Doboj 1992.

32 godina od Dobojskog ratrišta

Bandera – Smajine vode – Blaževića brdo – Pašići – Jevadžije – Ćemani – Gojakovac.

Stanovi

Brigada dobija novi zadatak i 14.12.1992. godine posjeda položaje u zoni odbrane na Dobojskom ratištu: Bandera – Smajine vode- Blaževića brdo – Pašići- Jevadžije- Ćemani -Gojakovac.

Komanda brigade smještana je u selu Donja Grabovica. 3.pb u rejonu Cerovice.

Spomenik u MZ Grabovica izgrađen 2018. godine sa 21 poginuli borac VRS i dvije CŽR.

Na spomeniku se nalazi Radonjić Petar 1951. – 1995.g. poginuli borac 1.pb1.prnjavorske lpbr sa stanom u Kulašima.

U z/o brigade nema značajnijih borbenih dejstava, zona odbrane dobro je organizovana, vrše se povremena izviđanja prednjeg kraja protivnika, uz sadejstvo brigadnih izviđača, a neprijatelj povremeno dejstvuje na položaje. Vrši se privođenje boraca koji su samovoljno napustili jedinice i popunjava se linija odbrane brigade. 13.12. 1992 godine u PKM bataljona dolaze nove zimske uniforme za borce. Borci Dobojske brigade napustili liniju, koju sada pokriva 1.pb.

video, Prnjavor, novembar 1993.

U Prnjavoru 18.12.1992. godine održana je osnivačka skupština Udruženja boraca 1991- 92. godine, za predsjednika izabran k1k Ratko Desić, ranjeni k-dant 3.pb,  prisutni su i delegati iz naše brigade.

Usljedili su vjerski praznici i pokloni i posjete iz KSS i privrednika sa područja opštine Prnjavor.

Stanovi
Stanovi

 

 

 

 

 

U brigadi dolazi do manjih kadrovskih promjena. Na dužnost načelnika bezbijednosti u komandi brigade 8.12.1992. godine postavljen je major Živojin Kuzmanović, a na mjesto komandanta 1. bataljona k1k Nikola Merlović.

Vozuća

Zbog izuzetno teške situacije na Vozućkom ratištu, po naređenju pretpostavljene k-de OG Doboj, 70 dobrovoljaca 1. i 3. bataljona i vojna policija s komandantom Vladom Živkovićem odlaze preko  Ozrena, na  Vozućko ratište, kako bi pomogli u stabilizaciji linije i spriječili masovno iseljavanje stanovništva sa Ozrena i Vozuće.

 

 U toku dana 19.12.1992. godine po naređenju komandanta brigade, komandant 3.pb k1k Tomić sa 2.pč 3.pb sv1k Gligorić upućuje se u rejon Vozuće, opština Zavidovići na uspostavljanju linije odbrane na pravcu Ljeskovac (1017m) i jedna pješadijska četa 1.pb sa vodom mb82mm i  komandantom brigade i zamjenikom komandanta 1.pb  vod Tubak zauzima položaje na kosi Stolići preko r. Krivaje iznad s.Stog. Zavidovići [1]

Cerovica

Dana 5.1.1993. godine izvlači se 2.pč  3.pb sa Ljeskovca, Vozućko ratište i ulazi u sastav 3.pb u rejonu odbrane s. Gojakovac, kod Doboja.[2]

Dolazi do pregrupisavanje snaga i 3.pb preuzima liniju odbrane Putnikovo brdo – Stanovi.

za Putnikovo brdo

Na Vozućko ratište preko Ozrena,  11.1.1993. godine , oko 15,00 časova odlazi kompletan 1. bataljon, gdje posjeda liniju odbrane iznad Stoga, a na brdu Stolići, dok 2. pb i 3. pb i dalje ostaju u zoni odbrane širi rejon Stanovi – Gojakovac. Deo položaja 1. pb preuzeli borci 1.Knjinske lp brigade.

