiti 1% poginulih boraca brigade do 19.maja 1992.godine. Ranjeno je 21 borac, povrijeđenih 4 i bolesnih 1. Boraca na kraju rata njih 210 imaju statrus  RVI, 4 nestalih boraca, 5 umrlih boraca, i 51 umrla borca poslije rata.Prosjek starosti 30 godina.

Od 20.05.1992. godine stvaranjem VRS u 27.mtbr 1.KK bilo je raspoređeno je 2.777 boraca . Mobilisano je 2.423 vojnika, 257 podoficira i 93 oficira. Poginulo je  124, ranjeno 493 i povređeno 130 boraca

Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije opštine Derventa Čedo Vujičić je u svom obraćanju,istakao da je Vojska Republike Srpske bila izraz želje i potrebe srpskog naroda i jedan od ključnih i odlučujućih faktora u nastanku i očuvanju Republike Srpske.

27.brigada je jedna od najvećih brigada VRS. Široj javnosti je poznata kao Derventska ili kao 327. motorizovana brigada, a nastala je 13. maja 1992. godine. Objedinjenih, pisanih i javnosti dostupnih tragova o nastanku, djelovanju i kraju brigade nažalost nema, ali građe još uvijek ima na sve strane, a najviše u glavama neposrednih aktera nastanka i ratnog puta brigade.

Prvi komandant brigade, nakon 13. maja 1992. godine, bio je potpukovnik Ratko Grahovac. Nakon Grahovca, komandanti brigade bili su pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30.juna 1992. godine, a zatim potpukovnik Stanko Baltić, pukovnik Boško Peulić, a posljedni ratni komandant bio je pukovnik Rajko Radulović. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavljao s pozicije načelnika štaba brigade.

Formacija brigade se mijenjala u zavisnosti od potreba i stanja na terenu, a kraj rata dočekala sa četri motorizovana bataljona, nekoliko samostalnih četa, te ostalim jedinicama. Borci su bili iz Dervente, Broda Prnjavora, Banja Luke i mnogih drugih mjesta, te jedan broj dobrovoljaca iz Srbije, a u sastavu brigade bila je i četa „Meša Selimović“, koju su uglavnom činili Boišnjaci iz Dervente i Broda.

Sve zadatke koji je pred brigadu postavila nadležna komanda, borci su izvršili, a učestvovali su u operacijama u proboju koridora, oslobođenje Dervente, zatim na ratištima kod Gradačca, Doboja, Vlasenice, Zavidovića, Maglaja, Teslića, Sarajeva, Bihaća, Ključa, Sanskog mosta … Za doprinos očuvanju srpskog naroda i nastanku Republike Srpske odlikovana je Karađorđevom zvijezdom drugog reda.

Tokom četri ratne godine, prema nepotrđenim informacijama, 438 boraca ove brigade izgubio je živote i skoro svaki drugi pripadnik je ranjen.

Osinjska brigada nastala je na temeljima osamnaeste partizanske brigade, a formirana je s ciljem izvođenja odbrambenih zadataka. U sastav brigade ušli su dobrovoljci iz sela Pojezna,  Donji i Gornji Cerani, Donja i Gornja Osinja i Crnča.

Prvi ratni zadatak brigada je dobila 22. marta1992. godine, a radilo se o odbrani srpskih naselja na liniji dugoj 22 kilometra: Kaurska obala – Tešića bare – Tomasovo brdo – Kneževići – Malojčani – Mišinci (Cer) – Čolno brdo (Mala Sočanica) – isključno Torine (Tisovac). Komandu brigade činilo je svega osam rezervnih oficira među kojima je najstariji bio kapetan prve klase. U junu za komandanta brigade dolazi aktivno vojno lice s činom majora. U nastavku ratnog puta brigada je učestvovala u borbama za oslobađanje Dervente i proboj koridora, kao i na mnogim drugim ratištima na kojima je dala ogroman doprinos u stvaranju Republike Srpske. Izgubila je 104 borca, a više od 600 boraca je teže i lakše ranjeno. Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine ljudstvo je integrisano u 27.brigadu.

[3]  Podaci nisu sravnjeni sa vob-8 brigade.

27.mtbr

27. motorizovana brigada Derventa 1.KK VRS

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
27. derventska motorizovana brigada
27. derventska brigada VRS.jpg

Grb 27. Derventske motorizovane brigade
Postojanje 1992 — 1996.

Mesto osnivanja:
Derventa
Formacija brigada
Jačina 5.000[1]

prosečno: 2.000[1]
Deo Vojske Republike Srpske
Angažovanje
Odlikovanja Orden Karađorđeve zvijezde drugog reda
Komandanti
Komandant Ljubo Obradović
Komandant 2 potpukovnik Ratko Grahovac
Komandant 3 pukovnik Trivo Vujić
Komandant 4 pukovnik Stanko Baltić
Komandant 5 pukovnik Boško Peulić
Komandant 6 pukovnik Rajko Radulović

27. derventska motorizovana brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske.

Sastav

Sastav brigade je činilo oko 2.000 boraca, a kroz brigadu je prošlo više od 5.000 vojnika; poginulo je 438 boraca, a 13 se vode kao nestali.[1]

Istorija

Jedinica je osnovana 13. maja 1992. godine u Derventi preformisana iz 327. brigade JNA, u 27. mtbr  VRS.. Borci su uglavnom bili iz DerventeBroda i Prnjavora.[1] Prvi komandant jedinice bio je Ljubo Obradović. Na početku rata u BiH, ova brigada se zvala 327. derventska motorizovana brigada.

Od 20.5.1992. godine 327/27.mtbr je pod komandom  Vojske Republike Srpske u sastavu 1.KK

Ratni put

Brigada je ratovala u celoj Republici Srpskoj, sa težištem na dobojskom i teslićkom ratištu. Brigada je učestvovala i u dve velike operacije Vojske Republike Srpske, Koridor i Drina.

Amblem opštine

Borci iz Prnjavora bili su okosnica brigade, što govore i početni podaci. Brojno stanje pripadnika VRS sa područja opštine Prnjavor u 327.mtb od prvih velikih pozivanja 5.10.1991. godine do 19.05.1992. godine iznosilo je 1.030 boraca  [3]

Mobilisano je 854 vojnika, 131 podoficira i 45 oficira. Kroz starješinske dužnosti od komamdira voda do komandanta brigade prošlo je  78 starješina. 8 je poginulo, što čiti 1% poginulih boraca brigade do 19.maja 1992.godine. Ranjeno je 21 borac, povrijeđenih 4 i bolesnih 1. Boraca na kraju rata njih 210 imaju statrus  RVI, 4 nestalih boraca, 5 umrlih boraca, i 51 umrla borca poslije rata.Prosjek starosti 30 godina.

Od 20.05.1992. godine stvaranjem VRS u 27.mtbr 1.KK bilo je raspoređeno je 2.777 boraca . Mobilisano je 2.423 vojnika, 257 podoficira i 93 oficira. Poginulo je  124, ranjeno 493 i povređeno 130 boraca (podaci BO Derventa).

Prema do sada prikupljenim podacima sa opštine Prnjavor u 27.mtbr mobilisano je tokom rata 2.458 boraca , još kroz popunu 286 borac, ukupno raspoređeno 2.744 boraca. U ratne jedinice brigade  raspoređeno 3.624 boraca. vojnika 3.131, podoficira 361 i 132 oficira.  Kroz jedinicu  prekomandama ukupno prošlo 4.114 borca.  (3.514 vojnika, 436 podoficira i 164 oficira). Prosjek starosti 33 godine života.

Formiranje brigade-Grupa Soko

Brojno stanje pri formiranje na samom početku rata bilo je 65 oficira, od toga 15 aktivni i 50 rezervni, podoficira 91, od toga aktivni 8 i rezervni 83, vojnika 2.193, regruta (mlada vojska) od toga 51 i rezervista 2.142, ukupno 2.349 popunjenost brigade je bila ispod 45%.

Jedna od najvećih brigada 1. KK, ratni put ove brigade: Derventa, Brod, Vukosavlje, Odžak, Orašje, Gradačac, Jajce, Srebrenica, Bratunac, Benkovac, Vlasenica, Doboj, Zavidovići, Maglaj, Teslić, Sarajevo, Bihać, Vlašić, Ključ, Mrkonjić Grad, Sanski Most.

Sve postavljene zadatke od prepostavljene komande, brigada je uspešno izvršila. U svome ratnom putu brigada po pisanoj depeši komandi 1. KK od 8. janura 1996. godine koji je potpisao komadant brigade potpukovnik Rajko Radulović, brigada je imala 527 poginula, tragično nastradala i umrla borca.

