Početak priče o „Vukovima sa Vučijaka“ počinje jednim skupom viđenih Srba. Održan je Vidovdan 1990. godine u Bosanskom Grahovu. tada je procijenjeno da Srbima i srpskom narodu dolaze teški dani, nova stradanja. Za takve dane trebalo se pripremiti i u vojničkom smislu. Odlučeno je da se počne sa specijalnom vojničkom obukom u Golubiću, kod Knina. Pozivu i svojevrsnom izazovu, ne odolijeva ni Veljko Milanković, kasnije duhovni i vojni vođa „Vukova“ o kojim je riječ. Odlazi u Golubić i sprema se za rat, u kojem će za razliku od brojnih drugih Srba od visokog političkog rejtinga imati priliku da plače od neprijatnog mirisa baruta, zadaha prebliske smrti … nepravde kakvu samo rat sobom nosi. Po povratku iz Golubića, probrani momci, prolaze i obuku na Vučijaku. Na početku formiranja jedinice koja će se nakon silnih borbi službeno zvati Prvi krajiški udarni bataljon, bilo ih je, pored instruktora i komandanta Milankovića, svega dvadeset pet. Za početak dovoljno.
U Prnjavoru u mjesnoj zajednici Kremna na Vučijaku u zgradi ratnog štaba ratne jedinice „Vukovi sa Vučijaka“, na godišnjicu formiranja otvorena je Spomen soba udarnog bataljona 1. KK VRS „Vukovi sa Vučijaka“ Prnjavor
Junački koraci “Vukova sa Vučijaka”utisnuti u svaki pedalj Srpske
-92
Ratna jedinica Vukovi sa Vučijaka, više puta je bila pridodata Prnjavorskoj brigadi za izvršavanje borbenih zadataka. U novembru 1993. godine ulazi u formacijski sastav 1. lpbr u 3. bataljon, gdje zajedno sa brigadom odlazi na Benkovačko ratište u RSK. U kasnijem borbenom djelovanju dejstvuje kao posebni Odred u sastavu brigade.
Plan obilježavanja značajnih datuma oslobodilačkih ratova u gradu Prnjavor za 2025. godinu
12.2.2025.
Ove godine Skupština grada Prnjavora je na sjednici održanoj 12.2.2025. donijela Plan obilježavanja značajnih datuma u gradu u sklopu Programa rješavanja pitanja boračko-invalidske zaštite za 2025. godinu na području Grada Prnjavora. Program je objavljen u “ Službenom listu Grada Prnjavora“, broj 5 od 13.2.2025. godina, str.12
Iz Ristića gaja kod Doboja krenuli su borci Krnjinske brigade, potpomognuti drugim jedinicama u odbranu srpskih domova.33 godina od početka proboja za „Koridor života“
U Donjim Vijačanima kod Prnjavora 13.6.2024. godine , u organizaciji Mjesne boračke organizacije otkrivena je spomen-bista nekadašnjem komandantu 1.pješadijskog odreda/bataljona 1.lpbr Prnjavor majoru Živojinu – Žiki Kuzmanovuću.
Spomen bistu majoru Kuzmanoviću na platou ispred Mjesne kancelarije i spomen ploče poginulim borcima VRS iz mjesne zajednice Donji Vijačani, osveštaće sveštenici prnjavoske parohije u 12.30 časova.
U Banjaluci je obilježeno godišnjica od formiranja Druge oklopne brigada Vojske Republike Srpske (10.6.1992.) koja je dala nemjerljiv doprinos u očuvanju Republike, njenog stanovništva i teritorije.
Brigada je u svom sastavu imala 106 boraca raspoređenih sa područja grada Prnjavora: jedan borac je poginuo i 14 boraca su ranjeni ( 12 sa statusom RVI, jedan borac bez statusa RVI i jedan borac RVI se odselio u Banja Luku).
1.lpbr Prnjavor sadejstvovala je sa 2.okbr u borbama na Brodskom ratištu, kada je omogućila uvođenje tenkova 2.okbr preko Odobnog kanala u rejonu Zborišta., i dalje za oslobođenje Broda
U borbama na Obodnom kanalu 1.lpbr od dodjeljenih tenkova T55 formirala svoj tenkovski vod sa posadom iz sastava brigade
I na Ozrrenskom ratištu 1.lpbr Prnjavor pridodat je i jedan vod tenkova T55 iz sastava 2.okbr.
Brigada je osnovana 10. juna 1992. od ljudstva i borbene tehnike Školskog centra OMJ JNA „Petar Drapšin“, Banja Luka Prvi komandant, ujedno zadužen i za formiranje brigade, bio je tadašnji pukovnik, Slavko Lisica Sedište brigade bilo je na Manjači i u banjalučkoj kasarni Vrbas. Imala je oko 2.000 pripadnika. Popunjavana je vojnim obveznicima sa prostora oko 40 opština.
U formaciji je imala: komandu, komandu stana, četu veze, izviđačku četu, vod vojne policije, dva oklopna bataljona, mješoviti artiljerijski divizion, laki samohodni artiljerijsko-raketni divizion PVO, inženjerijski bataljon i pozadinski bataljon.
