Služenjem pomena i parastosa u crkvi Sv. Georgije u Prnjavoru i polaganjem vijenaca na spomeniku poginulim borcima iz grada Pranjavora, Oganizacija porodica zaroboljenih i poginulih boraca i nestalih civila Prnjavor obilježila je svoj dan.
Prnjavor
Ovaj dan obiježavanja nalazi se u programu obilježavanja značajnih datuma u oblasti BIZ u opštini Prnjavor za 2023-.godinu ,donijet od strane skupštine opštine.
PARASTOS I POMEN POGINULIM PRIPADNICIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE ČORLE
28.8.2022.
Spomenik u Čorlama
Kod renoviranog spomenika u blizini društvenog doma u Čorlama u 13.00 časova , organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice Čorle, koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora. Nastavite sa čitanjem →
PARASTOS I POMEN POGINULIM PRIPADNICIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE PRISOJE
21.8.2022.
Spomenik u Prisojima
Kod spomenika u blizini osnovne škole u Prisoju u 16.00 časova , organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice Prisoje (16.8.1998. godine spomen-ploče i 17.8.2014. godine novog spomenika), koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora. Nastavite sa čitanjem →
PARASTOS I POMEN POGINULIM PRIPADNICIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE ŠARINCI
14.8.2022.
Kod spomenika u blizini društvenog doma u Šarincima u 16.00 časova , organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja spomenika i 16 godina od otkrivanja Spomenika Slobode poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice Šarinci, koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora.
Otkrivanje spomenika izvršeno je 18.8.2002. godine, i otkrivanje Spomenika slobode 20.8.2006. godine
Spomenik u Šarincima.
Ugrađeno je 18 likova poginulih pripadnika Vojske Republike Srpske.
Upisano na spomen obilјežje – SPOMENIK SLOBODE 18 lica
16 poginulih – zaroblјenih boraca Vojske Republike Srpske
1 poginuli vojnik na aktivnoj službi u VRS poslije odbrambeno-otadžbinskog rata
1 poginuli borac pripadnik oružanih snaga Republike Srbije (porodica iz s. Šarinci) – NATO agresina na Srbiju 1999. godine
Poginuli, zaroblјeni pripadnici ratnih jedinica Vojske Republike Srpske, jedinica VRS u miru i pripadnika RJ Republike Srbije:
VP 7519 Prnjavor 7 boraca
VP 7127 Derventa 3 borca
VP 3193 SJB Prnjavor 2 borca
VP 7068 Doboj 1 borac
VP 7225 – TG1 Banja Luka 1 borac
VP 4022 Banja Luka 1 borac
VP 7304 Derventa 1 borac
VP 2210 Srbac 1 vojnik
VP MUP Srbija 1 borac
Poginuli, zaroblјeni, umrli:
Zona borbenih dejstava, zaroblјeni 1 borac
Zona borbenih dejstava, poginuli 13 boraca
Zona borbenih dejstava, poginuli Srbija . 1 borac
Van zone b/d, poginuli na vojnom zadatku, saobraćaj 1 borac
Van zone borbenih dejstava, poginuli, samoubistvo 1 borac
Poslije završetka odbrambeno-otadžbinskog rata 1991.-1996. godina, u miru kao vojnik na aktivnoj vojnoj službi pri vršenju vojnog zadatka izvršio samoubistvo 1 borac
Način i okolnosti stradanja i mjesto sahrane:
Zona borbenih dejstava, zaroblјeni 1 borac
Zaroblјeni: okolnosti i drugi podaci – nepoznato
Zona borbenih dejstava, poginuli 7 boraca
Sahranjeni: opština Prnjavor, groblјe Šarinci
Zona borbenih dejstava, zaroblјeni, razmijenjeni, identifikovani 1 borac
Sahranjeni: opština Prnjavor, groblјe Šarinci
Zona borbenih dejstava, teško ranjeni, umrli na 1 borac
Sahranjeni: opština Prnjavor, groblјe Šarinci
Zona borbenih dejstava, poginuli, samoubistvo 1 borac
