Teslić 1994.

30 godina od Teslićkog ratišta

Teslić , borbena dejstva brigade u 1994.godini

Dolac

Poslije uspješno izvedeneg ispada u operaciji „Prsten“ na Dobojskom ratištu , brigada je izvršila pregrupisavanje snaga i 10.3.1994. godine razmještena je u širem rejonu Crne Rijeke.

Prema odluci komandanta TG- 2 o pregrupisavanju snaga (oper.broj 3/94), 1.lpbr Prnjavor ima zadatak da snagama jednog bataljona iz rejona razmještaja Crne Rijeke izvrši pokret pravcem Crna Rijeka – Hatkine Njive – Novi Šeher – s.Perkovići – s.Radunjice -Tromeđa i postizanju na marševski cilj posjesti rejon Deventinsko Brdo -s. Dobaljice – s.Bradići Gornji, sa zadatkom u sadejstvu 4/TG-Ozren i 4/27. mt brigade 1.KK Derventa, a uz primjenu zaprečavanja i utvrđivanja spriječi prodor muslimanskih snaga na pravcima s.Dolac – s.Radunice – Paserić i dolinom rijeke Bosne.

Spomenik u Banja Vrućici

Dio 3. bataljona 13.3.1994. godine uputio se prema Hatkinim njivama i Novom Šeheru pa prema Dolcu. Prvi put naša brigada treba da sarađuje sa vojskom HVO. Trebali smo proći kroz teritoriju koju kontroliše vojska HVO. Pošto su muslimani i hrvati potpisali sporazum o prekidu vatre, HVO je znatno promijenila svoj odnos prema jedinicama VRS.

Bočinja crkva

Našu kombinovanu jedinicu vodio je načelnik brigade, major Živojin Kuzmanović. Svi pregovori da prijeđemo preko teritorije koju su kontrolisale snage HVO, ostali su bezusjpešni. Hrvati nam nisu dali proći, tek u trećem pokušaju jedna kombinovana jedinica – naša vojna policija , dio odreda „Vukovi“, vezisti, sanitet bez vozila – uspjeli su se probiti do Dolca. Ovu jedinicu kombinovanog sastava lično je vodio komandant Živković.

Zadatak 3.pb izviđa širi rejon upotrebe 1/27. mtbr 1.KK u s. Lješnica u z/o 111. br HVO Žepče[1]

Maglajsko ratište

Marš u očekujući rejon s. Bradići, teritorija HVO

Dana 14.3.1994. godine izvodi se marš 2/3 snaga 3.pb sa komandantom 3.pb, bez bataljonske podrške, i vodom vojne policije brigade sa komandantom brigade u očekujući rejon s. Bradići, teritorija HVO kroz liniju odbrane 27. mtbr.

Uspješno izvršava zadatak 3.pb borbenog osiguranja desnog krila 27. mtbr 1.KK VRS i sprečavanje napada sa pravca Zavidovića. 19.3. 1994. po naređenju komandanta 27. mtbr , dijelovi 3.pb izvlače se kroz zonu 111.br HVO Žepče preko r. Bosne u rejon s. Donja Bočinja (južni dio Ozrena) kada se bataljon kompletira.

Od 19.3.1994. do 26.3.1994. godine,  3.pb je u ulozi rezerve TG Ozren pri 3. ozrenskoj lpbr u rejonu Donja Bočinja, učestvuje sa pješadijskom četom „Vukova sa Vučijaka“ u izvođenju uspješne odbrane od napada ABiH na frontu s.Dolac – Blizna u r/o Bolačke pješadiske čete. Pripadnik „Vukova“ uspješno, bez nišanskih sprava, bestrzajnim topom pogađa tenk ABiH, za nagradu komandant brigade dodjeljuje pištolj tt (Spasojević) .

U rejonu Dolca ova kombinovana jedinica našeg sastava uspješno se bori i uspijeva zaustaviti ofanzivu muslimana.

Dio snaga 1. i 2. bataljona posjeda položaje na Hatkinim njivama štiteći eventualni prodor snaga HVO-a i muslimana prema Crnoj Rijeci na Blatnici. U međuvremenu sve jedinice VRS, koje su se nalazile u sadejstvu sa snagama HVO, širi rejon Novog Šehara morale su se izvući jer je muslimansko-hrvatska koalicija počela da funkcioniše. Postojala je realna opasnost da ujedinjenim snagama Hrvati i Muslimani formiraju akcije širih razmjera.

Borbeni put 1.lpbr Prnjavor, strana 23.

GLAS BORCA 1.lpbr Prnjavor, zapis o jednom danu u jednom rovu boraca brigade na Ozrenu.

[1]   Jedinica je prešla preko uspostavljenog mostovnog mjesta  prelaza u selu Bočinja na rijeci Bosna, kada je 1.7.1993. godine sklopljen  pontonski most Pontonirskog bataljona 1.KK VRS , preko kojeg je , nakon izbijanja sukoba između muslimana i hrvata, hrvatska nejač iz Novog Šehera i okolnih sela pobjegla ispred muslimanske kame na slobodnu srpsku teritoriju. ( Srpska vojska, 22.12.1994. godine, str.34.)

s.Bočinja 1994.