14. pozadinska baza je bila pozadinska jedinica u sastavu GŠVRS, dok je pozadinski bataljon bio u sastavu 1.KKorpusa VRS. Sjedište baze bilo je u Banja Luci. kasarna „Kozara“. Transformisana je 1992. godine od 993. pozadinske baze 5.K JNA, a 1998. u logističku bazu.
Istorija
U toku samog formiranja 1.KK Vojske Republike Srpske, paralelno su formirani i elementi logističke podrške. Tokom izvlačenja jedinica JNA iz bivših republika SFRJ prvenstveno iz Hrvatske, Slovenije zadržana je izvjesne količina ratnog materijala, motornih vozila, hrane, municije i goriva. Sve je to trebalo na neki način uskladištiti, evidentirati i distribuirati shodno potrebama novoformiranih jedinica Korpusa. Upravo, zbog novonastalih potreba naređeno je da se formira 14. pozadinska baza od elemenata pozadinske i baze JNA. Formacijsko brojno stanje baze iznosilo je 234 pripadnika što je bilo realno u odnosu na objektivne ljudske i ostale materijalne resurse Krajine. Stvarna popunjenost logističke baze u toku cjelokupnog ratnog perioda kretala se oko 50% Put snabdijevanja i transporta materijalno-tehničkih sredstava je išao uglavnom iz Srbije i Crne Gore. Zbog presječenosti glavnih putnih komunikacija kroz novonapravljene šumske i planinske puteve, blizu borbenih linija snadvijevanje je bilo otežano.
Služenjem parastosa u Crkvi „Svetih velikomučenika jasenovačkih“ u banjalučkoj kasarni „Kozara“ i polaganjem vijenaca na spomen-ploču poginulim borcima i kod muzeja 1. korpusa VRS, obilјežen je Dan Prvog i Drugog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske.
1. krajiški korpus sa sjedištem u Banjoj Luci bio je najveći korpus Vojske Republike Srpske sa operativnom zonom na području Bosanske Krajine i odbrani koridora u Posavini.
Infrastrukturu i većinu borbenih sredstava naslijedio je od 5. korpusa JNA nakom povlačenja nekadašnje federalne armije iz Bosne i Hercegovine u maju 1992. godine. Sastava:
komanda korpusa
ič
radio-izviđački vod
komandan stana
čABHO
5.bv
5.bvp
10.pd (Dubica)
30.pb (Drvar)
16.pmtbr
343.mtbr
2.pbr
5.pbr
122.lpbr
46 pbr
5.map
5.mpoap
329.okbr
293.inžp
5.lap PVO
188.pontb
993. PoB
5.snb
VMC Banja Luka
dobrovoljački bataljon
1.KK VRS formiran je 1.6.1992. godine, a 2.KK VRS 2.6.1992. godine
Dan Prvog i Drugog krajiškog korpusa je dan kada se obilježava uspomena na sve operativne sastave koji su djelovali u okviru Vojske Republike Srpske tokom proteklog rata.
Prvi krajiški korpus tokom rata je imao oko 125.000 boraca, od kojih je oko 9.000 poginulo, a 22.778 je ranjeno. Korpus je držao front u dužini od 1.160 kilometara, a popunjavao se sa teritorije 28 opština.
Sa područja grada Prnjavor u 1.korpus VRS mobilisano je i raspoređeno preko 9.140 boraca, a u Drugom korpusu VRS bilo rapoređeno 443 borca.
Na Dan VRS 12.5.2012. godine, otvorena je stalna izložba eksponata naoružanja koje je koristila TO i Vojska Republike Srpske u odbrani teritorija i srpskog naroda u RS i RSK.
TO opštine Prnjavor, a kasnije i 1.lpbr bila je naoružana sredstvima za blisku POB ( BsT, B-1), za podršku pješadije sa minobacačima, i pridodatim baterijama haubica 122mm, 105mm, vod tenkova, pragama, SO 57/2..
