Oraško ratište

Na Podsjelovu, relativan mir, a 7.5.1995. godine, dobijamo teleks od 1. KK, str.pov.broj 06-302/95 – jedinica „Vukova“ stavlja se na raspolaganje 1. KK i upućuje na oraško ratište. Po prijemu ovog teleksa komandant Vlado donosi odluku da na oraško ratište pored „Vukova“ uputi i izviđače, sanitet, dio jedinice voda MB 120mm, dio POV-a, dio veze, inženjerije i dio k-de brigade- IKM brigade sa NŠ, u sastav 1. okbr 1. KK.

Na oraškom ratištu vode se žestoke borbe, naši borci uspijevaju probiti liniju odbrane neprijatelja, uzimaju oko 30 rovova, neprijatelju nanose velike gubitke, a napad je išao pravcem s. Lepnica – s. Vidovice u rejonu lovačke kuće.

Uspjeh naših boraca nije iskorišćen, težak teren onemogućio je ulazak tenkova, a  pješadijski bataljon 43. mtbr Prijedor, kao rezerva  1. okbr , komandanta Zeljaje trebala je ući u selo. Ovaj dio posla nije odrađen, neprijatelj se konsolidovao, uveo tenkove, žestoko  napada i granatira. Nismo mogli izdržati ovaj napad, morali smo se povući. Ostaće zabilježen 14.5.1995. godine kao datum u kome smo dobro poljuljali odbranu neprijatelja, ali je izostala sinhronizacija. Jedinice koje su trebale iskoristiti uspjeh naše brigade, zatajile su u svojim aktivnostima. U toku ofanzivnih dejstava nismo imali teže ranjenih boraca, ali kada smo se morali povlačiti, u toku povlačenja imali smo jednog poginulog i 23 ranjena borca. Za izvanredno obavljen zadatak general Talić na  referisanju odaje javno priznanje našoj brigadi, ali šta vrijedi kada nismo znali iskoristiti početni uspjeh.

vidi Borbeni put lpbr Prnjavor, strana 39.