Prema istoj toj depeši brigada je imala izdata rešenja po stavci ranjen povređen 1966, a neki borci su više puta ranjavani kroz rat. Po godinama u 1992. godini brigada je imala 1053 ranjena i povređena borca. U 1993. godini brigada je imala 262. ranjena i povređena borca. U 1994. godini brigada je imala 215. ranjena i povređena borca. U 1995. godini brigada je imala 426. ranjena i povređena borca. U 1996. godini je imala 10 ranjena i povređena borca.

Po Soko grupe – profila ravnajući podatke  brigada minimalno je imala 528 poginula, tragično nastradala, nestala i preminula borca.

Od tog broja 280 sa prostora opštine Derventa (taj broj ne bi trebao da pređe više od 295), sa prostora opštine Brod 130, sa prostora opštine Prnjavor 144 stim da podatke treba poravnati, recimo neki poginuli borci vode se i u drugim opštinama, sa prostora grada Banjaluke minimalno 18 i podatci se trenutno obrađuju. Podatci se baziraju na pisanim dostupnim podatcima tako da ne ulazim lično dali su pojedini civili dobili status poginulog borca. Isto tako ne ulazim u podatke za borce koji su tragično nastradali ili umrli, dali su oni zaista bili pripadnici 327. – 27. Mtbr.

Ratni komadanti su bili: Do 19. maja 1992. godine brigadom komanduje potpukovnik STANKO TRAJKOVIĆ (odsutan zbog bolesti). Potpukovnik RATKO GRAHOVAC, komanduje brigadom od 27. maja 1992. godine do 5. juna 1992. godine. Pukovnik TRIVO VUJIĆ brigadom komandije od 23. juna 1992. godine do 30. juna 1992. godine kada je poginuo u borbama. Potpukovnik STANKO BALTIĆ, brigadom komanduje od 7. jula 1992. godine do 1. novembra 1992. godine. Potpukovnik BOŠKO PEULIĆ, komanduje brigadom od novembra 1992. godine do novembra 1994. godine. Pukovnik RAJKO ČKONJEVIĆ v/d komadanta brigade nekoliko dana u novembru 1994. godine (zbog bolesti odsutan) Pukovnik RAJKO RADULOVIĆ, od novembra 1994 do kraja januara 1996. godine. Načelnik brigade (posle genaral Vojske Republike Srpske) potpukovnik LJUBOMIR OBRADOVIĆ komanduje brigadom (zbog bolesti Trajkovića i nepopunjenosti komadanta brigade) od 1. aprila 1992. godine do 27. maja 1992. godine, od 6. juna 1992. godine do 23. juna 1992. godine, zbog nepopunjenosti komadanta i zbog herojske pogibje komadanta brigade pukovnika TRIVUNA – TRIVE VUJIĆA od 30. juna 1992. do 7. jula 1992. godine.

Zadnju godinu rata komadant brigade je pukovnik RAJKO RADULOVIĆ, načelnik brigade major NIKOLA ŠTRBAC, komadant 1. bataljona – Motajičkoga potporučnik NEDELJKO – PEPA SUVAJAC, komadant 2. bataljona kapetan ZDRAVKO – MAČAK TATOMIR, 3. bataljona potporučnik MILENKO DAMJANOVIĆ, 4. bataljona – Brodski potporučnik NENAD – NEŠO MILIČIĆ , izviđačko – diverzantskom četom (brigadni izviđači) komanduje vodnik STANKO SEKULIĆ , četom vojne policije komanduje potporučnik MILOVAN ŠUĆUR. Brojno stanje ratne 1995. godine bilo oko 5400 pripadnika, kroz brigadu je prošlo preko 7.500 pripadnika.

Borci su bili iz Dervente, Broda, Prnjavora, Srbca, Sokoca, Zenice, Zavidovića, Maglaja, Kaknja, Gradačca, Teslića, Doboja, Banja Luke, Čelinca, Laktaša, Gradiške, Dubice, Kostajnice, Novog Grada, Prijedora, Krupe na Uni, Sanskog Mosta, Ključa, Bosanskog Petrovca i drugih mesta. U brigadi je bio jedan broj dobrovoljaca iz Srbije, u sastavu brigade bila je i četa „Meša Selimović“ pripadnici te čete su uglavnom bili Muslimani iz Dervente i Broda. Veliki broj i drugih naroda borili su se u sastavu 27. Mtbr. Aprila 1994. godine u sastav brigade ulazi ljudstvo Osinjske pbr.

