Prema raspoloživim podacima bojno stanje jedinice „Vukova sa Vučijaka“ u VRS bilo oko 665 raspoređenih boraca ili 58% više u odnosu na broj u formaciji: u 1.lpbr Prnjavor, 27.mtbr 1.KK i 1.bvp 1.KK, kao i 6 pripadnika u SJB Prnjavor.
Komanda jedinice „Vukova sa Vučijaka“ koristila je ratnu formaciju pješadijskog bataljona od 422 pripadnika, brigade lakog tipa sa pov i pratećim vodom sa pozadinskim obezbjeđenjem pridodatoj brigadi.
U sastavu JNA i TO bilo raspoređeno 217 pripadnika (329.okbr JA i 327.mtbr JA; TO Okučani i Prnjavor), prošlo kroz jedinice 402 borca. U jedinicu je pojedinačno bilo oko 723 boraca, bez dupliranja vojnih pošta. Prošlo kroz ratne jedinice VRS preko 1000 pripadnika Vukova.
Učestvovala je u borbama na 22 opštine- ratišta i imala gubitke od 289 pripadnika na svim ratištima, 48 poginulih i umrlih.
Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.
Šema br.9
Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb) i 2.tč trebalo je da na skelskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku.
Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.
Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer. Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.
27.mtbr 1.KK VRS
27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.
27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice (Cerska), kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak (Bratunac 1 i 3.mtb sa 2 poginula borac i više ranjenih, Gradačac 2.mtb sa jednim poginulim, a više njih je ranjeno, Doboja ič i čvp, Benkovca četa „VCukova sa Vučijaka“ sa dobrovoljcima, sa više poginulih i ranjenih pripadnika „Vukova“ Teško ranjeni komandant „Vukova“ por Veljko Milanković, podlegao je povredama na VMA u Beogeadu), sa većim broj poginulih i ranjenih boraca ( najvišeu rejonu Cerske 15 poginulih boraca 2.mtb)
Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.
Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)
Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.
Borbe Osinjske brigade
1.osinjska laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.
Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.
1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.
1.osinjska lpbr 1992.
Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]
Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa
Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je oko 1.000 boraca, od preformacije (19.5.1992.) formiranjem 1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.
Mobilisano 823, još popunjeno sa 148 i sa 93 prekomandama, ukupnom popunom od preko 1.000 raspoređenih boraca. bez dupliranja ili 48% više u odnosu na brojčanu formaciju bataljona. Kroz osnovne jedinice bataljon prošlo preko 1.500 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.
Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.
Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete sa četama za podršku, komandom , vodom pvo, prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju) i pozadinski vod.
1.mtb-2.pč
Brojno stanje raspoređenih boraca1.mtb
raspored
svega
%
3
4
5
mobilizacija
823
77,35%
722
76
25
dopopuna
148
13,91%
132
13
3
prekomande
93
8,74%
88
4
1
ukupno
1.064
100%
942
93
29
Vojnika (3) bilo raspoređeno 89%, podoficira (4) bilo 9% i oficira (5) 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 50%
Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb
godina
svega
%
3
4
5
1992.
750
70,49%
649
79
22
1993.
92
8,65%
83
6
3
1994.
115
10,81%
109
3
3
1995.
102
9,59%
97
4
1
1996.
5
0,47%
4
1
ukupno
1.064
100%
942
93
29
Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 70% i 1994. godine 11% [1]
Nakon uspješno okončane borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon 1.lpbr Prnjavor se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić, gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.
Komandant TG-1 odlučuje da ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.
Odžak, plan dejstava
Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа
Šema br.8 2.pb1.lpbr Prnjavor
polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК.
U nedjelju 21.6.2026. godine Udruženje „Vukovi sa Vučijaka“ obilježavaju 35 godine od formiranja Prve srpske doborovoljačke jedinice i Prvog udarnog bataljona 1.KK VRS „Vukova sa Vučijaka“, u sastavu 327.mtbr JNA Derventa.
Okupljanje jedinice biće na Vučijaku, Kremna kod Prnjavora, kod ratnog štaba i sadašnje Spomen sobe „Vukova sa Vučijaka“. do 12.00 časova.
Pored parastosa i pomena poginulim i umrlim pripadnicima jedinice, biće tradicionalno postojavanje ispred štaba, kao i ručak za borce, zvanice i goste.
Pred borbe na Ceru, Mišinci juni 1992.g
Prva dobrovoljačka ratna jedinica „Vukovi sa Vučijaka“, Vučijak, Prnjavor, kasnije udarni bataljon formiran u početku ratnog vihora i izrasla kao elitna jedinica VRS u najžešćim borbenim dejstvima sa neprijateljem u oslobađanju Zapadne Slavonije, proboju Koridora, oslobođenju Dervente i Broda, Кašića, Ključa, bitke na Ozrenu i odbrani Novog Grada.
„Vukovi“ demobilizacija
Formirana je 28.6.1992. godine po naređenju generala Momira Talića, komandanta Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske od dobrovoljaca i boraca teritorijalne odbrane popunjenih rezervnim sastavom sa prostora Prnjavora i drugih opština. U svom sastavu jedinica je imala do tri pješadijske čete, jedinicu podrške, pozadinsko odjeljenje i komandu.
Bataljonom, kasnije odredom od formiranja do kraja rata komandovao je poručnik Veljko Milanković i potporučnik Miro Šikarac. Prema raspoloživim podacima bojno stanje u VRS bilo oko 650 raspoređenih boraca: u 1.lpbr Prnjavor, 27.mtb r 1.KK i 1.bvp 1.KK, kao i 6 pripadnika u SJB Prnjavor. U sastavu JNA i TO bilo raspoređeno 246 pripadnika, a prošlo kroz jedinicu 511 boraca. Prošlo kroz ratne jedinice VRS preko 1100 pripadnika Vukova.
Učestvovala je u borbama na 22 opštine- ratišta i imala gubitke 0d 270 pripadnika na svim ratištima
Prema podacima iz ove jedinice kroz bataljon je prošlo preko 1000 boraca VRS , od kojih je 47 poginulo, a 180 ranjeno. .
Jedinica je odlikovana ordenom Miloša Obilića 1993. godine i 2018. godine Ordenom Karađorđeve zvijezde Republike Srpske prvog reda.
BANjALUKA – Veličanstvena operacija “Koridor 92”, bila je i ostala najčistija, najsvjetlija i najvažnija pobjeda Vojske Republike Srpske (VRS) u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu, istakao je predsjednik SNSD-aMilorad Dodik.
Duge njiveBANjALUKA – Teške borbe vođene su širom fronta. Brigade su brojale mrtve i ranjene, ali koridor prema Srbiji je morao biti probijen i to do Vidovdana, makar bio i kozja staza kako je glasilo naređenje koje je izdao general Momir Talić kada je odlučeno da se krene u pohod jer drugog izlaza nije bilo.
Petak 26. jun. Sve jedinice od ranog jutra su bile, stoji u ratnim zapisima komande, izložene snažnim dejstvima neprijateljske artiljerije iz rejona Gradačac, Modriča, Jakeš, Debela Lipa, Odžak i Plehan. Ali za taj dan je bio cilj da se dvije srpske vojske, koje su išle u susret jedna drugoj, spoje i to “čelom u čelo”. Veza je u početku postojala, ali je kasnije prekinuta. Pola dana, sa dva kraja kukurizišta, gledali su se Krajišnici i Posavci, odmjeravali, ispitivali. Bilo je i prepucavanja, da bi se u jednom momentu i začulo “ne pucajte braćo, mi smo Srbi”…….(Glas Srpske)
17.6.1992. oslobođen Cer (Mišinci) na Derventskom ratištu
Brojno stanje pri formiranje na samom početku rata bilo je 65 oficira, od toga 15 aktivni i 50 rezervni, podoficira 91, od toga aktivni 8 i rezervni 83, vojnika 2.193, regruta (mlada vojska) od toga 51 i rezervista 2.142, ukupno 2.349 popunjenost brigade je bila ispod 45%.(grupa Soko,2025.)
Stanje u zoni odgovornosti TG-3 Derventsko ratište, na dan 27.6.1992. u KM s, Foča
U zoni odgovornosti TG-3 brane se ustaške snage čiji tačan raspored i jačina nisu utvrđeni. Do sada utvrđene vatrene tačke su:
tenk zapadno od Velike na tt 252
OT istočno od tt 252 za oko 100m,
tenk istočno od crkve u Plehanu za oko 400m,
top u rejonu tt 278 Seline.
