Arhive oznaka: Bratunac

Bratunac

Godišnica stradanja Srba u Kravici 5.1.2023.

Kravica 5.1.2023.

Spomenik, Kravica

Na ratištu Loznica i Kravica u opštini Bratunac  učestvovali su ratne jedinice 1. i 3.mtb  27. motorizovane brigade 1. KK VRS . U borbama u rejonu brda Kunjarac u borbama za bazen,  dana 16.12.1992. godine, poginuo je vojnik Knežević Željko, iz Smrtića, opština Prnjavor,  pripadnik izviđačke jedinice Jude iz 1.mtb, a jedan pripadnik je ranjen. Drugi poginuli borac 1.mtb Marić Stanoje iz Štrbaca, poginuo 22.12.1992. godine u Pobrđe, Zalužje.

Kunjarac

23.1.2022.

У Кравици почело снимање документарног филма „Свједок“ (ФОТО)

У Кравици код Братунца почело је снимање документарног историјско-биографског филма „Свједок“ режисера Дениса Бојића, у продукцији Радио-телевизије Републике Српске и Републичког центра за истраживање рата и ратних злочина и тражење несталих лица. Кравице су прва од пет локација на којој ће бити снимани кадрови за филм који говори о масовним српским страдањима и подсјећа на рад доктора Зорана Станковића.

Са снимања филма Свједок - Фото: РТРС

Са снимања филма СвједокФото: РТРС

– Хвала становницима Подриња за велики одзив данашњем снимању јер је поворку сјећања чинило је око 1.000 мушкараца, жена и дјеце – нагласио је Бојић.

Он је истакао да се, осим снимања сцена за филм, на овај начин одаје почаст свим невиним српским жртвама са овог подручја и цијеле Републике Српске.

Осим Кравице, снимаће се на још четири локације гдје су почињени масовни злочини над Србима, и то 6. фебруара у Мркоњић Граду, а затим у Броду, Шековићима и Зворнику.

Кравица (Фото:РТРС)

Кравица (Фото:РТРС)

– Осим документима, свједочењима и архивском грађом и масовношћу поворки сјећања, показаћемо шта се све дешавало, колико је људи и на какав начин страдало, али и да смо и даље живи и да остајемо на овом простору – поручио је Бојић.

Радојка Филиповић, учесник поворке, каже да овакве ствари остају генерацијама које долазе.

– То ће бити најбољи начин како ћемо учити генерације које долазе – нагласила је Филиповићева.

Бојић је рекао да је снимање филма уједно и мисија свих учесника у пројекту да се 30 година након догађаја на овакав начин забиљежи свједочанство о српским страдањима у посљедњем рату.

Филм говори о  доктору Зорану Станковићу са Војномедицинске академије у Београду, који је током ратова деведесетих година прошлог вијека обавио око 7.500 обдукција и идентификација настрадалих српских цивила и војника од Хрватске, преко БиХ до Косова и Метохије.

Са снимања филма Свједок

Са снимања филма Свједок

– Доктор Станковић је задужио српски народ и ово је помен и захвалност његовом дјелу и имену, као и свим невиним жртвама. Ово је свједочанство које остављамо нашој дјеци да знају шта се догађало и да не уче туђу лажну историју о дешавањима на овим просторима у посљедњем рату – нагласио је Бојић.

Славиша Ерић помагао је 1993. године доктору Станковићу у Кравици који је радио обдукције над убијеним Србима.

– Помагао сам, ту је био и начелник, читав дан је радио, није проговарао, био је обучен у униформу, не знам да ли је и доручковао. То је била величина људска, поносан сам на тог човјека – присјетио се Ерић.

BRATUNAC – U Kravici, kod Bratunca, danas je počelo snimanje istorijsko-dokumentarnog filma “Svjedok”, režisera Denisa Bojića, u koprodukciji Radio-televizije Republike Srpske i Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.

