Gubici pripadnika Odreda TO

Osnovne karakteristike Sanitetskog obezbjeđenja Odreda za čitav tok rata je stalno angažovanje stručnih medicinskih radnika

Mobilizacijom Odreda TO opštine Prnjavor u pogledu sanitetskog obezbjeđenja-SnOb formirano je sanitetsko odjeljenje u pozadinskom vodu sa punom popunom po formaciji, a kao upravni organ i član komande odreda stalno se nalazio referent sanitetske službe u funkciji doktora medicine i komandira sanitetskog odjeljenja pri pozadinskom vodu odreda.

Značajna karakteristika za čitav tok rata je stalno angažovanje stručnih medicinskih radnika u ratne jedinice TO-brigade i to doktora medicine i medicinskih sestara,  a u pješadijskim jedinicama i raspoređeni vojnici sa vesom 12501 bolničara, nosioci povređenih i oboljelih i vozači sa motornim vozilima, jačine do 10 pripadnika što je činilo 30 posto angažovanih, odnosno 30% od ukupno angažovanih pripadnika odreda.

1992.

Ratni zadatak u sanitetskom obezbjeđenju odreda ogledao se u pružanju prve i medicinske pomoći od strane boraca i pripadnika sanitetskog odjeljenja Odreda.        Pružena prva pomoć na mjestu ranjavanja ili na bližem bezbjedonosnom mjestu bila je od vitalnog značaja kao i brza evakuacija do ratnih bolnica u Gradiškoj i Banja luci, što je skraćivalo vrijeme između ranjavanja i zbrinjavanja , kao i smanjivalo smrtnost kod ranjenih boraca.

Zdravstveno stanje pripadnika odreda je bila stalna briga komande odreda, počev od mobilizacije kada se utvrđivalo zdravstveno stanje pripadnika, na prijedlog  referenta za sanitetsko objezbjeđenje komande  odred TO zatim u preduzimanju mjera: naredjenje-21.9.1991-SnObnaredjenje-21.9.1991-SnOb2

Pregled gubitaka pripadnika odreda TO Prnjavor

Na Zapadno-Slavonskom ratištu SFRJ u sastavu 329.okbr JNA za vrijeme izvođenja b/d za period od osam mjeseci rata Odred TO opštine Prnjavor, formacijskog sastava 343 pripadnika imao je tri poginula i 15 ranjenih boraca, odnosno 31% ukupnih gubitaka od brojnog stanja raspoređenih boraca odreda.

godinaUkupno%poginuobolestpovredaranasamoranjavanje
1991.9852,97%182591
1992.8747,03%2621661
Ukupno185100%314421152

Pregled ranjenih pripadnika Odreda

Dejstvo oružjasvega%345
MES-a1173%731
streljačko427%22
ukupno15100%951

15 ranjenih pripadnika Odreda ili 8% od ukupnog broja povrijeđenih i oboljelih, od kojih teže ranjenih 3 pripadnika iz kategorije vojnika(3), najviše od dejstva parčadi mina i granata MES.

Pregled povređenih i oboljelih po kategorijama povreda i oboljenja

31% u odnosu na brojno stanje 584 raspoređenih u Odredu tokom dejstava u formaciji. Vojnici (3) 123 pripadnika, podoficiri (4) 47 i 12 oficiri (5) .

