Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.
Šema br.9
Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb) i 2.tč trebalo je da na selskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku.
Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.
Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer. Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.
27.mtbr 1.KK VRS
27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.
27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice, kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak.
Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.
Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)
Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.
Borbe Osinjske brigade
1.osinjska laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.
Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.
1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.
1.osinjska lpbr 1992.
Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]
Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa
Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je oko 1.500 boraca, od preformacije (19.5.1992.) formiranjem 1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.
Mobilisano 849, još popunjeno sa 136 sa ukupnom popunom od 985 boraca. Rapoređeno u osnovne jedinice bataljon bez dupliranja 1500 boraca. Prošlo kroz jedinice bataljona preko 2030 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.
Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.
Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete sa četama za podršku, komandom , vodom pvo, prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju) i pozadinski vod.
1.mtb-2.pč
Brojno stanje 1.mtb
Popuna
svega
%
3
4
5
mobilizacija
849
56,33%
745
79
25
dopopuna
136
9,01%
122
11
3
rapoređeni
523
34,66%
453
52
18
ukupno
1.508
100%
1.320
142
46
Vojnika (3) bilo raspoređeno 1.321 ili 87%, podoficira (4) bilo 142 ili 0% i oficira (5) 46 ili 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 100%
Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb
Godina
svega
%
3
4
5
1992
809
53,65%
697
87
25
1993
368
24,40%
320
36
12
1994
185
12,27%
167
12
6
1995
141
9,35%
132
6
3
1996
5
0,33%
4
1
Ukupno
1508
100,00%
1320
142
46
Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 54% i 1993. godine 24% [1]
Nakon uspješno okončane borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon 1.lpbr Prnjavor se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić, gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.
Komandant TG-1 odlučuje da ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.
Odžak, plan dejstava
Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа
Šema br.8 2.pb1.lpbr Prnjavor
polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК.
Duge njiveBANjALUKA – Teške borbe vođene su širom fronta. Brigade su brojale mrtve i ranjene, ali koridor prema Srbiji je morao biti probijen i to do Vidovdana, makar bio i kozja staza kako je glasilo naređenje koje je izdao general Momir Talić kada je odlučeno da se krene u pohod jer drugog izlaza nije bilo.
Petak 26. jun. Sve jedinice od ranog jutra su bile, stoji u ratnim zapisima komande, izložene snažnim dejstvima neprijateljske artiljerije iz rejona Gradačac, Modriča, Jakeš, Debela Lipa, Odžak i Plehan. Ali za taj dan je bio cilj da se dvije srpske vojske, koje su išle u susret jedna drugoj, spoje i to “čelom u čelo”. Veza je u početku postojala, ali je kasnije prekinuta. Pola dana, sa dva kraja kukurizišta, gledali su se Krajišnici i Posavci, odmjeravali, ispitivali. Bilo je i prepucavanja, da bi se u jednom momentu i začulo “ne pucajte braćo, mi smo Srbi”…….(Glas Srpske)
17.6.1992. oslobođen Cer (Mišinci) na Derventskom ratištu
U nedjelju 22.6.2025. godine Udruženje „Vukovi sa Vučijaka“ obilježavaju 34 godine od formiranja Prve srpske doborovoljačke jedinice i Prvog udarnog bataljona 1.KK VRS „Vukova sa Vučijaka“, u sastavu 327.mtbr JNA Derventa. Okupljanje jedinice biće na Vučijaku, Kremna kod Prnjavora, kod ratnog štaba i sadašnje Spomen sobe „Vukova sa Vučijaka“.
Pored parastosa i pomena poginulim i umrlim pripadnicima jedinice, biće tradicionalno postojavanje ispred štaba, kao i ručak za borce, zvanice i goste.
Prva dobrovoljačka ratna jedinica „Vukovi sa Vučijaka“, Vučijak, Prnjavor, kasnije udarni bataljon formiran u početku ratnog vihora i izrasla kao elitna jedinica VRS u najžešćim borbenim dejstvima sa neprijateljem u oslobađanju Zapadne Slavonije, proboju Koridora, oslobođenju Dervente i Broda, Кašića, Ključa, bitke na Ozrenu i odbrani Novog Grada.
„Vukovi“ demobilizacija
Formirana je 28.6.1992. godine po naređenju generala Momira Talića, komandanta Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske od dobrovoljaca i boraca teritorijalne odbrane popunjenih rezervnim sastavom sa prostora Prnjavora i drugih opština. U svom sastavu jedinica je imala do tri pješadijske čete, jedinicu podrške, pozadinsko odjeljenje i komandu.
Bataljonom, kasnije odredom od formiranja do kraja rata komandovao je poručnik Veljko Milanković i potporučnik Miro Šikarac. Prema raspoloživim podacima bojno stanje u VRS bilo oko 650 raspoređenih boraca: u 1.lpbr Prnjavor, 27.mtb r 1.KK i 1.bvp 1.KK, kao i 6 pripadnika u SJB Prnjavor. U sastavu JNA i TO bilo raspoređeno 246 pripadnika, a prošlo kroz jedinicu 511 boraca. Prošlo kroz ratne jedinice VRS preko 1100 pripadnika Vukova.
Učestvovala je u borbama na 22 opštine- ratišta i imala gubitke 0d 270 pripadnika na svim ratištima
Prema podacima iz ove jedinice kroz bataljon je prošlo preko 1000 boraca VRS , od kojih je 47 poginulo, a 180 ranjeno. .
