Arhive oznaka: odred

Stradanje pripadnika Odreda TO

Osnovne karakteristike Sanitetskog obezbjeđenja Odreda za čitav tok rata je stalno angažovanje stručnih medicinskih radnika

Mobilizacijom Odreda TO opštine Prnjavor u pogledu SnOb formirano je sanitetsko odjeljenje u pozadinskom vodu sa punom popunom po formaciji, a kao upravni organ i član komande odreda stalno se nalazio referent sanitetske službe u funkciji doktora medicine.

Značajna karakteristika za čitav tok rata je stalno angažovanje stručnih medicinskih radnika u ratne jedinice TO-brigade i to doktora medicine i medicinskih sestara,  a u pješadijskim jedinicama i raspoređeni vojnici sa vesom 12501 bolničara, nosioci povređenih i oboljelih i vozači sa motornim vozilima, jačine do 10 pripadnika što je činilo 30 posto angažovanih, odnosno 30% od ukupno angažovanih pripadnika odreda.

Ratni zadatak u sanitetskom obezbjeđenju odreda ogledao se u pružanju prve i medicinske pomoći od strane boraca i pripadnika sanitetskog odjeljenja Odreda.        Pružena prva pomoć na mjestu ranjavanja ili na bližem bezbjedonosnom mjestu bila je od vitalnog značaja kao i brza evakuacija do ratnih bolnica u Gradiškoj i Banja luci, što je skraćivalo vrijeme između ranjavanja i zbrinjavanja , kao i smanjivalo smrtnost kod ranjenih boraca.

Pregled ranjenih pripadnika Odreda

Grupa   Dogadjaj     Oblik     Svega    %
vojnici rana 1 4 6,35%
vojnici rana 2 4 6,35%
podoficiri rana 1 4 6,35%
oficiri rana 1 1 1,59%
ukupno 13 20,63%

13 ranjenih pripadnika Odreda ili 20,63% od ukupnog broja povrijeđenih i oboljelih, od kojih teže ranjenih 4 pripadnika iz kategorije podoficira.

Pregled povređenih i oboljeli po kategorijama povreda i oboljenja

10,91% u odnosu na brojno stanje Odreda.

Grupa   Dogadjaj     Kategorija Svega     %
3 rana Glava i vrat 2 3,39%
3 rana Grudni koš 1 1,69%
3 rana Ekstremiteti 5 8,47%
3 povreda Ekstremiteti 1 1,69%
3 povreda Ostala oboljenja (očni, ušni, kožni) 1 1,69%
3 bolest Internističke bolesti 9 15,25%
3 bolest Neuropsihijatrijske bolesti 4 6,78%
3 bolest Ostala oboljenja (očni, ušni, kožni) 16 27,12%
4 rana Glava i vrat 1 1,69%
4 rana Ekstremiteti 3 5,08%
4 povreda Ekstremiteti 1 1,69%
4 bolest Internističke bolesti 4 6,78%
4 bolest Zarazni bolesnici 1 1,69%
4 bolest Ostala oboljenja (očni, ušni, kožni) 6 10,17%
5 rana Glava i vrat 1 1,69%
5 povreda Ekstremiteti 1 1,69%
5 bolest Neuropsihijatrijske bolesti 1 1,69%
5 bolest Ostala oboljenja (očni, ušni, kožni) 1 1,69%
ukupno 59 100,00%

Ranjen jedan oficir, 4 podoficira i  8 vojnika

Upotreba naoružanja sa projektilima velike kinetičke energije prouzrokovala je obimna razaranja tkiva i organa, a ako su bili povređeni vitalni organi smrtnost je bila stalna.  Inače dolazilo je do ranjavanja sa većim defektima mekih tkiva, uključujući krvne sudove i živce.   Kod ranjavanja osnovna karakteristika jest da je ono nastalo dejstvom  minsko-eksplozivnih sredstava (mina, granata, PPM, ručnih bombi i dr.), a ređe dejstvom vatrenog (streljačkog ) oružja.11,6% u odnosu na brojno stanje odreda i 40,65%  od povriđenih sa područja opštine do 20.maja 1992. godine

U većem broju  slučajeva do povređivanja je dolazilo zbog dejstva eksplozivnog oružja. Ove povrede bile su mnogo teže od povreda izazvanih vatrenim  oružjem, zbog nepravilnosti projektile (gelera) kao i velike konetičke energije i proizrokovale su veoma teške rane. Ipak su bile češće izolovane povrede u odnosu na multipne i kombinovane,a povrede ekstremiteta bile su uvijek stalne.

Prema vrsti djestva oružja, najviše stradalih od minsko-eksplozivnih sredstava, najčešće lakši oblici

Grupa    Dogadjaj     Dejstvo    Svega    %
3 rana MES-a 7 11,86%
3 rana streljačko 1 1,69%
3 povreda MES-a 2 3,39%
3 bolest MES-a 1 1,69%
3 bolest oboljenja 27 45,76%
3 bolest udes 1 1,69%
4 rana MES-a 4 6,78%
4 povreda udes 1 1,69%
4 bolest MES-a 1 1,69%
4 bolest oboljenja 10 16,95%
5 rana MES-a 1 1,69%
5 povreda MES-a 1 1,69%
5 bolest oboljenja 2 3,39%
ukupno 59 100,00%

Prema starosti pripadnika najviše je povrijđenih u dobi 20 -29 godina,

Dogadjaj     Starost   Svega     %
rana 20 do 29 godina 9 1,66%
rana 30 do 39 godina 3 0,55%
rana 40 do 49 godina 1 0,18%
povreda 20 do 29 godina 2 0,37%
povreda 30 do 39 godina 1 0,18%
povreda 40 do 49 godina 1 0,18%
bolest 20 do 29 godina 25 4,62%
bolest 30 do 39 godina 12 2,22%
bolest 40 do 49 godina 5 0,92%
ukupno 59 10,91%

Prema obliku povređivanja, većinom lakše povređivanje

Grupa Dogadjaj    Oblik     Svega     %
3 rana 1 7 11,86%
3 rana 2 1 1,69%
3 povreda 1 2 3,39%
3 bolest 1 29 49,15%
4 rana 1 4 6,78%
4 povreda 1 1 1,69%
4 bolest 1 11 18,64%
5 rana 1 1 1,69%
5 povreda 1 1 1,69%
5 bolest 1 2 3,39%
ukupno 59 100,00%

lakši oblici sa malim procentima upućenih u ratne bolnicu i na dalja liječenje

Sanitetsko zbrinjavanje jedinica teritorijalne odbrane opštine regulisano je kroz sanitetsko zbrinjavanje 5.Korupusa VJ, kasnije 1.KK VRS.

Pregled povređenih je prema kategoriji prikazano u Novom glasniku Vj, broj 1/94 strana 102

Članak Naš zavičaj Prnjavor, decembra 1992.str.7

U prnjavorskoj ratnoj bolnici spašeni su životi brojnih boraca

Sada, kada su frontovi malo dalje od prnjavorske ratne bolnice, ljudski je prozboriti o onima ko)i su proteklih pet mjseci danonoćno radili da bi spasili
živote boraca, koji su ratne rane vidali u toj zdravstvenoj ustanovi. Za doktoricu Bogdanu Vrhovac kažu borci daje neumorna,  da su na njenom licu čitali sate sreće kada ranjenik progovori i počne priču o svojim teškim momentima u ratovanju i ranjdvanju. Sastavljala je često dan i noć dežurajući na odjelu ili u hirurškoj sali u danima kada je dolazilo podosta ranjenih. Кao šef odjela za liječenje ranjenih boraca u dokumentaciju bolnice zavela je podatke u dosije 1000 onih koji su u toj ustanovi tražili spas za liječenje ratnih rana. Bili su to borci od Modriče, pa do Кnina, i svi su otišli sa riječima hvale za dr Bogdanu i njenu ekipu. Oni su nas i molili da pišemo o vrijednoj doktorici i njenim sestrama. koja je. kako reče najsretni, kada je sada borci zacijeljenih rana posjećuju sa riječima zahvalnosti.

Iz toliko teških i napornih radnih dana zamolili smo doktoricu Bogdanu da nam se na momenat priseti najtežeg dana.
„Jedan od tih teških dana ostaon i jeduboko urezan u dušu. Bio je to osmi juni kada su stizali ranjeni sa fronta i to u većem broju. Lik mladog borca iz Velike Sočanice  nikada neću zaboraviti. Imao je tešku povredu grudnog koša i donje vilice, bio je pri svjestiali nije mogao  da govori. Dokumenta nije imao kod sebe, a valjalo je sve evidentirati. Na moje pitanje , zna li da piše, odgovorio je treptanjem
očiju. Na svesci je napisao da se zove Đukić Stanimir. Pogled muje govorio sve-
sretan je što je živ”,
— Uspjesi su zajednički, a time i pohvale koje stižu na adrese zaposlenih na Vašem odelu?
— Za sve što je učinjeno na ovom odjelu za naše ranjenike, pored mene ljekara, iz vanredne hirurške ekipe iz Banje Luke, veliku ulogu imale su moje medicinske sestre, koje su neumorno danonoćno bdjele nad našim ranjenicima. Iz početka nadzorna sestra na odjelu bila je Brankica Pehar, da bi kasnije došla Nada Segić, a nakon povratka sa ratišta, u septembru mi je došla Gordana Preradović“. U smjenskom radu smenjivalo se 12 sestara: Ranka Mitrić, Drenka Raković. Ljubinka Cvijanović, Milica Bunić, Veselinka Кnežević, Verica Humanjuk, Snježena Panzalović, Slađana Božunović, Ljiljana Sarić,Radosava Кuzmanović, Borka Grumić i Milica Mitrović, a za nivo higijene na odjelu brinule su se naše pomoćne radnice,takođe, danonoćno: Gordana Lakić, Ivananka Ćetojević, Ljubinka Keser, Ljubica Radonjić, Gospa Deket i Petra Živković.

-Da se prisjetimo nekih od boraca  koji su u toj bolnici uspješno oporavljeni.

U ovoj ratnoj hiruškoj bolnici naši hirurzi radili su najsloženije operacije. Imali smo takav slučaj  da su kod jednog borca izvadili metak iz zida desne srčane komore  i sadase pacijent  uspješno oporavlja. Imam dragih likova  naših boraca doji su mi ostali u sjećanju: Milorad Radić iz Dervente; Petar Radanović iz M.Sočaniie,  Marinko Dumanić iz Drijena, Petar Cvjetković iz Modriče. Milutin Simić iz Prnjavora. Dušan Gavrić iz Teslića. Novak Nović iz Osinje, Aleksandar Sredojević iz Gradiške, Mara Milanković iz Osinje,  Goran Docić i Ljubiša Кljunić iz Mravice. Petar Кresojević iz Vijačana. Milorad Žunić iz Кremne, Slobodan Кovačević iz Dervente. Nebojša Branković iz Dubice, Nedeljko Pezerović iz Husrpovaca,  Vojko Vukajlović iz Кulaša ,Marko Novaković. iz V, Sočanice. Ljubomir Gvozdenović iz Кalenderovaca,  Zoran Miljević iz Gline, Milić Nenad iz Кnina i mnogi drugi.

Sada, svakodnevno u moju ordinaciju pristižu oporavljeni ranjenici da vide kako sam, kako su sestre. I na ulici susrećem svoje borce i to su mi veoma dragi susreti, kada ociećaš zahvalnost za pruženo – to je ipak najveća nagrada za čovjeka, „ističe doktorica Bogdana Vrhavac, šef odjela u prnjavorskoj bolnici.

Analiza popune odreda TO

31 godina od preformacije odreda TO Prnjavor u 1.pb 1.lpbr Prnjavor

Struktura popune ratne jedinice TO opštine Prnjavor

Kroz odred je prošlo   898 pripadnika od mobilizacije 18.9.1991. godine sa prelaskom preko r. Save 13.10.1991. godine na Zapadno – Slavonsko ratište do preformacije (16.6.1992.) sa popunom i prekomandama.