Kategorijasvega%345
Trbuh i karlica10,54%1
Kičma10,54%1
Ekstremiteti21,08%11
Internističke bolesti5429,19%32175
Neuropsihijatrijske bolesti3116,76%2632
Zarazni bolesnici1910,27%1252
Ostala oboljenja (očni, ušni, kožni, detonacija)3619,46%288
Glava i vrat21,08%2
Grudni koš10,54%1
Kičma10,54%1
Ekstremiteti94,86%441
Internističke bolesti10,54%1
Ostala oboljenja (očni, ušni, kožni, detonacija)73,78%511
Glava i vrat52,70%221
Grudni koš10,54%1
Ekstremiteti94,86%63
Ekstremiteti21,08%11
ukupno18298,38%1234712

Upotreba naoružanja sa projektilima velike kinetičke energije prouzrokovala je obimna razaranja tkiva i organa, a ako su bili povređeni vitalni organi smrtnost je bila stalna.  Inače dolazilo je do ranjavanja sa većim defektima mekih tkiva, uključujući krvne sudove i živce.   Kod ranjavanja osnovna karakteristika jest da je ono nastalo dejstvom  parčadi minsko-eksplozivnih sredstava (mina, granata, PPM, ručnih bombi i dr.), a ređe dejstvom vatrenog (streljačkog ) oružja.11,6% u odnosu na brojno stanje odreda i 40,65%  od povriđenih sa područja opštine do 20.maja 1992. godine [1]

U većem broju  slučajeva do povređivanja je dolazilo zbog dejstva eksplozivnog oružja. Ove povrede bile su mnogo teže od povreda izazvanih vatrenim  oružjem, zbog nepravilnosti projektile (gelera) kao i velike konetičke energije i proizrokovale su veoma teške rane. Ipak su bile češće izolovane povrede u odnosu na multipne i kombinovane,a povrede ekstremiteta bile su uvijek stalne. [1]

Prema starosti pripadnika najviše je povrijđenih u dobi 20 -29 godina,

periodsvega%345
15-19 godina42,16%31
20 do 29 godina7540,54%57153
30 do 39 godina5228,11%33154
40 do 49 godina137,03%742
20 do 29 godina147,57%941
30 do 39 godina63,24%42
40 do 49 godina10,54%1
20 do 29 godina105,41%631
30 do 39 godina42,16%22
40 do 49 godina10,54%1
20 do 29 godina10,54%1
30 do 39 godina10,54%1
ukupno18298,38%1234712
periodsvega%ranasamoranjavanjepovredabolest
15-19 godina42,16%4
20 do 29 godina7540,54%75
30 do 39 godina5228,11%52
40 do 49 godina137,03%13
20 do 29 godina147,57%14
30 do 39 godina63,24%6
40 do 49 godina10,54%1
20 do 29 godina105,41%10
30 do 39 godina42,16%4
40 do 49 godina10,54%1
20 do 29 godina10,54%1
30 do 39 godina10,54%1
ukupno18298,38%15221144

lakši oblici sa malim procentima upućenih u ratne bolnicu i na dalja liječenje

Sanitetsko zbrinjavanje jedinica teritorijalne odbrane opštine regulisano je kroz sanitetsko zbrinjavanje 5.Korupusa VJ, kasnije 1.KK VRS.

Pregled povređenih je prema kategoriji prikazano u Novom glasniku Vj, broj 1/94 strana 102. [1]

U prnjavorskoj ratnoj bolnici spašeni su životi brojnih boraca

decembr 1992.str.7

Sada, kada su frontovi malo dalje od prnjavorske ratne bolnice, ljudski je prozboriti o onima ko)i su proteklih pet mjseci danonoćno radili da bi spasili
živote boraca, koji su ratne rane vidali u toj zdravstvenoj ustanovi. Za doktoricu Bogdanu Vrhovac kažu borci daje neumorna,  da su na njenom licu čitali sate sreće kada ranjenik progovori i počne priču o svojim teškim momentima u ratovanju i ranjdvanju. Sastavljala je često dan i noć dežurajući na odjelu ili u hirurškoj sali u danima kada je dolazilo podosta ranjenih. Кao šef odjela za liječenje ranjenih boraca u dokumentaciju bolnice zavela je podatke u dosije 1000 onih koji su u toj ustanovi tražili spas za liječenje ratnih rana. Bili su to borci od Modriče, pa do Кnina, i svi su otišli sa riječima hvale za dr Bogdanu i njenu ekipu. Oni su nas i molili da pišemo o vrijednoj doktorici i njenim sestrama. koja je. kako reče najsretni, kada je sada borci zacijeljenih rana posjećuju sa riječima zahvalnosti.

