Zbog situacije u zoni odgovornosti TG-2, komanda 1.KK odlučuje da u pomoć pošalje jedinice TG- 1 koje su probile Koridor, radi bržeg oslobađanja prostora duž lijeve obale r. Bosne. Izvršene su neophodne pripreme radi forsiranja r. Bosne i nasilnog prelaska na lijevu obalu, u cilju strvaranja mostobrana i uvođenja glavnih snaga TG-1 za naredna dejstva za oslobađanje Odžaka. U Odžaku već duže vrijeme se nalazilo zarobljeno oko 800 Srba iz Novog Grada i oklonih sela, što je takođe uticalo na oslobođenje Odžaka.
Šema br.9
Zamisao je bila da pomoćne snage sastava bataljona iz Sanskog Mosta „Karađorđe“ ojačan tenkovskim vodom i dijelovima snaga iz šamačke regije forsiraju rijeku Bosnu kod Miloševca, gdje je planirano jedno skelsko mjesto prelaza. Snage prnjavorskih jedinica (1.pb) i 2.tč trebalo je da na selskom mjesatu prelaza u Garevcu forsiraju rijeku Bosnu, dok je sa glavnim snagama predviđeno izvršenje marša do pontonskog mosta u s. Vranjak i po prelasku r. Bosne nastaviti pokret nizvodno prema Dabor kuli i Jakešu, odakle preći u ofanzivna dejstva prema Odžaku.
Početkom bitke za koridor, otpočele su i borbe za oslobađanje opštine Derventa.
Padom uporišta Cer formira se TG – 3, a za komandanta dolazi pukovnik Slavko Lisica. Od tada se aktivno u napadna dejstva uklјučuju 327.mtbr JNA i Osinjska lp brigada, koja je učestvovala i u napadnim dejstvima zauzimanja uporišta Cer. Nakon izbijanja , 28. 6.1992.godine, naših jedinica na liniju, lijevo r. Sava – Pjevalovac – Potočani – Rabić – Zelenike –dalјe Plehan, otpočele su pripreme i prestrojavanje jedinica za ulazak u grad i njegovo oslobođenje.
27.mtbr 1.KK VRS
27.motorizovana brigada Derventa, bila je jedna od najvećih brigada u Prvom krajiškom korpusu Vojske Republike Srpske, formirana je 13.5.1992.godine, a kroz brigadu je, tokom četiri ratne godine, prošlo oko pet hilјada boraca. Pripadnici su bili uglavnom sa područja opština Derventa, Brod i Prnjavor, ali je bilo i boraca i iz još desetak opština u Republici Srpskoj. Samostalna četa „Meša Selimović”, sastavlјena uglavnom od pripadnika bošnjačkog naroda, djelovalaje i u 27. i u osinjskoj brigadi.
27.mt brigada dala je svoj najveći doprinos za oslobađanje okupiranih dijelova Dervente, oslobađanju koridora, Broda i odbrani srpskog naroda na području Teslića i Vlasenice, kao i na mnogim drugim mjestima gdje je Srbima bio ugrožen opstanak.
Brigadom su komandovali potpukovnik Ratko Grahovac, pukovnik Trivo Vujić, koji je poginuo 30. juna 1992. godine, pukovnik Stanko Baltić, potpukovnik Boško Peulić, pukovnik Rajko Radulović, a poslјednji komandant bio je major Nikola Štrbac. Na čelu brigade u dva navrata bio je i potpukovnik, kasnije general, Ljubomir Obradović, koji je tu dužnost obavlјao s pozicije načelnika štaba brigade.
Tokom četiri ratne godine 438 boraca ove brigade je poginulo u borbi, 72 su nastradali u drugim okolnostima, 13 je nestalo, a oko dvije i po hilјade je ranjeno. Brigada je odlikovana ordenom Karađorđeve zvijezde. (iz govora povodom Dana 27.mtbr i Osinjske brigade)
Krajem aprila mjeseca 1992. godine na Derventskom ratištu pored borbenih aktivnosti prnjavorčana naročito u gradu Derventi i odbrane kasarne JNA od čestih napada Hrvata i Muslimana, učestvuje i jedno odjeljenje pdv iz sastava 5.bvp 5.K JNA Banjaluka, radi pojačane odbrane zajedno sa ostalim pripadnicima 327.mtbr JNA i sa uspjehom odbranili kasarnu i dio grada na lijevo obali r.Ukrine.
Borbe Osinjske brigade
1.osinjska laka pješadijska brigada formirana od borca sa područja Osinje, Pojezne, Cerana, Crnče, Velike i Male Sočanice, Mišinaca, kao i Cvrtkovaca, Jelanjske, Mitrovića i tako dalјe. Formacija brigade je dva pješadijska bataljona i pozadinska jedinica gdje su mještani ovih sela na početku osiguravali i pozadinsko obezbjeđenje.
Komandanta olpbr 27.5.-12.6.92.
1.osinjska laka pješadijska brigada do polovine juna 1992. godine, branili srpska sela na liniji Kaurska obala — Tešića bare — Tomasovo brdo — Kneževići — Malojčani — Cer — Čorlino brdo —Torine, a zatim u sadejstvu sa 327.mt brigadom i ostalim jedinicama VRS vode borbe za u oslobađanju Dervente, a u sadejstvu sa drugim jedinicama učestvuje i u oslobađanju Broda.
1.osinjska lpbr 1992.
Brigada je izgubila 104 borca, više od 600 je ranjeno, odlikovana je Medalјom Petra Mrkonjića, a 1. marta 1994. godine lјudstvo je integrisano u 27. brigadu.[1]
Pregled brojnog stanje 1.mtb 27.motorizovane brigade 1.KK VRS Derventa
Prema prikupljenim podacima brojno stanje bataljona na rasporedu u jedinice bataljona bilo je oko 1.500 boraca, od preformacije (19.5.1992.) formiranjem 1.mtb 27.mtbr 1.K VRS[1] sa područja grada Prnjavor do kraja rata. Od 1.7.1993. godine, nakon reogranizacije došlo je do ponovnog okupljanja pripadnika 1.mtb i novog komandnog sastava.
Mobilisano 849, još popunjeno sa 136 sa ukupnom popunom od 985 boraca. Rapoređeno u osnovne jedinice bataljon bez dupliranja 1500 boraca. Prošlo kroz jedinice bataljona preko 2030 boraca. Prosjek starosti pripadnika bataljona 32 godine života.
Prosječno mjesečno učešće od 1408 raspoređenih pripadnika iznosi preko 20 mjeseci učešća u ratu u bataljonu, 31 pripadnika poginulo.
Organizaciono-formacijska struktura bataljona je 719 po formaciji JA četnog sastava: 3 pješadijske-motorizovane čete sa četama za podršku, komandom , vodom pvo, prištabskim jedinicama ( veze, izviđačka i vojnu policiju) i pozadinski vod.
1.mtb-2.pč
Brojno stanje 1.mtb
Popuna
svega
%
3
4
5
mobilizacija
849
56,33%
745
79
25
dopopuna
136
9,01%
122
11
3
rapoređeni
523
34,66%
453
52
18
ukupno
1.508
100%
1.320
142
46
Vojnika (3) bilo raspoređeno 1.321 ili 87%, podoficira (4) bilo 142 ili 0% i oficira (5) 46 ili 3%. Procenat popune u odnosu na formaciju od 719 lica iznosi više od 100%
Pregled prema godini mobilizacije i popune boraca 1.mtb
Godina
svega
%
3
4
5
1992
809
53,65%
697
87
25
1993
368
24,40%
320
36
12
1994
185
12,27%
167
12
6
1995
141
9,35%
132
6
3
1996
5
0,33%
4
1
Ukupno
1508
100,00%
1320
142
46
Najveća popuna jedinice izvršena je u 1992. godini kada je izvršena domobilizacija bataljona iz 327.mtbr JNA i iznosila je 54% i 1993. godine 24% [1]
Nakon uspješno okončane borba za Cer, Mišinci i 2.pješadijski bataljon 1.lpbr Prnjavor se vraća u Donje Cerane, Derventa nakon čega, po naredbi komande 1. KK, 25.6.1992. godine odlazi na Modričko ratište – Skugrić, gdje preuzima polazni položaj, koga je do tada držao drugi bataljon 16. kmtbr (Pajin bataljon), a koji je u dva pokušaja proboja u selo Čardak pretrpio značajne gubitke.
Komandant TG-1 odlučuje da ubaci svježu jedinicu. Brigada je bila pridodata, kojom je komandovao puk. Novica Simić.
Odžak, plan dejstava
Brigada je sa svojim drugim bataljonom, vodom vojne policije i PDV-om, a pod komandom k1k Milorada Kuzmanovića, te ojačani tenkovskom četom kojom je komandovao kap Panić, sа
Šema br.8 2.pb1.lpbr Prnjavor
polaznim položajem u s.Skugrići (želј.pruga) krenula u napad na selo Čardak 26.6.1992. godine. Lijevo od nas napadao je Bataljon vojne policiji 1. KK na pravcu Skigrić- poljoprivredno dobro Petar Mrkonjić (Mujbegovića dobro)- silosi Modriča. Drugi naš bataljon pravcem Skugrić- Živkovo Polјe-Čardak-skelski prelaz na r.Bosni. U žestokom napadu istog dana u 18.00 časova izbija na glavnu komunikaciju u s. Čardak gdje se spaja sa semberskim jedinicama[1]. Istovremeno sa semberskim jedinicama spaja se i bataljon vojne policije 1. КК.
26.6.1992. godine, borbeni susret boraca Prvog krajiškog korpusa-2.pb 1.prnjavorske lpbr sa borcima Druge posavske brigade Istočnobosanskog korpusa VRS.
U mjestu Skugrić, zaseok Mišići kod Modriče, obilježava se 31 godina od susreta boraca Prvog krajiškog i Istočnobosanskog korpusa Vojske Republike Srpske prilikom proboja Koridora 1992. godine
Služen je parastos i položeno cvijeće kod spomenika poginulim borcima sa ovog područja, koji su živote izgubili u ovoj i drugim bitkama.
Na trenutke istorijskog susreta podsjetili su starješine učesnici bitke, bataljona Druge posavske brigade, komandant tenkovske čete prve oklopne brigade Prvog krajiškog korpusa i domaćina komandant bataljona Prve trebavske brigade.
Operacija „Koridor 92″ počela je 12. a završena je 28. juna, oslobađanjem Modriče i deblokiranjem puta Banja Luka – Bijeljina, čime je okončana 42 dana duga kopneno-vazdušna blokada zapadnog dijela Srpske i Republike Srpske Krajine. U operaciji „Koridor“ poginulo je 413 boraca, 273 borca VRS, 70 boraca MUPa RS i 70 boraca VSK , a 1918 ranjeno.
Povodom 26. juna nekoliko pripadnika 1.prnjavorske brigade obišli su polazne položaje 3.pješadijske čete 2. pješadijskog bataljona 1.prnjavorske brigade u Skugriću, nekadašnje željezničke pruge u opštini Modriča.
Iako je prošlo više od tri decenije od tog događaja Peulić se dobro sjeća postrojbe Bataljona. Kaže najteže su podnosili ljudske gubitke, ali ponosni što su časno i pošteno stvorili Republiku Srpsku.
Moja su sjećanja ovdje na postrojavanje, ubrzo odlazak na prvu liniju ratišta i najviše u sjećanju mi je ostala moja četa koja je učestvovala u proboju Koridora jer smo se prvi spojili sa sembercima u tom dejstvu. Teško smo podnosili gubitke naših saboraca, pošto sam ja iz jednog sela vodio četu od 65 ljudi pa su tom vodu prirodati još momci iz Popovićevog voda, ukupno 105 ljudi je krenulo u proboj. Svaki gubitak je bio težak, pa i ranjavanja”, priča nam komandant Peulić.
BANjALUKA 24.6.2022.- U tim sudbonosnim trenucima za srpski narod 1992. viđeni su veliki podvizi, strahovito junaštvo, nevjerovatan moral. Koridor nije imao pravo da ne uspije. Bila je to bitka svih bitaka.
Tim riječima za “Glas Srpske” započeli su priču nekadašnji komandanti jedinica koje su, između ostalih, učestvovale u proboju koridora, jednoj od najsvjetlijih i najznačajnijih bitki u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Prvobitni put ka Srbiji bio je, kako je u očaju i zatraženo, kao kozja staza ali je sadejstvom vojnika iz Srpske i nekadašnje Republike Srpske Krajine oslobođena velika teritorija i izvojevana sloboda.
ppor Šikarac,
Miro Šikarac, ratni komandant “Vukova s Vučijaka” i nasljednik legendarnog Veljka Milankovića na toj poziciji nakon njegove pogibije, kaže da se nada da će ova operacija biti izučavana i na vojnim školama te da će djeca imati priliku da uče o njoj. Prva bitka bila je zauzimanje Cera gdje su prvi izašli “Vukovi” i time otvorili vrata za proboj koridora.
– Bitka na Ceru treba da se slavi do neba. To je prva prava bitka gdje je VRS odnijela pobjedu. Sve do tada je bilo manje-više uspješno, ali to je jedna bitka koja je bila presudna za proboj koridora – rekao je Šikarac, ne zaboravljajući ni druge bitke u kojima su učestvovali njegovi, ali i na stotine drugih hrabrih vojnika……
Duge njiveBANjALUKA – Teške borbe vođene su širom fronta. Brigade su brojale mrtve i ranjene, ali koridor prema Srbiji je morao biti probijen i to do Vidovdana, makar bio i kozja staza kako je glasilo naređenje koje je izdao general Momir Talić kada je odlučeno da se krene u pohod jer drugog izlaza nije bilo.
Petak 26. jun. Sve jedinice od ranog jutra su bile, stoji u ratnim zapisima komande, izložene snažnim dejstvima neprijateljske artiljerije iz rejona Gradačac, Modriča, Jakeš, Debela Lipa, Odžak i Plehan. Ali za taj dan je bio cilj da se dvije srpske vojske, koje su išle u susret jedna drugoj, spoje i to “čelom u čelo”. Veza je u početku postojala, ali je kasnije prekinuta. Pola dana, sa dva kraja kukurizišta, gledali su se Krajišnici i Posavci, odmjeravali, ispitivali. Bilo je i prepucavanja, da bi se u jednom momentu i začulo “ne pucajte braćo, mi smo Srbi”…….(Glas Srpske)
17.6.1992. oslobođen Cer (Mišinci) na Derventskom ratištu
Početak priče o „Vukovima sa Vučijaka“ počinje jednim skupom viđenih Srba. Održan je Vidovdan 1990. godine u Bosanskom Grahovu. tada je procijenjeno da Srbima i srpskom narodu dolaze teški dani, nova stradanja. Za takve dane trebalo se pripremiti i u vojničkom smislu. Odlučeno je da se počne sa specijalnom vojničkom obukom u Golubiću, kod Knina. Pozivu i svojevrsnom izazovu, ne odolijeva ni Veljko Milanković, kasnije duhovni i vojni vođa „Vukova“ o kojim je riječ. Odlazi u Golubić i sprema se za rat, u kojem će za razliku od brojnih drugih Srba od visokog političkog rejtinga imati priliku da plače od neprijatnog mirisa baruta, zadaha prebliske smrti … nepravde kakvu samo rat sobom nosi. Po povratku iz Golubića, probrani momci, prolaze i obuku na Vučijaku. Na početku formiranja jedinice koja će se nakon silnih borbi službeno zvati Prvi krajiški udarni bataljon, bilo ih je, pored instruktora i komandanta Milankovića, svega dvadeset pet. Za početak dovoljno.
U nedjelju 22.6.2025. godine Udruženje „Vukovi sa Vučijaka“ obilježavaju 34 godine od formiranja Prve srpske doborovoljačke jedinice i Prvog udarnog bataljona 1.KK VRS „Vukova sa Vučijaka“, u sastavu 327.mtbr JNA Derventa. Okupljanje jedinice biće na Vučijaku, Kremna kod Prnjavora, kod ratnog štaba i sadašnje Spomen sobe „Vukova sa Vučijaka“.
Pored parastosa i pomena poginulim i umrlim pripadnicima jedinice, biće tradicionalno postojavanje ispred štaba, kao i ručak za borce, zvanice i goste.
Prva dobrovoljačka ratna jedinica „Vukovi sa Vučijaka“, Vučijak, Prnjavor, kasnije udarni bataljon formiran u početku ratnog vihora i izrasla kao elitna jedinica VRS u najžešćim borbenim dejstvima sa neprijateljem u oslobađanju Zapadne Slavonije, proboju Koridora, oslobođenju Dervente i Broda, Кašića, Ključa, bitke na Ozrenu i odbrani Novog Grada.
„Vukovi“ demobilizacija
Formirana je 28.6.1992. godine po naređenju generala Momira Talića, komandanta Prvog krajiškog korpusa Vojske Republike Srpske od dobrovoljaca i boraca teritorijalne odbrane popunjenih rezervnim sastavom sa prostora Prnjavora i drugih opština. U svom sastavu jedinica je imala do tri pješadijske čete, jedinicu podrške, pozadinsko odjeljenje i komandu.
Bataljonom, kasnije odredom od formiranja do kraja rata komandovao je poručnik Veljko Milanković i potporučnik Miro Šikarac. Prema raspoloživim podacima bojno stanje u VRS bilo oko 650 raspoređenih boraca: u 1.lpbr Prnjavor, 27.mtb r 1.KK i 1.bvp 1.KK, kao i 6 pripadnika u SJB Prnjavor. U sastavu JNA i TO bilo raspoređeno 246 pripadnika, a prošlo kroz jedinicu 511 boraca. Prošlo kroz ratne jedinice VRS preko 1100 pripadnika Vukova.
Učestvovala je u borbama na 22 opštine- ratišta i imala gubitke 0d 270 pripadnika na svim ratištima
Prema podacima iz ove jedinice kroz bataljon je prošlo preko 1000 boraca VRS , od kojih je 47 poginulo, a 180 ranjeno. .
Jedinica je odlikovana ordenom Miloša Obilića 1993. godine i 2018. godine Ordenom Karađorđeve zvijezde Republike Srpske prvog reda.
Ozrenje planina u sjevernom dijelu Bosne i Hercegovine. Geografska cjelina Ozrena je administrativno i teritorijalno podijeljena u okvirima opština: Doboj, Gračanica, Lukavac, Banovići, Zavidovići i Maglaj. Najviši vrh se zove Velika Ostravica i ima nadmorsku visinu od 918 metara. To je ujedno i jedini vrh čija visina prelazi 900 metara. Ostali značajni ozrenski vrhovi su: Krstata Ploča 893 m.n.v., Kraljica 883 m.n.v., Bojište 848 m.n.v. itd.
Zbog jakog napada muslimanskih snaga u rejonu s.Svinjašnica, na južnim padinama planine Podcijelovo, Ozren, koji su uspjele da probiju dio linije odbrane u zoni odgovornosti 1.laktaške lpbr. Komanda 1.KK VRS 17.6.1995. naređenje 1.prnjavorskoj brigadi da odmah uputi jedan vod „Vukova sa Vučijaka“ u rejon Svinjašnjice sa ciljem sprečavanje daljeg proboja neprijatelja i učvršćivanje linije odbrane. Zatim, u toku dana, što hitnije, pripremiti 2. pješadijski bataljon za marš sa svim potrebnim sredstvima i krenuti u rejon s.Svinjašnice i stupi u b/d i preuzme liniju odbrane prema naređenju komande 1.laktaške lpbr
Dok organizujemo pokret jedinice brigade na Ozren 18.6.1994. godine, na Ozrenu naši borci vode žestoke borbe.
greda Podsijelova,,
U rejonu kote 706 – Podsijelovo – muslimani žestoko napadaju, napadnuta je Đurina policija, devet izvanrednih momaka je poginulo, u pomoć im pristižu „Vukovi sa Vučijaka“ na čelu s komandirom Sančanin Bogoljubom i u toj borbi imamo trojicu lakše ranjenih boraca: Jerinić Neđu, Jovanović Zorana i Aleksić Slobodana.
Na Ozrenu je brigada, izuzev 3. pješadijskog bataljona koji je još uvijek drži položaje na desnoj obali r. Bosne, u s.Jabučić Polje, Dobojsko ratište, jer te položaje 1.vučijačka lp brigada nije mogla preuzeti zbog nedostatka ljudstva.
Komanda brigade u s.Gornjoj Brijesnici, Ozren, je pod otvorenim nebom, nemamo se gdje smjestiti, uslovi za rad su gotovo nemogući. Ubrzano radimo na uspostavljanju linije odbrane, urađen je je dobar dio rovova, a pridodat nam vod inženjerije inžb 1.KK sa komandirom st.vodnikom Radić Stanojem vrši zaprečavanje prednjeg kraja odbrane.
Naređenje je da se vrate izgubljeni položaji od prije nekoliko dana. Pojačanja stižu. Pridodati su nam Mandini borci sa Majevice iz Ugljevika.