Motajica 2024.

32 godina od izilaska jedinica TO opštine Prnjavor na sjeverne granice opštine- Dan grada Prnjavor

IZILAZAK JEDINICA TERITORIJALNE ODBRANE OPŠTINE PRNJAVOR NA GRANICE OPŠTINE-MOTAJICU

U novijoj istoriji opštine Prnjavor, jedan od značajnih događaja je i izlazak jedinica Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor na planinu Motajicu, što će se kasnije uzeti kao Dan opštine Prnjavor.

Počelo se početkom 1992. godine kada još nije stvorena Vojska Republike Srpske, a polazeći od  procjene ugroženosti opštine Prnjavor ratnim dejstvima iz pravca Derventa[1] ,i stalnog praćenja vojnopolitičke situacije od organa lokalne vlasti. I dalje se organizuju formirane jedinice TO po mjesnim zajednicama na izvršavanje obezbjeđenja važnih objekata i uspostavljanja vojnih punktova na pojedinim putnim komunikacijama u mjesnim zajednicama, po naređenjima rejonskih štabova TO..(sa sajta: lpbr-prnjavor.info Motajica 1992.)

Sjećanja i kazivanja komandant TO opštine puk Vlade Živkovića i komandira samostalne pješadinske čete TO Smrtića opštine Prnjavor st.vodnika Đurić Željke o izilasku jedinica TO opštine Prnjavor na Motajicu 1992. godine

O značaju izlaska na Motajicu, ratni komandant 1.lpbr povodom Dana opštine 24.3.2012. godine, ističe:

Boračka organizacija opštine Prnjavor organizovala je  izlazak nekadašnjih saboraca i svih zainteresovanih sugrađana na obronke planine Motajice, lokalitet Lipe, kako bi obilježila početak odbrane ovog područja u proteklom ratu.    Predsjednik opštinske Boračke organizacije Vlado Živković podsjetio je da je Drugi odred formiran s ciljem zaštite i odbrane stanovnika Prnjavora, Dervente i Trestenaca, a da su na Motajici zaposjednute prve odbrambene linije.[2]

U početku su u borbena dejstva bile uključene pješadijske čete iz Trstenaca, Smrtića i Velike Ilove i vod iz Pečeneg Ilove, uz podršku artiljerijskih jedinica, da bi im se 2.5.1992. godine pridružile čete iz Potočana i Štrbaca, odred „Vukovi s Vučijaka“ i dva voda iz Palačkovaca.   „U tom momentu bilo je mobilisano 1.260 boraca, ali ne treba zaboraviti da su se naspram nas nalazile daleko veće i jače neprijateljske snage. Na prostor Republike Srpske ušle su regularne snage hrvatske vojske koje su počinile stravične zločine u Sijekovcu, Brodu i Derventi. Stanovnici Kostreša su bili u poluokruženju, što je bio signal da moramo vojnički krenuti u oslobađanje i pomoć braći koji su bili u zoni ratnih dejstava“, rekao je Živković.

24.mart 2008.

On je dodao da je najveći problem nastao raspadom JNA, odnosno njene 327. jedinice koja je bila zadužena da zatvara pravac kojim se kretala neprijateljska vojska, a zbog čega je direktno došla u pitanje bezbjednost opštine Prnjavor.

„Izlazak na Lipe Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Prnjavor 24. 3.1992. godine i uspostavljanje linije odbrane bilo je ključno za zaštitu našeg stanovništva, a najveću zahvalnost treba odati borcima koji su ugradili živote u temelje Srpske i onima koji su pet godina nosili teret rata“, naglasio je Živković.

Okupljanju nekadašnjih saboraca prisustvovao je i načelnik opštine Prnjavor Darko Tomaš koji je rekao da na ovo mjesto treba dolaziti kako bi se dala podrška ljudima koji su učestvovali u odbrani svoje opštine, ali i da istovremeno treba uputiti poruku mira, tolerancije i razumijevanja kako slična dešavanja ne bi bila ponovljena. (SRNA)

Željko Đurić, stariji vodnik, ratni komandir pješadijske čete  TO iz Smrtića, opština Prnjavor, prvi koji je izašao na Motajicu, preko društvenih mreža kaže:

Đurić, tačnije u rejon sela Pjevalovac i spojili se sa mještanima sela Trstenci

sv Željko Đurić

Opština Prnjavor proslavlja Dan opštine 24.3. koji je netačan i lažan datum.  Zbog sve većeg broja mještana Smrtića koji negoduju povodom proslave Dana opštine, osjećam potrebu da iznesem nekoliko važnih činjenica. Naime 26.3.1992. godIne u popodnevnim časovima regularne jedinice Hrvatske vojske izvršile su napad na selo Sijekovac u opštini Brod i ubili 10-ak mještana, među kojima je pobijena porodica Zečević (otac i tri sina) koji su kasnije sahranjeni u Smrtićima. Ta vijest je brzo stigla do Prnjavora i tadašnja opštinska vlast je odlučila da se odmah [7] mobiliše jedinica teritorijalne odbrane MZ Smrtići i uputi na spoljašne granice opštine Prnjavor. Odmah smo izvršili mobilizaciju jedinice čiji sam bio ja komandir čete i u večernjim satima toga dana izašli smo u Motajicu, tačnije u rejon sela Pjevalovac i spojili se sa mještanima sela Trstenci koji su se takođe organizovali i bili uznemireni. Jedini povod izlaska na Motajicu je napad na selo Sijekovac 26.3.1992. god.  Najveća zasluga za donošenje takve odluke imaju Dragan Đurić, tadašnji narodni poslanik i načelnik prnjavorske policijske stanice pokojni Radislav Vinčić i na taj način opština Prnjavor je ostala zaštićena, netaknuta i van borbenih dejstava. Nikakav 24.mart, koji opštinska vlast sada slavi i brani kao da je toga datuma napisana naredba i da se izađe na Motajicu što je apsolutna neistina.

Za list „Javnost“ u rublici „Panorama Srpske“ urednik lista „Tvrđava od septembra 1997. godine u prilogu „Trvđava i gnezdo srpstva“, gospodin Nedeljko Sančanin, piše:

…“ kao posebno značajan istorijski datum za ovu opštinu ističu  26.3.1992. godine.

Reč je,  zapravo, o zauzimanju položaja prnjavoskih boraca na obroncima Motajice. Bila je to svojevrsna brana prodoru  ustaških jedinica iz susedne Dervente i Broda. Ceni se da upravo zahvaljujući  tom mudrom i pravovremenom potezu najodgovornijih ljudi u Prnjavoru i, naravno, junaštva njegovih sinova – izbegnuta su neposredna ratna dejstva, po grad i okolinu. Ovome treba dodati i iz potaje spremanje prnjavorskih muslimana da se u pogodnom trenutku pridruže braći ustašama.[3]

Prifil grupa 27.mtbr-Soko od 6.7.2021.godine

Grupa Soko

Ne treba zaboraviti činjenicu pripadnika TO sa prostora opštine Prnjavor koji su sa malim odstupanjem zauzeli položaje na Pavlovom brdu (rejon Dubočac) 15.4.1992. godine. Ovi su pripadnici ušli u sastav bataljona naredbom više komande od 10. 7.1992. godine tadašnji 4. bataljon je rasformiran a ljudstvo raspoređeno u 1. i 3. bataljon na mesto 4. bataljona dolazi Banjalučki bataljon sa Rakovačkih bara.

SKUPŠTINA OPŠTINE PRNJAVOR-DAN OPŠTINE

Skupština opštine Prnjavor, na sjednici održanoj 24.10.2001. godine donijela je odluku o proglašenju praznika opštine Prnjavor. Za praznik Opštine proglašen je  24. mart i obilježava se kao Dan opštine („Službeni glasnik opštine Prnjavor, broj 9 od 29.10.2001. godine).

Prema programu Skupštine opštine Prnjavor za rješavanje pitanja iz oblasti BIZ u opštini Prnjavor za 2018. godinu („Službeni glasnik opštine Prnjavor“, broj 5 od 7.3.2018. godine) utvrđeno je obilježavanje  Dan opštine „Motajica 2018.“, kao najznačajnija aktivnost Dana opštine Prnjavor. Dan kada su borci sa područja opštine Prnjavor izašli na obronke Motajice radi odbrane opštine Prnjavor od agresije muslimansko-ustaških formacija. Planirano je okupljanje oko 800 boraca sa područja opštine Prnjavor, Trstenaca i Dervente. Nosilac aktivnosti je Boračka organizacija opštine Prnjavor.

ZAKLJUČAK

I na kraju, 24. ili 26. mart 1992. godine, je li toliko važno, kada je opština odlučila o Danu opštine i kada  komandant 1.lpbr Prnjavor sa Prve i Druge godišnjice formiranja lpbr, 13.10.1992. godine, ističe značaj posjedanja položaja na Motajici  :[3]

25.3.1992. godine – opština Prnjavor postaje biti ugrožena, ugrožene naše porodice, dobra, a sve zahvaljujući raspadu JNA, odnosno 327.mt brigade, od kojih je ostalo 120 vojnika.  Sjećam se riječi već slavnih boraca odreda TO Prnjavor „ Da li su naše porodice bezbijedne“. Sa tadašnjim snagama Odreda TO Šibovska blokiramo liniju r.Sava – Pjevalovac -Agići[6] . Ulazimo duboko u teritoriju opštine Derventa, što je po svim načelima TO bilo nezamislivo, ali spriječavamo prodor ustaških snaga u Prnjavor.

Komandant 1.lpbr Prnjavor sa Druge godišnjice formiranja lpbr, 13.10.1993. godine, ponovo, ističe:[5]

Uporedo sa borbama u Zapadnoj Slavoniji i organizacijom popune Odreda iz jedinica mjesnih zajednica, na području opštine jača sistem odbrane. Od jedinica mjesnih zajednica ponovo su formirani rejonski štabovi TO Potočani,  Donji Vijačani i Šibovska. Počela je obuka komandira jedinica. Opštinski štab TO donosi odluku o formiranju odjeljenja Vojne policije, a polovinom novembra urađena je i procjena ugroženosti teritorije opštine Prnjavor[1] i izdato naređenje o pojačanim mjerama  fizičkog obezbjeđenja  objekata na području  opštine. Pripreme jedinica traju sve do druge polovine marta 1992. godine. Na rubnim područijima opštine, prema procjeni ugroženosti teritorije, rade se fortifikacijski objekti, a posebno na pravcu prema Derventi.

Od jedinica Rejonskog štaba Šibovska i čete iz Trstenaca počinje formiranje 2. Odreda TO. U isto vrijeme obučavaju posade za haubičku bateriju 122 mm, PAT i T-12, a u Šibovskoj se stvara pozadinska baza koja je na samom početku, a kasnije odigrala veliku ulogu u kompletnom opremanju i snabdijevanju jedinica naoružanjem, MTS i hranom.

Zbog novo nastale situacije na prostoru derventske opštine. Jedinice tadašnjeg 2. Odreda TO Prnjavor izmještene su na liniju Pjevalovac – Simića brdo – Agići, što je, kako se to kasnije pokazalo, bilo presudno za našu opštinu uz jačanje borbene gotovosti i utvrđivanje linije odbrane 2.Odreda TO Prnjavor.  OPŠTO Prnjavor dao je ogroman doprinos u formiranju jedinica u Kalenderovcima, Osinji i drugim srpskim  selima, pomažući im kadrovski, u naoružavanju, odjeći,  obući, ishrani i lijekovima. Ovim su kasnije stvoreni uslovi za ponovono formiranje 327. mt brigade koja je tada bila u rasulu.

komandant 1.mtb Pepa

I Motajički bataljon, kao 1.mtb 27.mtbr Deventa komandanta Nedeljka Suvajca Pepe, koji nastavlja tradiciju 2. odreda TO opštine Prnjavor, obilježava svoj dan jedinice, (26.3.1992. – 26.3.1995.) kao dan izilaska jedinica TO sa područja mjesne zajednice Gornjih Smrtića 26.3.1992. godina na Motajicu u rejon Pjevalovca. Ispred 27.mtbr prisutni su bili ppuk Boško Peulić i Ljubomir Obradović, komandant i načelnik štaba, kao  i major Dobrivoje Vujasinović, načelnik veze u brigadi, a ispred opštine Prnjavor Dragan Đurić, narodni poslanik i Radivoje Radivojević i Momčilo Novaković, predsjednik i potpredsjednik Izvršnog odbora SO-e Prnjavor (Sveto Spasojević, Glas borca lpbr, broj IV 1995. godina, str. 10)

Uz ratna dejstva na Bijelom brdu koja su počela u aprilu 1992. godine 2.Odred TO preformiran je u bataljon, a od naših jedinica formiran je još jedan bataljon, koji su kasnije /20.5.1992. godine/ ušli u sastav 327. mt brigade pod komandu 5. korpusa.

Već 19.5.odnosno 29.5.1992. godine  stigla je naredba o formiranju Prnjavorske lake pješadijske brigade. Opštinski štab TO je stavljen u ulogu komande brigade, a 5. korpus je reorganizovan u 1. KK VRS.

U jedinicama TO mjesnih zajednica bilo je na raspolaganju oko 1950 v/o. U međuvremenu iz Dragalića se vratio Prnjavorski odred TO koji je ušao u sastav Brigade kao 1.pješadijski bataljon.

Za kraj Pjesma Motajička. Pjesma osvojila treću nagradu na konkursu manifestacije „Istina o Srbima“, Gradiška 2007.godine, od 34 pristigla rada. Autor je major Vojin Trivičević iz Štrbaca, komandant rejonskog štaba TO Šibovska opštine Prnjavor i član komande 1.lpbr Prnjavor tokom rata.

PJESMA MOTAJIČKA

Motajice lijepe tvoje šume

Da nadšume

Sve ljudske bezume

Nema pravde do Pasije pravde

Jadovice

Jadne udovice

Od Orljaka

Pa sve do oblaka

Svud jastrebi kruže

I uzlijeću

Na gavrane usput

Nalijeću

Kad će slavuj jednom

Da zapjeva

Za sve one što bi

Pjesmu htjeli

Motajica

Klupko od umota

Da ga utka u mrežu pauka

Bez vrištanja

I bolnih jauka

Motajice

Pjevaj svoju pjesmu

Nek se čuje do¸sestre Kozare

Do Ljubića najbližega brata

Sviraj pjevaj

Protiv svih granata.

[1] Procjenu je izradio obavještajni organ Štaba TO opštine i RjŠTO Šibovska, koja je predviđala nekoliko pravaca ugroženosti opštine sa sjevera „plavog“-ZNG HV i procjenu snaga rejonskog štaba TO Šibovska.procjena-rjšto

[2] Na Derventskom ratištu 1.pješadinska četa 2.OdTO iz Trstenaca držala je položaje od s.Korovi do

OŠ u Tatomiri

s.Kladara, a na težištu odbrane 2.Odreda TO Prnjavor je bila 2. pješadijska četa iz Smrtića,Pečeneg Ilove i vod iz Pjelovalca, i držala liniju duž komunikacije u Pjevalovcu od s.Trstenci do raskrsnice Markovac u dužini preko 5km, a brojala je preko 130 pripadnika TO. 3.pješadinska četa iz Štrbaca i Mravice držale je položaje desno  u Kuljenovcima prema Lugu. vod PVO u rejonu Stublača, hab 122mm u rejonu Orljak, vmb82mm u Agićima, a KM odreda Vučija jama na Motajici.

[3] RjŠTO Šibovska pripadao je i samostalni vod TO iz Konjuhovaca (muslimana) koji su u početku bili naoružani. Komandir je bio konjuhovački hodža. Kasnije je jedinica razoružana.

[4] Govor 13.10.1992 komandant lpbr na smotri lpbr na stadionu FK „Ljubić“ u Prnjavoru na obilježavanju Prve godišnjice formiranja lpbr .

[5]  Govor 2.10.1993.komandant lpbr na obilježavanju Druge godišnjice formiranja lpbr u Domu kulture Prnjavor.

[6] Rat u Bosni sve je bliži, a krajem marta 1992. godine osvanule su barikade u Pjevalovcu, na magistralnom putu Nova Topola – Srbac – Derventa. Susjedni Trstenci, pod vođstvom Zlate Nedića, manje-više uredili su položaje prema Bijelom brdu.     Kasnije četa Nedića ulazi u sastav 2. odreda TO Prnjavor i 1.mtb 327/27.mtbr VRS. (Srbačka brigada u otadžbinskom ratu, Srbac 2012. godine, str 33).

Vozuća – naš ponos i naša tuga, str. 83

[7] SIJEKOVAC 26. MART 1992. GODINE.

Regularne vojne snage iz Republike Hrvatske ušle su u Brod u noći između 3. i 4. marta 1992. godine , prelazeći most na Savi tada je ušlo oko 2.000 dobro naoružanih vojnika, zajedno sa hrvatsko – muslimanskim paravojnim jedinicama započinju zločine.

Sijekovac, 2022.

U Sijekovcu 26. marta 1992. godine počinjen je prvi masovni zločin u građanskom ratu u BiH, tog dana na kućnom pragu ubijeni su: JOVAN ZEČEVIĆ rođen 1920. godine , njegovi sinovi MILAN ZEČEVIĆ rođen 1950. godine , VASO ZEČEVIĆ, rođen 1958. godine i PETAR ZEČEVIĆ, rođen 1953. godine. Tela su sahranjena u selu Smrtići – Prnjavor.

Istog dana ubijeni su LUKA MILOŠEVIĆ rođen 1943. godine i njegova dva sina ŽELJKO rođen 1968. godine i DRAGAN rođen 1974. godine. Ostao je LUKIN treći sin SAŠA od devet godina. Jedan od hrvatskih vojnika već je bio izvadio nož da ga zakolje, ali je naišao drugi vojnik i spasio dete.

Od ruku krvnika tog dana stradaju i MIRKO RADANOVIĆ rođen 1965. godine i SRETO TRIVIĆ rođen 1927. godine.

Napadu na Sijekovac prethodila je likvidacija ANDRIJE MARTIĆA rođenog 1935. godine , njegovog sina MOMIRA rođenog 1961. godine i njihovog komšije DUŠANA DUJMIĆA (Dujanić, isp.) rođenog 1967. godine , te ranjavanje ANDRIJNE supruge MERIME i BRANKA DUJMIĆA dan ranije u Brodu. Prethodno je miniran kafić u Brodu čiji je vlasnik bio ANDRIJA MARTIĆ.

Od 25. marta do 7. oktobra 1992. godine kada je Vojska Rerublike Srpske oslobodila Brod, ubijeno je 229 civila, 25 zarobljenih regruta Jugoslovenske narodne armije. Masovni zločin nad decom počinjen je u Sijekovcu i Brodu od sredine maja 1992. do kraja avgusta 1992. nestala su 115 deteta uglavnom romske nacionalnosti. Do sada su pronađena i iskopana 23 dečija leša.

U Brodu, Odžaku, Modriči, Derventi silovano je više stotina žena. Njih 47 podnelo je prijavu i smoglo snage da o tome govore i svedoče pred sudovima. U Sijekovcu pisanu naredbu za privođenje – silovanje je radio zapovednik pozadine HVO Čaušević Ahmet.

Posebno boli što, nakon toliko godina niko nije procesuiran. Znaju se počinioci zločina i pod čijom komandom su izvršeni.

Nastradalima neka je večna slava i hvala !  (Prifil grupa 27.mtbr-Soko od 26.3.2022.godine)

Dodik: Srbi nikada ne smiju zaboraviti zločine nad njima

Srna
 Dodik: Srbi nikada ne smiju zaboraviti zločine nad njima
BROD – Srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik poručio je danas u Sijekovcu kod Broda Srbi nikada ne smiju zaboraviti zločine koje su nad njima počinili u proteklom ratu, kao i prethodnim ratovima na ovim prostorima.

Sjećanje komandira Trstenačke čete Milana Milinković na izilazak prnjavorskih boraca na Motajicu u rejon Pjevalovca (TVK3 27.3.2022.): 

Tih teških martovskih dana, posebno se sjeća Milan Milinković iz Trstenaca kod Dervente. Sa ponosom kaže da je bio komadant trstenačke čete a kroz glavu mu i sada prolaze sjećanja ali i ljudi, posebno iz Ilovskog i Smrtićkog kraja za koje kaže da su prvi stali u odbranu.

Tada su već imali oformljenu liniju ali kako kaže bez ljudi iz Prnjavora, zaustavljanje neprijatelja bi bilo nemoguće.

“Bez njih nebi mogli da zaustavim hrvatske snage. Da se tada nismo svi ujedinili bilo bi jako teško jer jedna hrvatska brigada dobro opremljena, nadirala prema Prnjavoru. Ja sam jako ponosan na sve njih a posebno na prnjavorčane koji su tada bili tu”,kaže Milinković

Četa vojne policije 327.mtbr JNA na Pjevalovcu, 8.4.1992. godine (Grupa SOKO)

Grupa Soko

Sutradan 8. aprila iz Raščića se otvara vatra na kasarnu iz minobacača, a toga dana četa vojne policije upućena je na Markovac. Oslobodila je ovo mesto, a zatim odlaze u Pjevalovac. U akciji na Markovac tom prilikom u lice je ranjen policajac Zdravko – Mačak Tatomir.

 

 

Dodik: Sijekovac trajno svjedočanstvo o zločinu nad Srbima

Srna
 Foto: Srna

Sijekovac

Tomić Srđan, lpbr-prnjavor.info