PARASTOS I POMEN POGINULIM BORCIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE POTOČANI- NOVO NASELJE
Otkrivanje spomenika izvršeno je 24.12.2013. godine. 2025. godine sanirane pločice temelja.
Ugrađeno je 16 likova poginulih boraca Vojske Republike Srpske
Kod spomenika u mjesnoj zajednici Potočani, Novo naselje u 16.00 časova , organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja i osveštenja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice Potočani, Novo naselje koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora.
Borbene, vojne i druge zadatke izvršavali su u zapadno-krajiškim brigadama VRS na ratištima RS. Sahranjeni su u grobljima na van području opštine. Mjesna boračka organizacija Potočani, Novo naselje.
У селу Залазје у општини Сребреница данас ће бити обиљежене 33 године од страдања 69 српских цивила и војника у овом и селу Сасе, као и у братуначиким Биљача и Загони.
Залазје-поменФото: СРНА
У Цркви Покрова Пресвете Богородице у Сребреници биће служена света литургија након које је на гробљу у Братунцу и стратиштима у Биљачи и Сасама предвиђено полагање цвијећа код спомен-обиљежја и прислуживање свијећа за покој душе убијенима.
Муслиманске снаге из Сребренице, под командом Насера Орића, упале су 12. јула 1992. године, на Петровдан, у више српских села у сребреничкој и братуначкој општини и убиле 69 Срба.
Заробљено је 22 Срба, од којих десет није пронађено, а губи им се траг у логору у бившој сребреничкој полицијској станици.
Предсједник Скупштине Републичке организације породица заробљених и погинулих бораца и несталих цивила Бранимир Којић рекао је за РТРС да је и овај злочин, као и већина злочина над Србима, прошао без казне, што потврђује да Суд БиХ не третира исто све жртве.
– Док Насер Орић не буде одговарао за овај злочин, овдје неће бити мира – поручио је Којић.
На овом дијелу ратишта крајем 1992. и почетком 1993. године у одбрани територије били су ангажовани дијелови 1. и 3.мтб 27.мтбр 1.КК ВРС из града Прњавора.
I ove godine treba spomenuti i sjetiti se da je u oslobođenju Prnjavora 1943. godine, pored partizanskih jedinica učestvovali i četničke jedinice sa Motajice. Vijeme je da nestane podjela na četnike i partrizane, jer i jedni i drugi su bili antifašisti i boriri se za slobodu srpskog naroda.[1]
O tome Veroljub Maletić u knjizi Komunističko-ustaška saradnja u podmotajičkom kraju od Mitrovačkog sporazuma 1937. do danas, NIP Pogledi, 2020. godine str.53-59, piše:
Iz ovih sporazuma se jasno vidi da je akcija na oslobođenju Prnjavora bila zajednička i da su četnici držali položaje sjeverno od grada, kao i putnu komunikaciju prema Derventi. Uostalom, napad na grad je i sproveden po četničkom planu.
Međutim, komunisti u svojoj literaturi, u kojoj obrađuju napad na Prnjavor, preskaču ove sporazume i negiraju četničko učešće.
Na primjeru ove partizanske akcije vidjećemo kako se odvijala saradnja komunista sa hrvatskim jedinicama, kada je u pitanju naoružavanje i borba protiv zajedničkog neprijatelja – Srba. Prnjavor je prije rata bio središte sreza, koji je prema popisu iz 1930. godine imao 63653 stanovnika, od čega je 6679 otpadalo na narodnosti (Ukrajinci, Nijemci, Česi, Italijani, Slovaci…). Ovaj gradić je imao veliku važnost, jer se nalazio na putnoj komunikaciji Banjaluka – Кlašnice- Derventa – Brod. Sa sjeverne strane grada se pruža planina Motajica a sa južne Ljubić. Od početka rata ustaše su uspostavile svoju vlast u gradu i okolini su već vrajem 1941. godine od strane narodnih ustanika bili stjerani u sam grad, gdje su od tada držali jake snage koje su čuvale grad i omogućavale transport pomenutom putnom komunikacijom. Četnici su oslobađanjem Srpca polovinom 1942. godine zaokružili svoju slobodnu teritoriju od ušća Vrbasa u Savu na zapadu do Prnjavora na jugu i Dervente na istoku, Granicu na sjeveru je činila rijeka Sava. I pored nesuglasica sa Borjanskim četničkim odredom Rade Radića, Srpski motajički četnički odred Nikole Forkape je sa svojim snagama odolijevao naletima ustaša i Nijemaca i suvereno držao Motajicu i okolna sela pod svojom kontrolom. Njihov uspjeh je bio veći, ako se ima u vidu da je to bio jelini četnički odred u srednjoj i zapadnoj Bosni koji nije potpisao pakt o nenapadanju sa ustašama i Nijemcima. U to vrijeme, krajem 1942. godine, narod župe, kako se naziva ovo područje, je živio dosta normalnim životom, koliko je to moguće u ratnim uslovima. U to vrijeme na području srednje Bosne ne postoje neke značajnije partizanske snage, a srpski narod je 95% bio uz četnike. Tako nešto nije moglo da prođe neopaženo komunistima koji na teren srednje Bosne šalju svoju elitnu jedinicu – Prvu proletersku brigadu,
Proleteri stižu u srednju Bosnu u decembru 1942. godine. Pod izgovorom da žele da oslobode narod srednje Bosne oni vrše napade na Teslić, Tešalj, Jelah i Prnjavor. Кasnije će se ispostaviti da je njjihov cilj bio osloboditi narod od svega što je imao, srušiti četničku vlast, naoružati se kod domobrana i ustaša i mobilisati što veći broj Srba u svoje redove, kako bi ginuli za njihove sulude ideje. Uz to napadima na njemačke i ustaške garnizone će na narod navući kaznene ekspedicije koje će vrtšitit strahovite odmazde, a oni sami će, kao što su to uvijek i radili da se povuku na suprotni kraj države
Prnjavor ima tri datuma oslobođenja! Prvi je 15. januar 1943. godine kada su ga “oslobodile” Prvi kraljevački i Drugi crnogorski bataljon, oba iz sastava Prve proleterske brigade. Kako su oni došli iz Istočne Bosne je posebno pitanje, tek Prnjavor su “oslobodili” da metka nisu opalili i da žitelji grada nisu ništa čuli! Duplo brojnije ustaše i domobrani su se ne samo povukli ka Derventi nego su ostavile dosta tehnike, municije i ostalih potrepština. Opis “oslobođenja” se nalazi u knjizi Mitra Mitrovića “Pod zastavom Prve proleterske”, koju je izdala Narodna knjiga, Beograd, 1983.g. U sjećanjima na događaj nigdje nema spomena i učešća Prve prnjavorske partizanske čete! https://www.prnjavor.info/10-jul-dan-oslobodenja-prnjavora-u-drugom-svjetskom-ratu-foto/Nastavite sa čitanjem →
Kapetan, zamjenik komandanta artiljerijskog divizijona 122mm M46 27.mtbr Derventa 1.KVRS. poginuo u rejonu Novog Šehera, Teslić. Sahranjen na mjesnom groblju Osredak, Doboj.
Odlikovan ordenom Miloša Obilića na Vidovdan 1994. godine
PARASTOS I POMEN POGINULIM BORCIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE MAĆINO BRDO
Otkrivanje spomenika izvršeno je 13.9.2004. godine, a osveštenje spomenika 5.7.2015. godine.
Renoviran spoemnik 2021. (zamjena krsta) i 2022. godina izgrađena pristupna staza.
Spomenik u Maćinom brdu
Kod spomenika pored Društvenog doma Maćino brdo u 15.00 časova, organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja i godišnjice od osveštenja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora. 2022. godine izgrađena prilazna staza za spomenik.
BRATUNAC – Ratna dejstva na području Podrinja, koja su počela u drugoj polovini aprila, naročito su se, zapisano je u prvom tomu „Atlasa zločina tokom Odbrambeno-otadžbinskog rata“, razbuktala u junu 1992.
Srebrenica je, uz Bratunac, bila stjecište najžešćih oružanih sukoba. To se najviše odražavalo na sela koja su okruživala urbano jezgro Srebrenice koje je bilo centar snaga tzv. Armije BiH u ovom kraju. Početkom maja kreću napadi pripadnika tzv. Armije BiH na srpska sela. Kao i u ostalim srpskim selima i u Zalazju su Srbi držali straže s ciljem zaštite.
BANjALUKA – Predsjednik Republike Srpske Siniša Karan izjavio je danas u Banjaluci da je predstojeće obilježavanje 34 godine od muslimanskog zločina nad 3.267 Srba u srednjem Podrinju i Birču 1992-1995. jedan od najvažnijih događaja i oni koji su monstruozno ubijani ne smiju biti zaboravljeni.
16.1.2026.
Godišnjica stradanja Srba u Skelanima i okolnim selima
RTRS
U Skelanima kod Srebrenice služen je parastos za 305 stradalih srpskih civila i vojnika, kao i ubijene Srbe iz ovog mjesta i susjednih sela od kojih je 69 nastradalo na današnji dan prije 33 godine u napadu muslimanskih snaga.
Na pomenu kod Centralnog spomenika za 305 stradalih srpskih civila i vojnika u Skelanima su bile delegacije Vlade RS, Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, opštine Srebrenica, boračkih organizacija i udruženja proisteklih iz Odbrambeno-oslobodilačkog rata iz regije Birač.
Skelani, spomenik
Znati i nezaboraviti: fejzuk stranica PJP Srbije
Na današnji dan, 16.januara 1993.godine, pre 33 godine zločinci, muslimani iz Srebrenice, u ranim jutarnjim satima, napali su i napravili masakr nad Srbima u mestu Skelani na levoj obali Drine, neposredno kod B. Bašte. Tom prilikom ubili su veći broj Srba a na mostu prilikom izvlačenja meštana iz Skelana ubijeno je 15 Srba od čega dvoje dece…
Ovaj zločin dogodio se na oči građana B. Bašte…
Odmah je angažovan 1. vod 1. čete 5. Bataljona PJM sa sedištem u Užicu.
Po dolasku u B. Baštu angažovano je odeljenje PJM i zauzeti su položaji naspram Skelana i zajedno sa Vojskom, 16. Granični bataljon, komandantom Diković Ljubišom, započeta su dejstva prema muslimanima koji su bili raspoređeni u Skelanima. Negde u popodnevnim satima muslimanski napadi su prestali i odbijeni su od naselja Skelani.
Da se ne zaboravi, da su pripadnici PJM, kao organizovana ratna formacija Milicije, zajedno sa Vojskom preduzela mere zaštite Srbskog naroda …
PARASTOS I POMEN POGINULIM BORCIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE DONJI SMRTIĆI
Otkrivanje spomenika izvršeno je 21.09.2001. godine,
Ugrađena su devet likova poginulih boraca Vojske Republike Srpske.
Kod spomenika u blizini osnovne škole u Donjim Smrtićama u 17.00 časova , organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja i godišnjice od osveštenja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora.
Polaganjem vijenaca i cvijeća kod Spomen-kosturnice obilježeno je 83 godine od Bitke na Sutjesci.
9.5.2026.
Gradska organizacija SUBNOR-a Prnjavor sa predstavnica grada i boračkih udruženja položili su vijence povodom obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom.[4]
Biste narodnih heroja NOR-a u Prnjavoru
Vijenci su položeni kod bista četiri narodna heroja sa područja opštine Prnjavor – Vida Njažića, Rade Vranješević, Novaka Pivaševića i Stanka Vukašinovića.
Spomenik NOR-a i ŽFT u Prnjavoru
Vijenci su položeni i u gradskom parku kod spomen obilježja palim borcima NOR-a i žrtvama fašističkog terora,
i kod Spomenika junacima grada posvećenog 71 poginulom i umrlom borcu, učesniku rata od 1991. do 1996. godine.
Prema podacima SUBNOR-a u jedinicama partizanskog odreda, 14. I 18. Srednjobosanske brigade i drugim jedinicama u borbama od 1941. do 1945. godine učestvovalo je 4.500 partizana iz Prnjavora, od čega je 700 poginulo, a 1.200 ranjeno.
Predsjednik Rusije Vladimir Putin izjavio je danas da Rusija čuva sjećanje na heroje Drugog svjetskog rata i da ruski narod može da izdrži i prevazđe sve izazove, uz poruku da Dan pobjede predstavlja „sveti praznik“.
Parada u Moskvi (Foto: EPA/MAXIM SHIPENKOV)
– Zalog uspijeha je naša moralna i duhovna snaga, hrabrost i junaštvo, jedinstvo i sposobnost da izdržimo sve i savladamo svaku prepreku – rekao je Putin tokom govora na Paradi pobjede u Moskvi uz poruku da je pobjeda „uvijek bila i biće naša“, prenose RIA Novosti.
Lider SNSD-a Milorad Dodik prisustvovao je u Moskvi, na Crvenom trgu, Paradi pobjede povodom 9. maja – dana kada je slomljen fašizam i odbranjena sloboda naroda Evrope i svijeta.