Kroz rat (sa malim odstupanjem) brigada je imala ovu strukturu:

  • – Komanda brigade.
  • – Komanda stana.
  • – Izviđačka četa.
  • – Četa vojne policije.
  • – Četa veze.
  • – 1. motorizovani bataljon (od 1993. godine se reorganizuje i dobiva naziv Motajički).
  • – 2. motorizovani bataljon, prvo odred „Vojvoda Mišić“ (četa „Meša Selimović“ ušla u sastav ovog bataljona).
  • – 4. motorizovani bataljon (Brodski formiran posle oslobođenja Dervente ušao u sastav brigade početkom 1993. godine).
  • – 3. motorizovani bataljon (ponovo se formira u prvoj polovini 1994. god.)
  • – 5. motorizovani bataljon (kada je rasformiran, borci prelaze u 1. i 3. bataljon)
  • – Bataljon Vukovi sa Vučijaka (ušao u sastav od maja1992. god.)
  • – Banjalučki bataljon u sastavu brigade 1992. gododine.
  • – 3 i 5 bataljon 2. teslićke pbr (ušao u sastav u drugoj polovini 1994. godine)
  • – Radnički bataljon (borci sa prostora Derventske opštine u sastavu brigade 1994 – 1995)
  • – Inžinjeriski bataljon.
  • – Podaniski bataljon.
  • – Haubički artiljeriski divizion 122mm M – 38.
  • – Mešoviti protiv oklopni artiljerriski divizion.
  • – Laki artiljeriski divizion PVO.
  • – Tenkovska četa 10 tenkova + OT.
  • – Baterija top – haubica 155mm.
  • – Baterija samohodnih oruđa 30/2 mm.
  • – Vod ABHV.

Za sve što su učinili borci ove brigade u Odbrambeno – otadžbinskom ratu brigada je odlikovana ordenom Karađorđevom zvezdom drugog reda. Treba napomenuti da je ovo odlikovalje jedno od najviših u Republici Srpskoj.

Za požrtvovanost i ispoljenu veliku hrabrost njenih pripadnika u odbrani Teslića, skupština opštine Teslić dodelila je Zlatnu plaketu 27. mtbr. 2000 . godine.

Pregled strukture kategorije popune v/o iz Prnjavora u 27.mtbr

kategorija   Ukupno    % popune    mob    popuna    % popune  Starost
vojnici 2397 87,35% 2148 249 256,36% 31,15
podoficiri 252 9,18% 227 25 26,95% 31,54
oficiri 95 3,46% 83 12 10,16% 36,02
Ukupno 2.744 100% 2458 286 293,48% 32,91

 

Sa područja opštine Prnjavor izvršena je popuna sa 2.744 boraca u ratne jedinice 27.mtbr, sa 87% vojnika,  9% podoficira i 3% oficirima, a najviše u 1. i 3.mtb. Inače, prema ratnom razrezu popune v/o sa područja opštine Prnjavor u 327.mtbr je bila 935 v/o ili oko 300%. Prosječna starost raspoređenih boraca je oko 33 godine života.

Predsjednik Predsjedništva Boračke organizacije opštine Derventa Čedo Vujičić je u svom obraćanju,istakao da je Vojska Republike Srpske bila izraz želje i potrebe srpskog naroda i jedan od ključnih i odlučujućih faktora u nastanku i očuvanju Republike Srpske.

27.mtbr 1.KK VRS

27.brigada je jedna od najvećih brigada VRS. Široj javnosti je poznata kao Derventska ili kao 327. motorizovana brigada, a nastala je 13.5.1992. godine. Objedinjenih, pisanih i javnosti dostupnih tragova o nastanku, djelovanju i kraju brigade nažalost nema, ali građe još uvijek ima na sve strane, a najviše u glavama neposrednih aktera nastanka i ratnog puta brigade.

Prvi komandant brigade, nakon 13.5.1992. godine, bio je potpukovnik Ratko Grahovac. Nakon Grahovca, komandanti brigade bili su pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30.6.1992. godine, a zatim potpukovnik Stanko Baltić, pukovnik

pukovnik Boško Peulić

Boško Peulić, a posljedni ratni komandant bio je pukovnik Rajko Radulović. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavljao s pozicije načelnika štaba brigade.

Formacija brigade se mijenjala u zavisnosti od potreba i stanja na terenu, a kraj rata dočekala sa četri motorizovana bataljona, nekoliko samostalnih četa, te ostalim jedinicama. Borci su bili iz Dervente, Broda Prnjavora, Banja Luke i mnogih drugih mjesta, te jedan broj dobrovoljaca iz Srbije, a u sastavu brigade bila je i četa „Meša Selimović“, koju su uglavnom činili Bošnjaci iz Dervente i Broda.

Sve zadatke koji je pred brigadu postavila nadležna komanda, borci su izvršili, a učestvovali su u operacijama u proboju koridora, oslobođenje Dervente, zatim na ratištima kod Gradačca, Doboja, Vlasenice, Zavidovića, Maglaja, Teslića, Sarajeva, Bihaća, Ključa, Sanskog mosta … Za doprinos očuvanju srpskog naroda i nastanku Republike Srpske odlikovana je Karađorđevom zvijezdom drugog reda.

Tokom četri ratne godine, prema nepotrđenim informacijama, 438 boraca ove brigade izgubio je živote i skoro svaki drugi pripadnik je ranjen.

komandant 3.mtbr 27.mtbr 1.KK

Amblem lpbr

Osinjska brigada nastala je na temeljima osamnaeste partizanske brigade, a formirana je s ciljem izvođenja odbrambenih zadataka. U sastav brigade ušli su dobrovoljci iz sela Pojezna,  Donji i Gornji Cerani, Donja i Gornja Osinja i Crnča.

Prvi ratni zadatak brigada je dobila 22. marta1992. godine, a radilo se o

fg-27.mtb-soko

Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.

odbrani srpskih naselja na liniji dugoj 22 kilometra: Kaurska obala – Tešića bare – Tomasovo brdo – Kneževići – Malojčani – Mišinci (Cer) – Čolno brdo (Mala Sočanica) – isključno Torine (Tisovac). Komandu brigade činilo je svega osam rezervnih oficira među kojima je najstariji bio kapetan prve klase. U junu za komandanta brigade dolazi aktivno vojno lice s činom majora. U nastavku ratnog puta brigada je učestvovala u borbama za oslobađanje Dervente i proboj koridora, kao i na mnogim drugim ratištima na kojima je dala ogroman doprinos u stvaranju Republike Srpske. Izgubila je 104 borca, a više od 600 boraca je teže i lakše ranjeno. Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine ljudstvo je integrisano u 27.brigadu.

Jedan od komandanata Osinjske brigade sa područja opštine Prnjavor je :

ppuk Boro Bukovica

Pregled strukture popune osnovnih jedinica 27.mtbr sa područja opštine Prnjavor

jedinica U  kupno   % popune   voj. podf.   of. Starost
1.mtb 1479 40,81% 1291 142 46 31,40
2.mtb 99 2,73% 88 6 5 35,29
3.mtb 745 20,56% 641 77 27 32,11
4.mtb 46 1,27% 22 18 6 32,43
5.mtb 17 0,47% 12 4 1 29,45
čv 35 0,97% 31 3 1 31,85
čvp 30 0,83% 22 7 1 28,55
had122 111 3,06% 89 13 9 32,25
79 2,18% 67 11 1 25,19
inžb 296 8,17% 273 14 9 32,87
k-dabr 22 0,61% 6 5 11 37,69
ks 25 0,69% 17 8 33,33
ladPVO 176 4,86% 159 16 1 29,99
mpoad 63 1,74% 56 6 1 28,95
okb 2 0,06% 2 22,85
pionč 1 0,03% 1 21,24
pozb 210 5,79% 187 15 8 35,46
rjVV 154 4,25% 137 12 5 26,55
31 0,86% 28 3 25,38
vABHO 3 0,08% 2 1 26,23
Ukupno 3.624 100% 3131 361 132 29,95

 

Statistički pregled mjeseci učešča u ratu jedinica  27.mtbr sa područja opštine Prnjavor

U osnovne jedinice 27.mtbr bilo je rapoređeno 3.624 borca sa područja opštine Prnjavor ili 72% od 5.000 koliko je prošlo kroz brigadu.

Kroz osnovne jedinice brigade prekomandom prošlo je 4114 boraca

kategorija svega   % mjeseci rata   Prosek   Min Mak StDev Var
vojnici 3518 85,47% 53489 15,01 0,00 49,00 13,55 183,58
podoficiri 436 10,61% 6906 15,86 0,00 48,00 14,30 204,62
oficiri 161 3,92% 2416 14,48 0,00 49,00 13,83 191,16
Ukupno 4.114 100% 62.811 15,12 49,00 0,38 113,59

[3]  Podaci nisu sravnjeni sa vob-8 brigade.

Osnovana fejbuk stranica grupe 27.mtbr

Grupa Soko

Izviđačko – diverzantska četa (brigadni izviđači) jednoj od najelitnijih jedinica 27. motorizovene brigade, starešine Stanka Sekulića.

Izviđači 27.mtbr

Izviđačko – diverzantska četa, popularno zvana “ brigadni izviđači“, osnovana je na početku rata u maju 1992. godine, a osnivač jedinice bio je starešina Davidović Nebojša, i sada neraskidivo vezan za nju. Grupi boraca iz Štrbaca koju je vodio Davidović u vreme najžešćih borbi za oslobođenje Dervente i probijanje koridora prema Srbiji, dobrovoljno se priključio veći broj mlađih i odvažnih momaka sa našeg područja, ali i iz drugih krajeva. Ako ništa govori o mladosti jedinice, to je podatak da im je i sada prosek starosti oko 23 godine, a svi su početkom rata bili četri godine mlađi.

ič , BabinoBrdo

Od prvog dana formiranja jedinice izviđači se uključuju i učestvuju u svim većim akcijama koje su vođene na tom ratištu, ne samo kao izviđači, već kao udarna grupa.

Posebnu sigurnost u izvođenju akcija davalo je prisustvo komandira njihove čete Nebojše Davidovića, kao školovanog starešine, koji je ličnim primerom davao postreh ostalim borcima.

Izviđači posebno ističu veoma dobru saradnju sa četom vojne policije sa kojima su učestvovali zajedno u skoro svim borbama od početka rata. Skromni po prirodi, nisu hteli da im spominjemo imena, jer smatraju da je svako dao onoliko koliko je mogao u ovoj našoj borbi za slobodu.

Ipak se sa dosta ponosa prisećaju pojedinih akcija u toku rata, a posebno na Derventskom ratištu. Naročito ističu da su zajedno sa vojnim policajcima dva puta učestvovali u napadu na Babino brdo, gde je bilo teških borbi ili u napadu kada je konačno oslobođeno Bijelo brdo. Intezivne borbe vođene su i na prostorima Čelaruše, Gašnjače, sve do konačnog oslobađanja Broda i srpske Posavine.

Bilo je i primera pojedinačnog junaštva, izlaženja pred tenk, direktnih susreta sa ustašama, izviđanja i osmatranja pod tenkovskim granatama i sličnih situacija.

Najveći dio svog borbenog puta izviđačko – diverzantska četa je sledila ratni put brigade, nakon Derventskog ratišta, izviđači su sa 2. motorizovanim bataljonom 27. mtbr,  otišli na Vlasenicu gde su doprineli da se svi postavljeni zadaci sa uspehom izvrše.

Po povratku sa Vlasenice izviđači su upućeni na ratište oko Doboja, gde su u rejonu Svjetleće učestovali u akciji vraćanja izgubljenih položaja, a nakon toga su se ponovo priključili 27. mtbr. na Zavidovićko – Maglajskom ratištu. Sa tog ratišta su više puta upućivani kao pomoć susednim jedinicama, kao na Karanovcu, na Vlašiću gde su sa uspehom učestvovali u slamanju muslimanskih ofanziva na ovim prostorima Republike Srpske, pre nego što je 27. mtbr. došla na sadašnje položaje.

U poslednje vreme, zajedno sa interventnim vodovima naših bataljona i četom vojne policije, uključeni su u Udarni bataljon koji je formiran u brigadi i učestvovali su u svim borbama koje je vodio taj bataljon. Tu se posebno ističu borbe na vraćanju izgubljenih položaja u zono odgovornosti 2. bataljona u rejonu Kosovnjaka i Previje. U zoni odgovornosti 1. motorizovani bataljon na Vučijoj planini krajem septembra i početkom oktobra prošle godine, te u svim onim borbama gde je bila potrebna pomoć interventnih i udarnih grupa.

Izviđači često kažu da se mnogi njihovi uspesi pripisuju drugima i da ti drugi često pokupe slavu samo za sebe. Ma da je nemoguće u ovako jednom kratkom članku prebrojati sve one uspehe koje je brigada postigla u odbrani Republike Srpske.

Posao izviđača nije nimalo lagan. Kako sami kažu, kroz njihovu jedinicu je prošlo dosta boraca, mnogi su brzo videli da to nije za njih, ali jezgro jedinice se uspelo održati, tako da imamo dosta boraca koji su u ovoj jedinici od početka rata.