Bojić je zahvalio stanovnicima Podrinja za veliki odziv današnjem snimanju jer je povorku sjećanja činilo oko 1.000 muškaraca, žena i djece.

On je istakao da se, osim snimanja scena za film, na ovaj način odaje počast svim nevinim srpskim žrtvama sa ovog područja i cijele Republike Srpske.

Osim Kravice, snimaće se na još četiri lokacije gdje su počinjeni masovni zločini nad Srbima, i to 6. februara u Mrkonjić Gradu, a zatim u Brodu, Šekovićima i Zvorniku.

“Osim dokumentima, svjedočenjima i arhivskom građom i masovnošću povorki sjećanja, pokazaćemo šta se sve dešavalo, koliko je ljudi i na kakav način stradalo, ali i da smo i dalje živi i da ostajemo na ovom prostoru”, poručio je Bojić.

On je ukazao da je snimanje filma ujedno i misija svih učesnika u projektu da se 30 godina nakon događaja na ovakav način zabilježi svjedočanstvo o srpskim stradanjima u posljednjem ratu.

Bojić je naveo da film govori o pokojnom patologu Zoranu Stankoviću sa Vojnomedicinske akademije u Beogradu, koji je tokom ratova devedesetih godina prošlog vijeka obavio oko 7.500 obdukcija i identifikacija nastradalih srpskih civila i vojnika od Hrvatske, preko BiH do Kosova i Metohije.

“Doktor Stanković je zadužio srpski narod i ovo je pomen i zahvalnost njegovom djelu i imenu, kao i svim nevinim žrtvama. Ovo je svjedočanstvo koje ostavljamo našoj djeci da znaju šta se događalo i da ne uče tuđu lažnu istoriju o dešavanjima na ovim prostorima u posljednjem ratu”, naglasio je Bojić.

Načelnik opštine Bratunac Srđan Rankić rekao je da je opština pružila kompletnu logistiku za snimanje dokumentarnog filma u stradalničkoj Kravici, te da je ovo vid odavanja zahvalnosti i priznanja doktoru Stankoviću i svim stradalim Srbima Kravice i Republike Srpske.

Medicinski tehničar iz Kravice Slaviša Erić, koji je pružao pomoć doktoru Stankoviću prilikom sakupljanja, kompletiranja i prepoznavanja posmrtnih ostataka, naglasio je da je Stanković radio na iskupljanju i pregledu leševa od jutra do večeri bez pauze i ručka, bez komentarisanja i bilo kakvih zahtjeva.

Prvi komandant Kravičkog bataljona, ratni vojni invalid Radenko Milanović rekao je da je dva puta obezbjeđivao lokacije na kojima je Stanković obavljao preglede posmrtnih ostataka nastradalih Srba, te da su ga zanimali položaj i okruženje Kravice, kao i njena iskustva iz prethodnih ratova.

“Bio je blag čovjek, posvećen svom pozivu i veliki patriota koji je taj posao pedantno radio iz patriotskih osjećanja i pobuda”, naveo je Milanović uz napomenu da današnja povorka sjećanja potresno djeluje jer evocira teške i tragične događaje i velika stradanja brojnih prijatelja, komšija i saboraca.

Snimanje materijala za ovaj dokumentarni film nastaviće se narednih nekoliko dana na području Bratunca i Srebrenice, a potom će se snimati u Mrkonjić Gradu.

28.11.2021.

Nastavite sa čitanjem

1992. ratna 27.mtbr VRS

Stanje u zoni odgovornosti TG-3 na dan 27.6.1992. u KM s, Foča[1]

  1. U zoni odgovornosti TG-3 brane se ustaške snage čiji tačan raspored i jačina nisu utvrđeni. Do sada utvrđene vatrene tačke su:
    • tenk zapadno od Velike na tt 252
    • OT istočno od tt 252 za oko 100m,
    • tenk istočno od crkve u Plehanu za oko 400m,
    • top u rejonu tt 278 Seline.

Moral neprijatelja je na niskom nivou zbog svakodnevnih gubitaka teritorije, ljudstva i tehnike.

2. Odluka komandanta TG-3  u toku 28.6.1992. god i dalje svim snagama TG-3 izvršiti napad na ustaške snage i snage zelenih beretki u zoni odgovornosti g/s pravcem: Tomasovo brdo – modran – Lužani bosanski, a p/s  pravcem: Karaula- Cerik.

U bližem zadatku ovladati linijom : Gornja Bišnja /tt169/-s.Ravlilići-s.Mlinari-s.Grubišići-tt266-tt267/Vis/-k232 /Velika/.

Borbena dejstva 4.mtb 27.mtbr VRS, po borbenim izvještajima:

10.7.1992.

  • Kod neprijatelja nije bilo uočavanje novih vatrenih tačaka.
  • Jedinice 4.mtb na položaju i u pripravnosti, a borbene aktivnosti nisu preduzimane.
  • problemi oko napuštanja jedinice, samovoljno, ne preduzimaju se mjere sprečavanje,
  • otežano pozadinsko obezbjeđenje jedinice

12.7.1992.

  • u toku dana položaji 1.čete gađani su iz MB. Ujutro je iz pravca s. Bošnjaka bilo pripucavanje iz pješadijskog naoružanja. Preko puta u s. Svaguši pogođena je jedna kuća MB minom. Ispod groblja 100m na lijevoj strani pogođena je još jedna kuća.
  • 11.7.1992.  u popodnevnim časovima iz pravca Dimnjača neprijatelj po položajima 3.čete ispalio nekoliko mina, a oko ponoći došlo je do pješadijskih provokacija.
  • Na provokacije nije se odgovorilo.

13.7.1992.

  • U toku dana neprijatelj je haubicama i MB gađao položaje bataljona po cijeloj dužini linije odbrane. Tom prilikom stradalo je jedno civilno lice. Primjećeno je da je neprijatelj sa položaja lijevo od Markovca gađao MB položaje naše 1.čete. Iz pravca Olujića (s.Kuljenovci) bilo je pješadijske vatre -provociranja nazih položaja prema  2.četi. U toku dana primjećeno je i grupisanje i spuštanje neprijatelja sa obronka Markovca sve bliže našim položajima.
  • Jedinice bataljona nisu izvodile veće aktivnosti, osim izviđačkih grupa.
  • i dalje problemi u oblasti samovoljnog napuštanja jedinice.
  • U pozadinskom dijelu, nezadovoljstvo sa kvalitetom hrane.

15.7.1992.

  • U toku dana bataljon po naređenju komande brigade, izbio na liniju putem s.Olujići do ivice šume, desno s.Mamići, lijevo k.172 i dalje putem Bošnjaci. Stanje je bilo u redu, sve dok se 8 pripadnika iz 3.mtb nije povukao, pa je bataljon ostao bez desnog susjeda oko 17.40 časova. U to vijeme neprijatelj je udario  sa boka i poginuo je pripadnik Topić Rajka Predrag, rođen 1967. godine u Gornjoj Ilovi, opština Prnjavor. Zadobio je prostrelnu ranu snajperskim metkom kroz srce. Tada je 2.vod 3.čete, kojem je pripadao ppoginuli , povukao sa desnog boka i 2.četa bataljona ostala bez desnog krila. Neprijatelj  je tada žešće napao, pa su se jedinice bataljona morale povući na polanu liniju. Takođe se povukao i 1.vod 2. čete, pa je na iniju upućeno svo raspoloživo ljudstvo, bolesni i pošteđeni.
  • veliki problem u očuvanju morala jedinice jer sa relativno malim brojem , oko 90 pripadnika, brani se velika linija.
  • po projceni problem je i sa 3.mtb,
  • uspostavljeno sadejstvo sa 1.mtb i radi njih bataljon je ostao na zauzetoj liniji.

Milena Slijepčević, predsjednik KSS Palačkovci

Milena Slijepčević, poginuo suprug u 27.mtbr, N.Sančanin, Ženske duše, str.34-35, Banja Luka, 2001.

U posjeti 1.mtb KSS

Kolo srpskih sestara u posjeti 27.mtbr, N.Sančanin, Ženske duše, str.38-39, Banja Luka, 2001.

Nastić Slavica

Slavica Nastić, boličarka 1.mtb, o borbama na Bijelom brdu: Čini mi se da  nikada neću moći  zaboraviti 30. i 31. 7.1992 godine. bilo je  to pod  Markovcem, u Kuljenovcima. Paklena  bitka naših snaga  sa  ustašama, koje  nadiru sa  Bijelog brda. Ustaljeno  pravilo komandanta Vitomira Đurđevića i Dane  Šuška  da se sanitetska službe nalazi u najbližoj  zoni, takoreći u prvim  borbenim redovima. Nismo  očekivati  neprijateljski napad. Bilo  je to  iznenada,  tako da se bataljonski  ljekar do početka tog  stravićnog  ratnog plana nije vratio sa zadatka. Ja i  moja koleginica iz  prnjavorskog Doma zdravlja, medicinska sestra Zijada Ćuran same smo bile u sanitetu ,  brzu medicinsku pomoć  pružile smo za 45 teže i lakše ranjenih. Najsrećniji  smo bile kada smo saznale da je svih 45 renjenih ostalo u životu,  što znači da  je  i prva pomoć bila blagovremena i stručna. (Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993. str 10 i Ženske duše, Nedeljko Sančanin, Banjaluka, 2001. str 48).

Poginuli pripadnici inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. 31.8.1992. godine.

Слика може припадати напољу и споменик
DRAGAN (Pero) JOVIĆ, rođen 12.3.1964. godine Gornji Detlak, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Sahranjen Detlak – Derventa.

BORISLAV (Teodor) PETКOVIĆ, rođen 25.8.1962. godine Drijen, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Drijen – Derventa.

ZORAN (Vid) SIMIĆ , rođen 10.2.1964. godine Agići, opština Derventa. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Nema podataka gde je Zoran sahranjen.

ZORAN (Zdravko) MILANКOVIĆ, rođen 5.7.1966. godine Donji Palačkovci, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Palačkovci – Prnjavor.
DUŠКO (Pero) RUDONJIĆ, rođen 22.10.1973. godine Кremna, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Кremna – Prnjavor.
SLOBODAN (Zdravko) TULIĆ, rođen 1.12.1964. godine Čorle, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Nema podataka gde je Slobodan sahranjen.
DRAGOLJUB (Sredoje) SARIĆ, rođen 1.9.1952. godine, Drenova, opština Prnjavor. Poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Nema podataka gde je Dragoljub sahranjen.
ŽELJКO (Neđo) LUКAJIĆ, roćen 2.1.1971. godine Кremine, grad Banjaluka. Potporučnik poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. mtbr. Sahranjen Glamočani – Laktaši.
IVICA (Anto) MAJDANDŽIĆ, rođen 1.2.1963. godine Banja Luka, grad Banja Luka. Potporučnik poginuo u borbama 31.8.1992. godine rejon Bijelo Brdo (Čelaruša) – Derventsko ratište. Pripadnik inžinjerijskog bataljona 27. Mtbr. Sahranjen u Banja Luci.
Fotografija spomen ploča bila postavljena u blizni pogibije boraca na Čelaruši, da bi je izmestili i sada se nalazi u krugu kasarne „Zdravko Čelar“ u Derventi.
Večna slava i hvala !
R-F Fotografija R.B: 009.

 

Pogled sa Nemića, desna obala r.Drine na objekat Kunjarac u opštini Bratunac, objekat destva Juda 1.mtb. Desno je put za rudnik Sase i dalje za Srebrenicu.

 

 

Zapažanja oko borbe za oslobođenje Dervete- grupa 27.mtbr Soko :Borbe za Derventu 27.1.2021.

