Državna kriza , raspad Jugoslavije, nastanak novih država, dolazak „plavih šljemova“, građanski rat u Bosni i Hercegovini
Da li se rat u Bosni i Hercegovini, odnosno u Jugoslaviji mogao izbjeći i svi problemi i politički konflikti mirno riješiti?. Čiji su bili interesi i kakvi ciljevi na ovim prostorima, da li međunarodne zajednice, odnosno Evrope, SAD, islamskih zemalja, unutrašnjih nacionalističkih snaga.[1]
Raspad SFRJ počinje kada jake separatističke snage u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Makedoniji uz podršku međunarodne zajednice imaju cilj stvaranje samostalnih država od bivših republika SFRJ, dok interes drugih naroda, prevashodno srpskog, nije riješen u tim republikama. JNA je imala ustavnu obavezu i dužnost da brani i štiti tadašnju zajedničku državu_SFRJ.
Pristrasnost međunarodne zajednice i stvaranje muslimansko-hrvatske koalicije u Bosni i Hercegovini, kao i islamski fundamentalizam uticali su na krizu i početak rata, jer se odustalo od ustavnih rješenja da se koncenzusom svih naroda u BiH donose odluke. Štampa je pisala da postoje logori za obuku mudžahedina za borbu protiv HVO i VRS i da nisu došli u BiH samo da ratuju, nego da bosanske muslimane uče islamu.
Da je bilo više mudrosti među političkim strankama, rat se mogao izbjeći a kriza riješiti mirnim putem.
Prvi udarni bataljon Prvog Krajiškog korpusa VRS „Vukovi sa Vučijaka“
Komanda jedinice „Vukovi sa Vučijaka“ u saradnji sa komandom brigade u čijem je sastavu, neprekidno je pratilo stanje popune jedinice, vrše analizu i po potrebi preduzimaju potrebne mjere pobiljšanja, naročito dobrovoljnog popunjavanja boraca.
Koridor, 1992.
Analiza brojnčanog popunjavanja jedinice „Vukovi sa Vučijaka“ Prnjavor na Derventskom ratištu, Benkovačkom 1991-[1]1995. godine u SR Hrvatskoj i ratištima u z/o 1.KK VRS prema prikupljenim podacima
Broj pripadnika u jedinici „Vukova sa Vučijaka“ po prvom rasporedu dobrovoljaca u jedinicu TO i JNA 246 boraca, i u VRS preko 650 boraca, a prošlo preko 1.100 pripadnika u devet vojnih pošta. Najviše u 1.prnjavorskoj lpbr 513 boraca ili 78%
Prema podacima iz ove jedinice kroz bataljon je prošlo preko 1000 boraca VRS , od kojih je 47 poginulo, a 180 ranjeno.
Sve ukupno u ratnim jedinicama TO, JNA i VRS bilo prema prikupljenim podacima 548 pripadnika prvi put.
Poginulo 52 i jedan pripadni je umro. Status RVI ima 153 pripadnika „Vukova“, 69 pripadnika je ranjeno i 11 povređeno, i bez utvrđenog statusa 244. Poslije rata umrlo je 51 pripadnika „Vukova“
Prema pregledu u početnom periodu mobilizacije i održavanje brojnog stanja „Vukova“- popunu gubitaka iznosilo je po godinama rata u VRS:
Vojna pošta
Svega
%
1992.
1993.
1994.
1995.
Starost
7001/45 Prnjavor
307
46,87%
254
53
26,44
7007 Banja Luka
18
2,75%
18
24,97
7127 Derventa
135
20,61%
117
18
26,28
7519 Prnjavor
195
29,77%
86
57
52
24,67
Ukupno
655
100%
371
175
57
52
25,59
Prema kategoriji vojnog lica brojčana popunjenost ratne jedinice iznosi[2] izvršena je sa vojnicima (3) 92%, podoficira (4) i oficira (5) ostalo.
raspored
Svega
%
3
4
5
Starost
mobilizacija
390
59,54%
374
12
4
25,54
1 popuna
198
30,23%
174
18
6
26,75
prekomanda
67
10,23%
57
7
3
24,87
Ukupno
655
100%
605
37
13
25,72
Pregled gubitaka pripadnika „Vukova“ po godinama rata od težih ranjavanja boraca koji se neće vratiti u jedinicu, poginulih ,umrlih i samoubistvu u ratu, stanje je:
gubici
Svega
%
1992.
1993.
1994.
1995.
1996.
rana
12
20,34%
6
1
5
poginuo
22
37,29%
11
6
3
1
1
poginuo
21
35,59%
13
4
3
1
umro
1
1,69%
1
samoubistvo
3
5,08%
1
1
1
ukupno
59
100%
31
11
7
9
1
U operativnom brojnom stanju u jedinici „Vukova“je bilo raspoređeno preko 700 boraca (bez gubitaka od 7%)
Mirnodopski razvoj Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor
Zakonom o opštenarodnoj odbrani, opština Prnjavor je imala obavezu i dužnost da organizuje i formira jedinice teritorijalne odbrane i štab na svom području u skladu sa koncepcijom ONO, kao najširi oblik organizovanog oružanog opštenarodnog otpora i kao sastavni dio jedinstvenih oružanih snaga SFRJ [1]
2022.prnjavor-1995.
Počelo se u drugoj polovini marta 1979. godine, kada dolazi do preformiranja štaba i jedinica TO na osnovu (Mob-1-I-sto ) mobilizacijkog plana RJ TO, formacijske knjige starješina, naređenja za pripremu i izvršenje mobilizacije TO, plana popune sa MS, formacije (lične i materijalne) sastava TO.(mob8-štabTO)
Prefomirana je teritorijalna odbrana opštine u Opštinski štab teritorijalne odbrane, odred TO i protivdiverzantski odred TO kao manevarske jedinice TO, pozadinska baza TO i kasnije se formiraju regionalni štabovi TO i prostortne jedinice TO u mjesnim zajednicama i većim radnim organizacijama, (plan PoOb mobRJ8450 ).