Izviđaći sa ponosom i tugom sećaju svojih pet poginulih saboraca, koji su za slobodu dali najdragocenije što su imali, svoje živote. Imena Anđelka Lukenića, Tome Božića, Saše Davidovića, Slavka Gajanina i Josipa Stupljaka večno će živeti u srcima njihovih drugova.

idč 1993.

Stupjak Josip

Pored petorice pogunulih izviđači su imali više od 50 ranjenih boraca od kojih je nekoliko i više puta ranjavano. Za svoje uspehe izviđači su više puta pohvaljivani od strane komadanta brigade, petorica su proizvedena u čin vodnika, petorici su dodeljena odlikovanja a četvorica su nagrađena pištoljima. Pošto je reč o mladim ljudima, dosta njih je izrazilo želju da ostanu u VRS, da sačuvaju ono šta smo stekli, u to ime, poželimo im mnogo sreće.

(Teksta i fotofrafija Vojnički POGLEDI, 1996. godine.) Fejzbuk stranica 27.mtbr 1.2.2023.

 

1996. ratna demobilizacija 1/27.mtbr

Demobilizacija 1.mtb

U toku marta 1996. godine uslijedila je masovna demobilizacija boraca teslićkih brigada i 27.mtbr nakon koje komanda Prvog korpusa naređuje spajanje ove dvije brigade u jednu koja sada dobija formacijski naziv 105. pješadijska brigada. Isto tako, spajanjem prnjavorske lake pješadijske brigade i ljudstva iz 27.mtbr sa područja opštine  formira se 107. pješadijska brigada, sa vojnom poštom broj 2210 Srbac.

poručnici Segić, Popović, Krajišnik,Mišić, Vukić

107.pbr, kasarna Sitneši.

Tako je u prvoj polovini marta 1996. godine formirana komanda 107. pješadijske brigade na čijem čelu su bili komandant pukovnik Miodrag Suvajac i načelnik štaba potpukovnik Gojko Starčević. Po novoj formaciji su formirani i komanda stana, vod veze, izviđački vod i četa vojne policije koji su i nadalјe ostali popunjeni lјudstvom u skladu sa formacijom, oficira 36, podoficira 16 i vojnika 667 ukupno 719, sa mobilizacijkim zborištem u s. Velika Ilova, dok su pozadinske i pješadijske jedinice bile popunjene samo potrebnim brojem lјudstva za održavanje i čuvanje naoružanja i materijalno-tehničkih sredstava. Komanda Brigade sa prištapskim jedinicama se izmiješta na lokaciju u gradu Srbac, a IKM za Prnjavor u staroj zgradi komnade lpbr, a preostali dio lјudstva i jedinica na lokaciju kasarne u Sitnešima, Srbac i Dobroj vodi i Šibovskoj. Sva skladišta naoružanja, minsko-eksplozivnih sredstava i ostalih materijalno-tehničkih sredstava su bila neprekidno obezbjeđivana naoružanom čuvarskom službom i pod stalnom kontrolom komande Brigade.

Spomenik u Banja Vrućici

Naređeno je da se gašenje ratnih sastava jedinica i demobilizacija svih rezervnih starješina i vojnih obveznika izvrši do 31.6.1996. godine, a za funkcionisanje jedinica (izrada planskih dokumenata za obuku i mobilizaciju rezervnog sastava, vođenje personalne dokumentacije, smještaj, održavanje i čuvanje naoružanja i materijalno-tehničkih sredstava i dr.) trebalo je da se pobrinu predratna profesionalna vojna lica JNA i TO. Sve predviđene aktivnosti obavlјaju  uz angažovanja rezervnih starješina i vojnih obveznika  koji su ostali kao  profesionalna vojna lica.

1996.

Reorganizacom VRS od 27.mtbr VRS fromirana je 327.pbr 3.K VRS

Ratni put 27.mtbr 1.KKVRS

Stvarana i reorganizovana uporedo sa izvođenjem borbenih dejstava na širokom frontu, 27.mtbr 1.KK VRS, bila je izložena dejstvu neprijatelja, što je otežavalo njen tačtički položa. I pored brojnih problema , a posebno problema za popunu jedinica brigade, ona je izrasla u jaku i respektivnu snagu, kakva je ostala do kraja rata.

