Organizovano tradicionalno okupljanje pripadnika 1.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske brigade, komandant Brane Tubak i zamjenik Siniša Modić, 27.12.2025. godine u 17.00 časova u Društvenom domu Donji Galjipovci, Prnjavor kod Spomenika.











Organizovano tradicionalno okupljanje pripadnika 1.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske brigade, komandant Brane Tubak i zamjenik Siniša Modić, 27.12.2025. godine u 17.00 časova u Društvenom domu Donji Galjipovci, Prnjavor kod Spomenika.











izilazio samo ratne 1995. godine u pet brojeva:






1.Prnjavorska laka pješadijska brigada do svog formiranja imala je bogat i dug ratni put. Sve ove godine rata izrastala je u znaku uspjeha i u jedan monolitni bedem koji čvrsto stoji na temelјima Republike Srpske.
Ratni put brigade smo ukratko objavlјivali u sedam izdatih biltena.Zbog dugog puta ratovanja i bogatih sadržaja o životu Brigade osjetila se potreba za izdavanjem lista.
‘Glas borca” ima za cilј da govori o svakom uspjehu, svakom borcu u svakoj jedinici Brigade. List treba kao sedmi batalјon da koristi ”Municiju istine“ U ovom batalјonu moramo svi da sa svojim prilozima širimo put istine Brigade.
Mnogi će pomisliti, negdje šaputati kako je ovo uredničko slovo moglo biti drugačije, bolјe, snažnije, pa vas u to ime pozivam na stvaralaštvo, kako bi slјedeći broj mogao biti puniji i kvalitetniji.
“Glas borca“ će postojati i preko njega će se čuti istina i uvjereni smo da će čuvati uspomene na istorijski put 1. prnjavorske lake pješadijske brigade.
Zahvalјujem se borcima, ostalim saradnicima i sponzorima koji su omogućili izlaženje našeg lista u novom ruhu.

Komandant brigade, RATNI PUT 1. PRNјAVORSKE LAKE PJEŠADIJSKE BRIGADE
NI KORAK NAZAD
Brigada zabilјežila uspjehe na dvadesetak ratišta u Republici Srpskoj • Od Benkovca do Ozrena • Visoko odlikovanje “Medalјa Petra Mrkonjića“ • I dalјe do Slobode
Komandant korpusa general Momir Talić.RAME UZ RAME, ŠESNAESTA I PRNјAVORSKA














Послије успјешно завршених борби око одбране Новог Града, бригада је извучена у рејон с. Омарска, Приједор на мобилизацијско сређивање и у резерву ОГ-1, односно 1. дивизије ВРС 1.КК ВРС.
По наређењу бригада 8.11.1995. године преузима зону одговорности од 16.кмтбр 1.КК у ОГ-9. Добој , поново Теслићко ратиште.

Bilo okupljanje 16.10.2022.
13.10.1991.godine. Obilježavanje značajnog datuma za grad Prnjavor i njegovanje tradicije, čivanje uspomene na ovaj dan i Otadžninski rat 1991- 1995. godine, poginule borce i pripadnike 1.pješadijskog bataljona /odreda 1.prnjavorske lake pješadijske brigade 1.KK VRS / 1.teritorijalnog odreda Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor








Komanda jedinice 1.lpbr Prnjavor u saradnji sa komandom 1.KK VRS u čijem je sastavu, neprekidno je prate stanje popune jedinice, vrše analizu i po potrebi preduzimaju potrebne mjere pobiljšanja, naročito dobrovoljnog popunjavanja boraca, i o tome redovno dostavlja izvještaj komandi korpusa.
Popuna u VRS vršila se na osnovu opšte vojne obaveze sa profesionalnim vojnim licima, licima u rezervnom sastavu, vojnicima na služenju vojnog roka i dobrovljcima. I u zadnjim godinama rata predstavljala je veliki problem, jer nije bilo dovoljnih vojnih obveznika za popunu jedinica VRS zbog gubitaka.
Prema formaciji precizno je određen formacijski sastav štabova i jedinica VRS. Njome se, prema ulozi i zadacima, utvrđuje broj mjesta za popunu, potreban profil kadrova prema stručnoj spremi i VES, njihov međusobni odnos i grupisanje po nižim organizacijskim jedinicama i određuje vrsta , količina i raspored ličnog i zajednićčkog naoružanja i vojne opreme.[1]
Naredbom komandanta 1.Krajiškog korusa VRS od 20.5.1992. godine formirana je 1.prnjavorska laka pješadijska brigada. Brigada je bila u formacijskom sastavu 1. KK VRS.[2]
Brigada je bila trojne formacije, bataljonskog sastava sa tri pješadijska bataljona, kasnije i 4.lpb, jedinicama za podršku i prištabskim jedinicama. Jedinica za artiljerijsku podršku je bila minobacačka četa 120mm i mješovita baterija LRL128. Pod prištabskim jedinicama podrazumjevaju se vod vojne policije, izviđački vod, pionirski vod, vod veze i komanda stana. Logističku podršku brigade izvršavala je pozadinska četa.

Formacija brigade broj 111.978 iznosila je 1.711 pripadnika, a po planu popune 1.lpbr iz 1992. godine, formacija je bila: oficira 89, podoficira 134, vojnika 1272. Ukupno vojnih obveznika 1.499 pripadnika; motornih vozila 46. Prosječna starost boraca 33 godine života.
Raspoređeno u ratne jedinice brigade 4.800 boraca ili 279%, dva puta više od formacije.
Brojčana popunjenost ratnih jedinica brigade tokom rata najveće je bilo prilikom organizacijko-formacijske reorganizacije od TO u 1.lpbr u maju i junu 1992. godine, iznosilo je 2.577 mobilisanih i preraspoređenih prvih boraca. Krajem 1993. godine mobilisano je još 387 boraca, a 1994. godine 414 borca, zatim 1995. godine 333 boraca od vojnih obeznika raspoređenih na radnu obavezu i prekomandom iz 4.lpb, jer su gubici brigade bili najteži i trebalo je popuniti jedinice. U 1996. godini mobilisano je samo 5 boraca.[1] Ukupna raspoređenost u jedinicama brigade preko 4.800 pripadnika
1lpbr_godine
| godina | Ukupno | % | 3 | 4 | 5 | ispod | %formacije |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1992. | 2.785 | 57,66% | 2435 | 272 | 78 | 2785 | 162,20% |
| 1993. | 583 | 12,07% | 538 | 33 | 12 | 583 | 33,95% |
| 1994. | 682 | 14,12% | 646 | 29 | 7 | 682 | 39,72% |
| 1995. | 769 | 15,92% | 721 | 34 | 14 | 769 | 44,79% |
| 1996. | 11 | 0,23% | 11 | 11 | 0,64% | ||
| ukupno | 4.830 | 100% | 4.351 | 368 | 111 | 281,30% |
U odnosu na mjesec i godinu raspoređenih boraca u jedinice brigade stanje je:
| mjesec | Ukupno | % | 1992. | 1993. | 1994. | 1995. | 1996. |
|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 01 | 112 | 2,32% | 41 | 21 | 41 | 9 | |
| 02 | 395 | 8,18% | 28 | 322 | 44 | 1 | |
| 03 | 152 | 3,15% | 95 | 32 | 24 | 1 | |
| 04 | 80 | 1,66% | 28 | 25 | 27 | ||
| 05 | 1242 | 25,71% | 1120 | 47 | 34 | 41 | |
| 06 | 982 | 20,33% | 850 | 43 | 25 | 64 | |
| 07 | 354 | 7,33% | 170 | 97 | 22 | 65 | |
| 08 | 555 | 11,49% | 410 | 55 | 50 | 40 | |
| 09 | 146 | 3,02% | 63 | 24 | 17 | 42 | |
| 10 | 234 | 4,84% | 102 | 81 | 15 | 36 | |
| 11 | 426 | 8,82% | 49 | 22 | 59 | 296 | |
| 12 | 152 | 3,15% | 21 | 22 | 60 | 49 | |
| ukupno | 4.830 | 100% | 2.785 | 583 | 682 | 769 | 11 |
Najveća popuna kod raspoređenih pripadnika u jedinice brigade bila je u maju 1992. godine u vrijeme gašenja JNA i njene preformacije u jedinice VRS.
Nastavite sa čitanjem

29.4.2022.


str. 149
Operacija Trećeg kurpusa, odnosno 35. divizije pod tajnim nazivom„Proljeće-95“, sa ciljem osvajanja grede Podsjelova („kapija Ozrena“) i odsijecanja Vozuće, među inostranim mudžahedinima šifrovanog naziva «Fethul-mubin» – «jasna pobjeda» počela je u zoru 27. 5.1995. godine, na Spasovdan, i trajala do 30. maja. U njoj je učešće uzelo 1. 500 muslimanskih vojnika. [1]
Operaciji je prethodilo višemjesečno izviđanje i snimanje srpskih položaja i minskih polja, te fiktivni napad u rejonu Medića izveden sedmicu ranije.
22.6.20925


https://www.rtrs.tv/av/pusti.php?id=130370




Major, komandant Rejonskog štaba Teritorijalne odbrane Šibovska, opštine Prnjavor i komandant 2.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lake pješadijske brigade 1.KVRS. U borbama za proboj Koridora, teže ranjen na Ceru Mišinci 17.6.1992. godine. Preminuo u bolnici Banja Luci od posljedica saobraćajnog udesa u Naseobina Lišnja, grad Prnjavor. Sahranjen je u gradskom groblju Prnjavor.

Odlikovan medaljom majora Milana Tepića, na Vidovdan 1994. godine.

Komandanti VRS

Ozren je planina u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Geografska cjelina Ozrena je administrativno i teritorijalno podijeljena u okvirima opština: Doboj, Gračanica, Lukavac, Banovići, Zavidovići i Maglaj. Najviši vrh se zove Velika Ostravica i ima nadmorsku visinu od 918 metara. To je ujedno i jedini vrh čija visina prelazi 900 metara. Ostali značajni ozrenski vrhovi su: Krstata Ploča 893 m.n.v., Kraljica 883 m.n.v., Bojište 848 m.n.v. itd.
Zbog jakog napada muslimanskih snaga u rejonu s.Svinjašnica, na južnim padinama planine Podcijelovo, Ozren, koji su uspjele da probiju dio linije odbrane u zoni odgovornosti 1.laktaške lpbr. Komanda 1.KK VRS 17.6.1995. naređenje 1.prnjavorskoj brigadi da odmah uputi jedan vod „Vukova sa Vučijaka“ u rejon Svinjašnjice sa ciljem sprečavanje daljeg proboja neprijatelja i učvršćivanje linije odbrane. Zatim, u toku dana, što hitnije, pripremiti 2. pješadijski bataljon za marš sa svim potrebnim sredstvima i krenuti u rejon s.Svinjašnice i stupi u b/d i preuzme liniju odbrane prema naređenju komande 1.laktaške lpbr
Dok organizujemo pokret jedinice brigade na Ozren 18.6.1994. godine, na Ozrenu naši borci vode žestoke borbe.