Sahranjeni: opština Prnjavor, groblјe Šarinci
Zona borbenih dejstava, umrli za vrijeme1 borac
Sahranjeni: opština Prnjavor, groblјe Šarinci
Van zone borbenih dejstava, na odobrenom odsustvu kod kuće izvršili samoubistvo 1 borac
Sahranjeni: opština Prnjavor, groblјe Šarinci
Van zone borbenih dejstava, u miru poslije odbrambeno-otadžbinskog rata, za vrijeme boravka u vojnoj jedinici na aktivnoj službi – obezbjeđenje vojnog skladišta poginuli – izvršili samoubistvo aktiviranjem minsko eksplozivnih sredstava 1 vojnik
Sahranjeni: opština Prnjavor, groblјe Šarinci
Zona borbenih dejstava, poginuli 1 borac
Sahranjeni: opština Prnjavor, groblјe Donji Vijačani
Zona borbenih dejstava, poginuli 1 borac
Sahranjeni: opština Prnjavor, gradsko groblјe
Van zone borbenih dejstava, na vojnom zadatku u saobraćaju teško povrijeđeni, od rana u bolnici umrli 1 borac
Sahranjeni: opština Prnjavor, gradsko groblјe
Zona borbenih dejstava, poginuli u NATO agresiji na Srbiju 1 borac
Sahranjeni: Republika Srbija, groblјe Lišće
Roditelјi poginulog žive u Šarincima
Sahranjeni – grobna mjesta:
Opština Prnjavor 16 boraca
Šarinci 13 boraca
Zona b/d, poginuli 11 boraca
Zona b/d, umrli 1 borac
Van zone b/d, poginuli 1 borac
Donji Vijačani 1 borac
Zona b/d 1 borac
Gradsko groblјe Prnjavor 2 borca
Zona b/d 1 borac
Van zone b/d, na vojnom zadatku 1 borac
Republika Srbija 1 borac
Lešće 1 borac
Zona b/d, NATO agresija 1 borac
Zaroblјeni 1 borac
Zona b/d 1 borac
Protokol vodi predsjednik Mjesne Boračke organizacije Moravac Radomir, borac 1 kategorije sa 96 pristupnica Boračke organizacije, 13 člana porodica poginulih boraca i 18 RVI
PROŠLOST NAS OBAVEZUJE DA CIJENIMO SLOBODU KOJU PODARIŠE NAJBOLjI SINOVI NAŠIH NARODA, SLOBODU KOJA SE KRVLjU STVARALA I BRANILA.
ŠESTOTINA DVADESET ŠEST NAŠIH JUNAKA VRAĆENI SU USNULI SA RUKAMA NA GRUDIMA, A IZA SEBE ZA VJEČNOST OSTAVILI DA ČUVAMO I OČUVAMO NAŠU I NјIHOVU REPUBLIKU SRPSKU.
U ZNAK SJEĆANјA NA POGINULE ČIJI SE GROBOVI ZNAJU, ALI I ONIH KOJE JOŠ UVIJEK TRAŽIMO, ZAHVALIMO SE ZA UČINјENO, ODAJMO DUŽNU POČAST NAŠOJ BRAĆI, RODBINI, KUMOVIMA, PRIJATELjIMA, KOMŠIJAMA, NAŠIM SABORCIMA.
ZA SLOBODU, ZA SPAS SVOGA RODA, ZA REPUBLIKU SRPSKU ŽIVOTE SU POLOŽILI I OVDJE NA OVOM SPOMEN OBILjEŽJU UPISANI SU:
JUGOVIĆ SVETISLAV
MORAVAC NEDELjKO
ĐAJIĆ DRAGAN
SAVIĆ MIROLjUB
JUGOVIĆ RODOLjUB
STANOJEVIĆ MIROSLAV
JANKOVIĆ RADENKO
VASIĆ SLOBODAN
VUJASINOVIĆ RANKO
JUGOVIĆ PANE
MORAVAC PREDRAG
VUJASINOVIĆ DOBRIĆ
POPOVIĆ GOJKO
MORAVAC SLOBODAN
VUJASINOVIĆ MILAN
VUJASINOVIĆ NEVENKO
CVIJANOVIĆ BOGOLjUB I
STANOJEVIĆ MLADEN
U TIŠINI I MIRU MINUTOM ĆUTANјA ISKAŽIMO POŠTOVANјE POGINULIM BORCIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE I SVIM POGINULIM PATRIOTAMA U SRPSKIM ODBRAMBENIM RATOVIMA
Vijence i cvijeće po protokolu, položili su:
PORODICE POGINULIH BORACA
DELEGACIJA OPŠTINE, PREDSTAVNIK BORAČKE ORGANIZACIJE OPŠTINE PRNјAVOR I PREDSJEDNIK MJESNE BORAČKE ORGANIZACIJE
ZAJEDNIČKA DELEGACIJA OPŠTINSKE ORGANIZACIJE PORODICA POGINULIH I ZAROBLjENIH BORACA I NESTALIH CIVILA, UDRUŽENјA RATNIH VOJNIH INVALIDA OPŠTINE PRNјAVOR I PREDSJEDNIKA SUBNOR-a
PO ZAVRŠENOM VJERSKOM OBREDU VOĐA PROTOKOLA:
DANA 18.8.2002. GODINE, ODNOSNO PRIJE 20 GODINA SAGRAĐENO JE I OTKRIVENO OVO SPOMEN – OBILjEŽJE, A 20.8.2006. GODINE OTKRIVEN JE SPOMENIK SLOBODE, POSVEĆEN BORCIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE I KOJI SVOJE ŽIVOTE POLOŽIŠE ZA REPUBLIKU SRPSKU, ZA SLOBODU PORODICA, ZA NAŠU SLOBODU I SLOBODU OVIH PROSTORA.
UPISANO JE ŠESNAEST PRIPADNIKA RATNIH JEDINICA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, JEDAN PRIPADNIK AKTIVNOG SASTAVA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE I JEDAN BORAC PRIPADNIK RATNE JEDINICE REPUBLIKE SRBIJE, KOJI JE ŽIVOT POLOŽIO PRILIKOM BOMBARDOVANјA NATO AVIJACIJE NA SRBIJU 1999. GODINE, A ČIJI SU RODITELjI IZ NAŠIH ŠARINACA.
IZVRŠAVAJUĆI REDOVNE BORBENE ZADATKE ČETRNAEST BORACA JE POGINULO, A JEDAN JE ZAROBLjEN U ZONI BORBENIH DEJSTAVA.
DVA BORCA SU POGINULA VAN ZONE BORBENIH DEJSTAVA – JEDAN U SAOBRAĆAJU NA VOJNOM ZADATKU, A JEDAN KOD KUĆE PRILIKOM ODOBRENOG ODSUSTVA IZ JEDINICE.
JEDAN VOJNIK JE POGINUO NA VOJNOM ZADATKU U MIRU POSLIJE ODBRAMBENO – OTADžBINSKOG RATA
BILI SU PRIPADNICI OSAM RATNIH JEDINICA:
LAKA PRNјAVORSKA PJEŠADIJSKA BRIGADA 7 BORACA
TRISTODVADEST SEDMA MOTORIZOVANA BRIGADA DERVENTA 3 BORCA
VP 3193 SJB PRNјAVOR 2 BORCA
VP 7068 DOBOJ 1 BORAC
VP 7225 – TG 1 BANјA LUKA 1 BORAC
VP 4022 BANјA LUKA 1 BORAC
VP 7304 DERVENTA 1 BORAC
VP MUP SRBIJA 1 BORAC
A JEDAN POGINULI VOJNIK U MIRU BIO JE PRIPADNIK VP 2210 SRBAC
ŠESNAEST POGINULIH SAHRANјENO JE U NA PODRUČU OPŠTINE PRNјAVOR:
GROBLjE ŠARINCI 13 BORACA
GROBLjE DONјI VIJAČANI 1 BORAC
GRADSKO GROBLjE PRNјAVOR 2 BORCA
JEDAN POGINULI BORAC, PRIPADANIK ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE SRBIJE SAHRANјENO JE U SRBIJI, GROBLjE LEŠĆE
A ZA JEDNOG ZAROBLjENOG BORCA SUDBINA NIJE POZNATA.
POŠTUJMO NAŠU OBAVEZU I NIKADA NE ZABORAVIMO ONE KOJI SVOJE ŽIVOTE POLOŽIŠE:
ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU
POČIVAJTE U MIRU PONOSNA BRAĆO.
MJESNA BORAČKA ORGANIZACIJA ŠARINCI, U SARADNјI SA BORAČKOM ORGANIZACIJOM OPŠTINE PRNјAVOR JE ORGANIZATOR I NOSIOC OVOG DOGAĐAJA, KOJI I NA OVAJ NAČIN OD ZABORAVA ČUVAJU DJELA NAŠIH HEROJA.
ZAHVALIMO SE SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI, NAŠEM SVEŠTENSTVU KOJI NAS VJERNO PRATI I VODI KROZ MOLITVU I POMENOM IMENA NAŠIH JUNAKA ČUVA IH OD ZABORAVA.
ZAHVALIMO SE NOSIOCIMA VLASTI OPŠTINE PRNјAVOR KOJI I DANAS KAO I PRETHODNIH GODINA SVOJIM PRISUSTVOM ODAJU POŠTOVANјE I PRIZNANјE JUNACIMA REPUBLIKE SRPSKE, ŠTO SU OBEZBIJEDILI I ŠTO OBEZBJEĐUJU SREDSTVA ZA ODRŽAVANјE OVIH I SLIČNIH AKTIVNOSTI.
DANAŠNјI I SLIČNI DOGAĐAJI IMAJU ZA CILj DA SE NE ZABORAVI PROŠLOST, DA PRIČAJUĆI O NAŠIM JUNACIMA, UPUTIMO ZAHVALNOST I ODAMO DUŽNO POŠTOVANјE ZA DOPRINOSE NA PUTU STVARANјA REPUBLIKE SRPSKE.
ČUVAJMO NAŠU ISTORIJU, ČUVAJMO ISTORIJSKE DOGAĐAJE I ZATO NA OVE I SLIČNE AKTIVNOSTI POZIVAJMO NAŠU MLADOST, NAŠE UČENIKE I SVE ONE KOJE DANAS, KAO I PRETHODNIH GODINA NE PRISUSTVUJU OVOM ČINU.
PARASTOS I POMEN POGINULIM BORCIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE HRVAĆANI
9.8.2022.
Spomenik u Hrvaćanima
Kod spomenika pored Društvenog doma, Hrvaćanima u 11.30 časova, organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja i osveštenja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice Hvaćani, koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora.
Otkrivanje spomenika izvršeno je 9.8.1998. godine.
PARASTOS I POMEN POGINULIM PRIPADNICIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE GORNJA MRAVICA
Spomenik u Gornjoj Mravici
Spomenik u GornjojMravici 2018
Kod saniranog spomenika pored mjesne kancelarije u Gornjoj Mravici u 14.00 časova , organizovan je pomen, parastos i obilježavanje 23 godišnjice od otkrivanja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice Gornja Mravica, koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora. Nastavite sa čitanjem →
PARASTOS I POMEN POGINULIM BORCIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE DONJI GALJIPOVCI
31.7.2022.
Spomenik u Donjim Galjipovcima
Kod spomenika pored Društvenog doma, u dvorištu crkve u Donjim Galjipovcima u 10.30 časova , organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja i osveštenja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice Donji Galjipovci, sela Gornji i Donji Galjipovci, i dijela sela Ratkovac i Lišnja, koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora.
Otkrivanje spomenika izvršeno je 25.7.1999. godine.
PARASTOS I POMEN POGINULIM BORCIMA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE IZ MJESNE ZAJEDNICE DONJI SMRTIĆI
Spomenik u Donjim Smrtićima
Kod spomenika u blizini osnovne škole u Donjim Smrtićama u 13.00 časova , organizovan je pomen, parastos i obilježavanje godišnjice od otkrivanja i godišnjice od osveštenja spomenika poginulim pripadnicima Vojske Republike Srpske iz mjesne zajednice koji svoje živote položiše za Republiku Srpsku, za slobodu svojih porodica, za našu slobodu i slobodu ovih prostora.
Otkrivanje spomenika izvršeno je 21.09.2001. godine,
Ugrađena su devet likova poginulih boraca Vojske Republike Srpske.Borbene zadatke izvršavali na ratištima RS u tri ratne jedinice: 27. motorizovana brigada Derventa 6 boraca, Prnjavorska laka pješadijska brigada i jedan iz 43. motorizovane brigade Prijedor. Sahranjeni su u grobljima na području opštine: Donji Smrtići 7 boraca i Gornji Palačkovci dva borca, a poginuli su u zoni borbenih dejstava. Mjesna boračka organizacija Donji Smrtići.
Ukupno upisanih 9 poginulih boraca VRS
Borci – poginuli, zarobljeni umrli, pripadnici 3 ratne jedinice
VP 7127 Derventa 6 boraca
VP 7519 Prnjavor 2 boraca
VP 7362 Prijedor 1 boraca
Način i okolnosti stradanja:
1 . Zona borbenih dejstava, poginuli 9 boraca
Sahranjeni – borci VRS – grobna mjesta u:
1 . Opština Prnjavor 9 boraca
Groblje Donji Smrtići 7 boraca
Groblje Gornji Palačkovci 2 borca
Poslije himne, protokol vodi BORISLAV MILINČIĆ , predsjednik Mjesne boračke organizacije SMRTIĆI
POŠTOVANE PORODICE POGINULIH BORACA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, RATNI VOJNI INVALIDI, BORCI VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, UVAŽENI NOSIOCI VLASTI OPŠTINE PRNJAVOR, ČASNI OČE SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE, DRAGI GOSTI, DAME I GOSPODO, BRAĆO I SESTRE
U DONJIM SMRTIĆIMA U SLAVU I ČAST NAŠOJ BRAĆI I SABRAĆI, IZGRAĐENO JE SPOMEN – OBILJEŽJE, NA KOME JE UPISAN DEVET POGINULIH BORACA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
U ODBRAMBENO – OTADŽBINSKOM RATU BILI SU PRIPADNICI TRI RATNE JEDINICE, OD KOJIH JE ŠEST IZ 327. MOTORIZOVANE BRIGADE DERVENTA, DVA IZ LAKE PRNJAVORSKE PJEŠADIJSKE BRIGADE I JEDAN IZ VP 7362 PRIJEDOR
SAHRANJENI SU U GROBLJIMA NA PODRUČJU OPŠTINE PRNJAVOR – SEDAM U DONJIM SMRTIĆIMA I DVA U GORNJIM PALAČKOVCIMA.
OTKRIVENO JE 9.2001.GODINE I DANAS ZAJEDNO SA SVEŠTENSTVOM SRPSKE PRAVOSLAVNE CRKVE UZ POMEN I PARASTOS OBILJEŽAVAMO 21 GODIŠNJICU OD OSVEĆENJA SPOMEN – OBILJEŽJA.
ZA SLOBODU, ZA SPAS SVOGA RODA, ZA REPUBLIKU SRPSKU ŽIVOTE SU POLOŽILI I NA SPOMEN-OBILJEŽJU UPISANI SU:
STOJČIĆ MILOMIR
VINČIĆ DRAGO
SIBINČIĆ NEDELJKO
SIBINČIĆ ŽELJKO
ĐEKIĆ BOGDAN
AMIDŽIĆ RADE
BOGOSAVAC BORISLAV
ЈADIĆ SLAVOLJKO i
SAMARDŽIĆ NOVICA
U ZNAK SJEĆANJA I VJEČNE ZAHVALNOSTI POLOŽENO CVIJEĆE I VIJENCI NA SPOMEN – OBILJEŽJA
PORODICE POGINULIH BORACA
NOSIOCE VLASTI OPŠTINE PRNJAVOR, SA BORAČKOM ORGANIZACIJOM OPŠTINE PRNJAVOR I MJESNOM BORAČKOM ORGANIZACIJOM
ZAJEDNIČKA DELEGACIJA OPŠTINSKE ORGANIZACIJE PORODICA POGINULIH I ZAROBLJENIH BORACA I NESTALIH CIVILA, UDRUŽENJA RATNIH VOJNIH INVALIDA OPŠTINE PRNJAVOR I OPŠTINSKOG ODBORA SUBNOR-a PRNJAVOR
NAKON OBRAĆANJA SVEŠTENIKA, VOĐA PROTOKOLA
POŠTUJMO NAŠU OBAVEZU I NE ZABORAVIMO ONE KOJI ŽIVOTE POLOŽIŠE
– ZA KRST ČASNI I SLOBODU ZLATNU
– POČIVAJTE U MIRU PONOSNO BRAĆO
ŽRTVE NAŠIH NARODA I NARODNOSTI OPOMINJU DA NIKADA NE ZABORAVIMO PROŠLOST I HRABROST JUNAKA I MUČENIKA OD KOSOVA DO DANAS KOJI NAM PODARIŠTE SLOBODU NA PUTU STVARANJA NAŠE REPUBLIKE SRPSKE.
Ratna jedinica „Vukovi sa Vučijaka“,Naš zavičaj Prnjavor, novembr 1992.g.str.10; Glas borca lpbr Prnjavor, br.1 i 2., str.13
broj 1 XII 1995. str. 9
Broj 2. II 1995. str. 12.
Početak priče o „Vukovima sa Vučijaka“ počinje jednim skupom viđenih Srba. Održan je Vidovdan 1990. godine u Bosanskom Grahovu. tada je procijenjeno da Srbima i srpskom narodu dolaze teški dani, nova stradanja. Za takve dane trebalo se pripremiti i u vojničkom smislu. odlučeno je da se počne sa specijslnom vojničkom obukom u Golubiću, kod Knina. Pozivu i svojevrsnom izazovu, ne odolijeva ni Veljko Milankjović, kasnije duhovni i vojni vođa „Vukova“ o kojim je riječ. Odlazi u golubić i sprema se za rat, u kojem će za razliku od brojnih drugih Srba od visokog političkog rejtinga imati priliku da plače od neproijatnog mirisa baruta, zadaha prebliske smrti … nepravde kakvu samo rat sobom nosi. Po povratku iz Golubića, probrani momci, prolaze i obuku na Vučijaku. Na početku formiranja jedinice koja će se nakon silnih borbi službeno zvati Prvi krajiški udarni bataljon, bilo ih je, pored instruktora i komandanta Milankovića, svega dvadeset pet. Za početak dovoljno.
U doba kada su povampireni srbožderi, sa već pripremljenim oštricama nalik na one koje su koristili njihovi dedovi u Jasenovcu i ostalim stratištima, krenuli u sječu knezova i nejači, dok je velika većina Srba bila zatrovana idejom bratstva i jedinstva, na Vučijaku, tu na brdu nadomak Prnjavora, junak iz roda Milankovića je kristalizao svoju viziju. Кako se oduprijeti nožu i dušmaninu. U dogovoru sa gospodinom Mirom Mlađenovićem i gospodinom Borivojem Sendićem odlazi sa grupom momaka na specijalnu obuku u Golubić kod Кnina. Ti momci će biti okosnica budućeg čopora Vukova sa Vučjaka, buduće Vojske Republike Srpske… Budući vođa je tu stekao prva znanja iz oblasti ratovanja, hrabrosti mu nikad nije ni nedostajalo. Slavonija je već uveliko vapila za pomoć.
PRVE AКCIJE
Vučijak
Preko svojih emisara, koji su se razišli prnjavorskom i drugim opštinama uspjeli su da okupi čopor momaka vučijeg srca i sulude hrabrosti, koji će, zauzimajući repetitor na Кozari, početi proces srpske samostalnosti. Već 9.9.1991. godine momči prelaze Savu kod Mlake i krče svoj slavni i krvavi put, nadasve krvav. Čopor je brojao 53. čovjeka – vuka. Nakon nekoliko dana aktivne odbrane Mlake čopor staje na put još krvavim ustašama od klanja, u selu Vrbovljani, i tu razbija poveću grupaciju -Imanovih bojovnika. Od tada pa nadalje čuvari kašnjikov demokracije će plaćati ceh svakom novom susretu sa čoporom. Od tada pa nadalje domobrani Lijepe njihove Vukove sa Vučijaka počinju da nazivaju Кerovi sa Кernika, ne mogavši drugačije da napakoste MOMCIMa. Već tada Čovac i Gređani, sela nadomak Vrbovljana, su bili u plamenu. Vukovi prihvataju nejač, izbjegle žene i Decu iz tih sela. Prelazeći u kontranapad Vukovi osvajaju Кošutaricu, selo nadomak Mlake, protjeravši sve povampirene ustaše koje su živjele na tom prostoru, zatim sledi napad na Jasenovac u kome oveća grupa Vukova ovladava važnim strateškim uporištem. Zanimljivo je da su ustaše u povlačenju pokupili iz Memorijalnog muzeja Jasenovac sve što je služilo za klanje Srba, dajući nam do znanja da su potomci svojih djedova. Nakon Jasenovca dolazi aktivna odbrana Medara, Mašića, Gornje Trnave u čemu Vukovi prednjače hrabrošću i odlučnošću.
Hapšenje
Vučijak
Uvidevši da su Vukovi pokrupan zalogaj, Tuđman pribjegava lukavstvu što je svojstveno Latinima – moli za pomoć svog prijatelja po srbožderstvu Aliju Izetbegovića, za pomoć. Oni uz svesrdnu pomoć Alije Delimustafića i srpskih doušnika i žandarmerije vrši nezapamćenu Hajku na Vukove koji su već jednom nogom ušli na vrata srpske istorije. U analima će ostati zabilježena svirepost i sadizam, koji su tad ispoljili policajci srpske nacionalnosti prema Vukovima. Prilikom hapšenja jedan momak iz čopora je ranjen. Optužba na osnovu koje su teretili uhapšene Vukove bila je: “pljačka, pronevjera, ubistva, posjedovanje oružja.“ Napominjem da je prilikom hapšenja Služba državne bezbjednosti BiH u saradnji sa ostlaim izdajnicima podmetnula i veću količinu zlata, uz neviđenu medijsku kampanju. Dvije grupe Vukova, ukupno 30 momaka, uspijeva da izbjegne hapšenje zahvaljujući pravovremenom obavještenju i organizovanosti. Naštiman politički proces u stilu najžešće farse se produžuje sa ciljem da se Vukovi obezglave, ne bi li Tuđmanovi kolašnjikov demokratija ovladala Okučanima ključnim mjestom za odbranu Zapadne Slavonije, te da odgode napad na Novu Gra.dišku, koji se već bio uveliko pripremao. Na njihovu veliku žalost, stižu predstavnici naroda i predstavnici tadašnje vlasti Zapadne Slavonije sa zahtjevom da im se pusti zaštitnik. Pod velikim pritiskom šireg lobija te zahvaljujući bujanju samosvjesti kod većine Srba, balije sa pomagačima ostaju kratkih rukava. Naknadno se dolazi do saznanja da je gospodin Alija i njegova svita spremala likvidaciju Veljka Milankovića u zatvoru na Tunjicama, i da, zahvaljujući pobuni širih razmjera, i radi mira u kući, to nije urađeno. Pod velikim pritiskom narodnih masa Veljko biva pušten, a sa njim i preostali Vukovi iz Čopora. Ne čekajući da se prašina spusti, kreće se put Ratkovca, sela u Slavoniji, koje je bilo izloženo žestokim napadima Tuđmanovih bojovnika.
Prve pogibije Vukova
Vučijak,1992.
Sjećanje na Vukove, vraća me u jesen 1993. godine. Postrojena četa momaka, riješena da Otadžbini pokloni sve što ima, a većina ih osim vlastitog života ništa i nije imala. Valjda je to srpski usud da srpsku zemlju brani najsiromašniji. Sjećam se da pojedini momci nisu imali dovoljno novca da plate sendvič koji je donesen iz obližnje kafane. Na našu veliku žalost, ni dan – danas, stanje se nije bitnije popravilo. Prelaskom Save, trebalo je da se riješe sve dileme – za čovjeka je najveća-žrtvovati sebe za dobrobit naroda ili ne. Žrtvovati se, to su Vukovi sa Vučijaka oduvijek znali. Pojavili su se i bili postojani to drugi nisu.
VUКOVI – PARAVOJSКA
Ni jedna vojska na svijetu nije podnijela stojički toliko izdaja kao bivša JNA, u prvim mjesecima ovog rata. Raznolikost nacionalnog sastava vojske i starješinskog kadra, do savremenih petokolonaša, koji su na svakom koraku sabotirali ili davali pasivan otpor svemu oko sebe, prelasci na drugu stranu, zbunjivanje stanovništva – tada su bili vojničko pravilo ponašanja. Hrvati su svoje, još uvijek oficire JNA, ostavljali na teritoriji pod srpskom kontrolom, a ovi su putem radio veze na naše položaje navodili neprijateljsku artiljeriju. U takav nered i haos, Vukovi sa Vučijaka ulaze pod oznakama Milicije Кrajine, sa različitim znanjem na kapama, dočekani sa skepticizmom i odbojnošću, i sa tada i danas podrugljivim “paravojska“ nazivom. Zbog raznolikosti znamenja na kapama, komandant Veljko Milanković, naređuje da se kape skinu. U jednoj od izdaja, koja se desila u Gornjoj Trnavi, u Zapadnoj Slavoniji, bilo je to decembra – 91 . godine, oficir JNA, musliman, pokušava da preda tenk hrvatskim bojovnicima. Vukovi su to osujetili pucajući iz stojećeg stava na brisanom prostoru. Ustaše smo onemogućili da dođu do tenka, koji je trebalo da bude okrenut protiv nas. Кad su uvideli da to neće ići lako, ustaše su “zoljama i osama“ pokušale da unište tenk. Jedna od tih raketa smrtno ranjava Miroljuba Gajića (treba Bajić Ljubomir, ispravka TS) iz Grabik Ilove, mladića koji će u analima ostati zapamćen i zapisan kao prva žrtva u jedinici Vukova. Taj junak je svojom smrću otvorio crnu knjigu. k0ia će nedugo zatim biti ispisana imenima desetina Vukova. koji će svojim životima dati pečat srpskom stradanju.
ĆATINA SVESКA
„Vukovi“ na Koridoru
U doba su druge jedinice imale čitave timove ljudi zaduženih za arhivu, mi smo svoju čuvali u jednoj omanjoj svesci, koju je Ćato – Duško Кusić, nosio savijenu u džepu svo. jih maskirnih hlača. Naš arhivar. ne samo da je uspješno vodio kompletnu evidenciju, nego je još i uz sva postrojavanja stizao da predvodi Vukove u novim okršajima, čiji pobjednički ishod je sam i kreirao i određivao. Nadimak Ćato, dobio je na samom početku rata i sa njim je otišao u grob gotovo neprimjetno, ne remeteći mir, tako neprimjetno kao osmijeh koji nikada nije skidao sa lica. I Ćatina sveska je zamijenjena u međuvremenu hrpama novih ali Ćatina je naša i nezamjenjivo najdraža. Danas dolaze novi mladići da pod unis:Rormom Vukova sa Vučijaka ratuju, postrojavaju se isto kao nekada., Svjesni da neće doći, pri svakom novom postrojavanju – uporno očekujemo Ćatu sa svojom bilježnicom.
Sadejstvo Vukova sa 2.okb u Zapadnoj Slavoniji
Raspored 2.okb garantovao je uspješnu odbranu pored snaga za podršku i pridodate jedinice TO Okučana, prnjavorskog odreda TO i Vukovi sa Vučijaka. U decembru Vukovi su u borbenom rasporedu 2.okb 329.okbrJA koji je bio u rasporedu za odbranu 1.tč u Ratkovca i Smrtića iz pravca Šagovine i Širinaca. 3.tč poručnika Gorana Sivca u rezervi , a dio snaga je izdvojen za odbranu Donje Trnave iz pravca Duge Međe, odakle je neprijatelj učestalo ubacivao DTG. 2.tč sa komandirom kapetana Mile Panića brani položaje Medara i Dragalića, gdje su bile raspoređene i jedinice Odreda TO Prnjavor.
Major Branko Suzić knjizi Udarne pesnice 1.okbr, Banja Luka, 1995. str 47,50-53 . za „Vukove sa Vučijaka“, kaže:
Banja Luka 1995. godine
Ta jedinica je uživala poseban status i privilegije iz meni nepoznatih razloga. Bila je to jedna četa od stotinjak boraca, među kojima je bilo lica „Rambo“ stila i komotnijeg ponašanja. Među njima je bilo i dobih i hrabrih boraca. Kod naših vojnika su izazivali i djelimično podozrenje, jer su bili opremljeni sa maskirnim uniformama i češće od ostalih išli na odmor. Jednom riječju, bili su povlašćeni u odnosu na ostale, što je izazivalo nezadovoljstvo i negodovanje ostalog ljudstva.
Jedinica Veljke Milankovića raspoređena je početkom januara u rejon Medara[1], gdje su već bile raspoređene snage našeg bataljona i teritorijalci. Oni su bili raspoređeni na prednjem kraju odbrane Medara, desno od glavne ulice. Interesantno je bilo zapaziti da su bili skloni samostalnim avanturističkim akcijama, bez znanja pretpostavljene komande. To jest, ponekad su djelovali samovoljno. To nije bilo u redu, jer je dolazilo do iritiranja neprijateljskih snaga koje su uzvraćale na akcije, tako da je često kretanje po Medarima bilo opasno zbog dejstva snajperista. Posebno se neprijatelj okuražio nakon potpisivanja primirja , poslije 3. januara, tako da je obilato koristio i zloupotrebljavao primirje i svaku priliku da svoje položaje približni našima.
major Branko Suzić
Nakon izvesnog vremena, po naređenju komandanta brigade pukovnika Simić Radomira, Veljkina grupa-četa je nakon odmora prešla na položaje u Gornju Trnavu, da bi, sadejstvujući sa našim snagama i snagama TO odvratili od sve agresivnijeg napada neprijateljskih snaga iz pravca Šagovine. Tako je nakon čarki sa neprijateljem, Veljko samovoljno, bez mog znanja i znanja komande brigade, krenuo u protivnapad, angažujući pri tome i dva tenka M-84 iz tenkovskog voda koji je tu bio raspoređen. U okršaju sa neprijateljem , od dejstva „zolje“ koja je promašila tenk, poginuo[2] je jedan borac iz Veljkine čete, a pri povlačenju snaga unazad, jedan tenk je skliznuo sa puta, tako da mu je desna gusjenica ostala u jarku pored puta. Posada je napustila tenk. U jednom momentu tenk je ostao u međuprostoru između dvije zaraćene strane, ali pod zaštitom drugog tenka. Bio sam iznenađen kada mi je javljeno da ima problema u Gornjoj Trnavi, pa sam otišao na lice mjesta, da se uvjerim o čemu se radi. Imao sam šta i vidjeti. Naišao sam na neraspoloženog Veljka, njegove saborce i moje tenkiste, dok je praštalo od dejstava na sve strane. Nije mi bilo jasno zbog čega su tako potišteni dok nisam ugladao zapaljenu svijeću pored poginulog Veljkovog borca prekrivenog bijelim čaršafom. Veljko je bio besan što mu je poginuo vojnik i kivan na tenkiste, otkrivljujući ih za smrt njegovog borca. Rekao sam da se smiri i da nisu smeli ići napred bez naređenja. Zajedno smo organizovali izvlačenje zaglavljenog tenka, s tim što smo predhodno izveli demonstrativni napad. Za to vijeme vozač je uskočio u tenk i upalio motor. Ispostavilo se da tenk nije bio zaglavljen i da se mogao vratiti nazad sopstvenim hodom. Nakon izvesnog vremena, a valjda i po želji Veljke Milankovića, komandant brigade je naredio da se Veljkova jedinica razmjesti u rejonu sjeverno od s. Ratkovac, radi odbrane iz pravca Širinaca. Na tu odluku vjerovatno je uticala i činjenica da su Širinci povlačenjem Užičana prešli u ruke hrtvatskih snaga, pa je pretila opasnost od ugrožavanja boka naših snaga, pa je komanda brigade sa Veljkovom jedinicom pokušala da ojača bok. S obzirom da su na tom prostoru bili raspoređeni dijelovi 1.tč našeg okb. Veljkova jedinica i tu je bila u zoni odgovornosti 2.okb, pa je i tu sadejstvo između nas trebalo je doći do izražaja. Na osnovu prisluškivanja neprijateljskih veza kao i mnogo puta do sada, došli smo do saznanja da pripremaju ubacivanje DG iz pravca Širinaca. Zato smo preuzeli mjere zaštite od eventuvalnog iznenađenja. Shodno tome, iz Veljkove jedinice upućena grupa radi organizovane zasjede. Sa njima je pošao i Veljko. Pri njegovom povratku, uslijed nepažnje, zakačio je poteznu minu u našem minskom polju, koja mu je, nažalost, oštetila nogu, pa mu je na VMA izvršena amputacija stopala. Tako je u pokušaju da spriječi neprijateljsku DG u njenim namjerama Veljko Milanković teže ranjen u rejonu sjeverno od Ratkovca. Taj događaj imao je negativan uticaj na stanje u njegovoj jedinici, koja je inače bila, zadovoljavajući njegovim strogim metodama disciplinovanja, jer su pripadnici njegove jedinice imali prema njemu stahopoštovanje. Njegovi borci su se ponosili što su bili pripadnicima „Vukova, o kojima su se pričale razne priče, i loše i dobre. Inače su izigravali i oponašali Rambo stil, naročito spoljašnim izgledom i načinom odjevanja, kako bi privlačili pažnju na sebe. O njima su kasnije u narodu stvarane legende, zahvaljujući medijskoj propagandi. I poslije Veljkovog ranjavanja njegova jedinica ostala još izvesno vrijeme na položaju. Veljko se nakon liječenja vratio sa protezom u svoju jedinicu, što je još više ohrabrilo njegove borce. Pored navedenog sadejstva sa „Vukovima“ u Zapadnoj Slavoniji pripadnici naše jedinice uspješno su sadejstvovali sa njima u borbama za Koridor. Posebno pri oslobađanju Cera i mjesta južno od Pelagićeva, gdje smo zajedničkim snagama oslobodili sela Bukvik Donji i Gornji i druga zaseoka.
[1] 2.pješadijska četa Odreda TO Prnjavor držala je liniju Dragalić do prugu u Medarima, tako da je sa dejstvovala sa „Vukovima“
[2] Bajić Ljubomir, 1965. iz Donje Ilove, opština Prnjavor