Zona odgovornosti s.Gojakovac – r.Usora
Vitkovci, posljedni položaji brigade, novembar 1995.
Naređenjem od 08.11.1995. godine 1. Prnjavorska lpbr posjela je položaje, a 16. kmtbr krenula je na novi zadatak. Linija odbrane brigade od Gojakovca do rijeke Usore[1] u dužini od oko 18 kilometara , nikada duža s/o, srećom svi položaji su uređeni, a u s/o na Vitkovačkom ratištu nalazi se 1.525 boraca. Ovdje treba napomenuti da za izvršavanje ovog zadatka pridodat nam je radnički bataljon iz Prnjavora koji se nalazio na liniji odbrane u Svilaju u sastavu 1. okbr 1.KK VRS. Brigada nikad brojnija.
Usaglašeno je da 1. Korpus bude preformiran u 4 divizije, a naša brigada da bude u sastavu 1. divizije zajedno sa 16. mtbr, gradiškom , 2. krajiškom, ključkom i srbačkom brigadom, No kako ova organizacija nije još zaživila mi smo sada pod direktnom komandom OG-9 Doboj.
Linija odbrane popunjena i u skladu naših mogućnosti solidno organizovana, srećom nema žešćih borbenih dejstava, najčešće su to sporadična prepucavanja sa jedne ili sa druge strane, niko ne kreće naprijed.
Povremena dejstva neprijatelja u r/o 3.pb u rejonu Gojakovca poginula su tri pripadnika brigade, poslije potpisivanja u Dejtonu, izilaze i snage AFOR-a
Prosjena situacije- da ne bi bili u stanju pružiti jak otpor neprijatelju, nismo klonuli duhom, moral ne zadovoljavajući, ali zona odgovornosti prevelika, bojimo se da je pretpostavljena komanda precijenila naše mogućnosti.
Kako je zaživio OG-1 1.divizija imamo gotovo svakodnevne posjete, načelnik OG-1 puk. Gvozden 18.11. 1995. godine obilazi jedinicu, na zajedničkom referisanju komandant Vlado traži da se skrati zona odgovornosti. Izgleda da su to samo naše želje, od toga nema ništa, a mi grcamo u problemima, posebno je teško organizovati pozadinsko obezbjeđenje jedinica na tolikom prostoru.
U Deitonu 21.11.1995. godine potpisan je mir između zaraćenih strana, borci na liniji oduševljeno su pozdravili ovaj potpis, pucalo se u vazduh na našoj strani ali i Muslimani su pucali, dosta je bilo krvoprolića. Nismo znali uslove potpisanog mira, ali preko četiri godine krvavog rata njima su bile i prevelike. Znamo da nije ovo kraj rata, ali bar se nazire i neće biti više onako krvavih borbi.
Poslije potpisanog mira u Deitonu borbenih dejstava nema, pješadijska vatra ponekad se otvara sa muslimanske strane, ali i naši borci uzvrate.
Na osnovu potpisanog mira u Deitonu, zaraćene strane povlače se dva kilometra u dubinu svoje teritorije, napuštamo linijsku odbranu i organizujemo odbranu formiranjem devet punktova na koja su smješteni borci brigade.
Naređenjem OG-1 od 6.1.1996. godine brigada se povukla u dubinu teritorije, liniju razrgraničenja kontrolišemo patrolama. Konačno razgraničenje a pod kontrolom IFOR-a i poljskog bataljona završeno je 19.1.1996. godine. Iz zone borbenih dejstava izvučeno je sve teško naoružanje i prebačeno u Prnjavor na remont. Privikavamo se na novu organizaciju rada, patroliramo od Gojakovca do Žerkovine na rijeci Usori. Period razgraničenja prošao je bez i jednog incidenta. Konačno, 21.3.1996. godine i posljednji borac povukao se iz zone razdvajanja. Do 31.3.1996. godine razduženi su gotovo svi borci. Sa radom nastavljaju pojedinci koji moraju svu opremu i naoružanje uskladištiti.
Demobilizacija lpbr 31.3.1996.
[1] r. Usora – Kerića brdo tt.303 Gojakovac
POLOŽAJI RADNIČKOG BATALJONA