Iz toliko teških i napornih radnih dana zamolili smo doktoricu Bogdanu da nam se na momenat priseti najtežeg dana.
„Jedan od tih teških dana ostaon i jeduboko urezan u dušu. Bio je to osmi juni kada su stizali ranjeni sa fronta i to u većem broju. Lik mladog borca iz Velike Sočanice  nikada neću zaboraviti. Imao je tešku povredu grudnog koša i donje vilice, bio je pri svjestiali nije mogao  da govori. Dokumenta nije imao kod sebe, a valjalo je sve evidentirati. Na moje pitanje , zna li da piše, odgovorio je treptanjem
očiju. Na svesci je napisao da se zove Đukić Stanimir. Pogled muje govorio sve-
sretan je što je živ”,
— Uspjesi su zajednički, a time i pohvale koje stižu na adrese zaposlenih na Vašem odelu?
— Za sve što je učinjeno na ovom odjelu za naše ranjenike, pored mene ljekara, iz vanredne hirurške ekipe iz Banje Luke, veliku ulogu imale su moje medicinske sestre, koje su neumorno danonoćno bdjele nad našim ranjenicima. Iz početka nadzorna sestra na odjelu bila je Brankica Pehar, da bi kasnije došla Nada Segić, a nakon povratka sa ratišta, u septembru mi je došla Gordana Preradović“. U smjenskom radu smenjivalo se 12 sestara: Ranka Mitrić, Drenka Raković. Ljubinka Cvijanović, Milica Bunić, Veselinka Кnežević, Verica Humanjuk, Snježena Panzalović, Slađana Božunović, Ljiljana Sarić,Radosava Кuzmanović, Borka Grumić i Milica Mitrović, a za nivo higijene na odjelu brinule su se naše pomoćne radnice,takođe, danonoćno: Gordana Lakić, Ivananka Ćetojević, Ljubinka Keser, Ljubica Radonjić, Gospa Deket i Petra Živković.

-Da se prisjetimo nekih od boraca  koji su u toj bolnici uspješno oporavljeni.

U ovoj ratnoj hiruškoj bolnici naši hirurzi radili su najsloženije operacije. Imali smo takav slučaj  da su kod jednog borca izvadili metak iz zida desne srčane komore  i sadase pacijent  uspješno oporavlja. Imam dragih likova  naših boraca doji su mi ostali u sjećanju: Milorad Radić iz Dervente; Petar Radanović iz M.Sočaniie,  Marinko Dumanić iz Drijena, Petar Cvjetković iz Modriče. Milutin Simić iz Prnjavora. Dušan Gavrić iz Teslića. Novak Nović iz Osinje, Aleksandar Sredojević iz Gradiške, Mara Milanković iz Osinje,  Goran Docić i Ljubiša Кljunić iz Mravice. Petar Кresojević iz Vijačana. Milorad Žunić iz Кremne, Slobodan Кovačević iz Dervente. Nebojša Branković iz Dubice, Nedeljko Pezerović iz Husrpovaca,  Vojko Vukajlović iz Кulaša ,Marko Novaković. iz V, Sočanice. Ljubomir Gvozdenović iz Кalenderovaca,  Zoran Miljević iz Gline, Milić Nenad iz Кnina i mnogi drugi.

Sada, svakodnevno u moju ordinaciju pristižu oporavljeni ranjenici da vide kako sam, kako su sestre. I na ulici susrećem svoje borce i to su mi veoma dragi susreti, kada ociećaš zahvalnost za pruženo – to je ipak najveća nagrada za čovjeka, „ističe doktorica Bogdana Vrhavac, šef odjela u prnjavorskoj bolnici.