Moskva, Parada pobjedeFoto: Screenshot
– Za srpski narod, koji je podnio ogromne žrtve u borbi protiv fašizma, ovo je datum koji nas trajno podsjeća da se sloboda brani hrabrošću, žrtvom i jedinstvom. Deveti maj ostaje simbol pobjede slobode nad zlom – istakao je Dodik u objavi na društvenoj mreži Iks.
U ljudskoj istoriji nije bilo većeg zla od fašizma, tačnije rečeno od njemačkog nacizma, koji je izazvao najveće stradanje u istoriji čovječanstva i odveo u smrt između 70 i 85 miliona ljudi.
KOZARSKA DUBICA – U Kozarskoj Dubici i Donjoj Gradini danas se obilježava Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina genocida u koncentracionom logoru Jasenovac, uz prisustvo najviših zvaničnika Republike Srpske i Srbije. U Donjoj Gradini se održava centralni dio obilježavanja Dana sjećanja.
U okviru obilježavanja Dana sjećanja položeni su vijenci i cvijeće na grobno polje Topole, a parastos i pomen žrtvama genocida biće služen na grobnom polju Hrastovi.
Građani stigli sa svih strana
Mnogobrojni građani iz svih dijelova Republike Srpske pristigli su u Spomen-područje Donja Gradina.U Donju Gradinu došli su i brojni učenici osnovnih i srednjih škola iz Republike Srpske.
Na obilježavanju Dana sjećanja u Donju Gradinu otišao je i autobus sa preko 30 građana Grada Prnjavor .
Dan sjećanja na žrtve ustaškog zločina genocida u koncentracionom logoru Јasenovac, biće obilježen u Donjoj Gradini i Kozarskoj Dubici.[2]
Donja GradinaFoto: predsjednikrs.rs/Borislav Zdrinja
Sutra će u Kozarskoj Dubici biti održana memorijalna akademija, a u nedelju će u Crkvi Svetih apostola Petra i Pavla, biti služena liturgija.
U Spomen-području u Donjoj Gradini, 19. aprila biće služen parastos i pomen žrtvama genocida i položeni vijenci i cvijeće na grobno polje Topole, nakon čega je planirano obraćanje zvaničnika.
Direktor „Spomen-područja Donja Gradina“ Tanja Tuleković rekla je za RTRS da će ove godine memorijalna akademija biti održana pod nazivom „Majka Kozara“.
Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.
Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer. Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.
27.mtbr 1.KK VRS
27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.
27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice (Cerska), kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak (Bratunac 1 i 3.mtb sa 2 poginula borac i više ranjenih, Gradačac 2.mtb sa jednim poginulim, a više njih je ranjeno, Doboja ič i čvp, Benkovca četa „VCukova sa Vučijaka“ sa dobrovoljcima, sa više poginulih i ranjenih pripadnika „Vukova“ Teško ranjeni komandant „Vukova“ por Veljko Milanković, podlegao je povredama na VMA u Beogeadu), sa većim broj poginulih i ranjenih boraca ( najvišeu rejonu Cerske 15 poginulih boraca 2.mtb)
Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.
Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)
Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.
Borbe Osinjske brigade
1.osinjska laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.
Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.
1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.
1.osinjska lpbr 1992.
Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]
Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa
Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je oko 1.000 boraca, od preformacije (19.5.1992.) formiranjem 1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.
Mobilisano 823, još popunjeno sa 148 i sa 93 prekomandama, ukupnom popunom od preko 1.000 raspoređenih boraca. bez dupliranja ili 48% više u odnosu na brojčanu formaciju bataljona. Kroz osnovne jedinice bataljon prošlo preko 1.500 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.
Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.
Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete sa četama za podršku, komandom , vodom pvo, prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju) i pozadinski vod.
1.mtb-2.pč
Brojno stanje raspoređenih boraca1.mtb
raspored
svega
%
3
4
5
mobilizacija
823
77,35%
722
76
25
dopopuna
148
13,91%
132
13
3
prekomande
93
8,74%
88
4
1
ukupno
1.064
100%
942
93
29
Vojnika (3) bilo raspoređeno 89%, podoficira (4) bilo 9% i oficira (5) 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 50%
Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb
godina
svega
%
3
4
5
1992.
750
70,49%
649
79
22
1993.
92
8,65%
83
6
3
1994.
115
10,81%
109
3
3
1995.
102
9,59%
97
4
1
1996.
5
0,47%
4
1
ukupno
1.064
100%
942
93
29
Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 70% i 1994. godine 11% [1]