Arhive kategorija: 1992.ratna

Obavještajni podaci

OPERATIVNE GRUPE -1 O STANJU 1.4.1992.god NA DIJELU BOSANSKOG BRODA I DERVENTE[1]

Raspadom Jugoslavije u toku 1991. – 92. godine , i međunarodne situacije  Srpski narod  u BiH trži načine rešavanja svoga nacionalnog pitanja. Hrvatska je već u oktobru 1991. godine proglasila nezavisnost od SFRJ, a 12 zemalja Evropske unije su taj jednostrani akt priznale 15. januara 1992. godine. Agresijom pripadnika Zbora narodne garde iz Republike Hrvatske na teritoriju opština Brod i Derventa, te formiranjem i naoružavanjem jedinica hrvatskomuslimanske koalicije, rat je bio neizbiježan. Iz Broda i Dervente iseljava se veći dio srpskog stanovništva.[2]

Štab TO opštine Prnjavor, a narošito obavještajni organ stalno prikuplja podatke o situaciji u regiji i u skladu sa procjenom političko -bezbjedonsne situacije o političkoj sistuaciji u opštini koja je nastala u početnom periodu rata, a naročito o međunacionalnoj sitauciji u opštini i regiji, koja je bila zadovoljavajuća, jer nije bilo međunacionalih problema među stanovništvom opštine, manji broj preduzeća je i dalje radio, pored problema u funkcionisanju. Škole i druge ustanove, i „kafići“ su takođe radili u vrijeme prvih mobilizacija jedinica JNA i TO opštine, uz preduzimanje mjera bezbjednosti stanovništva.

Prema vojnoj procjenio stepenu ugroženosti područja opštine,[3] s obzirom na opšti položaj opštine: udaljenost od Dervente 33km, od Broda još 25km, Srpca 43 km i sa Hrvatskom granicom na r. Savi u Dubočcu 43,5 km, i moguće napadne pravce sa sjevera duž komunikacije Brod – Derventa – Prnjavor radi zaštite opštine i odbrane etničkih srpskih prostora od opštine prema krajini od ratnih dejstava i ugroženosti od muslimansko-hivatskih snaga koji su već ovladali komunikacijom Brod – Derventa – Kotorsko, do blizu Doboja.

Opštinski organi vlasti u saradnji sa štabom TO opštine donose ispravan zaključak da se jedinice TO opštine iziđu i posjednu položaje na sjeverne padinama pl. Motajice.i preduzimaju mjere na snabdijevanju jedinica TO. Kasnije se uključuju pojedine starješenine iz komande 5.KJNA  i ovaj pravac postaje značajan za uključivanje 5. korpusa JNA , jer je došlo do raspada 7.korpusa JNA gdje je granica bila r.Ukrina u opštini Prnjavor.

Obavještajni podaci OG-1

U pograničnim selima sa Hrvatskom i r. Savom sredinom 1991. godine Hrvati formiraju
prve paravojne jedinice jačine jedne čete u Koraću, opština Brod, većinsko Hrvatsko selo
(97,67%). Nauružavaju se u Modranu, Bunaru, Komarici. Oružje je slala regularna vlast iz
Zagreba preko skelskih prelaza na r. Savi.

Na magistralnom putu Derventa – Prnjavor u mestu Palačkovci 8. septembra 1991. godine miniran most na r. Ukrini
Hrvatska je po svaku cijenu pokušavala ratni sukob iz Hrvatske da prenese na Bosnu i Hercegovinu, miniran je i srušem most, srušile su ga paravojne formacije hrvatsko – muslimanskog naroda.

Najava rata na području Bosanskog Broda i Posavine počinje ratnim dešavanjima u Hrvatskoj 1991. godine. Zbog neposredne blizine Slavonskog Broda srpski narod u tadašnjoj opštini Bosanski Brod osetio je strahote rata u noći sa 15. na 16. septembra 1991. godine kada su iz rejona Slavonskog Klakara artiljerijom granatirana srpska sela na području opštine Bosanski Brod.
U jutarnjim časovima 16. septembra 1991. godine granatirana je cigla na „Gramat“ u Klakaru i tom prilikom je ubijen na svom ratnom mestu inžinjer VOJISLAV GORANOVIĆ, rođen 19.2.1950. godine Dubica, opština Odžak. Srbin prva civilna žrtva rata u BiH. (grupa SOKO)

• Njemačka nastavlja sa isporukom tenkova Hrvatskoj, a uskoro će početi isporuka aviona.
• U selu Svilaj je raspoređen tenkovski bataljon 108. brigade Zbora narodne garde.
• U selu Modran postavili barikade,  zatvaranje magistranog puta Doboj-Derventa.

Nastavite sa čitanjem

Gubici boraca TO

Sjećanje na poginule

U borbama u Hrvatskoj i na Derventskom ratištu od početka mobilizacije ili rata do preformacije Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor u Vojsku Republike Srpske,tj. do 19.5.1992. godine, ukupni gubici u ljudstvu u komandama i jedinicama TO opštine iznosili su 203 pripadnika ili 4,6 odsto od ukupno angažovanog ljudstva, od koji su 7 boraca poginulo i od posljedica ranjavanja preminulo, 48 ranjeno i 24 povrijeđeno, dok se 122 pripadnika  vode kao bolesni borci.