Jedinica je odlikovana ordenom Miloša Obilića 1993. godine i 2018. godine Ordenom Karađorđeve zvijezde Republike Srpske prvog reda.
Brojno stanje pri formiranje na samom početku rata bilo je 65 oficira, od toga 15 aktivni i 50 rezervni, podoficira 91, od toga aktivni 8 i rezervni 83, vojnika 2.193, regruta (mlada vojska) od toga 51 i rezervista 2.142, ukupno 2.349 popunjenost brigade je bila ispod 45%.(grupa Soko,2025.)
Stanje u zoni odgovornosti TG-3 Derventsko ratište, na dan 27.6.1992. u KM s, Foča
U zoni odgovornosti TG-3 brane se ustaške snage čiji tačan raspored i jačina nisu utvrđeni. Do sada utvrđene vatrene tačke su:
tenk zapadno od Velike na tt 252
OT istočno od tt 252 za oko 100m,
tenk istočno od crkve u Plehanu za oko 400m,
top u rejonu tt 278 Seline.
Moral neprijatelja je na niskom nivou zbog svakodnevnih gubitaka teritorije, ljudstva i tehnike.
2. Odluka komandanta TG-3 u toku 28.6.1992. god i dalje svim snagama TG-3 izvršiti napad na ustaške snage i snage zelenih beretki u zoni odgovornosti g/s pravcem: Tomasovo brdo – modran – Lužani bosanski, a p/s pravcem: Karaula- Cerik.
U bližem zadatku ovladati linijom : Gornja Bišnja /tt169/-s.Ravlilići-s.Mlinari-s.Grubišići-tt266-tt267/Vis/-k232 /Velika/.
Bistrik, ispred komande 2.VO Sarajevo. Sada ulica Hambije Kreševljakovića i MO BiH.
Sa područja opštine Prnjavor u koloni JNA zarobljen je 3.5.1992. godine i Milinčić Zdeno ,1973. godište, iz Gornjih Smrtića, pripadnik komande stana 2. VO Sarajevo, razmijenjen živ. Još tri vojnika vozača iz zmtp JNA bili su u koloni JNA
Izdanje Republičkog centara za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica, banja Luka, 2022. godine. Slučaj Dobrovoljačka str.121
Iz atlasa zločina – Zločin u Dobrovoljačkoј ulici Sarajevo
https://www.rcirz.org/?r3d=atlas-zlocina
Još niko nije odgovarao za zločin u Dobrovoljačkoj, ali koliko toliko je pohvalno što je 2022. godine Sud BiH potvrdio optužnicu za događaje u toj ulici. Optužnica tereti 10 lica, međutim, ne uzima događaje od 2. maja kada je stradalo 19 lica. Proces traje dosta dugo, jako sporo se odvija.
Grad Prnjavor po mobilizacijskom planu popunjavao je prvo prvi odred teritorijalne odbrane formacijski sa 434 pripadnika. Mobilisano u prvi odred 571 pripadnika, još u toku rata popunjavano 15 boraca. Ukupno raspoređeno tokom rata u odred 586 borac, a u osnovne jedinice odreda popuna je izvršena sa 586 boraca.
Kroz [1] jedinice 2.odred TO je rapoređeno u jedinice odreda 1.242 boraca, a prošlo kroz prekomande 1.311 pripadnika od fomiranja iz jedinica TO mjesnih zajednica do preformacije (10.6.1992.) sa unutrašnjim prekomandama i otpuštanjem. Prosjek starosti boraca 30 godina.
Mobilisano 435 u 2. odred TO opštine, još popunjeno 107 novih boraca, a raspoređeno 700 boraca, ukupno raspoređeno bez duplih rasporeda 1242 boraca. 3 poginula boraca..
Pregled strukturi raspoređenih u jedinice odreda po kategoriji lica
popuna
svega
%
3
4
5
Prosjek
mobilizacija
435
35,02%
386
38
11
31,02
popuna
107
8,62%
98
8
1
28,28
raspoređeno
700
56,36%
585
91
24
30,92
ukupno
1242
100,00%
1069
137
36
30,07
Procenat raspoređenih (3) vojnika je 86%, (4) podoficira 11% i oficira (5) je 3%. U rasporedu su bile i tri žene. Prosjek staroisti 30 godina.
IZILAZAK JEDINICA TERITORIJALNE ODBRANE OPŠTINE PRNJAVOR NA GRANICE OPŠTINE-MOTAJICU, DAN GRADA PRNJAVOR
33 godina od izilaska na Motajicu.
Početkom 1992. godine kada još nije stvorena Vojska Republike Srpske, a polazeći od procjene ugroženosti opštine Prnjavor ratnim dejstvima iz pravca Derventa[1] i stalnog praćenja vojnopolitičke situacije od organa lokalne vlasti. I dalje se organizuju formirane jedinice TO po mjesnim zajednicama na izvršavanje obezbjeđenja važnih objekata i uspostavljanja vojnih punktova na pojedinim putnim komunikacijama u mjesnim zajednicama po naređenjima rejonskih štabova TO..
Počinje formiranje novih ratnih jedinica. Pored formiranih rejonskih štabova teritorijalne odbrane Prnjavor, Potočani, Donji Vijačani i Šibovska, formira se jedinica vojne policije i baterija PVO.
U Šibovskoj od jedinica rejonskog štaba Šibovske, Potočana i čete Trstenaca, koja je bila u sastavu 327.mtbr JA koja se rasipala, počinje formiranje Drugog teritorijalnog odreda opštine Prnjavor[2] i prilagođavanje na ratnu situaciju.