Brojni su pakleni i krvavi ratni dani, nerospavane noći. Poruke vojnika, plač civilnog stanovništva, koje nevino strada i stravične slike, koje nikada iz oka i mašte neće otići. Ponijela ih je i sa ratišta u Bratuncu kada je decembra 1992. godine vidjela masakriranih 109 srpskih duša, Djece, djevojaka, žena i staraca kojima su na zverski način živote ugasili Alijini bojovnici. Kada ie trebalo krenuti u cičoj zimi na najteže ratište u Bratunac i nije oklijevala. Tu je bila dobrovoiljac, jer nisam htjela da napustim svoju jedinicu, u kojoj je i moj brat. Desimir. Bilo mi je teško bez Zijade, jer je ona morala da ostane u našem sanitetu u Posavini. Tu cuču zimu, a još teže, paklene borbe, koje smo vodili se neprijateljskim snagama u području Bratunca i Srebrenice. Nikada neću zaboraviti koliko zlo može da proizvede ljudski rod nikada nisam mogla naslućivati. ali sem se na grozotama uvjerila. Gledela sam izmasakrirana tijela djece,djevojaka, starica i staraca. Užas je to što im je uređeno. a urađen o je samo što su Srbi. Meni doktoru Borisu Božiću iz Banje Luke i drugima u bijelim mantilima stala je duša Samo smo se nemo gledali. (Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993. str 10 i Ženske duše, Nedelhjko Sančanin, Banja Luka 2001. str 47-48)
Kravica 2022.Kravica 2023.Spomenik, Kravica
Po završetku borbenih aktivnosti na Bratunačkom ratištu 3.mtb 27.mtbr 1.KK upućuje se u rejon Rašještaja Bijelo brdo – Koraće i dalje prema r.Savi.
Oko 6 časova 1. juna 1994. godine 120. laka brigada GŠ tzv. ARBiH “Crni labudovi” u sadejstvu sa 318. i 320 brigadom 3. korpusa tzv. ARBiH napadaju 1. bataljon – Matijički 27. mtbr Derventa 1.KK VRS, težište napada ide na četu iz Smrtića, pod komandom Vojina – Mačka Živanića.
Negde na pola puta Podvolujak – Mašinski vis. U samom napadu zauzeta su tri naša rova. Iako zvanični podaci kažu da su tri živa borca bila zarobljena. Posle godina istraživanja sa velikom sigurnošću mogu da kažem da su minimalno 4 borca živa zarobljena, a za ostale borce je upitno kako su poginuli.
