Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa

Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je oko 1.000 boraca, od preformacije (19.5.1992.) formiranjem 1.mtb 27.mtbr 1.K VRS [1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.

Mobilisano 823, još popunjeno sa 148 i sa 93 prekomandama, ukupnom popunom od preko 1.000 raspoređenih boraca. bez dupliranja ili 48% više u odnosu na brojčanu formaciju bataljona. Kroz osnovne jedinice bataljon prošlo preko 1.500 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.

Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.

Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete sa četama za podršku, komandom , vodom pvo, prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju) i pozadinski vod.

Brojno stanje raspoređenih boraca1.mtb

raspored	svega	%	3	4	5
mobilizacija	823	77,35%	722	76	25
dopopuna	148	13,91%	132	13	3
prekomande	93	8,74%	88	4	1
ukupno	1.064	100%	942	93	29

Vojnika (3) bilo raspoređeno 89%, podoficira (4) bilo 9% i oficira (5) 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 50%

Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb

godina	svega	%	3	4	5
1992.	750	70,49%	649	79	22
1993.	92	8,65%	83	6	3
1994.	115	10,81%	109	3	3
1995.	102	9,59%	97	4	1
1996.	5	0,47%	4	1
ukupno	1.064	100%	942	93	29

Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 70% i 1994. godine 11% [1]

Nastavite sa čitanjem →

1. i 3.mtb 27.mtbr Derventa 1.KK VRS na Bratunačkom ratištu, Istočna Bosna

Slavica Nastić, bolničarka 1.mtb o borbama kaže:

Brojni su pakleni i krvavi ratni dani, nerospavane noći. Poruke vojnika, plač civilnog stanovništva, koje nevino strada i stravične slike, koje nikada iz oka i mašte neće otići. Ponijela ih je i sa ratišta u Bratuncu kada je decembra 1992. godine vidjela masakriranih 109 srpskih duša, Djece, djevojaka, žena i staraca kojima su na zverski način živote ugasili Alijini bojovnici. Kada ie trebalo krenuti u cičoj zimi na najteže ratište u Bratunac i nije oklijevala. Tu je bila dobrovoiljac, jer nisam htjela da napustim svoju jedinicu, u kojoj je i moj brat. Desimir. Bilo mi je teško bez Zijade, jer je ona morala da ostane u našem sanitetu u Posavini. Tu cuču zimu, a još teže, paklene borbe, koje smo vodili se neprijateljskim snagama u području Bratunca i Srebrenice. Nikada neću zaboraviti koliko zlo može da proizvede ljudski rod nikada nisam mogla naslućivati. ali sem se na grozotama uvjerila. Gledela sam izmasakrirana tijela djece,djevojaka, starica i staraca. Užas je to što im je uređeno. a urađen o je samo što su Srbi. Meni doktoru Borisu Božiću iz Banje Luke i drugima u bijelim mantilima stala je duša Samo smo se nemo gledali. (Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993. str 10 i Ženske duše, Nedelhjko Sančanin, Banja Luka 2001. str 47-48)