U početku mobilisano je u septembru  320  pripadnika u odred. Rijeku Savu prelazi  326 mobilisanih pripadnika i još kasnije  251 mobilisanih  boraca. Na rasporedu u odredu bilo 586 boraca,  zatim je raspoređeno kroz popunu još 253 boraca.

Značajno je da je 194 pripadnika odreda od mobilizacije 18.9.1991.godine, koji su tada bili  pretpočinjeni 2.partbrTO, i prešli r.Savu 13.10.1991. godine u ušli u sastav 329.okbrJNA kao odred-bataljon TO [1]

Pregled strukture raspoređenih pripadnika odreda TO opštine prema kategoriji

Grupa svega %   mob     popuna    Prosek Od Starosti
vojnici 454 77,47% 447 7 28,79
podoficiri 101 17,24% 95 6 30,23
oficiri 30 5,29% 29 1 33,27
ukupno 585 100% 571 15 30,76

U odredu je mobilisano 571 boraca, u toku rata još je bilo popunjeno  prvi put sa 14 boraca što ukupno na brojnom stanju iznosi 585 boraca. Prekomandama je bilo rapoređeno još 253 boraca koji su došli u odred. Prema vojnoj pošti TO opštine je bilo 321, a u vojnoj pošti 329.okbr 265 pripadnik. Ova metodologija brojnog stanja je da se isključi mogućnost dupliranja prvog  raporeda u odredu.

godina svega % Vojna pošta  vojnici  podof.  oficiri
1991 216 36,86% 8840 Banja Luka 172 38 6
1991 320 54,78% T-22206 Prnjavor 241 56 23
1992 49 8,36% 8840 Banja Luka 41 7 1
ukupno 585 100% 454 101 31

 

 

 

Iz tabele je karakteristično da kod oficira u mobilizaciji odreda 1991. godine bilo 24, a samo je 6 ili  25 % oficira prešlo r. Savu. U odnosu na formaciju odreda od 18 oficira, ovo je bilo nedovoljno, jer su bile česte prekomande i napuštanja tako da su komandne dužnosti vodili i desetari vojnika. Podoficira je po formaciji sledovalo 28 a popuna izvršena, u toku rata 101 podoficira, bilo je i novih unapređenja. Kod vojnika sleduje po formaciji  297 vojnika, a izvršena popuna  454 vojnika. i na kraju po formaciji je sledovalo 434 pripadnika a izvršena popuna u toku rata 586 boraca odreda TO Prnjavor.

Ukupno u odred je bilo rapoređeno u osnovnim jedinicama (čete, vodovi, samostalna odjeljenja) 863 boraca. (npr. moja dužnost je bia prvo u komandi odreda, a kasnije druga, u .pješadijskoj četi).

Da je kroz odred sa svim prekomandama u odredu je prošlo 871 boraca za osam mjeseci borbi. Prosječna starost borca je bila 31 godina.

Pregled strukture rasporeda pripadnika odreda prema kategoriji lica i nižim jedinicama odreda do preformacije:

jedinica svega %     vojnika    podoficira     oficira Starost
komanda 18 3,08% 2 7 9 37,91
veza 12 2,05% 10 2 27,29
izviđači 18 3,08% 12 5 1 26,69
kuriri 16 2,74% 11 5 31,20
pioniri 12 2,05% 11 1 31,65
1. četa 174 29,74% 145 24 5 28,06
2.četa 207 35,21% 167 34 6 28,89
prateća četa 83 14,19% 63 12 8 29,94
pozadinski vod 46 7,86% 33 11 2 30,90
ukupno 586 100% 454 101 31 30,28

Najveća izvršena popuna je u 2.pješadijskoj četi sa 35% Nastavite sa čitanjem

Poginuli borci odreda TO

ZSR

Zapadno-Slavonsko ratište

Sjećanje na Tri poginula boraca Odreda ТО Prnjavor u zoni borbenih dejstava na Zapodno Slavonskpom ratištu 1991-92.

Grupa Oblik B/D Stanje %
Vojnici u zoni borbenih dejstava 1 0,18%
Podoficiri u zoni borbenih dejstava 2 0,37%
   ukupno 3 0,55%

Prema vrsti deјstava i kategoriji povreda[1]

Poginuli u svi u opštini Nova Gradiška

Dejstvo Kategorija Mjesto Opština
streljačko 1 Grudni koš Gornja Varoš Nova Gradiška
MES-a     2 Grudni koš Dragalić Nova Gradiška
  ukupno   3           

Prema starosti

0,55% poginulih boraca od brojnog stanja odreda ТО

Starost Svega    %
20 do 29 godina 1 0,18%
30 do 39 godina 2 0,37%
 UKUPNO 3 0,55%

Spisak poginulih boraca odreda

Grupa DATUM PREZIME ime rođen ADRESA Dana u ratu Uzrast
4 25.4.1992. DUCAN TOMISLAV 1957 Prnjavor 149 35
4 25.4.1992. MORAVAC NEDELJKO 1959 Šarinci 149 33
3 27.10.1991. PRGONJIĆ ZORAN 1971 Gornja Mravica 14 20

Grupa: 3 vojnici i 4 podoficiri.

Imena poginuh boraca uklesana su na kamene ploče u Spomen-crkvi na Vučijaku, na spomenicima u mjesnim zajednicama gdje su živeli, i u Spomen sobi poginulih boraca VRS u Banjaluci.