Moral neprijatelja je na niskom nivou zbog svakodnevnih gubitaka teritorije, ljudstva i tehnike.
1992-Tomasovo brdo
2. Odluka komandanta TG-3 u toku 28.6.1992. god i dalje svim snagama TG-3 izvršiti napad na ustaške snage i snage zelenih beretki u zoni odgovornosti g/s pravcem: Tomasovo brdo – modran – Lužani bosanski, a p/s pravcem: Karaula- Cerik.
U bližem zadatku ovladati linijom : Gornja Bišnja /tt169/-s.Ravlilići-s.Mlinari-s.Grubišići-tt266-tt267/Vis/-k232 /Velika/.
Foto: Željka Domazet | Počelo obilježavanje 34 godine od zločina nad pripadnicima JNA
ISTOČNO NOVO SARAJEVO – U Istočnom Sarajevu počelo je obilježavanje 34 godine od zločina u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu nad pripadnicima JNA koji su počinile muslimanske paravojne snage.
Parastos mučkim ubijenim vojnicima i civilima služi se u Crkvi Svetog Georgija u Miljevićima u opštini Istočno Novo Sarajevo, a prisutni su članovi porodica stradalih, ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske Radan Ostojić, ministar za naučnotehnološki razvoj i visoko obrazovanje, narodni poslanici i srpski u zajedničkim institucijama BiH.
Prisustvuju i predstavnici udruženja proisteklih iz Odbrambeno-otadžbinskog rata, grada Istočno Sarajevo, te opština u njegovom sastavu, kao i pripadnici Trećeg pješadijskog Republika Srpska puka Oružanih snaga BiH.
U nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici, danas Ulici Hamdije Kreševljakovića u Sarajevu u 11.00 časova predviđena je mirna šetnja, polaganje cvijeća i vjerski pomen žrtvama.
U Gradskom parku kod spomenika 65. puku JNA i Vojske Republike Srpske u Istočnom Novom Sarajevu u 12.00 časova biće položeni vijenci i cvijeće, nakon čega je predviđeno obraćanje zvaničnika.
Obilježavanje ovog istorijskog događaja od republičkog značaja organizuje Odbor Vlade Republike Srpske za njegovanje tradicije oslobodilačkih ratova.
Bistrik, ispred komande 2.VO Sarajevo. Sada ulica Hambije Kreševljakovića i MO BiH.
Sa područja opštine Prnjavor u koloni JNA zarobljen je 3.5.1992. godine i Milinčić Zdeno ,1973. godište, iz Gornjih Smrtića, pripadnik komande stana 2. VO Sarajevo, razmijenjen živ. Još tri vojnika vozača iz zmtp JNA bili su u koloni JNA
Grad Prnjavor po mobilizacijskom planu popunjavao je prvo prvi odred teritorijalne odbrane formacijski sa 434 pripadnika. Mobilisano u prvi odred 571 pripadnika, još u toku rata popunjavano 15 boraca. Ukupno raspoređeno tokom rata u odred 586 borac, a u osnovne jedinice odreda popuna je izvršena sa 586 boraca.
Kroz [1] jedinice 2.odred TO je bilo rapoređeno u jedinice odreda preko 630 boraca,bez dulpilanja, a prošlo kroz prekomande 1.245 pripadnika od fomiranja iz jedinica TO mjesnih zajednica do preformacije (10.6.1992.) sa unutrašnjim prekomandama i otpuštanjem. Prosjek starosti boraca 30 godina.
Mobilisano 426 u 2. odred TO opštine, još popunjeno 98 novih boraca, a raspoređeno prekomandama 139 boraca, ukupno raspoređeno bez duplih rasporeda 663 boraca. 3 poginula boraca..
Pregled strukturi boraca koji su prošli kroz jedinice odreda po kategoriji lica
popuna
svega
%
3
4
5
Prosjek
mobilizacija
435
35,02%
386
38
11
31,02
popuna
107
8,62%
98
8
1
28,28
prekomande
700
56,36%
585
91
24
30,92
ukupno
1.242
100%
1069
137
36
30,07
Procenat raspoređenih (3) vojnika je 86%, (4) podoficira 11% i oficira (5) je 3%. U rasporedu su bile i tri žene. Prosjek staroisti 30 godina.