Ratni put ove brigade je  veoma težak. Nakon uspješno izvršenih zadataka na derventsko-brodskom ratištu u sklopu operacija za oslobađanje Dervente i Broda i proboj koridora, brigada je prebačena na maglajsko-zavidovićko ratište, a nakon toga na teslićko ratište.

Brigada je vodila borbu na prostoru Bišnje, Rabića, Babino brdo, Bijelo brdo, Kostreš, Obodni kanal, Vlasenica, Bratunac, Svjetliča, Vozuča, Kremen, Nekolje, Viniše, Vučja planina, Balabanovac, Kosovnjak, Jezera, Brićevac, Bihač, Sanski Most, Mrkonjić Grad ..

Poginulo je 456 pripadnika brigade, 1280 ranjenbih boraca, kao i 10 boraca koji se još vode kao nestali.

Za bespoštednu borbu i zaštitu  srpskog naroda i očuvanje teritotija RS brigada je odlikovana  Karađorđevom zvijezdom  drugog reda, a za požrtvovanost njenih pripadnika u odbrani Teslića, SO Teslić dodijelila je 327.pbr Zlatnu plaketu. ( Srpska Vojska, juni 2000.).

Povodom Dana VRS i Dana obilježavanja 327.mtbrJA, odnosno 27.mtbr1.KKVRS i osinjske lake pješadijske brigade , 12.5.2018. godine, o ratnom putu brigada, rečeno je:

  1. brigada je jedna od najvećih brigada VRS. Široj javnosti bila je poznata kao Derventska ili kao 327. motorizovana brigada, a nastala je 13. maja 1992. godine. Objedinjenih, pisanih i javnosti dostupnih tragova o nastanku, djelovanju i kraju brigade nažalost nema, ali građe još uvijek ima na sve strane, a najviše u glavama neposrednih aktera nastanka i ratnog puta brigade.

Derventa

Prvi komandant brigade, nakon 13. maja 1992. godine, bio je potpukovnik Ratko Grahovac. Nakon Grahovca, komandanti brigade bili su pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, zatim potpukovnik Stanko Baltić, pukovnik Boško Peulić, a poslјednji ratni komandant bio je pukovnik Rajko Radulović. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.

Formacija brigade se mijenjala u zavisnosti od potreba i stanja na terenu, a kraj rata dočekala je sa četiri motorizovana batalјona, nekoliko samostalnih četa, te ostalim jedinicama. Borci su bili iz Dervente, Broda, Prnjavora, Banja Luke i mnogih drugih mjesta, te jedan broj dobrovolјaca iz Srbije, a u sastavu brigade bila je i četa ”Meša Selimović”, koju su uglavnom činili Bošnjaci iz Dervente i Broda.

Sve zadatke koji je pred brigadu postavila nadležna komanda, borci su izvršili, a učestvovali su u operacijama ua proboj koridora, oslobođenje Dervente, zatim na ratištima kod Gradačca, Doboja, Vlasenice, Zavidovića, Maglaja, Teslića, Sarajeva, Bihaća, Klјuča, Sanskog mosta… Za doprinos očuvanju srpskog naroda i nastanku Republike Srpske odlikovana je Karađorđevom zvijezdom drugog reda.

Tokom četiri ratne godine, prema nepotvrđenim informacijama, 438 boraca ove brigade izgubilo je živote i skoro svaki drugi pripadnik je ranjen, a brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde

Osinjska brigada nastala je na temelјima osamnaeste partizanske brigade, a formirana je s cilјem izvođenja odbrambenih zadataka. U sastav brigade ušli su dobrovolјci iz sela Pojezna, Donji i Gornji Cerani, Donja i Gornja Osinja i Crnča.

Prvi ratni zadatak brigada je dobila 22. marta 1992. godine, a radilo se o odbrani srpskih naselјa na liniji dugoj 22 kilometra: Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Mišinci (Cer) — Čolno brdo (Mala Sočanica) — isklјučno Torine (Tisovac). Komandu brigade činilo je svega osam rezervnih oficira među kojima je najstariji bio kapetan prve klase. U junu za komandanta brigade dolazi aktivno vojno lice s činom majora. U nastavku ratnog puta brigada je učestvovala u borbama za oslobađanje Dervente i proboj koridora, kao i na mnogim drugim ratištima na kojima je dala ogroman doprinos u stvaranju Republike Srpske. Izgubila je 104 borca, a više od 600 boraca je teže i lakše ranjeno. Brigada je odlikovana Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.