Ukupni gubici OS JNA i TO iznosili su 343 žrtve. vojnika 263, podoficira 59 i oficira 21.

grupa Svega   % vojnici  podoficiri  oficiri
ranjeni10630,90%86137
povređeni308,75%2262
samoranjavanje20,58%11 
bolesni14642,57%1003610
pogoršanje10,29%1  
zarobljeni20,58%2  
poginuli5415,74%4932
nestali20,58%2  
Ukupno343100%2635921

Pregled žrtava  TO opštine: 7 poginulih, 48 ranjenih i 24 povrijeđenih pripadnika TO opštine. Bolesnih 122

jedinicaSvega%poginuLI  ranJENI  samorAnj.  povrijeĐ.  bolesNI
Odred TO9245,46% 3 1 11275
2.OdTO i JTO11144,54% 44711247
Ukupno203100,00%748224122

Pregled žrtava prema vrsti dejstava: najviše od dejstava mina, granata, bombi 115 boraca ranjeno i poginulo, i još više povređenih od eksplozivnih udara. Od dejstva streljačkom vatrom na bižim daljinama gubici su kod 56 boraca. 

jedinica  Svega%MES-a oboljenja   streljačko    udes/udar
Odred TO52,46% 4 1
 8742,86%47139
 6833,50%164444
2.OdTO i JTO115,42%81 2
 52,46%2 21
 2713,30%22131
ukupno203100%521211218

Kao posijedica dejstava minsko-eksplozivnih sredstava, poginulo je i ranjeno ukupno 52 pripadnika, ili 26 odsto u odnosu na ukupan broj gubitaka (od kojih su 5 pripadnika poginula i od posljedica ranjavanja preminulo, 39 ranjeno i 7 povrijeđeno), dok je usljed dejstva streljačke vatre , ukupno 12 boraca izbačeno iz borbe (1 poginuo,  9 ranjenih i 2 samoranjavanje, što je 35 odsto ukupnih gubitaka. Bolesnih je bilo 121 pripadnik.

Pregled prema mjestu dejstava: opština Nova Gradiška

Na Zapadno-Slavonskom ratištu prema mjestu, odnosno opštini nastajanja, najviše gubitaka bilo je na teritoriji opštine Nova Gradiška 151 (74% odsto od ukupnih gubitaka). Poginulih 3, ranjenih 14, povrijeđenih 17, 1 samoranjavanje i 116 bolesnih. 1.279 žrtava Iz redova Armije i Teritorijalne odbrane i dobrovoljci u borbama u  Hrvatskoj  [1]

ZSR
Zapadno-Slavonsko ratište

Na Derventskom ratištu u opštini Derventa 37 žrtava: poginula 3, ranjenih 32 i 2 povijeđenih. Opština Prnjavor broji 15 žrtava: 1 poginuo, 2 ranjena, 1 samoranjavanje, povrijeđeni 5 i bolesnih 116.

Na nivou ratnih jedinica, najviše ratnih gubitaka imalu su Odred TO 160 i 2.Odred TO i jedinice TO opštine od 43 pripadnika.

Po kategoriji pripadnika, ukupni gubici su slijedeći 21 oficira, 59 podoficira i 264 vojnika iz rezervnog sastava. U ukupnoj strukturi gubitaka, oko 14 ili 9 posto je nepovratnih gubitaka (poginuli, teže ranjeni- ostali teški invalidi (1. i 2. kategorije RVI) i oko 142 ili 88 posto lakši invalidi ( III i IV kategorija RVI), dok je 142 ili 88 posto povratnih gubitaka. Iz borbenog rasporeda jedinica TO opštine izbačeno je ljudstvo ekvivalenta 1 četa odreda TO četnog sastava.

Svega%Derventa   Nova Gradiška   Prnjavor
16078,82%15010
20,99%11
2311,33%212
41,97%4
10,49%1
10,49%1
10,49%1
52,46%5
41,97%4
20,99%2
203100,00% 37 151 15

U periodu od preko 7 mjeseci, odnosno 220 ratnih dana, prosječni dnevni gubici u jedinicama TO bili su 1 borca raznih kategorija. Pojedinačno po periodima , najvećih gubitaka bilo je u aprilu i maju 1992. godine 6 poginulih i 36 ranjenih boraca, dok  kod povređivnja, od novemba do juna svaki mjesec sa 24 povrijeđena.

1/OdTO 1992.

Pregled gubitaka prema kategoriji i jedinici teritorijalne odbrane:

zima 1992.

U istoriji Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor ostaće upamćeno i po 7 boraca, odnosno 47 junaka JNA  opštine , koji su u odbrani otadžbine dali sve što su mogli, dali svoje živote. Sjećanje na herojske poginule i tuge za poginulim junacima neprebolne za 626 poginulih tokom rata sa opštine Prnjavor. Tragedija do tragedije i za 4 porodice sa opštine sa dva poginula borca Vojske Republike Srpske.

1.pč

Rat koji je vodila TO opštine, kada se napadalo da se odbranimo, i prostor opštine i srpske teritorije koje se morale braniti. Zato je postojala TO i kasnije VRS da brani zemlju i narod, onda kada je to najpotrebnije, bez obzira na neprijatelja  i u skladu za vojničkom zakletvom, ne žaleći da u toj borbi damo i svoj život, braneći otadžbinu i pravo na opstanak.

Nema više TO, a ni VRS, otišli su u istoriju.

2.pješadijska četa Smrtići XII 1992

[1] prema podacima Službe za informisanje SSNO u borbama u Hrvatskoj poginulo je i od posljedica ranjavanja preminulo ukupno 1.279 pripadnika oružanih snaga SFRJ koji su bili pod komandom JNA ili su izvršavali zadatke  u sadejstvu s jedinicama Armije (pripadnici Teritorijalne odbranbe i dobrovoljci. Među poginulim i od posljedica ranjavanja premeninulim 177 vojnih starješina (120 aktivnih i 57 rezervnih), 351 vojnik na odsluženju vojnog roka, 467 vojnika vojnih obveznika, 122 dobovoljca, 68 pripadnika TO ( tri pripadnika našeg odreda TO) i 94 civila mještana koji su se priključili JNA u toku borbenih dejstava (Vojno-politički informator, broj 4 od 1992. godine, str.148)

Podaci iz pregleda gubitaka pripadnika TO iz arhiva OMO Prnjavor.