[1] Pregled povređenih je prema kategoriji prikazano u Novom glasniku Vj, broj 1/94 strana 102

1991.ratna

Odbrana Srpskog naroda

Prnjavor

U minulom odbrambeno-otadžbinskom ratu Republike Srpske vođenom na prostorima prethodne SFRJ, odnosno BiH od 1991 do 14.12.1995. godine, područje opštine  Prnjavor nije bilo ugroženo borbenim dejstvima. Međutim, Prnjavorčani daju veliki doprinos u stvaranju Vojske Republike Srpske i odbrani nacionalnih ciljeva srpskog naroda kroz državu Republiku Srpsku. To je vrijeme kada se ljudski i materijalni potencijali stavljaju u službu odbrane Srpskog naroda, u složenim nacionalnim i političkim uslovima koji su vladali na području bivše SFRJ-BiH.

područje opštine  Prnjavor nije bilo ugroženo borbenim djejstvima

graf-1naci

Na prostoru opštine od 631m2 sa 47.055 stanovnika prema popisu iz 1991. godine 72% je srpskog stanovništva, muslimana 15%, Hrvata 4%, Jugoslovena 4 %i ostalih 6%[1]

Pregled prema polnoj strukturi stanovništva opštine Prnjavor 1991.godine

Pregled raspoređenog ljudstva u opštini Prnjavor početkom rata:

Raspoređeni

Raspoređeni vojni obveznici

Prema prikupljenim podacima mobilizacijom u prvim mjesecima 1991. godine mobilisano je 3.388 pripadnika jedinica TO opštine, 636 pripadnika jedinica JNA. Ukupno mobilisanih vojnih obveznika do maja 1992. godine je 4.027 

U ratne jedinice VRS i MUP-a mobilisano je tokom rata oko 6.000 boraca od oko 12.000 vojno sposobnih građana opštine, što čini 70,87% ukupnog muškog radnog stanovništva opštine od 15 do 64 godine, što obuhvata zakonsku vojnu obavezu od 17 do 60 godina života, odnosno 25,50% učešća stanovništva opštine po popisu iz 1991. godine.

Mobilizacijom je obuhvaćeno preko  70 ratnih jedinica Vojske i MUP-a, a najviše u 1. Krajiški korpus i Vazduhoplovstvo i PVO.

mobilisano je tokom rata oko 6.000 vojnih obveznika sa opštine, a prema evidenciji opštinskog organa evidentirano je učešće u ratu za preko 8.300 lica

Prnjavorski borci popunjavaju jedinice 1.KK VRS: matičnu Prnjavorsku laku pješadijsku brigadu, Motajički 1. bataljon u sastavu 27. motorizovane brigade, većim dijelom Udarni bataljon „Vukovi sa Vučijaka“ Prnjavor zatim 16. krajišku motorizovanu brigadu, 1. oklopnu brigadu, inžinjerijski puk i druge jedinice VRS. Biilo je to veliko mobilizacijsko naprezanje stanovništva u toku rata sa preko 10-25%  angažovanog radno sposobnog stanovništva u VRS, kao veliki procenat angažovanja ljudstva u istoriji ratovanja.

Pregled neraspoređenih vojnih obveznika u opštini Prnjavor 1991.godine

4977 neraspoređenih  vojno sposobnih građana opštine, što čini 37,97% ukupnog muškog radnog stanovništva opštine od 15 do 64 godine, radno sposobnog stanovništva, koji su mahom bili nosioci domaćinstva,  odnosno 14,39% učešća stanovništva opštine po popisu iz 1991. godine.

Pregled  stanja evidencije vojnih obveznika u opštini Prnjavor 1991.godine

Pregled vojnih obveznika

Pregled vojnih obveznika

Od 12.060 ukupno u evidenciji VO Prnjavor  vojno sposobnih građana opštine, što čini 71,21% ukupnog muškog radnog stanovništva opštine od 15 do 64 godine,  odnosno 2,63% učešća stanovništva opštine po popisu iz 1991. godine.

Poginulo 25 boraca: 7 iz 329.okbr-odTO,7 iz 327.mtbr, 6 TO Prnjavor i ostali iz jedinica JA na Zapadno-slavonskom ratištu.

Zgrada SO-e i ratnog predsjedništva

Poslije pet godina rata, krajem rata 31.12.1995. godine, prema procjeni opština broji 45.995 stanovnika , a broj vojnih obveznika iznosi 11.982 ili 26%. Ukupno rapoređenih sada je 5.978, a u Vojsku Republike Srpske je 4.382 pripadnika VRS, odnosno  53% od broja raspoređenih. Broj poginulih 361, a ranjenih 1.214, što čini 1.575 pripadnika koji su izbačeni iz stroja VRS, odnosno 35,94% u odnosu na broj raspoređenih u VRS ili 3,4% u odnosu na broj stanovnika.[2]

zgrada Štaba TO

U pripremi za odbranu Republike Srpske političko rukovodstvo države oslanjalo se na političke stranke sa svim svojim ljudskim potencijalom koji je u to vrijeme bio impozantan i sa ogromnim moralom, zatim na vojsku, odnosno ustanove i materijalna sredstva bivše JNA koja se pod pritiskom povukla iz BiH, zatim dolaze referendumi  sva tri naroda u BiH  i oružani sukobi Srba i Muslimana, a kasnije Hrvata i Muslimana.

Pregled ratnog puta dobrovoljačke jedinice „Vukova sa Vučijaka“ i jedinica teritorijalne odbrane Prnjavor – 307 dana

ratište Opstina brigada Dana  zapovjest KM %
Golubić Benkovac RJ Vukovi sa Vučijaka 38 obuka Benkovac 0,86%
Kozara K.Dubica RJ Vukovi sa Vučijaka 2 akcija K.Dubica 0,05%
Zapadno-Slavonsko ratište Okučani RJ Vukovi sa Vučijaka 6 napad Okučani 0,14%
Prnjavor Prnjavor TO opštine 155 mobilizacija Prnjavor 3,53%
Laminci Bos.Gradiška 2.partbrTO 3 marš Bos.Gradiška 0,07%
Zapadno-Slavonsko ratište Nova Gradiška 329.okbr JA-odredTO 79 odbrana Nova Gradiška 1,80%
Zapadno-Slavonsko ratište Nova Gradiška 329.okbr JA-„Vukovi“ 24 ispad Nova Gradiška 0,55%

[1] Podaci  iz Strateškog plana  razvoja opštine Prnjavor za period 2003-2010.godine „Službeni glasnik opštine Prnjavor“, broj 2/2003. strana 33-36.

