Vozuća 1992.

31 godina od dolaska na Vozućko ratište

s. Stog

Zbog izuzetno teške situacije na Ozrenskom ratištu, po naređenju pretpostavljene k-de OG Doboj, 70 dobrovoljaca 1. i 3. pješadijskog bataljona i vojna policija s komandantom majorom Vladom Živkovićem odlaze na južni dio Ozrena prema r. Krivaji, Vozućko ratište, kako bi pomogli u stabilizaciji linije i spriječili masovno iseljavanje stanovništva sa Ozrena i Vozuće.  19.12.1992. godine po naređenju komandanta brigade, komandant 3.pb  kap Tomić sa 2.pč 3.pb zast Gligorić,  upućuje se u rejon Vozuće, opština Zavidovići na uspostavljanju linije odbrane na pravcu Ljeskovac (1.017m) i jedna pješadijska četa 1.pb sa komandantom brigade i zamjenikom komandanta 1.pb  vod Tubak zauzima položaje na vijencui Stolići preko r. Krivaje iznad Vozuće.[1]

KrajinaReportaža sa prnjavorskim borcima na Vozućoj, Zavidovići  u odbrani položaja krajem 1992. godine u dolini Krivaje, na vijencu Stolici prema s.Mahoje, sa borcima 1. pješadijskog bataljona, a nekoliko kilometara uz vijenac dalje i bila je i  2. četa 3.pješadijskog bataljona na prevoju Kamenička premet prema s. Gostoviću.

SLOBODU NOSI KRAJIŠNIK (Krajiški vojić, list 1.KK, broj 12, januar 1993, str. 17)

– Dobar je ovo narod. Prihvatili su nas kao braća i pomažu nam kada je najpotrebnije. Naravno, ima i onih koji su napustili svoja sela i umjesto da brane rodno ognjište , otišli negdje u Srbiju, ili još dalje, kaže Zoran Milošević, iz voda mb82mm 1.pješadijskog bataljona 1.prnjavorske lpbr.

– Naučili smo da ratujemo daleko od kuće, svuda gdje je ugrožen srpski narod i gdje se brane srpske teritorije. Poslije Dragalića u Zapadnoj Slavojniji, Dervente, Broda i Teslića evo došli smo i ovdje kod Zavidovića, i brzo smo se snašli, kaže Braco Ćućić, iz voda mb82mm.

Sa svojim borcima, komandant 1. bataljona Nikica-Nikola Merlović , kapetan 1. klase, po nacionalnosti je Ukrajinac.

–  Naša jedinica nije, kako kažu, etnički čista. Naravno, najviše je Srba, ali ima dosta i Ukrajinaca, Poljaka, Hrvata, Roma… Svi smo jedinstven vojnički kolektiv i tu nema nikakve razlike niti problema.. Ovaj bataljon već drugu godinu bije bitku za pravdu i slobodu naroda koji nije izazvao niti želeo ovaj užasni rat. Borilo se i vjerujemo u bolje sutra, u sretniju i mirniju budućnost naše djece , poručuje kapetan Merlović.  A njegov zamjenik , Brane Tubak bio je običan vojnik, sada je poručnik. Sposoban momak, prava junačina, veliki borac. Njegovi saborci kažu da je izvrstan strijelac, odličan artiljerac. Zajedno sa majorom Vladom Živkovićem, komandantom prnjavorske brigade i još nekoliko boraca krenuli smo dalje , gore u planinu , do prve vatrene linije i položaja prema muslimanskom uporištu Mahoje. Put je bio naporan. Više od dva časa pješačenja  uz brdo. Hrana, voda i municija  se mogla iznijeti samo sa samaricom. A kad smo stigli , dočekali su nas Alijini snajperisti. Morali smo u zaklon. Uz kafu koju su pripremili  Rade Jusupović, Duško Marić i družina  razgovarali smo o pretnjama vojnom intervencijom.

– Ma kakva vojna intervencija. Borci i ovaj srpski narod  su već navikli na stalne prijetnje. Mogu oni i intervenisati, ali ja im ne preporučujem  da dolaze u ove planine, kaže jedan borac 1. bataljona lpbr Prnjavor.

borci 3.pb voda mb u Stogu

kolica

Dana 5.1.1993. godine izvlači se 2.pč  sa Ljeskovca i ulazi u sastav 3.pb u rejonu odbrane s. Gojakovac, kod Doboja.

Dolazi do pregrupisavanje snaga i 3.pb preuzima liniju odbrane Putnikovo brdo – Stanovi.

Stolovi

Srpski borac, intervju sa Ljubišom Kojićem, članom 3.pb lpbr Prnjavor  21.6.1999 str.26

kolica

Banja Luka 2017

Krajem decembra 1992. godine 3. bataljon 1. prnjavorske LPBR VRS raspoređen je na ratište Vozuć, u rejonu Podvolujak-Stolić, što je ulilo povjerenje borcima ovog područja. strana 216.

Nenada M.Cvetkovića ,

Naređenjem OG Doboj od 11.1.1993. godine, o pregrupisavanju jedinica OG Doboj , Prnjavorska brigada se izvlači u širi rejon s.Stanovi i sa OBG za odbijanje napada sa pravca Klokotnica – Svetleća – Doboj; Matuzići – Makljenovac – Doboj. Već sutrada počinje izviđanje pravca dejstva.

Narednih dana u rejon razmještaja 3.pb  Rudanka, dolaze gosti sa popom iz Kokora Prnjavora, 13.1.1993. godine.

[1] U knjizi Bitka za Vozuću (1992-1995), Nenada M.Cvetkovića , Doboj, 2012. godine na strani 73. tačno je da je krajem decembra 1992. godine, po naređenju, komandant 1.lpbr Prnjavor uputio jednu pješadijsku četu i odjeljenjem mb82mm sa zamjenikom komandanta 1.bataljona, koja je bila raspoređena na vijenac Stolić, dok je 2.pješadijska četa 3.pb sa komandantom bataljona raspoređena na Kaminičku premet, Ljeskovac u pravcu s. Gostović.

Sećanje, Glas Srpski 3.12.2023.

Od egzodusa oko 5.000 Srba sa prostora Gostovića prošla 31 godina

RTRS
 Od egzodusa oko 5.000 Srba sa prostora Gostovića prošla 31 godina
Prošla je 31 godina od egzodusa oko 5.000 Srba sa prostora Gostovića kod Zavidovića i Ljeskovice, Bistrice i dijela Lovnice kod Žepča.

Do egzodusa je došlo 4. decembra 1992. godine, kada su pripadnici takozvane Armije BiH, u sadejstvu sa jedinicom „El mudžahedin“, popalili i uništili 22 srpska naselja, ali i nakon pada ovog prostora pod muslimansku kontrolu.