Pregled ukupnih gubitaka od 343 pripadnika JNA i TO po opštinama do 20.5.1992. godine

Najviše ima poginulih u opštini Nova Gradiška u Hrvatskoj sa 161 poginula i od posljedica ranjavanja preminulo boraca. Poginulih 54, nestalih 2 , ranjeni 107 i sa povredama 30 boraca. Ostali gubici se odnose na bolesne , samoranjavanje, zarobljavanje .

OpštinaSvega%poginuli     nestali    ranjeni   povrede
Banja Luka10,29%
Benkovac10,29%1
Bihać41,17%22
Borovo10,29%1
Bosanska Krupa10,29%1
Brač10,29%1
Brod10,29%1
Derventa7220,99%12554
Doboj20,58%1
Dubrovnik10,29%1
Glamoč20,58%11
Glina10,29%1
Gradiška20,58%
Grahovo10,29%
Han Pijesak10,29%1
Jasenovac30,87%3
Karlovac20,58%
Kneževo10,29%
Kupres144,08%12
Lipik30,87%12
Lipovac10,29%1
Ljubiško10,29%
Mostar10,29%
Nova Gradiška16146,94%51917
Novska41,17%31
Okučani82,33%413
Otočac10,29%
Pakrac41,17%22
Petrovac10,29%1
Prnjavor216,12%324
Psunj10,29%1
Sarajevo41,17%3
Šibenik10,29%1
Sisak20,58%11
Sombor10,29%
Tenj20,58%2
Teslić10,29%
Tuzla20,58%11
Vukovar72,04%241
Zavidovići41,17%12
Ukupno343100,00%542107

Prema vojnoj pošti JNA i TO:

Najviše gubitaka od 167 ima vojna pošta 8840 Banja Luka – 329. okbr JA u čijem sastavu je bio i odred TO opštine Prnjavor

Vojna poštaSvega  %poginuli   nestali    ranjeni  povrede
1318/6 Knin10,29%1
1455 Banja Luka10,29%1
1524 Han Pijesak10,29%1
1552 Beograd10,29%1
1709 Svilajnac10,29%1
2460/11 Banja Luka10,29%1
2875/38 Vršac10,29%1
3164 Derventa329,33%8194
3193 Prnjavor20,58%11
3326 Mrkonjić Grad10,29%1
3363 Banja Luka20,58%
3422 Banja Luka20,58%2
4022 Banja Luka20,58%2
4352 Banja Luka10,29%1
4470 Drvar10,29%1
4795 Beograd41,17%4
4795 Sombor10,29%
6372 Banja Luka10,29%1
6817 Banja Luka20,58%2
7001/34 Srbac10,29%1
7015 Banja Luka10,29%1
7029 Petrovo10,29%1
7039 Banja Luka20,58%
7057 Doboj10,29%
7161 Bileća10,29%1
7312 Petrovo10,29%1
7322 Banja Luka20,58%1
7327 Sarajevo10,29%1
7404 Kneževo10,29%
7421 Sanski Most20,58%2
7440 Drvar10,29%1
7446 Drvar20,58%2
7454-1 Mostar10,29%1
7463 Petrovac20,58%2
7484 Banja Luka10,29%
7500 Glamoč10,29%1
7512 Lukavica10,29%1
7529 Kupres10,29%1
7531 Grahovo10,29%
7577 Sarajevo10,29%1
7954 Tuzla20,58%11
8164 Maribor10,29%1
8304 Banja Luka10,29%1
8840 Banja Luka16748,69%52018
8860 Sarajevo10,29%
9062 Pakrac10,29%1
9162 Prijedor20,58%1
9162 TO Okučani51,46%311
9227/7 Glina10,29%1
T-22206 Prnjavor5616,33%7363
TO Borovo10,29%1
TO Knin10,29%1
TO Kostajnica10,29%1
TO Kupres133,79%10
TO Novska10,29%1
TO Okučani41,17%4
TO Sisak10,29%1
Ukupno343100,00%542107 30

[2] Pregled povređenih je prema kategoriji prikazano u Novom glasniku Vj, broj 1/94 strana 102

[3] Prema podacima Ministarstva odbrane Republike Srpske iz 1996. godine u Vojsku RS mobilisano oko 300.000, u ratu poginulo 18.392 i ranjena 36.543 vojnika. Tvrđava, maj 1997. godina

Brojčano TO opštine (uključujući i odred TO u sastavu 329. okbr JA na ZSR), brojalo je preko 4.000 boraca i činilo je oko 2 odsto Vojske Republike Srpske sa 215.671 boraca u momentu formiranja 12.5.1992. godine, poginulo je 23.184 borca ili 11 odsto od brojnog stanja VRS. (Podaci iz interviju ministra RBIZ RS, „Srpskom borcu“, januar/jul 2017. godine).

Tomić Srđan

1. februar 2026.

Obilježavanje formiranja 4. pješadijskog bataljona 1. pješadijske lake brigade Prnjavor

Početkom građanskog rata u Bosni i Hercegovini, od preostalih jedinica TO M3 na području grada Prnjavor, 7.9.1992. godine, naredbom komandanta 1. lake pješadijske brigade Prnjavor, uz saglasnost komande 1. KK VRS, formiran je 4. laki pješadijski bataljon 1. lake pješadijske brigade Prnjavor, koji se sastoji od 7 pješadijskih četa i 15 mjesnih streljačkih vodova.

Za komandanta bataljona postavljen je kapetan I klase Ranko Gnjatović.

