Arhive oznaka: 3.pb

Teslić 1992.

31 godina od Teslićkog ratišta

 Već 3.11.1992. godine, po naređenju komandanta1. KK, brigada se premješta na Teslićko ratište. Položaje na Brodskom  ratištu predali smo Osinjskoj brigadi i 327.mtbr  12.11.1992. godine. [1] Izvršeno je potrebno komandantsko izviđanje u novi rejon razmještaja na Teslićkom ratištu.

Operativne grupe Doboj

Na Teslićko ratište kreće 560 boraca brigade marševskom kolonom pravcem Brod – Prnjavor- Stanari- Čečava – Teslić, i 12.11.1992. godine brigada, po kišnom vremenu,  se razmješta u rejonu Banje Vrućice. 1pb i 3.pb  smješten je u hotel Dalmacija , sada Srbija, a 2.pb u hotel Kardijal.

Već 14.11.1992. godine, počele su borbe za Stražu- Hatkina njiva – Todićevo. Neprijatelj je bio izuzetno dobro utvrđen, miniran p/k „paštetama“ , dobro organizovao odbranu kao otpornu tačku, težak i nepristupačan teren onemogućio je uvođenje tehnike, vođene su žestoke borbe, neprijatelju su nanijeti veliki gubici, ali nismo uspjeli pomjeriti ga.

Hatkinju njivu

U napadu na Hatkinu njivu učestvuje borbena grupa brigade sastava  vod vojne policije brigade sa komandantom brigade i pješadijskom četom 3.pb kapetana Ratka Desića, dijelovi 2. i 4.lpb .Izvršen je upad u liniju rovova HVO.

Vod mb82mm 1.pb daje vatrenu podršku borbenoj grupi brigadena pravcu napada Hatkinu njivu – komunikacija Novi Šeher – Tešanj.

U ovim borbama imali smo gubitaka, među ranjenima bio je i k-dant 3. bataljona KIK Ratko Desić – Roda.Teže ranjeni su Brane Janković i Ilija Golić iz 1.pč, 3.pb. Nakon uspješnog izviđanja uređenih položaja izvršen je napad i zauzeti su nekoliko bunkera bez naših gubitaka. Nakon zadržavanja i čekanja jedinice koja bi zauzela osvojene bunkere i produžila napad, protivnik je udario žeskoko minobacačkom vatrom po svojim tanšejima i krenuo u protivnapad. Poslije ranjavanja naših boraca, napad je prekinut i jedinica se povukla na polazne položaje.

Nastavite sa čitanjem

Vozuća 1993.

30 godina od Vozućkog ratišta 3.pb

Zamjena jedinica na ratištu u Vozućoj

Na osnovu naređenja komandanta brigade, strp.pov.broj 01-186/93 od 16.3.1993. godine, izvršiti kompletiranje jedinica, dio 1. bataljona koji se nalaze na Ozrenu premješta se u bataljonu i odlazi na Ozren (Vozuća). Privremeno kao podrška  3. bataljonu na Ozrenu ostaje dio voda MB 82 mm 1. bataljona. po naređenju komandanta brigade

3.pb 3.pč

Dana 18.3.1993. izvlači se 3.pb iz zone odbrane 1.lpbr u Brčkom i upućuje na smjenu dijelova 1.pb u rejon s. Stog u Vozuću, opština Zavidovići, gdje  organizuje odbranu na liniji Visić- Stolići – Gradac prema s. Mahoje-Zuber .[1]

karta Vozuća

položaji 3.lpb

U jednom izviđačkom prepadu , a po obavještenju jednog uplašenog borca iz 1.pč da je pala linija rovova,  da su borci povukli na padine Stalica i Visića prema Krivaji, u vrijeme smjene boraca na položaju, preduzete su aktivinosti komandira četa i članova komanade i zauzeti su napušteni rovovi na Stoliću.

3.pb-1.pč položaji Visić

Za osam mjeseci držanja linije odbrane na vijencu Stolići bataljon je imao jednog ranjenog pripadnika i dva poginula, jedan iz nehata na liniji odbrane, a drugi kod dolaska kući na odmor.

Vozuća

borci 3.pb 1.lpbr na Solićima

Dijelom snaga 2.pješadijske čete 3.pb sa komandirom čete zastavnik Glligorića,  učestvuje sa 2. ozrenskom lakom pješadijskom brigadom u napadu i zauzimanju objekta Krš prema Ribnici.

I 26.10.1993. godine po naređenju komande TG Ozren 3.pb se izvlači iz rejona Vozuće[2] i ulazi u sastav brigade u Prnjavoru.

.[3]  Južna granica Republike Srpske NESALOMIVA VOZUĆA

Prije dva mjeseca pojačani su jedinicom iz Prnjavora pod komandom majora Vlade Živkovića. Dolazak Krajišnika dao je novi impuls prekaljenim,  ali izmorenim borcima, koji, praktično bez zamjene, svakodnevno drže položaje. (Krajiški vojnik, februar 1993. str.25)

O boravku i odbrani položaja u zoni odbrane 2.olpbr zabilježena je foto reportaža sa prve linije 3.pb Prnjavorske brigade sa  fronta Vozuće, Vidi vozućica8

Srpsku opštinu Zavidovići su 22.maja posjetili predstavnici najviših vojnih i civilnih vlasti naše Republike. Nakon veoma konstruktivne diskusije jednodušna je ocjena da je moral u ovdašnjim jedinicama na zavidnom nivou i da njenim pripadnicima, odnosno borcima treba odati priznanje za sve dosadašnje uspjehe i nadčovječanske napore na južnim bedemima naše Otadžbine. Svi izneseni zahtJevi iz Vozuće će biti -pod hitno rješavani na najvišim nivoima, na Palama. Vozuća je postala sinonim borbe srpskog naroda u Republici Srpskoj.

Predstavnici Republike Srpske: Branko Simić, potpredsjednik Narodne skupštine, Radoslav Brđanin, ministar za ,urbanizam i građevinarstvo, Boro BOSIĆ, ministar za energetiku i razvoj, general Dušan Кovačević, ministar odbrane, general Bogdan Subotić, savjetnik Dr Radovana Кaradžića  za vojna pitanja, pukovnik Tolimir, oficir za bezbjednost Glavnog štaba vojske Republike Srpske, Jovin Tintor, član Izvršnog  odbora SDS RS, dr Aleksa Milojević, direktor Direkcije za razvoj i reprivatizaciju u RS, te vojni komandanti general Manojlo Milovanović, zamjenik Кomandanta Glavnog Štaba vojske RS, general Кelečević, načelnik Štaba 1.krajiškog korpusa, pukovnik Skenderija, načelnik Štaba OG- Doboj, Milivoje Simić, oficir za vezu,
kapetan Srđan Tomić, komandant bataljona prnjavorske brigade i drugi  vojni komandaiti iz OG Doboj i područja Ozrena te narodni poslanici: Mladenko Vasiljević, predsjedvik poslaničke grupe Regije Doboj i Miladin Nedić predstavnici ozrenskih opština. Vidi vozućica-4

Posjeta Kola Srpskih sestara iz Prnjavora borcima 3.pb lpbr Prnjavor, zabilježeno u Vozućici od 1.5.1993. godine:

I VOZUĆA JE КRAJINA!

Borce prnjavorske jedinice pod komandom kapetana Srđana Tomića, koji se nalaze na braniku odbrane Vozuće, odnosno zavidovićkom ratištu. povodom najvećeg srpskog praznika — Vaskrsa. na prvoj vatrenoj liniji posjetila je i prigodne darove uručila tročlana delegacija Кoda srpskih sestara Prnjavor: Nada Vejinović, Brankica Pezer i Milena Slijepčević. Ovom prilikom u posjetu su došli i borci, veterani zaduženi za bezbjednost grada Prnjavora: Risto Preradović i Čedo Stanić.
— Кolo srpskih sestara i narod prnjavorske opštine su sa vama, Došli smo vam u posjetu na najveći srpski praznik da bi vam bar malo približili vanu domove. Hristos Vaskrs i neka vas Bog čuva! — naglasila je pored ostalog Nada VEJINOVIĆ, predsjednica Кola srpskih sestara Prnjavor.
U ime Srpske opštine Zavidovićli na ovoj posjeti najsrdačnije se zahvalio Cvijetin BOŽIĆ, predsjednik Izvršnog odbora, uz naglasak na dobroj saradnji i  zahvalnosti Кrajišnicima na zajedničkoj borbi za slobodu i odbranu granica Republike Srpske.
Кomandant kapetan Srđan Tomić, u ime svojih boraca toplo se zahvalio na istinski obradovanoj posjeti. Pritom, komandant je iskoristio priliku da goste upozna i sa nekim detaljima iz života svojih boraca na Zavido.ratištu.
— Izražavam zadovoljstvo zbog izuzetne saradnje, posebno sa vozučkim bataljonom pod komandom poručnika Vitomira Pejanovića i njegovog zamjenika, Mlađe, Ističem i sve plodniju saradnju sa ovdašnjom civilnom vlasti, koja nam je, recimo, pored ostalog omogućila i korištenje komfornog autobusa, ja lično kao i moji borci, posebno smo bili ovih dana obradovani posjetom naših prvih borbenih linija od strane Stojka Blagojevića, predsjednika SO-e. I Cvijetina Božića, predsjednika IO Srpske opštine Zavidovići.
Na one lijepe riječi, koje dovoljno svjedoče o saradnji i odnosima Кrajišnika i vozućkih boraca i naroda, istom mjerom uzvratio je i Stojan Blagojević, predsjednik Srpske opštine Zavidovići, On je izrazio duboko zadovoljstvo i zahvalnost Кrajišnicima što su rame uz rame, zajedno sa borcima, stali na grudobran srpstva i odbrane i onog dijela Otadžbine uz naglasak da zaista imponuju, prilikom obilaska uočeni, organizacije i moral boraca, komandanta Srđana Tomić.
N. ĐURIĆ. Vidi 1993-V

Posjeta Kola srpskih sestara Prnjavor borcima 3. bataljona 1.lpbr Prnjavor na položajima u Vozućoj, po Vaskršnjim praznicima 1993. godine

1993. maj

Članovi kola Nada Veinović, Milena Slijepčević i Brankica Pezer uručili su prigodne poklone povodom Vaskrsa. Ispred Trećeg bataljona, na pokolonima se zahvalio komandant kap Tomić Srđan, ističući veliki značaj akcije, jer ovakve i slične posjete daju borcima poseban moral da istraju u ovoj časnoj borbi za slobodu i opstanak Srpskog naroda. A i sami borci shvataju, i kada nisu među svojim najbližim, kod svojih kuća , da ima neko i u tim trenucima ko misli o njima. ( Iz Našeg zavičaja Prnjavor, maj 1993. godine)

Posjeta iz Prnjavora, članak u Vozućici, list Skupštine srpske opštine Zavidovići u Vozućoj, 10.6.1993.g. str.2

KAD SE BRAĆA SLOŽE

kad se braća slože

juni 1993. Vozuća

vozućica

10.juni 1993. broj 6

U Vozućoj su onih dana ponovo boravili vrlo dragi gosti -predstavnici  opšitine čiji sinovi, zajedno rame uz rame  sa borcima Vozuće, na najisturennjem  ratištu  južne granice Republike Srpske, ispisuje svijetle stranice nove srpske istorije.

Riječ je o delegaciji na čelu si Nemanjom Vasićem, predsjednikom Srpske opštine Prnjavor  i majorom Vladom Živkovićem, komandantom Prnjavorske brigade. Mladi i vrli čelni čovjek prnjavorske opštine Nemanja Vasić,  je drugi put među  Vozućanima, a u izjavi za ”Vozućicu”  ističe:

– Razovarali  smo sa političkim rukovodstvom srpske opštine Zavidovići  o mogućoj privrednoj, te humanitarnoj  i  svakoj  drugoj saradnji. Cijeneći izuzetan značaj ovog područja u RS i njenom vojnom vrhu,  spremni smo na svesrdnu pomoć, koju ćemo i lično inicirati i na najvišim nivoima RS. Dijelim ubjeđenje da će niša saradnja, na zajedničkom putu i interesu, dobiti još  veći zamah, na opšte zadovoljstvo.
Major, Vlado Živković, mladi ali već prekaljeni vojskovođa, za naš list je naglasio da s obzirom na činjenicu da prnjavorska opština nije opterećena neposrednim ratnim dejstvima, a imajući u vidu vrlo dobro pozadinsko snabdijevanje , naša braća Кrajinšici imaju i svojevrsnu obavezu – da pomognu braći u Vozućoj.

-Više je valjanih razloga za to – ističe prvi čovjek Prnjavorske brngade. A, između ostalog, svakako  i izuzetnst hrabrih  i požrtvovanih požrtvovani boraca Vozuće, te gostoprimstvo  ovdašnjeg naroda , kako se samo poželjeti može. Naravno jedan  od osnovnih motiva je odbrana slobode i stvaranje Otdžbine, po želji  i potrebi srpskog  naroda. Stoga su nakon brojnih ratišta širom Кrajine  i drugih dijelova Republike Srpske, prnjavorski  borci spremno  došli u Vozuću, i na ovaj branik  RS.

Po majoru Živkoviću, kako kaže, Vozuću treba doživjeti, u nju treba doći i vidjeti  te divne i požrtvovane ljude. „Posebno vrijedan pažnje podatak je” ističe komandant Prnjavorske brigade „da otkako smo došli ni jedan naš borac nije pobjegagao sa vozućkog ratišta, a čujem da se sklapaju prnjavorsko-vozućki brakovi „.        –

Sve ovo govori da će i ubuduće borci Prnjavora i Vozuće ovo područje i vojnički držati – zajedno! -naglasio je na kraju major Živković.
Ispred naroda i boraca Vozuće, drage i cijenjene goste primili su predstavnici Srpske opštine Zavidovići i vojnog vrha jedinica na ovdašnjem ratištu.Vidi vozućica-2

.[1] prema zapovjesti komandanta 4.ozrenske lpbr u Vozućoj.

Vozuća 1992.

31 godina od dolazka na Vozućko ratište

s.Stog

Zbog izuzetno teške situacije na ozrenskom ratištu, po naređenju pretpostavljene k-de OG Doboj, 70 dobrovoljaca 1. i 3. pješadijskog bataljona i vojna policija s komandantom majorom Vladom Živkovićem odlaze na južni dio Ozrena prema r. Krivaji, Vozućko ratište, kako bi pomogli u stabilizaciji linije i spriječili masovno iseljavanje stanovništva sa Ozrena i Vozuće.  19.12.1992. godine po naređenju komandanta brigade, komandant 3.pb sa 2.pč 3.pb upućuje se u rejon Vozuće, opština Zavidovići na uspostavljanju linije odbrane na pravcu Ljeskovac (1.017m) i jedna pješadijska četa 1.pb sa komandantom brigade i zamjenikom komandanta 1.pb  vod Tubak zauzima položaje na vijencui Stolići preko r. Krivaje iznad Vozuće.[1]

krajiskiReportaža sa prnjavorskim borcima na Vozućoj, Zavidovići  u odbrani položaja krajem 1992. godine u dolini Krivaje, na vijencu Stolici prema s.Mahoje, sa borcima 1. pješadijskog bataljona, a nekoliko kilometara uz vijenac dalje i bila je i  2. četa 3.pješadijskog bataljona na prevoju Kamenička premet prema s. Gostoviću.

SLOBODU DONOSE KRAJIŠNICI (Krajiški vojnik, list 1.KK, broj 12, januar 1993. god. str. 17)

– Dobar je ovo narod. Prihvatili su nas kao braća i pomažu nam kada je najpotrebnije. Naravno, ima i onih koji su napustili svoja sela i umjesto da brane rodno ognjište , otišli negdje u Srbiju, ili još dalje, kaže Zoran Milošević, iz voda mb82mm 1.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lpbr.

– Naučili smo da ratujemo daleko od kuće, svuda gdje je ugrožen srpski narod i gdje se brane srpske teritorije. Poslije Dragalića u Zapadnoj Slavojniji, Dervente, Broda i Teslića evo došli smo i ovdje kod Zavidovića, i brzo smo se snašli, kaže Braco Ćućić, iz voda mb82mm.

Sa svojim borcima na položaju je komandant 1. bataljona Nikica Merlović, kapetan 1 klase, Po nacionalnosti je Ukrajinac.

–  Naša jedinica nije, kako kažu, etnički čista. Naravno, najviše je Srba, ali ima dosta i Ukrajinaca, Poljaka, Hrvata, Roma… Svi smo jedinstven vojnički kolektiv i tu nema nikakve razlike niti problema.. Ovaj bataljon već drugu godinu bije bitku za pravdu i slobodu naroda koji nije izazvao niti želeo ovaj užasni rat. Borilo se i vjerujemo u bolje sutra, u sretniju i mirniju budućnost naše djece , poručuje kapetan Merlović.  A njegov zamjenik , Brane Tubak bio je običan vojnik, sada je poručnik. Sposoban momak, prava junačina, veliki borac. Njegovi saborci kažu da je izvrstan strijelac, odličan artiljerac. Zajedno sa majorom Vladom Živkovićem, komandantom prnjavorske brigade i još nekoliko boraca krenuli smo dalje , gore u planinu , do prve vatrene linije i položaja prema muslimanskom uporištu Mahoje. Put je bio naporan. Više od dva časa pješačenja  uz brdo. Hrana, voda i municija  se mogla iznijeti samo sa samaricom. A kad smo stigli , dočekali su nas Alijini snajperisti. Morali smo u zaklon. Uz kafu koju su pripremili  Rade Jusupović, Duško Marić i družina  razgovarali smo o pretnjama vojnom intervencijom.

– Ma kakva vojna intervencija. Borci i ovaj srpski narod  su već navikli na stalne prijetnje. Mogu oni i intervenisati, ali ja im ne preporučujem  da dolaze u ove planine, kaže jedan borac 1. bataljona lpbr Prnjavor.

borci 3.pb voda mb u Stogu

Nastavite sa čitanjem