Izvlačenja

Prvenstveno u ovom tekstu se obraćam pripadnicima čete vojne policije i brigadnim izviđačima 27. mtbr. koji su u ratu od samog početka do kraja bili stub naše brigade. Nije bilo borbenih dejstava a da ti borci nisu učestvovali.Povod samog teksta je operacija “Koridor 92”, i nedavni dokumentarni – igrani film “Koridor 92” koji je urađen tako kako je urađen (ne želim o njemu da polemišem).Jučerašnji video zapis Bijelo Brdo avgust 1992. godine, kao administrator ja nisam autor ni jednog ni drugog, ni filma ni video zapisa.Što se tiče video zapisa to je arhivska građa,  teško je obuhvatiti, napisati, prvo pravac odbrane, zatim oslobođenja objekata oko Dervente. Akcije 2. i 12. maja, 13. maja na Markovcu, ulasku naših jedinica 27. mtbr. u sam objekat Doma vojske JNA u samom gradu – Derventu.Napredovanje do samog Bijelog Brda, pa pravac odbrane Sedići (tt 215), objekat Kalačka (tt 152), Raščići (tt 115), Begluci, objekat Bemići (tt 155), objekat Gradac (tt 165) sve ovo sa malim ostupanjem.Na neki način Bijelo Brdo je već tada bilo u poluokruženju.Samo Bijelo Brdo mnoge jedinice su pokušale zauzeti, počevši od 5. juna pa sve do 25. na 26. avgusta kada su rejon Čelarušu (tt 184) i rejon Kostreša (tt 148) zauzele jedinice čete vojne policije i brigadni izviđači 27. mtbr zanimljiv podatak da smo oslobodili te objekte bez artiljerijske podrške.Samim tim pravac neprijateljske odbrane nije imao drugog izbora nego povući se sa objekta na Bijelom Brdu (tt190).Ovo ne pišem zato što mi pripadnici 27. mtbr. ne znamo koje šta oslobodio, nego da nam ne pišu neki koji nisu učestvovali u oslobođenju pomenutih objekata.Znam da je teško napisati jedan tekst da budu svi zadovoljni. Ali kada bi se uključili svi autentični akteri mogli bi napisati i ostaviti pokolenjima.Ne radi omalovažavanja ostalih jedinica Vojske Republike Srpske već radi istine. Više sam nego siguran da će neko za 20,30,50 godina pisati na osnovu arhivske građe.Ako se bude pisalo na osnovu sumnjive arhivske građe mogli bi se zapitati dali je 27. mtbr. uopšte bila učesnik TG-3?Toliko od mene. Razmislite dobro. (Karta : Pravci izvlačenja i spasavanje nejači iz Dervente, zbeg od hapšenja i pogroma. Jedini prolaz, nakon postavljanja barikada na svim putnim pravcima i zabrane dolaska u Derventu na posao ili nekim drugim poslom.)

[1] Zapovjest za napad komandanta TG-3 puk Slavka Lisice, Komandant bez potrebe, Banja Luka 2000, str.24

1993. ratna 27.mtbr VRS

27.mtbr 1.KK VRS

1. i 3.mtb na Bratunačkom ratištu, Istočna Bosna

Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993.g. str.10

Slavica Nastić, bolničarka 1.mtb o borbama kaže:

sanitet 1.mtb

brojni su pakleni i krvavi ratni dani, nerospavane noći. Poruke vojnika, plač civilnog stanovništva, koje nevino strada i stravične slike, koje nikada iz oka i mašte neće otići. Ponijela ih je i sa ratišta u Bratuncu kada je decembra 1992. godine vidjela masakriranih 109 srpskih duša, Djece, djevojaka, žena i staraca kojima su na zverski način živote ugasili Alijini bojovnici. Kada ie trebalo krenuti u cičoj zimi na najteže ratište u Bratunac i  nije  oklijevala. Tu je bila dobrovoiljac, jer  nisam htjela da napustim svoju jedinicu,  u kojoj  je i moj brat. Desimir. Bilo mi je teško  bez  Zijade,  jer  je ona morala da ostane u našem sanitetu u Posavini. Tu cuču zimu, a  još  teže, paklene  borbe, koje  smo vodili se neprijateljskim  snagama  u području Bratunca  i Srebrenice. Nikada  neću zaboraviti koliko zlo može da proizvede ljudski rod nikada nisam mogla naslućivati. ali sem se  na grozotama uvjerila. Gledela sam  izmasakrirana tijela djece,djevojaka,  starica i  staraca. Užas  je to što im je uređeno. a urađen  o  je  samo što  su Srbi. Meni doktoru Borisu Božiću iz Banje Luke i drugima u bijelim mantilima stala  je  duša  Samo  smo  se nemo gledali. (Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993. str 10 i Ženske duše, Nedelhjko Sančanin, Banja Luka 2001. str 47-48)

 

27.mtbr VRS na teslićkom ratištu

potpukovnik Zvonimir Zih

O stanju 1.mtb komandant major Zvonimir Zih redovnim borbenim izvještajem od 2.7.1993.g. izvještava komandu 27.mtbr:

  1. Muslimanske snage raspoređene u gradu Zavidoviću i gradu Maglaju vrše neviđeni teror nad stanovništvom hrvatskim i srpskim. Ekstremisti SDA preuzeli su komandu nad vojskom, tz. Komandant Lendo komanduje vojskom u gradu Zavidoviću.

Osnovni cilj muslimanrskih snaga je spojiti grad Zavidoviće, grad Žepu, presjeći komunikaciju iz Teslića ka Novom Šeheru i staviti naše snage u okruženje. Trenutno u gradu Zavidoviću ima civila, ali kretanja, koja smo osmatra li sa križa (Vinište) su veoma rijetka . Do sada je primjećeno izvlačenje civila glavnom komunikacijom ka Kaknju koji je jedini izlaz za Muslimane.

Muslimanski fenatici grčevito brane grad Zavidoviće, a u dosadašnjem periodu uspjeli su iz grada potisnuti jedinice HVO na liniju: Kneževići – tt375, Kremenjaši- Karaula (TT 513)- Debelo Brdo – Pleć (kota 276) i u nekoliko navrata muslimanske snage su izvodile i napade na jedinice HVO do vremena utvrđivanja linije.

Muslimanski fanatici su raspoređeni na svojoj liniji odbrane po grupama se 3-5 vojnika se mitraljezom M84 i rasprskavajućom municijom po dominantnim objektima. Veoma aktivno djeluju snajperi se bočnim vatrama i unakrsnim vatrama. Način rada snajpera, je da ostave po dubini snajperistu koji djeluju u leđa jedinicama koji napreduju. Snajperisti djeluju i sa drveća. Neprijatelj j u početku slabo bio utvrđen ali sada je postigao treći stepen utvrđenje i dalje radi neprekidno na izradi bunkera za mitraljeska gnijezda .

Do sada su otkrivene slijedeće vatrene tačke: mitraljeski bunkeri duž linije, a posebno iz rejona groblje u s.Dubravica i bazena, BsT u rejonu Dubravica, i djelovenje MB82 i120 djeluje iz rejona Podubravlje i Potkleče.Neprijatelj raspolaže se protivoklopnim sredstvima: zolje, ose, i por.

Zaključak:

Muslimanske snage u gradu Zavidoviću ne treba podcijeniti, ali ih i precjeniti, jer se radi o takvom neprijatelju da kad se   načne linija ipak bježe i povlače se.

      1.mtb sa lab PVO 20/3, topom T12, BVG i tv T55, vrši pripreme za uvođenje na položaje na liniju:tt375 – Kremenjaši – Karaula – Dubrava.