Novoformirani 4. bataljon sastavljen je uglavnom od starijih vojnika, tako da bataljon ostaje na teritoriji opštine Prnjavor kao rezerva brigade, sa primarnim zadatkom borbene kontrole teritorije opštine Prnjavor i čuvanja važnih objekata u mjesnim zajednicama, tzv. „seoske straže“

Formacija pješadijskog bataljona je brojala 422 pripadnika (16 oficira, 17 podoficira i drugih vojnika), ali sa ojačanjima  7 pješadijskih četa po 100 ljudi i 15 streljačkih vodova po 23 lica, formacija je brojala sa komandom bataljona i prištabskim jedinicama preko 1.065 pripadnika, što je procenat popune mobilizacijom jedinice 37% više od ojačane formacije bataljona.

U bataljon su mobilisana 1.463 pripadnika, uz prvu popunu još 115 novih boraca, tako da je snaga bataljona iznosila preko 1.570 pripadnika, bez ikakvog dupliranja boraca. Dok je u jedinice mjesne zajednice raspoređeno 1.852 pripadnika. Kroz bataljon je prošlo preko 3.000 pripadnika. U aktivnoj zoni brigade za izvođenje borbenih dejstava na ratištima u Brodu, Brčkom, Benkovcu i Ozrenu bilo je 177 boraca ove jedinice, kao zamjena i pojačanje za pješadijske bataljone brigade na ratištima u Bosni i Hercegovini.

Gubici bataljona: 3 poginula, 3 ranjena, 1 ranjen i 10 bolesnih pripadnika bataljona.

 

Pregled raspoređenih pripadnika 4. pješadijskog bataljona po osnovnim jedinicama četa i vodova u mjesnim zajednicama grada Prnjavora.

RJ     jedinica Ukupno %popune    3 4 5
1 k-da 4.lpb sa vezom i poz. 9 0,49% 2 1 6
2 1. četa MZ Prnjavor 359 19,38% 307 38 14
3 2. četa MZ Štrpci 148 7,99% 138 9 1
4 3. četa MZ Velika Ilova 190 10,26% 184 5 1
5 4. četa MZ Potočani 156 8,42% 141 12 3
6 5. četa MZ Donji Vijačani 171 9,23% 158 13  
22 6. četa MZ Naseobina Lišnja 63 3,40% 63    
23 7. četa MZ Smrtići 94 5,07% 90 4  
7 Vod mesne zajednice Kremna 66 3,56% 60 6  
8 Vod mjesne zajednice Šibovska 56 3,02% 53 3  
9 vod mjesne zajednice Smrtići 90 4,86% 86 4  
10 Vod Mjesne zajednice Palačkovci 40 2,16% 38 2  
11 Vod MZ Pečeneg Ilove 17 0,92% 17    
12 vod mjesne zajednice Hrvaćani 51 2,75% 46 5  
13 Vod Mjesne zajednice Lišnja 7 0,38% 7    
14 Mjesna zajednica N.Lišnja 59 3,19% 53 5 1
15 Vod Mjesne zajednice Donji Galjipovci 35 1,89% 33 2  
16 vod mesne zajednice Gornja Mravica 60 3,24% 57 3  
17 Vod Mjesne zajednice Drenova 38 2,05% 34 4  
19 Vod Mjesne zajednice Kulaši 80 4,32% 75 5  
21 Vod mesne zajednice Kokori 12 0,65% 12    
18 vod mesne zajednice Gornji Vijačani 53 2,86% 52 1  
  ukupno 1853 100% 1705 122 26

 

U odnosu na formiranje 422 pripadnika bataljona, izvršeno je pojačanje sa preko 1800 boraca raspoređenih u osnovnim jedinicama bataljona: u sedam četa u MZ (po 100) i 15 streljačkih vodova od po 23 pripadnika, što je više od 300% pripadnika bataljona. Nastavite sa čitanjem

Analiza popune 327.mtbr JA

Popuna 327. motorizovane brigade JA

Prema podacima iz arhive odsjeka MO Prnjavora, od prvog poziva vojnih obveznika sa područja grada Prnjavora  327. mtbr JNA, na tzv. vojnu vježbu od 4 mjeseca, i mobilizaciju u martu 92., kroz brigadu je prošlo, odnosno raspoređeno više od 1.750 pripadnika. Brigada je popunjena vojnicima, podoficirima i oficirima prema planu popunjavanja brigade od 937 v/o. Pozivanjem  od 5.10.1991.godine i mobilizacijom u martu 1992. godine, do ponovnog formiranja (19.5.1992.) formiranjem 27. mtbr, pozvano je preko 1.122 pripadnika, a kasnije kroz prvu popunu još 54, i prvom prekomandom od 247 boraca, tako da je prvi put popunjena sa 1.423 boraca, bez dupliranja rasporeda, odnosno 151% u odnosu na plan popune. [1]

U 327. mtbr JA mobilisano je preko 1.120 pripadnika, popunjeno je još 54 vojnika, u osnovne jedinice brigade (pješadijski bataljoni, divizioni, čete i vodovi) raspoređeno je ukupno 1.423 boraca. Vojnika 1.234, podoficira 134 i oficira 55 . Sa prekomandama kroz brigadu prošlo preko 1.750 boraca. Prosječna starost raspoređenih boraca 30 godina života.

raspoređenostsvega%345Starost
mobilizacija112278,85%985954230,08
1 popuna543,79%438331,26
1 prekomanda24717,36%206311030,33
Ukupno1.423100%1.2341345530,56

Organizaciono-formacijska struktura brigade zasniva se na formiranju sastava bataljona JA: 4 pešadijsko-motorizovana bataljona sa divizijonama-četama za podršku, komandovanje, štabne jedinice (veze, izviđanje i vojna policija) i pozadinski bataljon.