Sastav brigade je činilo oko 2.000 boraca, a kroz brigadu je prošlo više od 5.000 vojnika; poginulo je 438 boraca, a 13 se vode kao nestali.[1]
Istorija
Jedinica je osnovana 13. maja1992. godine u Derventi preformisana iz 327. brigade JNA, u 27. mtbr VRS.. Borci su uglavnom bili iz Dervente, Broda i Prnjavora.[1] Prvi komandant jedinice bio je Ljubo Obradović. Na početku rata u BiH, ova brigada se zvala 327. derventska motorizovana brigada.
Od 20.5.1992. godine 327/27.mtbr je pod komandom Vojske Republike Srpske u sastavu 1.KK
Borci iz Prnjavora bili su okosnica brigade, što govore i početni podaci. Brojno stanje pripadnika VRS sa područja opštine Prnjavor u 327.mtb od prvih velikih pozivanja 5.10.1991. godine do 19.05.1992. godine iznosilo je 1.030 boraca [3]
Mobilisano je 854 vojnika, 131 podoficira i 45 oficira. Kroz starješinske dužnosti od komamdira voda do komandanta brigade prošlo je 78 starješina. 8 je poginulo, što čiti 1% poginulih boraca brigade do 19.maja 1992.godine. Ranjeno je 21 borac, povrijeđenih 4 i bolesnih 1. Boraca na kraju rata njih 210 imaju statrus RVI, 4 nestalih boraca, 5 umrlih boraca, i 51 umrla borca poslije rata.Prosjek starosti 30 godina.
Od 20.05.1992. godine stvaranjem VRS u 27.mtbr 1.KK bilo je raspoređeno je 2.777 boraca . Mobilisano je 2.423 vojnika, 257 podoficira i 93 oficira. Poginulo je 124, ranjeno 493 i povređeno 130 boraca (podaci BO Derventa).
Prema do sada prikupljenim podacima sa opštine Prnjavor u 27.mtbr mobilisano je tokom rata 2.458 boraca , još kroz popunu 286 borac, ukupno raspoređeno 2.744 boraca. U ratne jedinice brigade raspoređeno 3.624 boraca. vojnika 3.131, podoficira 361 i 132 oficira. Kroz jedinicu prekomandama ukupno prošlo 4.114 borca. (3.514 vojnika, 436 podoficira i 164 oficira). Prosjek starosti 33 godine života.
Preminuo borac, potpukovnik komandant 1.osinjske lake pješadijske brigade Derventa, Boro Bukovica rođen je 1952. u Gornjoj Mravici, grad Prnjavor. Otac sina Stefana . Sahrana 15.12.2024. godine u 13. časova , Gradsko groblje – Prnjavor. Večna slava i hvala !
Rođen u Prnjavoru, u predratnom periodu živio na području opštine Prnjavor, roditelјi i ostala bliža porodica živjeli ili žive na području opštine Prnjavor. Poslije rata živeo je na području Dervente i Broda.
Ratni put počeo u činu majora JNA a završio u činu potpukovnika VRS.
ppuk Boro Bukovica
bio je komandant divizijona 122mm u 1.mtbr ( vojna pošta 7280 Sv. Rok ) u periodu 1.4.1991. do 28.3.1992. godine, Kniska krajina.
komandir baterije 122mm M38 u TO opštine Prnjavor u periodu 28.3.1992. do 6.4.1992. godine.
Dužnost komandant brigade – VP 7001/44 Prnjavor – 1.osinjska laka pješadijska brigada u periodu od 6.4.1992. do 30.7.1993. godine,
ranjavan dva puta, Derventa i jajce i povreda od udesa u Prnjavoru
Sjećanje na pređeni ratni put i njegov veliki doprinos odbrani RS i stvaranju VRS:
Nakon povratka sa Ličnog ratišta, početkom aprila 1992. godine, uvažavajući činjenično stanje i namjere muslimanskih i hrvatskih snaga, kao jedan od najaktivnijih formirao je,Odred „Vojvoda Živojin Mišić” i postavljen na dužnost komandanta jedinice, koja je potom angažovana u sastav 327. motorizovane brigade JNA u zoni borbenih dejstava na Derventsko-brodskom ratištu u periodu od 7.4.1992. godine – uključno Rapćani, a zaključno Kaurska obala. Odred se sastojao od šest pješadijskih četa, baterija haubica 122 mm M38, vod minobacača 82 mm, baterija topova ZIS M42 76 mm, u čijem sastavu je ukupno bilo angažovano 728 vojnika. Po naredbi Srpske opštine- Nova Derventa, ratno predsjedništvo, broj naredbe 94/92 od 28.4.1992. godine, Bukovica Boro je postavljen za komandanta odreda.