1.mtb izišao u rejon Novi Šeher sa 268 vojnika sledećeg sastava:

  • 1.mtč, sa komandirom K1K Đurđević Brane sa 106 boraca
  • 2.mtč, sa komandirom sv Todorović Nenad sa 92 borca,
  • MB82mm sa 34 borca,
  • MB 120mm sa 28 boraca,
  • Strela 2M sa 6 boraca, i
  • Pozadina sa 34 pripadnika,
  • UKUPNO 300 BORACA
  • Ima i 39 boraca iz 3.mtb, koji su minobacačlije.

Borci 1.mtb su do sada od rata pa do ovog vremena uglavnom držali linije, a ime negdje oko 20 boraca „Jude“ koji se mogu koristiti kao  udarne grupe.

Zaključak

Dana 2.7.1993. godine u vremenu od 8,00 časova 1. mtb. izvršio je marš pravcem: Derventa – Teslić – Novi Šeher razmjestio se u rejonu Novi Šeher ( škola).

U vremenu od 15.00 časova održan je sastanak sa komandantima jedinica koje je poveo komandant 1. KK, general Ta1ić i komandant OG Doboj pukovnik Arsić. Na sastanku su učestvovali komandanti počinjenih jedinice i komandant 111.brigade HVO. Oformljena je TG-2 u čiji sastav su ušle: 27.mtbr, lpbr ozrenska, lpbr Teslićka, 2.okb i jedinice HVO 111.brigade HVO.

Komandant OG – Doboj dao je procjenu muslimanskih snaga:

  • da nema kraja rate bez vojnog poraza muslimanskih snaga,
  • uspostaviti saradnju sa jedinicama HVO,
  • oformiti  TG—2,
  • uvesti snage TG—2 u ofanzivna borbena na pravcu: Zavidovići – Vozuóa i Zavidovići – Kakanj i što prije izbiti na liniju: Djedovi, brdo Nemila, Mukotići, i
  • uspostaviti saobraćaj: Zavidovići-Maglaj – Doboj i Jelah – Doboj,
  • zauzeti desnu obalu rijeke Bosne.
  1. mtb sa tč i lav PVO 20/3 izvodi napad na b/d na grad Zavidovióe. Sadejstvuje sa jedinicama HVO, razbiti snage vojske muslimanske i što prije izbiti na liniju: ivicu grada Zavidoviói i posjesti desnu obalu rijeke Bosne.
  2. RASPORED SNAGA

1.mtb se raspoređuje po slijedećem:

1.mtč, komandir K1K Đuršević Brane, sastava: boraca Trstenaca i Prnjavočana, ukupno ima 106 boraca.

Od komandira vodova ima Milinković Milana i Nedić Zorana, vodnika Dušanić Radenka, stariji vodnik Debeljak Sretko, i Šikarac Slobodana.

Ista četa posjeda liniju desno: Kremenješi, lijevo Karaula i tijesno sadejstvuje sa jedinicama HVO, koji su u borbenom rasporedu 1. mtč. i neposredni su vodići po pravcima.

KM bataljona razmjestiti u rejon Kremenjaši.

PKM bataljone razmjestiti u rejonu Osova.

BVG razmjestiti na VP Jaz s.od Osove 300 m od puta.

Uz komandu bataljona nalazi se Zlatomir Dedić PK za OBP i kapetan Aulić Srećko PKMV , Tomaš Petar PKPo.

Lav PVO  20/3 u rejonu Stražbenica.

  1. mtč , četom komanduje str.vod Todorović Nenad a glavni rukovodilac rada je kapetan Dane Šušak i ista čete je raspoređena u rejonu Karaula, Dubrava, Vrbica .

Tenkovski vod raspoređen u  rejonu Kačarin sa 5 tenka i 1 OT M84 i 2.tenkovski vod u rejonu Karaule sa 3 tenka i jednim OT M—60, tenkovi tipa T—55.

1.mtb je u neposrednom rasporedu sa 2.bojnom „Marko Prandić“ koja je pod komandom bojnika Ivice Širića.

KM bataljona i KM 2.bojne/111.brigde HVO u rejonu Kremenjaši“.

U prvoj fazi, već 1.7.1993. godine naredbom komande Operativne grupe „Doboj“ formirana je Taktička grupa 2 (TG-2) u čiji sastav su ušle sljedeće jedinice: Prva tenkovska, l lP13a ozrenska brigada „ Četvrtu; motorizovana :  iz sastava 27. motorizovane brigade i 1. teslićka pbr, 1. ozrenska pbr, 4.mtb 27.mtbr i Prvi oklopni bataljon iz sastava 2. oklopne brigade. Komanda 27. motorizovane brigade je ujedno vršila i funkciju komande Taktičke grupe 2. U drugoj fazi, tokom jula i avgusta, naređenjima komande Operativne grupe „Doboj” i komande G1avnog korpusa VRS, u zonu odgovornosti Taktičke grupe 2 upućuju se, sa kompletnim lјudstvom i borbenom tehnikom, Dobojska laka pješadijska brigada, Osinjska laka pješadijska brigada, 27. motorizovana brigada[1] i Haubički divizion 122 mm iz sastava 1. MAP-a, a u prvoj polovini septembra i ratnom slavom ovjenčana 16. motorizovana brigada.

Susjedne jedinice koje su sadejstvovale

Brigadi u izvođenju borbenih dejstava, su bile:

Na sjevernom dijelu teslićkog ratišta: lijevo 16.motorizovana brigada pod komandom potpukovnika Vlade Topića, desno Dobojska brigada pod komandom majora Miloja Misirače te Osinjska brigada komandom majora Drage Ličine. o

Na južnom dijelu teslićkog ratišta: lijevo jedinice HVO, lesno 22. pješadijska brigada pod komandom majora Janka Trivića.

U zoni odgovornosti Brigade borbeno su djelovale: 27. motorizovana brigada[2] sa komandnim mjestom u rejonu sela Studenci pod komandom potpukovnika Boška Peulića, tenkovski batalјon iz sastava 2.oklopne brigade pod komandom majora Stamenka Novakovića i Haubički divizion 122 mm sa vatrenim položajem i komandnim mjestom u selu Studenci pod komandom kapetana Milorada Zrnića.

U ovom periodu je značajno istaći i sadejstvo i neprocjenjivu pomoć u sanitetskom obezbjeđenju borbenih dejstava od strane vazduhoplovne brigade VRS (dva do tri helikoptera za evakuaciju ranjenika stacioniranih u rejonu komandnog mjesta Prve teslićke brigade) i hirurške ekipe iz Banje Luke koja je neprekidno zbrinjavala ranjenike u Domu zdravlјa u Tesliću.

Zbog sve intenzivnijih borbenih dejstava na južnom dijelu ratišta i veličine zone odgovornosti Teslićke srpske brigade, koji u velikoj mjeri otežavaju efikasnost rukovođenja i komandovanja, komandant Taktičke grupe 2 pukovnik Boško Peulić[3] donosi odluku da se Treći i Peti pješadijski batalјon Teslićke srpske brigade sa pripadajućim zonama odgovornosti u potpunosti pretpodčine 27. motorizovanoj brigadi, čime je zona odgovornosti Teslićke srpske brigade znatno smanjena pa je na prednjem kraju odbrane obuhvatala granice: lijevo rijeka Usora, desno Smolin (uklјučno), a po dubini planinski vijenac Borja.

11.2.1993.

Glas Srpske 11.2.1993.

Borbene aktivnosti jedinice „Vukovi sa Vučijaka“ na Benkovačkom ratištu u proljeće 1993. godine.

Teško ranjavanje komandanta „Vukova sa Vučijaka“

 

 

 

[3] Isto, str. 150

[1] Teslić u Odbrambeno – otadžbinskom ratu (1992 -1995), Teslić 2018. godine, str.132

[2] Isto, str.130