 

 Prema evidenciji, brigada u ovo vrijeme broji 1.150 boraca. 3pb po spisku ima 219 boraca.

Krajem januara 1993. godine od komande 1. KK stiže novo naređenje – LPBR upućuje se na kraći odmor, a već 3.2.1993. godine brigada se upućuje na Brčansko ratište bez 1. bataljona, koji je na Vozućoj.  Zadatak brigade je operacija „Struja“.

Borbeni put 1.lpbr strana 17.

GLAS BORCA U 1. BATALJONU

Broj 2, II 1995.str.5.

Tvrđava, maj 1997. godina, str.3                                          Srpski borac 21.6.1999 str.26

Krajem decembra 1992. godine na Vozućko ratište, u rejonu Podvolujak-Stolić, raspoređen je 3. bataljon 1. prnjavorske lpbr VRS, što je ulilo samopouzdanje borcima ovog kraja. strana 216.[2]

[2] U knjizi Bitka za Vozuću (1992-1995), Nenada M.Cvetkovića , Doboj, 2012. godine na strani 73. tačno je da je krajem decembra 1992. godine, po naređenju, komandant 1.lpbr Prnjavor uputio jednu pješadijsku četu i odjeljenjem mb82mm sa komandantom 1.bataljona, koja je bila raspoređena na vijenac Stolić, dok je 2.pješadijska četa 3.pb sa komandantom bataljona raspoređena na Kameničku premet, Ljeskovac u pravcu s. Gostović.

Gubici brigade:

7 ranjavanja , ostalo povreda i bolesti

vrstaDejstvoDatumPrezimeImeRođenMjestojedinica
ranaMES-a12.12.1992.TULIĆVIDOSLAV1973Samjine vode1.lpb
samoranjavanjestreljačko12.12.1992.MILIĆSLOBODAN1972Prnjavor1.lpb
bolestoboljenja22.12.1992.MILEUSNIĆLJUBOMIR1939Sijekovac2.lpb
samoranjavanjestreljačko28.12.1992.ĐEKANOVIĆNEBOJŠA1966Kulaši2.lpb
bolestoboljenja10.1.1993.ĐUMIĆRADE1959Stanovipionv
povredaudes/udar12.1.1993.SANČANINBOGOLJUB1971DerventarjVV
bolestoboljenja14.1.1993.ĆETOJEVIĆRANKO1954Stanovi2.lpb
bolestoboljenja16.1.1993.SUBOTIĆGOJKO1961Potočari2.lpb
samoranjavanjestreljačko18.1.1993.RADANIĆNEDELJKO1963Potočari2.lpb
umrooboljenja18.1.1993.HOLODSLAVKO1949Potočari2.lpb
ranaMES-a20.1.1993.SARIĆDRAGOMIR1955Stog1.lpb
samoranjavanjestreljačko20.1.1993.RADANIĆNENAD1965Donji Vijačani2.lpb
bolestoboljenja24.1.1993.LUKIĆBRANE1961Stog-Vozuća1.lpb
bolestoboljenja28.1.1993.VUKOVIĆSLAVKO1954Potočari2.lpb
ranaMES-a4.2.1993.RADOSAVACMILORAD1969KašićrjVV

[1] Maršuta pravcem: Stanovi – Doboj – Kakmuž – petrovo selo – manastir Ozren – Tumare- Podcijelovo – Borovci – Kesten – Lozna – Kamenica i Stog. Put dug oko 90 km i treba najmanje 6 sati prevoza po zimskom hladnom vremenu i brdovitom terenu.

Poslije rata Udruženje Srba iz Vozuće tradicionalno organizuju Marš egzodusa Srba sa Ozrena i Vozuće u dužini od 22 km od s.Tumara do crkve u s. Stogu. Pravcem Tumare- Brijesnica Gornja – Kvrga – Malčići – Borovci- Lozna – Kamenica – Stog.

U Cerovici je bilo KM 3.pb 1.lpbr