Dana 22.5.1992. godine odlazi u selo Osinja, gdje je, dao nemjerljiv doprinos u formiranju Osinjske Srpske brigade, bataljonskog sastava. Naredbom komandanta Prvog Krajiškog korpusa VRS postavljen je za komandanta brigade; Od početka juna mjeseca te iste godine aktivno zajedno sa Prvom lakom prnjavoskoj pješadijskoj brigadom učestvuje u deblokadi i vraćanju okupiranih Srpskih sela derventske opštine. Borbena dejstva vršena su na Ceru, Kostrešu, Odobnom kanalu i u borbama prilikom ulaska u okupirani Brod. Sa jedinicom aktivna borbena dejstva na Brodskom ratištu završava 6.10.1992. godine, kada je oslobođen Brod, u selu Luščani i Sijekovac. Sa jednom manjom borbenom grupom učestvuje u borbenim dejstvima na ratištu u Orašju.
Po naredbi komandanta Prvog Krajiškog korpusa između, ostalih jedinica, Osinjska brigada i Prva laka prnjavorske pješadijska brigada dana 25.10.1992. godine odlaze na Jajačko ratište, a za komandanta jedinice – borbene grupe, naredbom komandanta TG-3 pukovnika Lisice, postavljen je Bukovca Boro. U borbenim dejstvima na navedenom ratištu, oslobođen je grad Jajce, uz minimalne ljudske gubitke – jedan poginuo i trinaest ranjenih, gje je i sam komandant jedinice — Bukovca Boro ranjen dana 28.10. 1992. godine. Po osnovu navedenog ranjavanja utvrđen je status ratnog vojnog invalida 6 kategorije sa 60% vojnog invaliditeta.
Nakon provedenih ratnih operacija na Jajačkom ratištu odlazi na liječenje u Beograd. Po završenom liječenju dana 7.7.1993. godine odlazi u Han Pijesak i stavlja se na raspolaganje GŠ VRS.
Pojedinosti o angažovanju u ratnim jedinicama u Han Pijesku i daljim unapređenima nisu poznate.
ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU!
1952. – 2024.
Danas 15.12.2024. godine komandant Boro Bukovica odlazi na vječni počinak, saborcima ostavlja Republiku Srpsku na čuvanje i sjećanje na njene heroje. Pročitao je govor predsjednik Gradske boračke organizacije Prnjavor Đumić Pero u ime sadoraca Osinjske srpske pješadijske brigade i Boračke organizacije Prnjavor..
Nјihove godine rođenja, nedvosmisleno ukazuju da je život prekinut u njihovoj najbolјoj snazi. Godina i datum smrti, ukazuju da neprijatelјa nikakva primirja ne obavezuju. Tako je i u toku ovog, a tako je bilo i u toku svih, do sada potpisanih. Brigada ih nosi u sjećanju kao skromne, poštene i dostojne pamćenja i poštovanja.
Neka im je Bogom prosto i od naroda nezaboravlјeno. Borci i komanda 1. LPBrPrnjavor (Glas borca 1.lpbr Prnjavor broj 3, aprila 1995.godina)
Sve me rane moga roda bole, rekao je jednom jedan pjesnik, a misao ponavlјa svaka generacija srpskog roda. Istorija govori da ni jednu rat nije mimoišao i poštedio žrtava, nakon kojih ostaju samo tužna sjećanja i nebrojeno puta ponovlјena nadanja da su očevi izginuli kako bi sinovi živjeli.