U avgustu mjesecu 1991. godine izvršeno je ažuriranje mobilizacijskog plana TO prema aktuelnoj političko-bezbjedonosne situacije na teritoriji opštine i morala TO opštine za prvu polovinu 1991. godinu i promjenama koji su nastali kod raspoređenih vojnih obveznika u ratnim jedinicama TO, tako da vojna evidencija bude tačna i potpuna.
Na Podsijelovu svakodnevne borbe, muslimani tuku liniju odbrane brigade artiljerijom, a sa manjim grupama pokušavaju prodor kroz našu odbranu. Brigada je dobro opterećena. Jedan broj naših boraca nalazi se na odmoru sa Ozrena.
l/o Nikolino brdo – s.Čevaljuša posjeda 2.pb , 1. pb posjeda od s.Čevaljuše – tt685. IKM, Gorjani- Gaj – k. 551 (isklj.), a 3. pb zauzima položaje na k.551 – Vis – i 6 rovova na Malovanu bPJP MUP CJB Doboj[1]
Operacija Trećeg kurpusa, odnosno 35. divizije pod tajnim nazivom„Proljeće-95“, sa ciljem osvajanja grede Podsjelova („kapija Ozrena“) i odsijecanja Vozuće, među inostranim mudžahedinima šifrovanog naziva «Fethul-mubin» – «jasna pobjeda» počela je u zoru 27. 5.1995. godine, na Spasovdan, i trajala do 30. maja. U njoj je učešće uzelo 1. 500 muslimanskih vojnika. [1] Operaciji je prethodilo višemjesečno izviđanje i snimanje srpskih položaja i minskih polja, te fiktivni napad u rejonu Medića izveden sedmicu ranije.
Prema raspoloživim podacima bojno stanje jedinice „Vukova sa Vučijaka“ u VRS bilo oko 665 raspoređenih boraca ili 58% više u odnosu na broj u formaciji: u 1.lpbr Prnjavor, 27.mtbr 1.KK i 1.bvp 1.KK, kao i 6 pripadnika u SJB Prnjavor.
Komanda jedinice „Vukova sa Vučijaka“ koristila je ratnu formaciju pješadijskog bataljona od 422 pripadnika, brigade lakog tipa sa pov i pratećim vodom sa pozadinskim obezbjeđenjem pridodatoj brigadi.
U sastavu JNA i TO bilo raspoređeno 217 pripadnika (329.okbr JA i 327.mtbr JA; TO Okučani i Prnjavor), prošlo kroz jedinice 402 borca. U jedinicu je pojedinačno bilo oko 723 boraca, bez dupliranja vojnih pošta. Prošlo kroz ratne jedinice VRS preko 1000 pripadnika Vukova.
Učestvovala je u borbama na 22 opštine- ratišta i imala gubitke od 289 pripadnika na svim ratištima, 48 poginulih i umrlih.
Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.
Šema br.9
Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb) i 2.tč trebalo je da na skelskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku.
Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.
Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer. Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.
27.mtbr 1.KK VRS
27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.
27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice (Cerska), kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak (Bratunac 1 i 3.mtb sa 2 poginula borac i više ranjenih, Gradačac 2.mtb sa jednim poginulim, a više njih je ranjeno, Doboja ič i čvp, Benkovca četa „VCukova sa Vučijaka“ sa dobrovoljcima, sa više poginulih i ranjenih pripadnika „Vukova“ Teško ranjeni komandant „Vukova“ por Veljko Milanković, podlegao je povredama na VMA u Beogeadu), sa većim broj poginulih i ranjenih boraca ( najvišeu rejonu Cerske 15 poginulih boraca 2.mtb)
Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.
Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)
Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.
Branioci kasarne u Derventi.
Borbe Osinjske brigade
1.osinjska laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.
Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.
1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.
1.osinjska lpbr 1992.
Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]
Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa
Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je oko 1.000 boraca, od preformacije (19.5.1992.) formiranjem 1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.
Mobilisano 823, još popunjeno sa 148 i sa 93 prekomandama, ukupnom popunom od preko 1.000 raspoređenih boraca. bez dupliranja ili 48% više u odnosu na brojčanu formaciju bataljona. Kroz osnovne jedinice bataljon prošlo preko 1.500 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.
Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.
Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete sa četama za podršku, komandom , vodom pvo, prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju) i pozadinski vod.
1.mtb-2.pč
Brojno stanje raspoređenih boraca1.mtb
raspored
svega
%
3
4
5
mobilizacija
823
77,35%
722
76
25
dopopuna
148
13,91%
132
13
3
prekomande
93
8,74%
88
4
1
ukupno
1.064
100%
942
93
29
Vojnika (3) bilo raspoređeno 89%, podoficira (4) bilo 9% i oficira (5) 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 50%
Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb
godina
svega
%
3
4
5
1992.
750
70,49%
649
79
22
1993.
92
8,65%
83
6
3
1994.
115
10,81%
109
3
3
1995.
102
9,59%
97
4
1
1996.
5
0,47%
4
1
ukupno
1.064
100%
942
93
29
Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 70% i 1994. godine 11% [1]
Nakon uspješno okončane borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon 1.lpbr Prnjavor se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić, gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.
Komandant TG-1 odlučuje da ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.
Odžak, plan dejstava
Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа
Šema br.8 2.pb1.lpbr Prnjavor
polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК.