Dodik: Sarajevo štiti zločince koji su ovdje pobili nevine ljude, da bi ostvarili ideju o unitarnoj BiH koju neće nikada dobiti (VIDEO)
Sarajevo danas štiti zločince koji su ovdje pobili nevine ljude, da bi ostvarili ideju o unitarnoj BiH koju neće nikada dobiti, rekao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, na obilježavanju 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata od strane pripadnka tzv. Armije BiH.
Foto: RTRS | Polaganje vijenacaBRATUNAC – U Bratuncu je obilježena 31 godina od stradanja 3.267 Srba u srednjem Podrinju i Birču.
Prošli vijek je vijek gdje smo izgubili pola našeg naroda i srpska žrtva je ogromna, rekao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u Bratuncu na obilježavanju 31 godine od srpskog stradanja u Srednjem Podrinju i Birču….[1]
u Skelanima kod Srebrenice gdje je je obilježeno 30 godina od ubistva 69 mještana ovog naselja koje su pobile muslimanske jedinice iz Srebrenice 16. januara 1993. godine.
Na ratištu u opštini Bratunac učestvovali su ratne jedinice 27. motorizovane brigade 1. KK VRS . U rejonu brda Kunjarac, lijeva obala r.Drine i s.Grabovice u Ljuboviji, u borbama za bazen, opština Bratunac dana 16.12.1992. godine, poginuo je vojnik Knežević Željko, iz Smrtića, opština Prnjavor, pripadnik izviđačke jedinice Jude iz 1.mtb, a jedan pripadnik je ranjen. Drugi pripadnik 1.mtb Marić Stanoje iz Štrbaca, poginuo 22.12.1992. godine, u rejonu Pobrđe,Zalužje, 10 kilometara uz r.Drinu od Bratunca.
Скелани: Злочине над Србима окарактерисати као геноцид
19. годишњице од страдања 69 српских војника и цивила из Скелана и оближњих села
Brojni su pakleni i krvavi ratni dani, nerospavane noći. Poruke vojnika, plač civilnog stanovništva, koje nevino strada i stravične slike, koje nikada iz oka i mašte neće otići. Ponijela ih je i sa ratišta u Bratuncu kada je decembra 1992. godine vidjela masakriranih 109 srpskih duša, Djece, djevojaka, žena i staraca kojima su na zverski način živote ugasili Alijini bojovnici. Kada ie trebalo krenuti u cičoj zimi na najteže ratište u Bratunac i nije oklijevala. Tu je bila dobrovoiljac, jer nisam htjela da napustim svoju jedinicu, u kojoj je i moj brat. Desimir. Bilo mi je teško bez Zijade, jer je ona morala da ostane u našem sanitetu u Posavini. Tu cuču zimu, a još teže, paklene borbe, koje smo vodili se neprijateljskim snagama u području Bratunca i Srebrenice. Nikada neću zaboraviti koliko zlo može da proizvede ljudski rod nikada nisam mogla naslućivati. ali sem se na grozotama uvjerila. Gledela sam izmasakrirana tijela djece,djevojaka, starica i staraca. Užas je to što im je uređeno. a urađen o je samo što su Srbi. Meni doktoru Borisu Božiću iz Banje Luke i drugima u bijelim mantilima stala je duša Samo smo se nemo gledali. (Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993. str 10 i Ženske duše, Nedelhjko Sančanin, Banja Luka 2001. str 47-48)
Kravica 2022.Kravica 2023.Spomenik, Kravica
Po završetku borbenih aktivnosti na Bratunačkom ratištu 3.mtb 27.mtbr 1.KK upućuje se u rejon Rašještaja Bijelo brdo – Koraće i dalje prema r.Savi.
Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa
Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je oko 1.500 boraca, od preformacije (19.5.1992.) formiranjem 1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.
Mobilisano 849, još popunjeno sa 136 sa ukupnom popunom od 985 boraca. Rapoređeno u osnovne jedinice bataljon bez dupliranja 1500 boraca. Prošlo kroz jedinice bataljona preko 2030 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.
Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.
Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete sa četama za podršku, komandom , vodom pvo, prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju) i pozadinski vod.
1.mtb-2.pč
Brojno stanje 1.mtb
Popuna
svega
%
3
4
5
mobilizacija
849
56,33%
745
79
25
dopopuna
136
9,01%
122
11
3
rapoređeni
523
34,66%
453
52
18
ukupno
1.508
100%
1.320
142
46
Vojnika (3) bilo raspoređeno 1.321 ili 87%, podoficira (4) bilo 142 ili 0% i oficira (5) 46 ili 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 100%
Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb
Godina
svega
%
3
4
5
1992
809
53,65%
697
87
25
1993
368
24,40%
320
36
12
1994
185
12,27%
167
12
6
1995
141
9,35%
132
6
3
1996
5
0,33%
4
1
Ukupno
1508
100,00%
1320
142
46
Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 54% i 1993. godine 24% [1]
32 godina od formiranja i ratnog puta 1.mtb 27.mtbr VRS Derventa
ZABILJEŽENO FOTO OBJEKTIVOM
Ratni put 1.motajičkog bataljona 27.mtbr zabilježen je, manje-više u nekoliko novinskih članaka, knjiga (npr.Hranioci ratnika, Nedeljko Sančanin, Laktaši 2008.), video materijala, kroz bilten 27.mtbr, fejzbuk stranicu 27.mtbr Soko, Naš zavičaj Prnjavor, list Glas borca 1.lpbr, web sajt: lpbr-prnjavor.info i dr.
21.6.2022. godine sahranjen Milan Bojić iz Prnjavora, komandir 3. pješadijske čete 1.mtb, motajičkog, 27.mtbr Derventa VRS. Slava mu.
Oko 6 časova 1. juna 1994. godine 120. laka brigada GŠ tzv. ARBiH “Crni labudovi” u sadejstvu sa 318. i 320 brigadom 3. korpusa tzv. ARBiH napadaju 1. bataljon – Matijički 27. mtbr Derventa 1.KK VRS, težište napada ide na četu iz Smrtića, pod komandom Vojina – Mačka Živanića.
Negde na pola puta Podvolujak – Mašinski vis. U samom napadu zauzeta su tri naša rova. Iako zvanični podaci kažu da su tri živa borca bila zarobljena. Posle godina istraživanja sa velikom sigurnošću mogu da kažem da su minimalno 4 borca živa zarobljena, a za ostale borce je upitno kako su poginuli.
U toku marta 1996. godine uslijedila je masovna demobilizacija boraca teslićkih brigada i 27.mtbr nakon koje komanda Prvog korpusa naređuje spajanje ove dvije brigade u jednu koja sada dobija formacijski naziv 105. pješadijska brigada. Isto tako, spajanjem prnjavorske lake pješadijske brigade i ljudstva iz 27.mtbr sa područja opštine formira se 107. pješadijska brigada, sa vojnom poštom broj 2210 Srbac.
107.pbr, kasarna Sitneši.
Tako je u prvoj polovini marta 1996. godine formirana komanda 107. pješadijske brigade na čijem čelu su bili komandant pukovnik Miodrag Suvajac i načelnik štaba potpukovnik Gojko Starčević. Po novoj formaciji su formirani i komanda stana, vod veze, izviđački vod i četa vojne policije koji su i nadalјe ostali popunjeni lјudstvom u skladu sa formacijom, oficira 36, podoficira 16 i vojnika 667 ukupno 719, sa mobilizacijkim zborištem u s. Velika Ilova, dok su pozadinske i pješadijske jedinice bile popunjene samo potrebnim brojem lјudstva za održavanje i čuvanje naoružanja i materijalno-tehničkih sredstava. Komanda Brigade sa prištapskim jedinicama se izmiješta na lokaciju u gradu Srbac, a IKM za Prnjavor u staroj zgradi komnade lpbr, a preostali dio lјudstva i jedinica na lokaciju kasarne u Sitnešima, Srbac i Dobroj vodi i Šibovskoj. Sva skladišta naoružanja, minsko-eksplozivnih sredstava i ostalih materijalno-tehničkih sredstava su bila neprekidno obezbjeđivana naoružanom čuvarskom službom i pod stalnom kontrolom komande Brigade.
Spomenik u Banja Vrućici
Naređeno je da se gašenje ratnih sastava jedinica i demobilizacija svih rezervnih starješina i vojnih obveznika izvrši do 31.6.1996. godine, a za funkcionisanje jedinica (izrada planskih dokumenata za obuku i mobilizaciju rezervnog sastava, vođenje personalne dokumentacije, smještaj, održavanje i čuvanje naoružanja i materijalno-tehničkih sredstava i dr.) trebalo je da se pobrinu predratna profesionalna vojna lica JNA i TO. Sve predviđene aktivnosti obavlјaju uz angažovanja rezervnih starješina i vojnih obveznika koji su ostali kao profesionalna vojna lica.
1996.
Reorganizacom VRS od 27.mtbr VRS fromirana je 327.pbr 3.K VRS
Ratni put 27.mtbr 1.KKVRS
Stvarana i reorganizovana uporedo sa izvođenjem borbenih dejstava na širokom frontu, 27.mtbr 1.KK VRS, bila je izložena dejstvu neprijatelja, što je otežavalo njen tačtički položa. I pored brojnih problema , a posebno problema za popunu jedinica brigade, ona je izrasla u jaku i respektivnu snagu, kakva je ostala do kraja rata.
Ratni put ove brigade je veoma težak. Nakon uspješno izvršenih zadataka na derventsko-brodskom ratištu u sklopu operacija za oslobađanje Dervente i Broda i proboj koridora, brigada je prebačena na maglajsko-zavidovićko ratište, a nakon toga na teslićko ratište.
Brigada je vodila borbu na prostoru Bišnje, Rabića, Babino brdo, Bijelo brdo, Kostreš, Obodni kanal, Vlasenica, Bratunac, Svjetliča, Vozuča, Kremen, Nekolje, Viniše, Vučja planina, Balabanovac, Kosovnjak, Jezera, Brićevac, Bihač, Sanski Most, Mrkonjić Grad ..
Poginulo je 456 pripadnika brigade, 1280 ranjenbih boraca, kao i 10 boraca koji se još vode kao nestali.
Za bespoštednu borbu i zaštitu srpskog naroda i očuvanje teritotija RS brigada je odlikovana Karađorđevom zvijezdom drugog reda, a za požrtvovanost njenih pripadnika u odbrani Teslića, SO Teslić dodijelila je 327.pbr Zlatnu plaketu. ( Srpska Vojska, juni 2000.).
Povodom Dana VRS i Dana obilježavanja 327.mtbrJA, odnosno 27.mtbr1.KKVRS i osinjske lake pješadijske brigade , 12.5.2018. godine, o ratnom putu brigada, rečeno je:
brigada je jedna od najvećih brigada VRS. Široj javnosti bila je poznata kao Derventska ili kao 327. motorizovana brigada, a nastala je 13. maja 1992. godine. Objedinjenih, pisanih i javnosti dostupnih tragova o nastanku, djelovanju i kraju brigade nažalost nema, ali građe još uvijek ima na sve strane, a najviše u glavama neposrednih aktera nastanka i ratnog puta brigade.
Derventa
Prvi komandant brigade, nakon 13. maja 1992. godine, bio je potpukovnik Ratko Grahovac. Nakon Grahovca, komandanti brigade bili su pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, zatim potpukovnik Stanko Baltić, pukovnik Boško Peulić, a poslјednji ratni komandant bio je pukovnik Rajko Radulović. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.
Formacija brigade se mijenjala u zavisnosti od potreba i stanja na terenu, a kraj rata dočekala je sa četiri motorizovana batalјona, nekoliko samostalnih četa, te ostalim jedinicama. Borci su bili iz Dervente, Broda, Prnjavora, Banja Luke i mnogih drugih mjesta, te jedan broj dobrovolјaca iz Srbije, a u sastavu brigade bila je i četa ”Meša Selimović”, koju su uglavnom činili Bošnjaci iz Dervente i Broda.
Sve zadatke koji je pred brigadu postavila nadležna komanda, borci su izvršili, a učestvovali su u operacijama ua proboj koridora, oslobođenje Dervente, zatim na ratištima kod Gradačca, Doboja, Vlasenice, Zavidovića, Maglaja, Teslića, Sarajeva, Bihaća, Klјuča, Sanskog mosta… Za doprinos očuvanju srpskog naroda i nastanku Republike Srpske odlikovana je Karađorđevom zvijezdom drugog reda.
Tokom četiri ratne godine, prema nepotvrđenim informacijama, 438 boraca ove brigade izgubilo je živote i skoro svaki drugi pripadnik je ranjen, a brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde
Osinjska brigada nastala je na temelјima osamnaeste partizanske brigade, a formirana je s cilјem izvođenja odbrambenih zadataka. U sastav brigade ušli su dobrovolјci iz sela Pojezna, Donji i Gornji Cerani, Donja i Gornja Osinja i Crnča.
Prvi ratni zadatak brigada je dobila 22. marta 1992. godine, a radilo se o odbrani srpskih naselјa na liniji dugoj 22 kilometra: Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Mišinci (Cer) — Čolno brdo (Mala Sočanica) — isklјučno Torine (Tisovac). Komandu brigade činilo je svega osam rezervnih oficira među kojima je najstariji bio kapetan prve klase. U junu za komandanta brigade dolazi aktivno vojno lice s činom majora. U nastavku ratnog puta brigada je učestvovala u borbama za oslobađanje Dervente i proboj koridora, kao i na mnogim drugim ratištima na kojima je dala ogroman doprinos u stvaranju Republike Srpske. Izgubila je 104 borca, a više od 600 boraca je teže i lakše ranjeno. Brigada je odlikovana Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.
1.aprila 1996. godine 1.lpbr Prnjavor i 1.mtb 27.mtbr zvanično mijenja naziv u novu 107.pbr i to u sklopu reorganizacije VRS.
Krajem marta 1996. godine uslijedila je masovna demobilizacija boraca prnjavorske brigade i jedinica 27.mtbr VRS sa područja opštine Prnjavor, nakon koje komanda Prvog korpusa naređuje spajanje ove dvije brigade u jednu koja sada dobija formacijski naziv 107. pješadijska brigada, sa vojnom poštom broj 2210 Srbac.
Tako je u prvoj polovini marta 1996. godine formirana komanda 107. pješadijske brigade na čijem čelu su bili komandant pukovnik Miodrag Suvajac i načelnik štaba potpukovnik Gojko Starčević.
Brigada fromacijski je brojala 4.113 boraca, 3.692 vojnika, 183 podoficira i 2.389 oficira. Sa područja opštine u brigadu je bilo popunjeno i raspoređeno 2.000 pripadnika ili 49%. u dva pješadijska bataljona i ostale jedinice brigade. Prosjek starosti 32 godine života.
Po novoj formaciji su formirani i komanda stana, vod veze, izviđački vod i četa vojne policije koji su i nadalјe ostali popunjeni lјudstvom u skladu sa formacijom, oficira 36, podoficira 16 i vojnika 667 ukupno 719, sa mobilizacijkim zborištem u s. Velika Ilova, dok su pozadinske i pješadijske jedinice bile popunjene samo potrebnim brojem lјudstva za održavanje i čuvanje naoružanja i materijalno-tehničkih sredstava.
Komanda Brigade sa prištapskim jedinicama se izmiješta na lokaciju u gradu Srbac, a IKM za Prnjavor u staroj zgradi komande 1.lpbr , komandanti major Tomić, major Merlović i kapetan Suvajac, a preostali dio lјudstva i jedinica na lokaciju kasarne u Sitnešima, Srbac i Dobroj vodi kod lovačkog doma i Šibovskoj. Sva skladišta naoružanja, minsko-eksplozivnih sredstava i ostalih materijalno-tehničkih sredstava su bila neprekidno obezbjeđivana naoružanom čuvarskom službom i pod stalnom kontrolom komande Brigade.