Prnjavor
Sa istom nadom, živote položiše na srpskom Ozrenu i ovi mladi i čestiti lјudi. Sa istom nadom i želјom, sudbinski predodređeni za žlvot koji ne trpi jaram, Ozren i srpsku zemlјu, uspješno brane i smrti ponosno prkose istinski Srbi. Sveštenik bi rekao neka im je Bog od pomoći i od milosti. Običnom smrtniku ne ostaje drugo do da se uči na ovakvim primjerima čojstva i junaštva. Za lošeg sina kažu da je od loša oca. Venama ovih junaka, tekla je krv dobrih roditelјa. Dobra i plemenita krv, sigurno teče i venama njihovih srodnika i potomaka.
Treba li veći dokaz da srpski narod ima pravo na život u budućnosti?! Nije li izdajstvo i zločin makar i na momenat dovoditi u sumnju budućnost jednog takvog naroda? (Glas borca 1.lpbr, broj 4,1995.godina).
Prema prikupljenim podacima došlo se do 3.070 povređenih pripadnika vojske i policije sa područja grada Prnjavor u jugoslovenskom ratu 1991-1995. godine od preko 10 hiljada raspoređenih boraca u 129 vojne pošte.[1]
Dogadjaj
Svega
%
1991.
1992.
1993.
1994.
1995.
1996.
1999.
bolest
778
20,45%
92
151
86
142
252
55
nestao
31
0,81%
1
8
22
poginuo
596
15,67%
21
203
87
96
182
6
1
povreda
417
10,96%
7
131
42
64
168
5
rana
1819
47,82%
35
832
220
261
468
3
samopovreda
1
0,03%
1
samoranjavanje
64
1,68%
1
18
8
11
26
samoubistvo
17
0,45%
4
1
4
7
1
umro
31
0,81%
3
7
9
7
5
zarobljavanje
50
1,31%
1
8
1
10
30
Ukupno
3804
100%
158
1359
452
597
1162
75
U pregledu gubitaka procenat na ranjavanje boraca VRS i MUP-a je 49%, povreda 11%, samoranjavanje 2%, bolest 20%. od preko 10.000 pripadnika VRS i MUP-a RS sa područja grada Prnjavora. Najviše ima ranjenih boraca oko 46% i to u drugoj godini rata 1992.
Prema obliku događaja 2647 je (1) lakši, a 433 je (2) teži oblik, 49 je bilo u (3) zoni brbenih dejstva a jedan za vrijeme služenja vojnog roka:
događaj
Svega
%
1
2
3
ranjavanje
1819
58,13%
1510
309
povrede
417
13,33%
401
16
samoranjavanje
65
2,08%
59
6
bolest
778
24,86%
676
102
zarobljavanje
50
1,60%
1
49
ukupno
3129
100%
2647
433
49
Boračka organizacija grada Prnjavor i grad Prnjavor kod obilježavanja značajnih datuma opštine organizuje služenje parastosa i pologanja vijenca za 626 poginulih boraca sa područja opštine Prnjavor, kao i sjećanje na sve ranjene, povređene i bolesne borce sa područja opštine.
Prema prikupljenim podacima došlo se preko 640 nastradalih pripadnika vojske i policije sa područja grada Prnjavor u jugoslovenskom ratu 1991-1995. godine raspoređenih u 95 vojne pošte JNA, TO, MUP i VRS.
Dogadjaj
Svega
%
1991.
1992.
1993.
1994.
1995.
1996.
1999.
bolest
778
20,45%
92
151
86
142
252
55
nestao
31
0,81%
1
8
22
poginuo
595
15,64%
21
203
87
95
182
6
1
povreda
417
10,96%
7
131
42
64
168
5
rana
1819
47,82%
35
832
220
261
468
3
samopovreda
1
0,03%
1
samoranjavanje
64
1,68%
1
18
8
11
26
samoubistvo
17
0,45%
4
1
4
7
1
umro
32
0,84%
3
7
10
7
5
zarobljavanje
50
1,31%
1
8
1
10
30
ukupno
3804
100%
158
1359
452
597
1162
75
Prema pregledu gubitaka pripadnika VRS i MUP-a RS sa područja grada procenat poginulih je 16%, nestalih 0,8%, umrlih 0,8% i samoubistva 0,4% od preko 10 hiljada pripadnika sa područja grada Prnjavora u 129 vojnih pošta-ratnih jedinica.
Najviše poginulih boraca VRS sa područja opštine je bilo u 1992. i 1995. godini, jer su vođene teške borbe u proboju Koridora, oslobađanju Broda, odbrani ozrena i Vučije planine, Novog Grada.
Prema opštini sahrane u (3) našoj opštini 597, i (4) u drugoj opštini 78 boraca,
Na osnovu podataka iz informacije o ostvarivanju prava porodica poginulih i nestalih boraca [1] opštini Prnjavor na dan 30.9.2022. godine, broj korisnika prava članova porodice poginulog borca je manji i iznosi 381, broj ostvarenih prava po ovom osnovu je 887, među kojima prava na naknadu porodici odlikovanog borca ostvaruje 336 korisnika, kao i 55 korisnika prava na zdravstvenu zaštitu.
U 2018. godini broj korisnika prava članova porodica poginulih i nestalih boraca bilo je 483, što je više 27% u odnosu na 2022. godinu.
U odnosu na dan 5.12.2003. godine broj korisnika prava članova prodnične invalidnine je bio 1.062 korisnika, a odnosio se na broj poginulih, umrlih i nestalih u evidenciji od 616.
Prema broju korisnika u 2022. godini 386 je 179%, odnosno smanjenje više od pola broja korisnika u odnosu na 2003. godinu, 20 godina kasnije.
Spisi 25 poginulih boraca preseljeni su u druge opštine RS.
1.aprila 1996. godine 1.lpbr Prnjavor i 1.mtb 27.mtbr zvanično mijenja naziv u novu 107.pbr i to u sklopu reorganizacije VRS.
Krajem marta 1996. godine uslijedila je masovna demobilizacija boraca prnjavorske brigade i jedinica 27.mtbr VRS sa područja opštine Prnjavor, nakon koje komanda Prvog korpusa naređuje spajanje ove dvije brigade u jednu koja sada dobija formacijski naziv 107. pješadijska brigada, sa vojnom poštom broj 2210 Srbac.
Tako je u prvoj polovini marta 1996. godine formirana komanda 107. pješadijske brigade na čijem čelu su bili komandant pukovnik Miodrag Suvajac i načelnik štaba potpukovnik Gojko Starčević.
Brigada fromacijski je brojala 4.113 boraca, 3.692 vojnika, 183 podoficira i 2.389 oficira. Sa područja opštine u brigadu je bilo popunjeno i raspoređeno 2.000 pripadnika ili 49%. u dva pješadijska bataljona i ostale jedinice brigade. Prosjek starosti 32 godine života.
Po novoj formaciji su formirani i komanda stana, vod veze, izviđački vod i četa vojne policije koji su i nadalјe ostali popunjeni lјudstvom u skladu sa formacijom, oficira 36, podoficira 16 i vojnika 667 ukupno 719, sa mobilizacijkim zborištem u s. Velika Ilova, dok su pozadinske i pješadijske jedinice bile popunjene samo potrebnim brojem lјudstva za održavanje i čuvanje naoružanja i materijalno-tehničkih sredstava.
Komanda Brigade sa prištapskim jedinicama se izmiješta na lokaciju u gradu Srbac, a IKM za Prnjavor u staroj zgradi komande 1.lpbr , komandanti major Tomić, major Merlović i kapetan Suvajac, a preostali dio lјudstva i jedinica na lokaciju kasarne u Sitnešima, Srbac i Dobroj vodi kod lovačkog doma i Šibovskoj. Sva skladišta naoružanja, minsko-eksplozivnih sredstava i ostalih materijalno-tehničkih sredstava su bila neprekidno obezbjeđivana naoružanom čuvarskom službom i pod stalnom kontrolom komande Brigade.