[2] Podaci  iz pregleda stanja v/o za 31.12.1995. godine, Sekretarijat MO Banja Luka

Početak raspada SFRJ i građanskog rata

Državna kriza , raspad Jugoslavije, nastanak novih država, dolazak „plavih šljemova“, građanski rat u Bosni i Hercegovini

Da li se rat u Bosni i Hercegovini, odnosno u Jugoslaviji mogao izbjeći i svi problemi i politički konflikti mirno riješiti?. Čiji su bili interesi i kakvi ciljevi na ovim prostorima, da li međunarodne zajednice, odnosno Evrope, SAD, islamskih zemalja, unutrašnjih nacionalističkih snaga.[1]

Raspad SFRJ počinje kada jake separatističke snage u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji uz podršku međunarodne zajednice imaju cilj stvaranje samostalnih država od  bivših republika SFRJ, dok interes drugih naroda, prevashodno srpskog, nije riješen u tim republikama. JNA je imala ustavnu obavezu i dužnost da brani i štiti tadašnju zajedničku državu_SFRJ.

Pristrasnost međunarodne zajednice i stvaranje muslimansko-hrvatske koalicije u Bosni i Hercegovini, kao i islamski fundamentalizam uticali su na krizu i početak rata, jer se odustalo od ustavnih rješenja da se koncenzusom svih naroda u BiH donose odluke.  Štampa je pisala da postoje logori za obuku mudžahedina za borbu protiv HVO i VRS i da nisu došli u BiH samo da ratuju, nego da bosanske muslimane uče islamu.

Da je bilo više mudrosti među političkim strankama, rat se mogao izbjeći a kriza riješiti mirnim putem.

U prvoj ratnoj 1991. godini, kada dolazi do osnivanja nacionalnih stranaka sva tri naroda u BiH, kada počinje rat u Hrvatskoj gdje srpski narod uz pomoć JNA brani svoju slobodu i teritorije, počinje raspad SFRJ. U BiH muslimanski lideri stvaraju svoju vojsku kroz teritorijalnu odbranu, koja je bila sastavni dio oružanih snaga SFRJ. Počinju napadi na kasarne JNA, kasnije na kolone vojnika JA, napadi na srpske svatove u Sarajevu, masakr u Sijekovcu i kasnije zajedničke oružane akcije muslimansko-hrvatskih formacija.[2] U maju mjesecu 1992. godine formiran je Glavni štab VRS i stvorena Vojska Republike Srpske.

Spomen hram na Vučijaku Prnjavor

Na spomen pločama u Hramu uklesana su imena 427 poginulih i nestalih boraca VRS sa područja prnjavorske opštine. Crkva posvećena Svetom velikomučeniku knezu Lazaru.

Aktivnosti Predsjedništva SFRJ u funkciji Vrhovnog komandanta Oružanih snaga SFRJ

predsjedništvo sfrj

Slijede događaji i aktivnosti angažovanja JNA na legalnom i legitimnom sprovođenju naredbi Predsedništva SFRJ  o rasformiranju svih neregularnih oružanih snaga i o vraćanju oružja, ilegalno unetog u zemlju u  jedinicama JNA. Međutim, Slovenija i Hrvatska su odlučno izjavile da neće dozvoliti sprovođenje te naredbe na svojoj teritoriji.

Na Plitvicama, 31.3.1991. godine,  došlo je do oružanog sukoba pripadnika milicije SAO Krajine i specijalnog odreda MUP-a Hrvatske, Predsedništvo SFRJ je naredilo jedinicama JNA da podignu borbenu gotovost svojih odgovarajućih jedinica i da obezbede poštovanje prekida vatre. Jedinice JNA su trebale da obezbede mir i pravnu sigurnost građana i omoguće mirno rešenje krize. To je i bila ustavna obaveza JNA.

Prilikom demonstracija pred zgradom Komande vojno-pomorske oblasti u Splitu (6.5.1991.) protiv JNA, poginuo je jedan vojnik, a više njih je ranjeno.

Jedinice ZNG Hrvatske su kod s. Tenja napale JNA 7. jula, što je pored drugih manjih napada predstavljalo prekretnicu u ratu u Hrvatskoj u smislu da su direktni sukobi između JNA i Zbora Nacionalne Garde  postali učestali i time uveli jedinice JNA u „stavljanje“ na stranu srpskih snaga.

Predsjedništvo SFRJ iz 1991.

Predsedništvo donosi odluku 12. jula da prihvati Brionsku deklaracju i donosi naredbu o demobilizaciji svih oružanih snaga osim JNA i redovnog sastava milicije, da se na granicama SFRJ uspostavi stanje od pre 25. juna 1991, i da se deblokiraju kasarne i vojni objekti koji su, u međuvremenu, blokirani od pobunjenika. Zatim 18. jula doneta je odluka o povlačenju jedinica JNA iz Slovenije, a 29. jula jedinice su počele da napuštaju Sloveniju. Tada počinje eskaliranje otvorenog oružanog sukoba u Hrvatskoj.

Na zasedanju Sabora Hrvatske 1. avgusta predsjednik Tuđman je pozvao na nastavak „općeg rata“. Istog dana, u selu Dalj, došlo je do krvavog obračuna ZNG sa Srbima iz tog sela.

Predsjedništvo SFRJ

Organi SFRJ ulažu napore da se prekinu borbe i spor riješi mirnim putem, predstavnici otcljepljenih republika to na sastancima podržavaju, a praktično nastavljaju sa nasilnom secesijom.

Na dubrovačkom vojištu JNA je bila isprovocirana perfidnim aktima ZNG-a, Granatiranje (bombardovanje) Dubrovnika došlo je nakon što su jedinice ZNG dejstvovale iz starog dijela grada koji je kulturno-istorijski spomenik. JNA je odgovorila na te napade. JNA je optužena da je „grubo povrijedila pravila međunarodnog prava“.

Generalštab JNA i SSNO SFRJ

U izvršavanju naredbi Predsjedništva SFRJ, JNA je angažovala prioritetno oklopno-mehanizovane jedinice. Smatralo se da će u ratu na prostorima bivše Jugoslavije OMJ biti u stanju da samom svojom pojavom na bojištu spriječi krvave događaje.[3]

poslije burnih događaja u raspadu stare Jugoslavije i rješavanje kriše  u  Skupštini Jugoslavije prograšen je Ustav Savezne Republike Jugoslavije i usvojena Deklaracija, 27.4.1992. godine.