Ratni put brigade
Tokom operacije Koridor, 2. oklopna brigada nalazila se u sastavu Taktičke grupe 3. Krajem 1992. brigada je razmeštena u širi rejon Doboja i brčanskog koridora, gde je i provela najveći deo rata.
U decembru 1993, elementi brigade učestvuju u neuspelom pokušaju zatvaranja tešanjskog džepa u sklopu operacije Drina 93.[ U jeku operacije „Uragan“ ARBiH, krajem septembra 1995, elementi 2. oklopne brigade na čelu sa komandantom Mikom Škorićem uspevaju da u odsudnom trenutku zaustave neprijateljevu ofanzivu, time sprečivši pad Doboja.
Brigada je odmah po slamanju ofanzive ARBiH na Doboj poslata na Manjaču, gde je zajedno sa 16. krajiškom motorizovanom brigadom dobila zadatak da zaustavi dalji prodor HV dolinom Vrbasa. Kako je u međuvremenu otpočeo Dejtonski mirovni proces, brigada je krajem novembra 1995. dočekala kraj rata na Manjači.
Brigadom su komandovali: pukovnik Slavko Lisica (od juna do novembra 1992), pukovnik Borislav Kojić (od novembra 1992. do aprila 1993), potpukovnik Miko Škorić (od aprila 1993. do septembra 1994) i potpukovnik Dragomir Keserović (1995-1996). Po završetku rata brigada je ušla u sastav 3. korpusa VRS kao 302. oklopna brigada, koja je nastavila tradicije 2. oklopne brigade, sve do integrisanja VRS u Oružane snage BiH. Spomen-soba brigade nalazi se u kampusu Univerziteta u Banjoj Luci (bivša kasarna „Vrbas“) . Brigada je odlikovana Medaljom Petra Mrkonjića.
Udruženje veterana Odbrambeno-otadžbinskog rata RS 3.6.2025. godine proslavilo krsnu slavu i održali redovnu skupštinu u Topoli kod Gradiške.
U Prnjavoru osnovano osmo udruženje građana iz odbrambeno-otadžbinskog rata RS u opštini.
OSNOVANI VETERANI ODBRAMBENO OTADŽBINSKOG RATA
osnivačka skupština Veterani OOR RS
U Prnjavoru, 4.11.2021. godine, pored Boračke organizacije opštine, Opštinske organizacije porodica poginulih i zarobljenih boraca i nestalh civila, Udruženje RVI opštine, Udruženje „Vukovi sa Vučijaka“, Udruženje građana „Veterani RS“, Udruženje djece poginulih boraca VRS, Opštinski odbor starješina VRS i osnovano Udruženje građana “ Veterani odbrambeno otadžbinskog rata“.
Predsjednik udruženja Slavko Malešević, Maleš iz Kulaša, borac prve kategorije, pripadnik Prnjavorske brigade od formiranja do kraja rata.
Udruženje je formirano prije četri godine na nivou RS, a ovo je 30 opštinsko udruženje. Ostaje da se ostvare zajednički ciljevi u zaštiti boraca i njegovanju tradicija odbrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske.
Oko 6 časova 1. juna 1994. godine 120. laka brigada GŠ tzv. ARBiH “Crni labudovi” u sadejstvu sa 318. i 320 brigadom 3. korpusa tzv. ARBiH napadaju 1. bataljon – Matijički 27. mtbr Derventa 1.KK VRS, težište napada ide na četu iz Smrtića, pod komandom Vojina – Mačka Živanića.
Negde na pola puta Podvolujak – Mašinski vis. U samom napadu zauzeta su tri naša rova. Iako zvanični podaci kažu da su tri živa borca bila zarobljena. Posle godina istraživanja sa velikom sigurnošću mogu da kažem da su minimalno 4 borca živa zarobljena, a za ostale borce je upitno kako su poginuli.
33 godina 1.PRNJAVORSKE LAKE PJEŠADIJSKE BRIGADE VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE – PREGLED 1992. – 96.
Prnjavor
U septembru 1991. godini, nakon izvršene mobilizacije jedinica TO opštine Prnjavor i upućivanja 1. odreda TO opštine Prnjavor na Zapadno-Slavonsko ratište, zbog razvoja vojne siutuacije opština Prnjavor u sadejstvu sa Opštinskim štabom TO formira u martu 1992. godini i 2.odred TO opštine.
Aprila 1992. godine otpočela su ratna dejstva 2.odreda TO opštine na Bijelom brdu na Derventskom ratištu. 2.Odred TO preformiran je u bataljon, a od naših jedinica formiran je još jedan bataljon, koji su kasnije /19.5.1992. godine/ ušli u sastav 327. mt brigade pod komandu 5. korpusa JNA.
29.5.1992. godine stigla je naredba o formiranju 1.prnjavorske lake pješadijske brigade. Opštinski štab TO je stavljen u ulogu komande brigade, a 5. korpus je reorganizovan u 1. KKVRS. [1]