Na Vozućko ratište 11.1.1993. godine odlazi kompletan 1. bataljon, gdje posjeda liniju odbrane iznad Stoga, Vozuća, a na vijencu Stolići, dok 2. pb i 3. pb i dalje u zoni odbrane 1.lpbr na Dobojskom ratištu, širi rejon Stanovi – Gojakovac. Prema evidenciji, brigada u ovo vrijeme broji 1.150 boraca.
video, 1993.
Krajem januara 1993. godine od komande 1. KK stiže novo naređenje – 1.LPBR upućuje se na kraći odmor, a već 3.2.1993. godine brigada kreće na Brčansko ratište bez 1. bataljona, koji je na Vozućoj, Zavidovići. Zadatak brigade je operacija „Struja“.
Brčansko ratište
Naređenjem komandanta formirana je marševska kolona sastava: vod vp,KS i vv, 2.pb, 3.pb i pozč. Pravac kretanja: Prnjavor- Derventa – Podnovlje- Modtrića – Brčko. Pokret u 11.00 časova.
Na Brčansko ratište odlazi 591 borac, gdje u sadejstvu 1. i 2. posavske pješadijske brigade kao i 16. kmtbr treba da obezbijedi struju za Krajinu.
Brigada, zajedno sa komandom, smještena je u kasarnu Brčko. Pripadali smo IBK-u od koga od 4.2.1993. godine dobijamo zapovijest za napad. Prnjavorska brigada sa pridodatim jedinicama za podršku, prelazi u napad pokreta sa linije tt.115 – tt.143 – Potočari. Opštim pravcem Potočari-Omerbegovača sa zadatkom – izbiti u rejon Vranjevače gdje se treba obezbijediti sa jugozapada iz pravca Boća, sa glavnim snagama ovladati s.Omerbregovača, stvoriti uslove za produžetak napada pracem s.Donja Brka-s.Palanka-s.Donji Zovik. Lijevo napada 2. semberska brigada, desno 1. posavska, a sjeverozapadno 16. kmt brigada.
Nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma između zaraćenih strana u Bosni i Hercegovini krajem 1995. godine, a krajem marta 1996. godine došlo je do masovne demobilizacije vojnika ratnih jedinica VRS-a, među kojima i vojnika Prnjavorske brigade i jedinicama 27. mtbr VRS sa područja grada Prnjavora, nakon čega je komanda Prvog korpusa VRS naredila spajanje ove dvije brigade u jednu, koja je dobila formacijski naziv 107. pješadijska brigada sa vojnom poštom broj 2210 Srbac.
Ratni put Prnjavorske 1. pješadijske brigade 1996. godine – 83 dana
ratište
opština
jedinica
Zadatak
1996.
%
Vitkovci
Teslić
brigade
odbrana
82
98,80%
Prnjavor
Prnjavor
brigade
demobilizacija
1
1,20%
Ukupno dana
83
100,00%
Rezime ratnog puta 1. pješadijske brigade „Vukovi“ i Motajičkog bataljona u ratu 1992-1996 – 3.917 dana
Ratni put 1.lpbr Prnjavor i 1/27.mtbr u 1994. godini- 1.059 dana
ratište
Opstina
brigada
Dana
zapovjest
KM
%
Dobojsko
Doboj
lpbr
139
osiguranje
Stanovi
3,16%
Maglajsko
Maglaj
lpbr -3.lpb
12
osiguranje
s.Bradići HVO
0,27%
Ozrensko
Zavidovići
lpbr
462
odbrana
Zavidovići
10,51%
Teslićko
Teslić
27.mtbr
446
odbrana
s.Bijelo Bučje
10,15%
Brojno stanje 1.lpbr u 1994.godini je povećano sa mobilizacijom i prvim rasporedom za 492 boraca, U brigadi bilo raspoređeno 4.500 boraca tokom rata.
54 pripadnika lpbr je izbačeno iz stroja i nisu više na vojnom spisku-brojnom stanju. 31 poginulih, 1 umrlih, 1 samoubistvo, 19 teško ranjenih i 2 bolesnih koji su upućeni na dalje liječenje (nepovratni gubici brigade).