Pregled mobilisanih pripadnika po osnovnim jedinicama brigade

jedinicasvega%345Starost
1.mtb644,50%585132,23
2.mtb90,63%8132,68
3.mtb78254,95%694602830,17
4.mtb30,21%331,88
4.mtč80,56%824,76
čv70,49%5229,52
čvp100,70%8226,05
had12260,42%32135,01
40,28%3121,53
inžb110,77%10125,20
k-dabr10,07%129,77
ladPVO110,77%1126,00
mpoad16811,81%14020829,36
pozb231,62%211134,31
rjVV30,21%328,81
100,70%8226,87
vabho20,14%1137,42
Ukupno1.12278,85%985954229,50

Brigada je u mobilizaciji bil popunjena sa 79% brojnog stanja ili 1.122 pripadnika: (1) vojnika 985, (2) podoficira 95 i (3) oficira 42. Najveći procenat popunjenosti je na 3.mtb preko 880 i to je oko 68% popunjenosti brigade.

Nastavite sa čitanjem

1992.ratna

1992.-93.

RATNI PUT  TO opštine,  1.lpbr Prnjavor, 1.udarnog bataljona 1.KK „Vukova sa Vučijaka“  i 1/327.mtbr u 1992. godini trajao je 920 dana

ratišteOpstinabrigadaDana zapovjestKM%dana
Zapadno-Slavonsko Nova Gradiška329.okbr JA166odbranaNova Gradiška4,17%
Derventsko DerventaTO opštine57odbrana-napadDerventa1,43%
Derventsko Derventa327.mtbr109napadDerventa2,74%
DerventskoDerventa27.mtbr91napadDerventa2,29%
Formiranje brigadePrnjavor1.lpbr30domobilizacijaPrnjavor0,75%
KoridorDerventa1.lpbr18napadDerventa0,45%
DrenovaPrnjavorTO opštine14odmaranjePrnjavor0,35%
KoridorDerventa27.mtbr11napadDerventa0,28%
Modričko Modriča27.mtbr7napadModriča0,18%
ModričkoModričalpbr5maršModriča0,13%
OdžačkoOdžaklpbr16napadOdžak0,40%
PrnjavorPrnjavorlpbr27odmaranjePrnjavor0,68%
BrodskoBrodlpbr108odbrana-napads.Grk- Sijek2,71%
GradačanskoGradačaclpbr10napadGradačac0,25%
Brodsko Brod27.mtbr114napadkasarna2,87%
TeslićkoTeslićlpbr1izviđanjeTeslić0,03%
JajceJajcelpbr3napadJajce0,08%
Dobojsko Dobojlpbr27odbranaStanovi0,68%
Vozućko Zavidovićilpbr89odbranaStog2,24%
Bratunačko Bratunac27.mtbr9odbranaBratunac0,23%

Brojno stanje 1.lpbr u 1992.godini  je 2.572  mobilisanih i prvi put 161 raspoređenih boraca, sa prvom prekomandom od 53 pripadnika, ukupno ratno brojno stanje raspoređenih boraca brigade  u 1992. godini 2.786 boraca, od ukupno raspoređenih boraca 1.lpbr tokom rata preko 4.800 boraca, a prošlo kroz brigadu oko 6.340 boraca

kategorijaUkupno%%formacije1992.godina
3 (vojnici)4.35090,08%253,35%2.436
4 (podoficiri)3687,62%21,43%272
5 (oficiri)1112,30%6,46%78
ukupno4.829100,00%281,25%2.786
Nastavite sa čitanjem

Vozuća 1992.

Godišnjica dolaska na Vozućko ratište

s. Stog

Zbog izuzetno teške situacije na Ozrenskom ratištu, po naređenju pretpostavljene k-de OG Doboj, 70 dobrovoljaca 1. i 3. pješadijskog bataljona i vojna policija s komandantom majorom Vladom Živkovićem odlaze na južni dio Ozrena prema r. Krivaji, Vozućko ratište, kako bi pomogli u stabilizaciji linije i spriječili masovno iseljavanje stanovništva sa Ozrena i Vozuće.  19.12.1992. godine po naređenju komandanta brigade, komandant 3.pb  kap Tomić sa 2.pč 3.pb zastavnika Gligorić Borislav,  upućuje se u rejon Vozuće, opština Zavidovići na uspostavljanju linije odbrane na pravcu Ljeskovac (1.017m) i jedna pješadijska četa 1.pb sa komandantom brigade i zamjenikom komandanta 1.pb  vod Tubak Brane zauzima položaje na vijencu Stolići preko r. Krivaje iznad Vozuće.[1]

Krajina

Reportaža sa prnjavorskim borcima na Vozućoj, Zavidovići  u odbrani položaja krajem 1992. godine u dolini Krivaje, na vijencu Stolici prema s.Mahoje, sa borcima 1. pješadijskog bataljona, a nekoliko kilometara uz vijenac dalje i bila je i  2. četa 3.pješadijskog bataljona na prevoju Kamenička premet prema s. Gostoviću.

SLOBODU NOSI KRAJIŠNIK (Krajiški vojnik, list 1.KK, broj 12, januar 1993, str. 17)

– Dobar je ovo narod. Prihvatili su nas kao braća i pomažu nam kada je najpotrebnije. Naravno, ima i onih koji su napustili svoja sela i umjesto da brane rodno ognjište , otišli negdje u Srbiju, ili još dalje, kaže Zoran Milošević, iz voda mb82mm 1.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lpbr.

– Naučili smo da ratujemo daleko od kuće, svuda gdje je ugrožen srpski narod i gdje se brane srpske teritorije. Poslije Dragalića u Zapadnoj Slavojniji, Dervente, Broda i Teslića evo došli smo i ovdje kod Zavidovića, i brzo smo se snašli, kaže Braco Ćućić, iz voda mb82mm.

