Послије успјешно завршених борби око одбране Новог Града, бригада је извучена у рејон с. Омарска, Приједор на мобилизацијско сређивање и у резерву ОГ-1, односно 1. дивизије ВРС 1.КК ВРС.
По наређењу бригада 8.11.1995. године преузима зону одговорности од 16.кмтбр 1.КК у ОГ-9. Добој , поново Теслићко ратиште.
Vitkovci 1995.
Стање по елементима б/г у зони одговорности бригаде на дан 8.11.1995. :[1]
Zona odgovornosti s.Gojakovac – r.Usora Teslićko ratište,
Vitkovci, posljedni položaji brigade, novembar 1995.
Naređenjem od 8.11.1995. godine 1. Prnjavorska lpbr posjela je položaje, a 16. kmtbr krenula je na novi zadatak. Linija odbrane brigade od Gojakovca do rijeke Usore[1] u dužini od oko 18 kilometara , nikada duža l/o, srećom svi položaji su uređeni, a u l/o na Dobojskom ratištu, širi rejon Vitkovci nalazi se 1.525 boraca. Ovdje treba napomenuti da za izvršavanje ovog zadatka pridodat nam je radnički bataljon iz Prnjavora koji se nalazio na liniji odbrane u Svilaju u sastavu 1. okbr 1.KK VRS. Brigada nikad brojnija.
Komandir sanitetskog odjeljenja, odnosno referent sanitetske službe u komandi Odreda teritorijalne odbrane opštine Prnjavor, na Zapadno-Slavonskpom ratištu, zatim 1.pb 1.prnjavorske lpbr na Brodskom ratištu i 1.mtb 27.mtbr Derventa na Vučijoj planoini Tesliućko ratište.
Tragično nastradao u Prnjavoru.
Odlikovan medaljom zasluga za narod, 1996. godine
Broj 5. III1995.str. 6Broj 5. III1995.str. 6Unka, rejon 1.pb 1992.
Bez većih problema u toku dugog puta, 1.lp brigada Prnjavor stiže na Benkovačko ratište 4.11.1993. godine. Da naglasimo da je brigada do sada prošla dosta dugi ratni put, ali prijem koji su nam organizovali mještani i komanda 92. mt brigade sa komandantom ppuk. Bosanac Veljkom ostaće u nezaborav svima.
Ovo je bila prilika da se vrati dug MUP RSK na njihovo učešće u našoj operaciji „Koridor 92.godine“ i prodor za Srbiju i sjećanje na 31 poginuli i 84 ranjena pripadnika milicije RSK. Nešto ranije u početku iste godine na Benkovačko ratište oblazi i udarni bataljon „Vukovi sa Vučijaka“ Prnjavor sa 250 boraca.
Po naredbi komande 1. KK u sastav 3.pb ulazi i pješadijska četa „Vukovi “ poznata kao rasformirani Prvi udarni bataljon 1 KK,
Već 3.11.1992. godine, po naređenju komandanta1. KK, brigada se premješta na Teslićko ratište. Položaje na Brodskom ratištu predali smo Osinjskoj brigadi i 327.mtbr Derventa 12.11.1992. godine. [1] Izvršeno je potrebno komandantsko izviđanje u novi rejon razmještaja na Teslićkom ratištu.
Operativne grupe Doboj
Na Teslićko ratište kreće 560 boraca brigade marševskom kolonom pravcem Brod – Prnjavor- Stanari- Čečava – Teslić, i 12.11.1992. godine brigada, po kišnom vremenu, se razmješta u rejonu Banje Vrućice. 1pb i 3.pb smješten je u hotel Dalmacija , sada Srbija, a 2.pb u hotel Kardijal.
Već 14.11.1992. godine, počele su borbe za Stražu- Hatkina njiva – Todićevo. Neprijatelj je bio izuzetno dobro utvrđen, miniran p/k „paštetama“ , dobro organizovao odbranu kao otpornu tačku, težak i nepristupačan teren onemogućio je uvođenje tehnike, vođene su žestoke borbe, neprijatelju su nanijeti veliki gubici, ali nismo uspjeli pomjeriti ga.
Hatkinju njivu
U napadu na Hatkinu njivu učestvuje borbena grupa brigade sastava vod vojne policije brigade sa komandantom brigade i pješadijskom četom 3.pb kapetana Ratka Desića, dijelovi 2. i 4.lpb .Izvršen je upad u liniju rovova HVO.
Vod mb82mm 1.pb daje vatrenu podršku borbenoj grupi brigadena pravcu napada Hatkinu njivu – komunikacija Novi Šeher – Tešanj.
U ovim borbama imali smo gubitaka, među ranjenima bio je i k-dant 3. bataljona KIK Ratko Desić – Roda.Teže ranjeni su Brane Janković i Ilija Golić iz 1.pč, 3.pb. Nakon uspješnog izviđanja uređenih položaja izvršen je napad i zauzeti su nekoliko bunkera bez naših gubitaka. Nakon zadržavanja i čekanja jedinice koja bi zauzela osvojene bunkere i produžila napad, protivnik je udario žeskoko minobacačkom vatrom po svojim tanšejima i krenuo u protivnapad. Poslije ranjavanja naših boraca, napad je prekinut i jedinica se povukla na polazne položaje.