U rejonu kote 706 – Podsijelovo – muslimani žestoko napadaju, napadnuta je Đurina policija, devet izvanrednih momaka je poginulo, u pomoć im pristižu „Vukovi sa Vučijaka“ na čelu s komandirom Sančanin Bogoljubom i u toj borbi imamo trojicu lakše ranjenih boraca: Jerinić Neđu, Jovanović Zorana i Aleksić Slobodana.
Na Ozrenu je brigada, izuzev 3. pješadijskog bataljona koji je još uvijek drži položaje na desnoj obali r. Bosne, u s.Jabučić Polje, Dobojsko ratište, jer te položaje 1.vučijačka lp brigada nije mogla preuzeti zbog nedostatka ljudstva.
Komanda brigade u s.Gornjoj Brijesnici, Ozren, je pod otvorenim nebom, nemamo se gdje smjestiti, uslovi za rad su gotovo nemogući. Ubrzano radimo na uspostavljanju linije odbrane, urađen je je dobar dio rovova, a pridodat nam vod inženjerije inžb 1.KK sa komandirom st.vodnikom Radić Stanojem vrši zaprečavanje prednjeg kraja odbrane.
Naređenje je da se vrate izgubljeni položaji od prije nekoliko dana. Pojačanja stižu. Pridodati su nam Mandini borci sa Majevice iz Ugljevika.
Nastavite sa čitanjem
U Banjaluci je obilježeno godišnjica od formiranja Druge oklopne brigada Vojske Republike Srpske (10.6.1992.) koja je dala nemjerljiv doprinos u očuvanju Republike, njenog stanovništva i teritorije.
Brigada je u svom sastavu imala 106 boraca raspoređenih sa područja grada Prnjavora: jedan borac je poginuo i 14 boraca su ranjeni ( 12 sa statusom RVI, jedan borac bez statusa RVI i jedan borac RVI se odselio u Banja Luku).
1.lpbr Prnjavor sadejstvovala je sa 2.okbr u borbama na Brodskom ratištu, kada je omogućila uvođenje tenkova 2.okbr preko Odobnog kanala u rejonu Zborišta., i dalje za oslobođenje Broda
U borbama na Obodnom kanalu 1.lpbr od dodjeljenih tenkova T55 formirala svoj tenkovski vod sa posadom iz sastava brigade
I na Ozrrenskom ratištu 1.lpbr Prnjavor pridodat je i jedan vod tenkova T55 iz sastava 2.okbr.

Brigada je osnovana 10. juna 1992. od ljudstva i borbene tehnike Školskog centra OMJ JNA „Petar Drapšin“, Banja Luka Prvi komandant, ujedno zadužen i za formiranje brigade, bio je tadašnji pukovnik, Slavko Lisica Sedište brigade bilo je na Manjači i u banjalučkoj kasarni Vrbas. Imala je oko 2.000 pripadnika. Popunjavana je vojnim obveznicima sa prostora oko 40 opština.
U formaciji je imala: komandu, komandu stana, četu veze, izviđačku četu, vod vojne policije, dva oklopna bataljona, mješoviti artiljerijski divizion, laki samohodni artiljerijsko-raketni divizion PVO, inženjerijski bataljon i pozadinski bataljon.

Tokom operacije Koridor, 2. oklopna brigada nalazila se u sastavu Taktičke grupe 3. Krajem 1992. brigada je razmeštena u širi rejon Doboja i brčanskog koridora, gde je i provela najveći deo rata.

U decembru 1993, elementi brigade učestvuju u neuspelom pokušaju zatvaranja tešanjskog džepa u sklopu operacije Drina 93.[ U jeku operacije „Uragan“ ARBiH, krajem septembra 1995, elementi 2. oklopne brigade na čelu sa komandantom Mikom Škorićem uspevaju da u odsudnom trenutku zaustave neprijateljevu ofanzivu, time sprečivši pad Doboja.

Brigada je odmah po slamanju ofanzive ARBiH na Doboj poslata na Manjaču, gde je zajedno sa 16. krajiškom motorizovanom brigadom dobila zadatak da zaustavi dalji prodor HV dolinom Vrbasa. Kako je u međuvremenu otpočeo Dejtonski mirovni proces, brigada je krajem novembra 1995. dočekala kraj rata na Manjači.
Brigada je tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata izgubila 99 boraca, a 345 ih je ranjeno
Brigadom su komandovali: pukovnik Slavko Lisica (od juna do novembra 1992), pukovnik Borislav Kojić (od novembra 1992. do aprila 1993), potpukovnik Miko Škorić (od aprila 1993. do septembra 1994) i potpukovnik Dragomir Keserović (1995-1996). Po završetku rata brigada je ušla u sastav 3. korpusa VRS kao 302. oklopna brigada, koja je nastavila tradicije 2. oklopne brigade, sve do integrisanja VRS u Oružane snage BiH. Spomen-soba brigade nalazi se u kampusu Univerziteta u Banjoj Luci (bivša kasarna „Vrbas“) . Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića.
Komandant 1.okb bio je i K1K Stamenko Novaković.