Sa svojim borcima, komandant 1. bataljona Nikica-Nikola Merlović , kapetan 1. klase, po nacionalnosti je Ukrajinac.

–  Naša jedinica nije, kako kažu, etnički čista. Naravno, najviše je Srba, ali ima dosta i Ukrajinaca, Poljaka, Hrvata, Roma… Svi smo jedinstven vojnički kolektiv i tu nema nikakve razlike niti problema.. Ovaj bataljon već drugu godinu bije bitku za pravdu i slobodu naroda koji nije izazvao niti želeo ovaj užasni rat. Borilo se i vjerujemo u bolje sutra, u sretniju i mirniju budućnost naše djece , poručuje kapetan Merlović.  A njegov zamjenik , Brane Tubak bio je običan vojnik, sada je poručnik. Sposoban momak, prava junačina, veliki borac. Njegovi saborci kažu da je izvrstan strijelac, odličan artiljerac. Zajedno sa majorom Vladom Živkovićem, komandantom prnjavorske brigade i još nekoliko boraca krenuli smo dalje , gore u planinu , do prve vatrene linije i položaja prema muslimanskom uporištu Mahoje. Put je bio naporan. Više od dva časa pješačenja  uz brdo. Hrana, voda i municija  se mogla iznijeti samo sa samaricom. A kad smo stigli , dočekali su nas Alijini snajperisti. Morali smo u zaklon. Uz kafu koju su pripremili  Rade Jusupović, Duško Marić i družina  razgovarali smo o pretnjama vojnom intervencijom.

– Ma kakva vojna intervencija. Borci i ovaj srpski narod  su već navikli na stalne prijetnje. Mogu oni i intervenisati, ali ja im ne preporučujem  da dolaze u ove planine, kaže jedan borac 1. bataljona lpbr Prnjavor.

borci 3.pb voda mb u Stogu
Nastavite sa čitanjem

Doboj 1992.

Godišnjica Dobojskog ratrišta

Bandera – Smajine vode – Blaževića brdo – Pašići – Jevadžije – Ćemani – Gojakovac.

Stanovi

Brigada dobija novi zadatak i 14.12.1992. godine posjeda položaje u zoni odbrane na Dobojskom ratištu: Bandera – Smajine vode- Blaževića brdo – Pašići- Jevadžije- Ćemani -Gojakovac.

Komanda brigade smještana je u selu Donja Grabovica. 3.pb u rejonu Cerovice.

Spomenik u MZ Grabovica izgrađen 2018. godine sa 21 poginuli borac VRS i dvije CŽR.

Na spomeniku se nalazi Radonjić Petar 1951. – 1995.g. poginuli borac 1.pb1.prnjavorske lpbr sa stanom u Kulašima.

U z/o brigade nema značajnijih borbenih dejstava, zona odbrane dobro je organizovana, vrše se povremena izviđanja prednjeg kraja protivnika, uz sadejstvo brigadnih izviđača, a neprijatelj povremeno dejstvuje na položaje. Vrši se privođenje boraca koji su samovoljno napustili jedinice i popunjava se linija odbrane brigade. 13.12. 1992 godine u PKM bataljona dolaze nove zimske uniforme za borce. Borci Dobojske brigade napustili liniju, koju sada pokriva 1.pb.

video, Prnjavor, novembar 1993.

U Prnjavoru 18.12.1992. godine održana je osnivačka skupština Udruženja boraca 1991- 92. godine, za predsjednika izabran k1k Ratko Desić, ranjeni k-dant 3.pb,  prisutni su i delegati iz naše brigade.

Usljedili su vjerski praznici i pokloni i posjete iz KSS i privrednika sa područja opštine Prnjavor.

Nastavite sa čitanjem

Teslić 1992.

Godišnjica od Teslićkog ratišta

 Već 3.11.1992. godine, po naređenju komandanta1. KK, brigada se premješta na Teslićko ratište. Položaje na Brodskom  ratištu predali smo Osinjskoj brigadi i 327.mtbr Derventa 12.11.1992. godine. [1] Izvršeno je potrebno komandantsko izviđanje u novi rejon razmještaja na Teslićkom ratištu.

Operativne grupe Doboj

Na Teslićko ratište kreće 560 boraca brigade marševskom kolonom pravcem Brod – Prnjavor- Stanari- Čečava – Teslić, i 12.11.1992. godine brigada, po kišnom vremenu,  se razmješta u rejonu Banje Vrućice. 1pb i 3.pb  smješten je u hotel Dalmacija , sada Srbija, a 2.pb u hotel Kardijal.

Već 14.11.1992. godine, počele su borbe za Stražu- Hatkina njiva – Todićevo. Neprijatelj je bio izuzetno dobro utvrđen, miniran p/k „paštetama“ , dobro organizovao odbranu kao otpornu tačku, težak i nepristupačan teren onemogućio je uvođenje tehnike, vođene su žestoke borbe, neprijatelju su nanijeti veliki gubici, ali nismo uspjeli pomjeriti ga.

Hatkinju njivu

U napadu na Hatkinu njivu učestvuje borbena grupa brigade sastava  vod vojne policije brigade sa komandantom brigade i pješadijskom četom 3.pb kapetana Ratka Desića, dijelovi 2. i 4.lpb .Izvršen je upad u liniju rovova HVO.

Vod mb82mm 1.pb daje vatrenu podršku borbenoj grupi brigadena pravcu napada Hatkinu njivu – komunikacija Novi Šeher – Tešanj.

U ovim borbama imali smo gubitaka, među ranjenima bio je i k-dant 3. bataljona KIK Ratko Desić – Roda.Teže ranjeni su Brane Janković i Ilija Golić iz 1.pč, 3.pb. Nakon uspješnog izviđanja uređenih položaja izvršen je napad i zauzeti su nekoliko bunkera bez naših gubitaka. Nakon zadržavanja i čekanja jedinice koja bi zauzela osvojene bunkere i produžila napad, protivnik je udario žeskoko minobacačkom vatrom po svojim tanšejima i krenuo u protivnapad. Poslije ranjavanja naših boraca, napad je prekinut i jedinica se povukla na polazne položaje.

Nastavite sa čitanjem

Jajce 1992.

Oslobođeno Jajce, 29.10.

Sa linije odbrane u rejonu Broda i Sjekovca , 25.10.1992. godine, u borbu za oslobođenje Jajca, krenula je borbena grupa brigade. Odabran je 61 borac, a drugu je lično predvodio komandant major Vlado Živković i komandant 3. bataljona k1k Ratko Desić.

 Po naredbi komandanta TG-3 formirana je borbena grupa od boraca Prnjavorske i Osinjske brigade. Komandant BG je major Boro Bukovica, komandant 1.pb 1.osinjske lpbr.[1]

ppuk Boro Bukovica

Za četiri dana, koliko su trajale borbe, oslobođeno je Jajce, zavijorila se srpska zastava na Kuli.

Za svoj doprinos grupa je lično pohvaljena od komandanta 1. KK VRS generala Momira Talića.


1952. – 2024.

U nadi da će spriječiti novi žestok napad na Jajce, snage HVO i TO RBiH 9. septembra 1992. godine pokreću niz napada na linije VRS kod Donjeg Vakufa i na planini Vlašić. Ipak, napad je bio već 12. septembra potpuno zaustavljen, gotovo bez ikakvog učinka. Uvidjevši da neće biti u stanju zaustaviti novi napad VRS, komanda HVO 9. oktobra otpočinje pregovore sa VRS sa ciljem prestanka borbi, a zauvrat HVO će opskrbljavati Banja Luku i okolna srpska mjesta električnom energijom. Obzirom da je TO RBiH bila izuzeta iz ovog ugovora, pregovori su odbijeni zbog bojazni da bi došlo do srpsko – hrvatske saradnje. Stanje se dodatno pogoršalo 21. oktobra 1992. godine kada dolazi do sukoba Armije Republike Bosne i Hercegovine i HVO u Travniku, Novom Travniku i Bugojnu, što je direktno uticalo na rutu opskrbe koja je išla iz pravca Travnika. Time je, zapravo, došlo do raspada odbrane grada Jajca. Nastojeći iskoristiti ovakvu situaciju 30. divizija VRS 25. oktobra 1992. godine otpočinje konačni napad na linije odbrane iz tri pravca. Do 29. oktobra VRS je ovladala mjestom Vrbica i Čaninim poljem na zapadu, HE Jajce II na sjeveru, čime se probila do tvrđave u centru grada.

Ranjeni : 28.10.pripadnici voda mb82mm 1.pb 1.prnjavorske lpbr od dejstva MES Lepir Tomislav i Milošević Milovan ranjen je i major Boro Bukovica, komandant BG Prnjavorske i Osinjske lpbr.

U knjizi 30.pješadijska divizija VRS, na str.165 piše:

30.pd VRS1.KK

U toku 27.oktobra jedinice TG-1 zaposjele su odjekat Jelik, a jedinice 30.lpd dodatno su ojaćane sa BG-2 (sastava bvp 1.KK,“Vukovi sa Vučijaka iz Prnjavorske brigade[2], (što nije tačno, bilo je samo nekoliko boraca Vukova u sastavu borbene grupe iz 1.Prnjavorske lpbr i 1.osinjske lpbr pod komandom majora Bore Bukovice, ) idč 1.KK, odred CJB Banja Luka), koje su uvedene na pravcu Jezero – G.Miule – Carevo polje – Jajce. Napadi su nastavljeni 28. oktobra, kada je ranjeno nekoliko boraca 1.prnjavorske i 1.osinjske lpbr, a najznačajniji uspjeh postigla je TG-2 ojačana sa BG-2 koja je ovladala selom Vrbica, a dijelom snaga izbila u rejon tehničke škole.

Septembar 1995. godine

 Banja Luka , 2002. Glas Srpski

14.9.1995. Banja Luka (srna). Poslije herojske borbe na odbrani pravca koji od Šipova vodi prema Jajcu, borci VRS su skratili linije odbrane pa su jedinice Hrvatske vojske, juče u predvečernjim časovima ušle u grad Jajce. Jedinice VRS konsoliduju linije odbrane i spremaju se za preuzimanje inicijative na ovom dijelu ratišta, saopštila je Informativna služba Prvog krajiškog korpusa VRS u Banja Luci [3]  

 [1] Lisica: Komandant bez potrebe, 2000. str.

Prema ratnom dnevniku 1.pb u sadsatav BG 1.lpbr Prnjavor javili su se dobrovoljci 2.pješadijske čete, voda mb82mm i sanitet : Pajić Radovan- major, Aleksić Dragan, Bogičević Dragiša – Čađo, Soprenić Novo – Đedo,  Knežević Grujo, Kalabić Milutin, Dvorančić Duško i Remić Velibor. Iz voda mb82mm tri posade mb: Tubak Brane, Moravac Nedeljko, Milošević Milovan, Preradović Ranko- Pira, Milošević Zoran, Preradović Predrag, Lepir Tomislav, Ličinar Anđelko, Lukenić Vidoslav, Dvorančić Drago, Milošević Slavko – Đedo i Knežević Ljubiša. Sanitet je krenuo u kompletnom sastavu na čelu sa dr Marinković Slobodanom i medicinske sestre Nježić Snježana, Repić Ljubljanka i Danojević Petra – Šaci.  Živkomić Mladen – Macan, Bojić Zoran i Pejašinović Sretko kao vozači. I tehničari Simić Mladen i Knežević Miroslav. Ukupno iz 1.pb 29 boraca.   Iz 3.pb pored kapetana Desića bili su i pripadnici 1.pč Blagojević, Janković i Bajić.

[2] Pripadnici jedinice „Vukovi sa Vučijaka“ bili su na oraškom ratištu u sastavu Brigade milicije MUP RS pod komandom majora Boška Beulića.

[3] Hronologija događaja na prostoru prethodne Jugoslavije 1990-1995, Glas Srpski, 2002. Banja Luka, str. 640

U septembru 1995. godine, borbena grupa iz sastav 1.lpbr Prnjavor bila je upućena u širi rejon Jajca i Mrkonjić Grada radi pomoći u zaustavljanju ofanzive ABiH i HV.

327.mtbr 5.KJNA

27.mtbr 1.KK VRS

327.mtbr JA, 27. motorizovana brigada Derventa 1.KK VRS

S Vikipedije, slobodne enciklopedije:

  • postojanje, borbeno djelovanje 0d 1992. do 1996. godine, demobilizacija 1.maja,
  • Mjesto osnivanja. Kasarna Derventa,
  • Jačina, brojno stanje jedinice. 5.000, prosječno 2000 boraca[1]
  • Angažovanje u operacijama: Koridor 1992. i Drina 1993.
  • odlikovana Ordenom Karađorđeve zvijezde drugog reda,
  • komandanti:
    • ppuk Ljubomir Obradović, načelnik štaba [1]
    • ppuk Ratko Grahovac
    • puk Tivo Vujić, poginuo na Rabiću 1992. godine,
    • puk Stanko Baltić,
    • ppuk Boško Peulić,
    • ppuk Rajko Radulović

27. derventska motorizovana brigada je bila pješadijska jedinica Vojske Republike Srpske.

Ribnjak 1991.

Procjena situacije na prostoru Dervente, sa uticajem na prostor naše opštine da srpskom narodu prijeti opasnost od ustaša i muslimana, a uzimajući u obzir odluku vlade-predsjedništva BiH da se v/o muslimanske i hrvatske nacionalnosti ne odazivaju na poziv za mobilizaciju, tako da 327.mtbr nije mogla biti mobilisana po planu mobilizacije.

Prvo veliko pozivanje kada je već krenula mobilizacija dijela jedinica TO i JNA u septembru 1991. godine počelo je 5.10.1991. godine po naređenju komande 17.korpusa JNA kada se pristupilo mobilizaciji obveznicima srpske nacionalnosti. Pozivanje i organizovanje dijela jedinica motorizovane brigade iz Prnjavora izvršeno na prostor Ribnjaka u Prnjavoru, gdje su već izvučena nepopunjena borbena sredstva (haubice, topovi ZIS i dr).i formiranje 3.mtb sa 800 raspoređenih i mpoad (dvije topovske baterije ZIS-a, kasnije zamjena T-12 i jedna raketna baterija polo 9k-11) popunjen sa teritorije opštine Prnjavor od 170 pripadnika raspoređenih u mpoad.

Pozivanje 935 v/o sa područja opštine Prnjavor izvršeno je prema planovima popune jedinice 3-4, 28-35, 42, 59-65 i 87: ič i čvp, 3.mtb, 1.hab, mpoad, inžb i pozb 886 v/o ili 23% : 26 oficir, 31 podoficir i 895 vojnika i 85 materijalnih sredstava, odnosno motornih vozila. [1]

kasarna

Ponovo formirana 327.mtbr u  februaru i martu 1992. godine, naporima načelnika štaba brigade ppuk LJubomira Obradovića,  u jako teškim uslovima uz pomoć Prnjavorske lake pješadijske brigade i komande 1.KK VRS.

Prvi put izvršena je mobilizacija i pozivanje za 25. i 26.3.1992. godine sa početkom od 7.3.1992. u 21.00h i završetkom 8.3.1992.g u 18,30h

 

 Početkom ratnih dejstava u aprilu, brigada, ponovo, uspjeva da izvrši djelimičnu mobilizaciju i organizaciju prema ratnoj formaciji i da popune jedinice pješadije i za podršku bataljonima, u prioritetu HAD122 i ladPVO i dr. jedinice.

Po planovima mobilizacije motorizovane brigade, koja se popunjavala sa područja 11 opština, ali zbog obstrukcije Muslimana i Hrvata, bigada je popunjavana, najviše, sa područja opština Prnjavora i Dervente. Prnjavor je po planu popunjavao 935 v/o.

Prema prikupljenim podacima iz arhiva OMO Prnjavor brojno stanje mobilisanih boraca sa područja grada Prnjavora tokom rata 1991.-92. iznosio je  u 327.mtbr preko 1.120 boraca, sa prvom popunom novih 55 boraca i kasnijim prekomandama u osnovnim jedinicama brigade od  247 boraca.                                                    

Brojno stanje mobilisanih boraca iznosi 20% više, a rapoređenih boraca u 327.mtbr JA sa područja grada Prnjavora je preko 1.400 boraca. 

u 27.mtbr VRS moblisano je tokom rata preko 2.300 boraca, sa prvom popunom novih 290 boraca i kasnijim prekomandama u osnovnim jedinicama brigade preko 180 boraca.

Ukupno brojno stanje raspoređenih boraca u osnovne jedinice 27.motorizovane brigade sa područja grada Prnjavora iznosi  preko 2.800 boraca (bez duplog rasporeda u RJ). Kroz jedinice brigade prošlo, sa dulim rasporedom, preko 3.700 boraca.

Nastavite sa čitanjem