Komandant 1.KKVRS general Momir Talić u Krajiškom vojniku od 6.6.1996. str.7 kaže o početku rata.

gen.puk Momir Talić

Te noći, između 16. i 17. avgusta 1991. godine, kada smo u Gradišci, pod borbom, prelazili Savu, bio sam svjestan da idemo zaštititi srpski narod u zapadnoj Slavoniji kako mu se ne bi ponovio pokolј iz prošlog rata. Cijelu noć sam o tome razmišlјao, znao sam da je tadašnja JNA sposobna da izvrši to naređenje o tampon zoni, o razdvajanju snaga, ali uslijedile su loše, vrlo loše političke odluke. Mislim na ono kreni – stani, ona silna primirja. Još je Napoleon rekao „ako hoćeš da uništiš sopstvenu vojsku Onda samo kreni pa stani” . Ako to ponoviš nekoliko puta, to je katastrofa. Pa opet, Banjalučki korpus je izvršio naređenje. Zaštitili smo veći dio srpskog naroda u Zapadnoj Slavoniji. Druga je priča šta se to dogodilo u prolјeće 1995. godine, ali mi smo svoj posao te jeseni i zime 1991. i 1992. godine uradili.

okbr

Da je na vrijeme 12. korpus JNA, to je onaj  Novosadski korpus izvršio svoj zadata izbio u Daruvar, a Gardijska brigada u blizinu Nove Gradiške ne bi bilo tako dugog, tako krvavog rata. A baš takve naredbe su postojale. Izbjeglo bi se, ustvari bilo manje stradanje i srpskog i hrvatskog naroda. Ni jedna, pa ni ta zamisao vojnih komandi u doba nije do kraja sprovedena, jer je JNA, ponavlјam, ubijana, umrtvlјivana onim, kreni stani. Veliki uticaj na to imala je međunarodna zajednica, a oni ili nisu znali ili nusu  htjeli, ali je evidentno da nisu uvažava sve realne elemente, pogotovo istoriju ovdašnjih konflikata, su doprinijeli , rat trajao i dugo i da bude krvav. Vjerujem da će istorija, da će lјudi koji so bave naukom  pravilno složiti sve elemente koji doveli su doveli do raspada prethodne Jugoslavije. Ja kao savremenik ovih događanja u jedno sam siguran: Hrvati, veliki broj Hrvata želјeli rasturanje Jugoslavije, za to su se dugo godina  pripremali. Srbi su, najprostije kazano, mnogo čemu bili naivni. Vjerovali su iskreno u bratstvo i jedinstvo i to nije moglo u svim tim istorijskim okolnostima da se ne plati.

zgrada Štaba TO

18.8.1991. godine vojnoteritorijalni organ Ministarstva odbrane Prnjavor, po naredbi komande 329.okbr JNA Banja Luka izvršio je prvo pozivanje 20 rezervista vesa vozači oklopnih vozila.

Učešću 16.kmtb od  6.6.1996. str.18-25, ratni put Prve oklopne brigade VRS UDARNE PESNICE 6.6.1996. str.26-30, 43.mtbr JAČI OD SUDBINE  6.6.1996. str.31-37; jedinice JNA koje su prve prešle r.Savu u odbranu i zaštitu srpskog naroda u Zapanu Slavoniju 1991. godine

1992. predsudna godina rješavanja jugoslovenske krize

U Januaru, 2.1.1992. godine, uz prisustvo ličnog izaslanika generalnog sekretara UN, potpisan je u sarajevu,  Dogovor o primjeni, nazvan 15. primirje, čiji je cilj  trajni prekid vatre, kao posljedni preduslov za dolazak „plavih šljemova“, kao i mogućnost ostvarivanje mirovne misije UN u jugoslaviji.

Savezna skupština SFRJ

Slijedi Konvencija o Jugoslaviji, potpisana od 159 stranaka, saveza i udruženja iz svih dijeloiva Jugoslavije, sem Slovenije, u Skupštini SFRJ.

General armije  Veljko Kadijević, savezni sekretar za narodnu odbranu, podnosi ostavku zbog „pogoršanog zdravstvenog stanja“

Na beografski aerodrom Surčin sletela je prva grupa oficira za vezu UN.,

U Srbiju poičetak dolaska izbeglica iz Hrvatske i Slovenije, oko 25.000. Početak antiarmijske kampanje u makedoniji , što je rezultiralo da 21. februara postignut dogovor o izmještanju jedinica JNA iz Makedonije.

Skupština Jugoslavije ocjenila je da kontinuitet Jugoslavije ne može biti doveden u pitanje, te da će razgraničenje sa sekcesinističkim republikama biti najbroblematičnije.

Donijeta je odluka o pripremi zakonskog akta o ostvarivanju prava naroda na samoopredeljenje i o rekonstrukciji Jugoslavije

Prvih dana maja 1992. godine saopšena je odluka Štaba Vrhovne komande o svođenju Vojske Jugoslavije na teritoriju i građane novostvorene državne zajednice. Povratak jedinica iz Bosne i Hercegovine u roku od 15 dana. Vidi narodnaarmija12

Već 3.5.1992. godine izvršen je mučki napad muslimanskih snaga na kolonu pripadnika JNA u Sarajevu. Pobijeno je 42 vojnika i oficira JNA. Sijedi drugi mučki napad na kolonu pripadnika JNA u Tuzli , 15.5.1992. godine od strane muslimansko hrvatskih snaga. novosti 4.maj 2021

Propusti JNA u procesu raspada Jugoslavije i tokom rata

  • Ključni promašaji su koncepcijiski. Najprije, to je glolifikacija apstraktnog sistema ONOiDSZ, uz praktičnu sistemsku promociju nacionalnih vojski. JNA je nužna ,po toj koncepciji u svom okrivlju obučavala i naoružavala nacionalnu oružanu silu koja se kasnije i okrenila protiv nje.  Ima mnogo grešaka u političkoj strategiji upotrebe JNA, kao i vojničkog diletantizma u rukovođenju i komandovanju jedinicama. Operacija u Sloveniji je tipičan primjer takvog amaterizma, i to je, po mom ubeđenju, bio ključni moment koji je odredio dalju sudbiju jugoslavije. (Interviju greneral-pukovnika  Života Panića, načelnika GŠVJ, „Borbi“, Vojska, 31.12.1992. str.4-5)
  • Odluka SIV-a , posebno u dijelu koji se odnosi na angažovanje JNA, bila pogrešna, jer angažovanje vojske nije bilo u skladu sa zadatkom koji je trebalo da izvrši te da predhodno nisu preduzete sve druge mjere za sprečavanje secesije Slovenije, pre svega ekonomske. (Nikola Čubra, Vojska i razbijanje Jugoslavije, Beograd 1997. godine, str. 129)

Rat u Bosni i Hercegovini počinje 3.3.1992. godine kada je područje opštine Brod bilo izloženo otvorenoj agresiji iz Hrvatske.

Tog dana je iz Slavonskog Broda preko mosta u Brod[4] prešao veliki broj dobro naoružanih hrvatskih vojnika sa teškim naoružanjem. Napad na srpsko stanovništvo počeo je na glavnom putu Brod-Derventa, odnosno u Stadionskoj ulici, kada su hrvatsko-muslimanske vojne snage zajedno sa 108. Brigadom Zbora narodne garde zauzele centar grada.

Opština je preživjela teške trenutke tokom pokušaja zauzimanja njenih pojedinih područja, posebno Brodskog polja, koje  je pretežno bilo naseljeno srpskim stanovništvom. Stanovnici ove mjesne zajednice su pružili otpor. Uslijedila su strašna razaranja, ubistva građana. Brod je jedna od najstradalnijih opština u Republici Srpskoj, među prvim stradalim i da su sve kuće u Brodu bile porušene, da je poginuo veliki broj ljudi i da su svi preživjeli srpski stanovnici u maju bili protjerani sa prostora opštine.

Prema izjavama i dokumentima kojima raspolaže Boračka organizacija Brod, 3. marta 1992. godine u tadašnjem Bosanskom Brodu je održan sastanak predstavnika tri naroda, odnosno političkih vođa stranaka koje su imale odbornike u lokalnoj skupštini s ciljem smirivanja tenzija izazvanih sprovođenjem jednostranog referenduma, a rješenje je predložio tadašnji predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Mihajlo Srijemac.
Po povratku kući, u 16.40 časova sa područja brodskog naselja Mahala, Srijemca su iz vatrenog oružja ranili pripadnici hrvatsko-muslimanske koalicije, potpomognute snagama HOS-a iz Slavonskog Broda.

Preživjeli svjedoci tog vremena opisuju da je nastavljeno zastrašivanje lokalnog srpskog stanovništva fizičkim maltretiranjem, pljačkama i odvođenjem u logore.

Napad na Brod 3. marta bio je samo uvod za najsvirepije zločine koji su se tog mjeseca dogodili na području ove opštine.

Članovi porodica Martić i Dujanić ubijeni su 25. marta 1992. godine u Brodu, a već sutradan dogodio se pokolj u Sijekovcu.

Pripadnici regularne Hrvatske vojske, zajedno sa paravojnim hrvatsko-muslimanskim jedinicama iz BiH i Hrvatske, 26. marta 1992. godine u Sijekovcu ubili su devet srpskih civila, a narednih dana ubijeno je još 37 Srba iz ovog prigradskog naselja.
Najmlađa žrtva imala je 17, a najstarija 72 godine.
Tokom 1992. godine u Sijekovcu je ubijeno 46 srpskih civila, navodi se u dokumentima Boračke organizacije Brod.

Okupacija hrvatskih snaga prekinuta je 7. oktobra 1992. godine kada je general Slavko Lisica osmišljenom vojnom akcijom oslobodio područje opštine Brod. (sajt Glas Srpske 3.3.2020.)

Agresije Hrvatske vojske na Brod, obilježena 21 godina 

3.3.2013.

Služenjem parastosa i polaganjem vijenaca i cvijeća, te paljenjem svijeća za srpske žrtve, danas će u Brodu biti obilježena 21 godina od agresije hrvatske vojske na ovu opštinu.Obilježavanje će biti održano ispred spomen-obilježja kod Osnovne škole „Sveti Sava“ u Brodskom Polju. Iz opštinske Boračke organizacije podsjećaju da je 3. mart datum koji je u istoriji Broda upisan kao dan kada su Srbi sa područja tadašnje opštine Bosanski Brod 1992. godine bili izloženi otvorenoj agresiji regularne vojske Republike Hrvatske, potpomognute paravojnim oružanim formacijama Hrvata i muslimana iz Broda. Ovim činom počeo je rat u BiH, ističu u Boračkoj organizaciji. Trećeg marta 1992. godine regularne jedinice Vojske Hrvatske prešle su otvoreni most između Slavonskog Broda i tada Bosanskog Broda i počinila brojne zločine nad srpskim stanovništvom za koje još niko nije odgovarao. Sa više od dvije hiljade dobro naoružanih hrvatskih vojnika preko mosta je prevezen veliki broj pješadijskog naoružanja, uključujući i topove. Dan prije otvaranja mosta, koji je omogućio prelazak oružanim snagama iz Hrvatske na teritoriju BiH, na njemu su se sastale delegacije iz Hrvatske i BiH, koje su predvodili predsjednik SO Slavonski Brod Jozo Meter i ministar unutrašnjih poslova BiH Alija Delimustafić. Tom prilikom, slaveći formiranje hrvatsko-muslimanskog bloka, javno su vezivali hrvatsku i muslimansku zastavu. Hrvatska je otvaranje mosta uslovila povlačenjem snaga JNA 25 kilometara od granice, čime je srpski narod u Brodu i okolini ostao nezaštićen. Hrvatska vojska je odmah po ulasku u Brod počinila brojne zločine. Žrtve agresije hrvatskih oružanih snaga bile su ujedno prve žrtve rata u BiH. U noći 3. marta 1992. godine dok se kući vraćao sa sastanka multinacionalnog Kriznog štaba ranjen je tadašnji predsjednik Izvršnog odbora Skupštine opštine Brod Mihajlo Sremac. „Pucano je iz blizine. To se desilo nakon što je ispred moga vozila prošla kolona automobila u kojima su se nalazili predstavnici republičkih institucija koji su prisustvovali sastanku u Brodu. U jednom od tih vozila nalazio se i Ejup Ganić, tadašnji potpredsjednik Predsjedništva BiH koji je na ovom sastanku predstavljao delegaciju SDA“, rekao je Sremac Srni. Od tog dana u Brodu više nije djelovala legalno izabrana vlast, već je vlast preuzela koalicija HDZ–SDA. Na mostu na Savi koji spaja dva Broda i koji je do tada nosio ime „Most bratstva i jedinstva“ bila je istaknuta tabla sa natpisom „Srbima i psima – zabranjem prelaz“. U samom gradu počela je hajka na Srbe. NJima je zabranjen izlazak iz kuća i stanova. Napadi su bili svakodnevni. Grad Brod postaje pakao za Srbe. Prijetnje premlaćivanjem bile su svakodnevne. Zabilježene su i prve žrtve koje je organizovala sama vlast. Grupa hrvatskih bojovnika, koje je predvodio Alija Halibašić, 25. marta ujutro oko 5.00 časova upadaju u kuću Andrije Martića i ubijaju njega, njegovog sina Momira i komšinicu Dušanku Dujanić koja se tu zatekla. Bio je to uvod u masovni zločin koji će se dan kasnije desiti u prigradskom naselju Sijekovac gdje je u jednom danu ubijeno dvadeset Srba od kojih je najmlađa žrtva bio sedamnaestogodišnji Dragan Milošević a najstarija Jovo Zečević koji je imao 72 godine. Narednih dana ubijeno je još četrdeset civila. NJihova tijela su danima „vožena“ u hladnjači da bi kasnije bila bačena u rijeku Savu. Veliki broj Srba završio je u hrvatsko-muslimanskim logorima, kojih je u Brodu bilo deset. Bilo je zatočeno oko dvije hiljade, uglavnom civila, srpske nacionalnosti. Logoraši su svakodnevno bili izloženi zlostavljanu, mučenju i ubijanju. „Mi žene, odvođene smo na prvu borbenu liniju i tu su nas silovali. Hrvatski vojnici izlazili su iz rovova jedan po jedan i iživljavali se nad nama. Moje sapatnice i ja smo od silovanja gubile svijest. Posebno mi je u sjećanju ostala golgota jedne mlade žene koju su živu pekli na ringli. Poslije su je silovali pa ubili“ – ispričala je svojevremeno Bošnjakinja iz Bosanskog Kobaša Hazba Nuhić, koja je zbog navodne saradnje sa Srbima dovedena u logor Polet u Brodu. Zbog zločina koje su pripadnici regularnih oružanih snaga iz Hrvatske počinili na teritoriji Broda, Opštinsko udruženje za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila, zajedno sa Udruženjem logoraša iz ovog grada, još 2002 .godine podnijelo je Haškom sudu prijavu protiv osumnjičenih za ratne zločine počinjene nad Srbima na području opštine Brod. Osim dokumentacije o zločinu u Sijekovcu, Haškom tužilaštvu je dostavljena i dokumentacija o likvidaciji 226 Srba u brodskoj opštini dok su njom gospodarile hrvatske i bošnjačke snage. Kasnije je ovaj predmet ustupljen Tužilaštvu BiH za ratne zločine, ali ni do današnjeg dana ovaj zločin nije procesuiran.U Brodu su uvjereni da u Sudu BiH jednostavno bježe od ovog predmeta zbog pitanja koja bi se pred sudom otvorila. „Zna se da su trupe tada međunarodno priznate države Republike Hrvatske ušle u Brod 3.marta 1992.godine. Zna se da su učestvovale u svim zločinima na području brodske opštine. Otvaranjem ovog slučaja potpuno bi se razobličila uloga Hrvatske u paljenju ratnog požara u BiH. A to je ono što,izgleda, međunarodnim krugovima nikako ne odgovara. To ne odgovara ni Hrvatskoj, ni bošnjačkom rukovodstvu u Sarajevu. NJima su Srbi krivi za sve, jer su svjetski moćnici unaprijed odlučili da srpski narod optuže za sve loše što se dogodilo u prethodnoj Jugoslaviji. Na nama je da dokažemo suprotno“, kaže predsjednik Udruženja za traženje zarobljenih boraca i nestalih civila iz Brod Marko Grabovac. On upozorava da Sud i Tužilaštvo BiH, izjavama da se „radi na predmetu Brod“, stalno obmanjuje srpske žrtve. „Pa prošlo je više od 20 godina od zločina, a još niko nije procesuiran?! Šta je još potrebno pa da zločinci nad srpskim civilima u Brodu budu privedeni pravdi“, pita Grabovac.

[1] Jugoslavija, rat koji se mogao izbjeći, film koji daje odgovor. Strani dokumentarni film, prikazan na televiziji K3 Prnjavor, decembra 2003. godine

[2] 28. marta zauzima se Derventa, a 31.maja grad Modriča, čime je jedini preostali putni pravac: Prnjavor-Stanari-Rudanka-Modriča-Šamac presječen.

[3] Kapetan I klase Dragan Vuković: Za savremenije organizovanje OMJ, „Novi glasnik“  broj 5-6, septembar-decembar 1994. godine,  str .41.Posljedni načelnik GŠVRS, 2005. godine

[4] O prelasku hrvatske vojske preko mosta u Brod postoje sačuvani video-snimci, koji su uvršteni u dokumentarni film „Od stradanja do slobode Broda“.

List boraca Republike Srpske

Srpski borac u broju maj-juni 2002.str.23-34  i maj-juni 2002.str.35-46, povodom deset godina od raspada SFR Jugoslavije, objavio je članak KAKO JE POČEO RAT U BIH, autora Radovana Jovića