27.4.2025. godine, sa početkom u 11.30 časova u Spomen području Donja Gradina,
Grad Prnjavor i ove godine bio organizovao prevoz autobusom u Donju Gradinu, gdje će u nedjelju , održati centralno obilježavanje Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina-genocida u koncetracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donja Gradina, u Drugom svjetskom ratu. Nije bilo dovoljan broj zaiteresovanih građana za odlazak u Donju Gradinu.
Dodik: Sarajevo štiti zločince koji su ovdje pobili nevine ljude, da bi ostvarili ideju o unitarnoj BiH koju neće nikada dobiti (VIDEO)
Sarajevo danas štiti zločince koji su ovdje pobili nevine ljude, da bi ostvarili ideju o unitarnoj BiH koju neće nikada dobiti, rekao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, na obilježavanju 33 godine od zločina nad 3.267 Srba iz srednjeg Podrinja i Birča, počinjenog tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata od strane pripadnka tzv. Armije BiH.
Foto: RTRS | Polaganje vijenacaBRATUNAC – U Bratuncu je obilježena 31 godina od stradanja 3.267 Srba u srednjem Podrinju i Birču.
Prošli vijek je vijek gdje smo izgubili pola našeg naroda i srpska žrtva je ogromna, rekao je predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik u Bratuncu na obilježavanju 31 godine od srpskog stradanja u Srednjem Podrinju i Birču….[1]
u Skelanima kod Srebrenice gdje je je obilježeno 30 godina od ubistva 69 mještana ovog naselja koje su pobile muslimanske jedinice iz Srebrenice 16. januara 1993. godine.
Na ratištu u opštini Bratunac učestvovali su ratne jedinice 27. motorizovane brigade 1. KK VRS . U rejonu brda Kunjarac, lijeva obala r.Drine i s.Grabovice u Ljuboviji, u borbama za bazen, opština Bratunac dana 16.12.1992. godine, poginuo je vojnik Knežević Željko, iz Smrtića, opština Prnjavor, pripadnik izviđačke jedinice Jude iz 1.mtb, a jedan pripadnik je ranjen. Drugi pripadnik 1.mtb Marić Stanoje iz Štrbaca, poginuo 22.12.1992. godine, u rejonu Pobrđe,Zalužje, 10 kilometara uz r.Drinu od Bratunca.
Скелани: Злочине над Србима окарактерисати као геноцид
19. годишњице од страдања 69 српских војника и цивила из Скелана и оближњих села
Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.
Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer. Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.
27.mtbr 1.KK VRS
27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.
27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice, kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak.
Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.
Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)
Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.
Borbe Osinjske brigade
1.osinjska laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.
Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.
1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.
1.osinjska lpbr 1992.
Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]
Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa
Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je oko 1.500 boraca, od preformacije (19.5.1992.) formiranjem 1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.
Mobilisano 849, još popunjeno sa 136 sa ukupnom popunom od 985 boraca. Rapoređeno u osnovne jedinice bataljon bez dupliranja 1500 boraca. Prošlo kroz jedinice bataljona preko 2030 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.
Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.
Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete sa četama za podršku, komandom , vodom pvo, prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju) i pozadinski vod.
1.mtb-2.pč
Brojno stanje 1.mtb
Popuna
svega
%
3
4
5
mobilizacija
849
56,33%
745
79
25
dopopuna
136
9,01%
122
11
3
rapoređeni
523
34,66%
453
52
18
ukupno
1.508
100%
1.320
142
46
Vojnika (3) bilo raspoređeno 1.321 ili 87%, podoficira (4) bilo 142 ili 0% i oficira (5) 46 ili 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 100%
Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb
Godina
svega
%
3
4
5
1992
809
53,65%
697
87
25
1993
368
24,40%
320
36
12
1994
185
12,27%
167
12
6
1995
141
9,35%
132
6
3
1996
5
0,33%
4
1
Ukupno
1508
100,00%
1320
142
46
Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 54% i 1993. godine 24% [1]
Brojni su pakleni i krvavi ratni dani, nerospavane noći. Poruke vojnika, plač civilnog stanovništva, koje nevino strada i stravične slike, koje nikada iz oka i mašte neće otići. Ponijela ih je i sa ratišta u Bratuncu kada je decembra 1992. godine vidjela masakriranih 109 srpskih duša, Djece, djevojaka, žena i staraca kojima su na zverski način živote ugasili Alijini bojovnici. Kada ie trebalo krenuti u cičoj zimi na najteže ratište u Bratunac i nije oklijevala. Tu je bila dobrovoiljac, jer nisam htjela da napustim svoju jedinicu, u kojoj je i moj brat. Desimir. Bilo mi je teško bez Zijade, jer je ona morala da ostane u našem sanitetu u Posavini. Tu cuču zimu, a još teže, paklene borbe, koje smo vodili se neprijateljskim snagama u području Bratunca i Srebrenice. Nikada neću zaboraviti koliko zlo može da proizvede ljudski rod nikada nisam mogla naslućivati. ali sem se na grozotama uvjerila. Gledela sam izmasakrirana tijela djece,djevojaka, starica i staraca. Užas je to što im je uređeno. a urađen o je samo što su Srbi. Meni doktoru Borisu Božiću iz Banje Luke i drugima u bijelim mantilima stala je duša Samo smo se nemo gledali. (Naš zavičaj Prnjavor, juni 1993. str 10 i Ženske duše, Nedelhjko Sančanin, Banja Luka 2001. str 47-48)
Kravica 2022.Kravica 2023.Spomenik, Kravica
Po završetku borbenih aktivnosti na Bratunačkom ratištu 3.mtb 27.mtbr 1.KK upućuje se u rejon Rašještaja Bijelo brdo – Koraće i dalje prema r.Savi.
Nakon uspješno okončane borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon 1.lpbr Prnjavor se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić, gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.
Komandant TG-1 odlučuje da ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.
Odžak, plan dejstava
Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа
Šema br.8 2.pb1.lpbr Prnjavor
polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК.