Demobilizacija 31.3.1996. godine 1.lpbr Prnjavor

Naređenjem OG-1  od 6.1.1996. godine brigada se na Teslićkom ratištu u zoni odgovornosti Vitkovci – Gojakovac, povukla u dubinu teritorije,

Linija razgraničenja kontroliše  patrolama. Konačno razgraničenje, a pod kontrolom IFOR-a i poljskog bataljona završeno je 19.1.1996. godine.

Iz zone borbenih dejstava izvučeno je sve teško naoružanje i prebačeno u Prnjavor na remont. Vojska se privikava  na novu organizaciju rada, patrolima od Gojakovca do Žerkovine na rijeci Usori.

Period razgraničenja prošao je bez i jednog incidenta. Konačno, 21.3.1996. godine i posljednji borac povukao se iz zone razdvajanja. Do 31.3.1996. godine razduženi su gotovo svi borci. Sa radom nastavljaju pojedinci koji moraju svu opremu i naoružanje uskladištiti.

Kraj četvorogodišnjeg rata najzad je došao.[1]

Tokom rata raspoređeno u osnovne ratne jedinice 1. lpbr Prnjavor  preko 6.600 boraca. Mobilisanih i prvom popunom iz drugih jedinica  raspoređeno je preko 4.600 borca. Sa prekomandama od 2.000 , prošlo kroz jedinice brigade preko 8.200 boraca.

Brojno stanje MTS na kraju rata solidno i zadovoljavajuće: automatskih pušaka 7,62mm 1.316 kom (formacija 947)  i 40 hiljada metaka; PAP 7,62mm 308 kom; PM 7,62mm M84 27, (formacija 27), a 27 hiljada metaka i  M72 135 kom. PM 7,9mm M53 19 kom sa 17 hiljada metaka, pištolj 7,62mm 59. teretnih 27, putničkih 21, od toga 10 sanitetskih; autobus 1, autocisterna 1, PK 4; sredstava veze 76 kom,  PKT 56- 55km; MKŠK 2, KzU 11. i rezervi goriva 700l.

Od sredstava podrške brigada je raspolagala: 6 MB 120mm po formaciji, dvije haubice 105mm, top T-12, top B1, BsT-a (formacija 18), POLK 9K11( formacija 4); LRL 128mm (formacija 12), , top PAT 20/3;20/1,formacija 4,  PAR S-2M (formacija 3). Bataljonska podrška sa : 17 MB 82mm(formacija 18), 4 MB60mm (formacija 18); tri PAM 12,7mm.

Troškovi rata.Opština Prnjavor je obezbjeđivala pozadinsko snabijevanje jedinica VRS, posebno prnjavorskih, gdje je utrošeno 4.328.552 marke. (Tvrđava, broj 21, april 2000. str.6)

Interesantno je da je u toku rata Vlada RS isplaćivala akontacije ili naknade za vajnićke plate, tako na primjer za april 1994. godine isplaćena je plata pripadnicima 1.lpbr u iznosu od 55.675,00

Jedinica	Oficiri	Podoficiri	Vojnici na  dužnostima	Vojnici	Svega	iznos
1.pb	3	38	0	259	300	15.060,00
2.pb	2	27	0	278	307	15.075,00
3.pb	1	32	0	213	246	11.295,00
4.lpb	2	3	6	206	217	2.745,00
pozč	2	10	0	68	80	4.140,00
Komanda i priš.jed.	15	15	0	108	138	7.360,00
Ukupno	25	125	6	1.132	1.288	55.675,00

Za oficire: starješine na dužnostima komandanta , pomoćnika komandanta u čunu major, K1K,kapetan, poručnik i  ppor 70,00

Za podoficire ; referente i komandire četa i vodova  60,00

Za vojnike na dužnostima četa i vodova u 4.lpb 50,00

Za vojnike do 50,00, u 4.lpb 20,00

Naknade za mjesec isplaćuje se samo za dane boravka u jedinici i iznosi:

1. Naknada vojnom obvezniku iznosi 120.000 din dnevno.
2. Vrijednost boda za starješine iznosi 3.300,00 dinara. Tabela u prilogu.
3. Naknada za izvođenje b/d iznosi 20.000,00 dinara dnevno

[1] Prema izvještaju o sanitetskim gubicima  brigade, načelnika SnSl  brigade, broj 08-398/96 od 5.3.1996. godine. 49 nestalo pripadnika brigade, poginulo u b/d 152, poginula van b/d 31, ukupno 183; povređeno 998: teže ranjeno u b/d 320, teže ranjeno van b/d 9, lakše ranjeno u b/d 543, lakše ranjeno van b/d 4, povređeno u saobraćaju 2, samoranjavanje 30, povrede  detonacijom 63 i ostale povrede 27.

Komandant 1.KKVRS General – potpukovnik Momir Talić u interviju Krajiški vojnik 6.6.1996. str.7 kaže RATA, IPAK NEĆE BITI,

DOBITNICI ILI GUBITNICI: Za mene nema nikakvih nedoumica, mi smo rat dobili. Ostvarili smo dva osnovna cilјa: zaštitili smo srpski narod od pokolјa kakve je doživlјavao u istoriji ratova na ovim prostorima, a isto je bilo spremano i ovoga puta, i drugo, stvorili smo srpsku državu koja je skoro pola bivše Bosne i Hercegovine, imamo svoje školstvo, pravosuđe, vojsku, policiju, pravo da biramo svoju vlast, imamo svoj Ustav, zakone..

Na ovaj način mi smo dosanjali san  mnogih generacija prije nas i sad valјa mudro, pametno i iznad svega strplјivo graditi Republiku Srpsku. Siguran sam da ćemo uspjeti. Znam da lјudi često pričaju i pitaju da li’ je moglo drugačije, da li je moglo više. Možda je i moglo. Na to će odgovor dati istorija, ali ni danas ni ubuduće ne smije se zaboraviti protiv koga smo sve ratovali, koliko je tu raznih vojski bilo protiv nas, kakve su bile međunarodne okolnosti… Sve su to elementi bez kojih nema ozbilјne analize

Uz sjećanje na foto reportažu o smotri 1. prnjavorske lpbr na kraju rata govori i članak u listu Naš zavičaj Prnjavor u broju 35 od juna 1996. godina na strani 6 i 7.:

Od 18. septembra 1991. godine do 31. marta 1996. trajao je slavni ratni put Prnjavorske lake pješadijske brigade. Posljednjeg martovskog dana ove rodine smotrom jedinice, održanom na Trgu srpskih boraca u Prnjavoru, pripadnici ove jedinice odložili su uniforme i oružje, ali trajno ostaju sjećanja na četiri i po godine borbi za odbranu srpstva.

U ime komande Prvog krajiškog korpusa smotru Brigade izvršio je pukovnik Dušan Radmanović, koji je obraćajući se borcima i okupljenim stanovnicima prnjavorske opštine, rekao da je ovo

;; jedna od najslavnijih jedinica srpske vojske, koja je promijenila najviše ratišta, predstavljajući uvijek i svuda neprobojan bedem za neprijateljske namjere. Prnjavorska brigada je jedna od rijetkih u Vojsci Republike Srpske koja je za sve te ratne godine bila bez ijednog aktivnog oficira. Pukovnik Radmanović je naglasio da se ova opština može ponositi svojom jedinicom.

Na smotri je govorio i komandant Brigade, potpukovnik Vlado Živković, koji je između ostalog rekao:

– Put naših časnih očeva i nama je bilo određeno da stanemo u odbranu naših i života naše nejači, te da se poslije dugih i istorijski značajnih godina, na kraju jednog teškog i krvavog puta nađemo u jednom stroju, u svom lijepom Prnjavoru. Bilo bi nam mnogo lakše da u ovom stroju stoje svi koji su ponijeli uniformu sa oznakom Prve prnjavorske lake pješadijske brigade. Vjerujem da se sjećate da nas je, prilikom naših čestih odlazaka na nova ratišta pratila kiša. Eto prati nas i ovih prvih mirnodopskih dana. U toku rata to je bilo tako zato što je i nebo znalo da se neko i neće vratiti svojoj kući i svojoj porodici, a danas i ovih dana to je tako jer se i nebo raduje završetku krvoprolića u slobodi koju smo donijeli svi, a prvenstveno vi kojima sam uspješno i uvijek s ponosom komandovao.  izvršavajući naređenja viših komandi. Samo zahvaljujući vašem junaštvu ja sam komandant junačke jedinice i boračkog sastava kaji nailazi na priznanja našeg državnog i vojnog vrha, cijelog našeg srpskog naroda. Naši ratni koraci počeli su još 18. septembra  1991 . godine. U ovom stroju su i mnogi koji su opasnost po srpstvo i cijeli narod osjetili i prije pomenutog datuma. U sastavu ove jedinice su i prvi borci jedne nove srpske legende, Vukovi s Vučjaka. Među prvima smo otišli da pomognemo našoj braći u Zapadnoj Slavoniji, prije nego što su to namjeravali naši vjekovni neprijatelji, borci ove jedinice su izašli na obronke Motajice. Sada, kada se zaokružuje naš vojnički i ratnički doprinos opstanku našeg naroda i rađanju prve srpske države, mi iz Prve prnjavorske lake pješadijske brigade s ponosom ističemo da je Posavina naša i zbog naših uspješnih bitaka, da su dalmatinski Srbi bili jaki i bezbjedni dok smo i mi bili s njima, da je Teslić, da je Doboj,  Brčko i Ozren srpski. Mi smo tamo i na mnogim drugim mjestima krvarili i stradali, ali nikada i nigdje nismo izgubili i zato imamo pravo na visoko izdignuto čelo i uzdignutu glavu.

NAJBOLJA BRIGADA PRVOGKORPUSA

U nastavku izlaganja, komandant Živković je rekao:

– U momentu kada smo još bili pad utiskom krvavih i naših najtežih borbi s neprijateljem na Ozrenu, u vrijeme kada smo s punim pravom očekivali zamjenu i zaslužen odmor, upućeni smo na novo teško ratište. I tamo gdje su našom zaslugom danas postavljene zapadne granice Republike Srpske mi smo bili hrabriji i jači  od našeg neprijatelja . Bez imalo lažne skromnosti sada ističem i  tvrdim da bi ovom našem  Prnjavoru granica bila i bliža da neke teritorije prema Prijedoru i Novom Gradu danas ne bi ni bile u sastavu Republike Srpske, da nije bilo vas koji ste se časno borili pod zastavom Prve prnjavorske brigade. Uvjeren sam da će se to znati cijeniti i vrednovati i kod generacija koje će doći. Sada je prilika da kažem, i ja to uvijek kao vaš komandant s ponosom ističem da je Prva prnjavorska brigada jedinica hrabrih i slavnih boraca, jedinica koju je predsjednik države odlikovao medaljom Petra Mrkonjića. Najbolja smo brigada u Prvom krajiškom korpusu. Ovu jedinicu su prilikom probijanja koridora pohvalili generali Novica Simić i Slavko Lisica. Za uspješnu odbranu koridora i obezbjeđenje uslova za napajanje naše Krajine električnom energijom, pohvalila nas je komanda Istočnobosanskog korpusa. Naš komandant; general Momir Talić nam je više puta odao priznanje za sve naše borbe i za naše držanje na ozrensko- vozućkom ratištu, a tako je bilo i na našem posljednjem, novigradskom, ratištu. Svakako da se zna zašto nas je general Zec pohvalio u vrijeme kada smo branili Pounje, Novi Grad i puteve prema Prijedoru i dalje prema Banjaluci. Ovo ističem jer se ponosim što sam vaš komandant i zato što tu vašu zaslugu moraju znati i moraju cijeniti od državnog i vojnog vrha do najobičnijeg pojedinca. U ovom stroju, ali i pod brojnim humkama su pojedinci koji su zaslužili i poštovanje i divljenje. Ja se ponosim i siguran sam da se i vaši srodnici našim ratničkim držanjem, vašim porijeklom , ispoljenim patriotizmom i očinskim razmišljanjem o našoj ukupnoj budućnosti. Bilo nam je izuzetno teško, što se nažalost mjeri velikim brojem poginulih, teško ranjenih i nestalih u krvavim i žestokim ofanzivama neprijatelja, koji je žarko želio da nas zatre i porazi. Na kraju tako dugog ratnog puta najviše hvala dugujemo onima koji su brisani iz spiska živih. Dug se mora znati i prema njihovim najbližim srodnicima, prema svima koji danas hodaju uz pomoć ortopedskih pomagala i svima koji osjećaju sada i koji će još dugo osjećati posljedice otadžbinskih rana i teških rovovskih uslova života.

Zajedno sa svakim starješinom i svakim borcem, bez nepotrebnog uvijanja ističem da se narod s pravom može ponositi jednom brigadom kakva je Prnjavorska. I narod i ova opština imaju svoje zasluge što je tako i mi borci to pamtimo i cijenimo. Na kraju našeg ratnog puta dočekali smo da se u državi koju smo borbom stvorili vratimo normalnijem životu u svojim radnim obavezama. Ne sumnjam da ćemo i na tom polju biti jednako dobri i jednako uspješni kao što smo bili na svojim ratnim zadacima. Mi smo složno koračali kroz ovaj rat i, uvjeren sam da ćemo za dobrobit naše mlade države i našeg napaćenog naroda, složno nastaviti i u predstojećem periodu mira i obnove. Čekaju nas novi zadaci a najvažniji uvijek moramo imati na umu: to što smo stekli zalivena je krvlju naših saboraca. Zbog njih i zbog naše i njihove djece i rodbine dužni smo stvoreno da čuvamo kao šta se čuva najdraže i najrođenije. Hvala vam svima i neka nas sve zajedno Bog čuva. Čuvajmo jedni drugima čast i obraz i u miru kao što smo to znali u uspješno okončanom otadžbinskom ratu, rekao je na kraju komandant brigade, potpukovnik Vlado Živković.

Na smotri jedinice govorio je i Nemanja Vasić, predsjednik Skupštine opštine Prnjavor,

koji je, između ostalog naglasio da nas u narednom periodu čekaju velike obaveze i da je najznačajniji posao očuvanje srpske države. U ime Skupštine opštine, Vasić je komandantu Živkoviću uručio posebnu zahvalnicu, koja je dodijeljena Prvoj prnjavorskoj brigadi.

Pripadnike Brigade pozdravili su i gosti iz Beograda, Milosav Knežević i Neša  Milovanović.

MEDALJE I ОDLIKOVANJA

Na prigodnom skupu u prnjavorskom Damu kulture uručene su medalje i odlikovanja Predsjednika Republike, doktora Radovana Karadžića. Medalju za vojničke vrline dobili su: Momčilo Novaković, Bora Mitrić, Predrag Stanivuk, Nedeljko Ilišković, Drago Ivanović, Mladen Bukovica i posmrtno Pero Kerezović, a medalje za vojničke zasluge: Momir Krajišnik, Brane Tubak, Živojin Vuković, Vojin Trivičević i Tane Peulić. Srebrne medalje za hrabrost uručene su Miroslavu Vojvodiću, Miladinu Đuriću i Goranu Popadiću, a zlatne medalje dobili su: Radenko Vojvodić, Lazo Savić, Ranka Popović, Radovan Repić, Ranka Tripić, Nedo Blagojević, Miodrag Subotić. Branislav Marinković i Goran Grujić. Medaljama majora Milana Tepića nagrađeni su Nemanja Segić, Srđan Tomić, Tomislav Subić, Dragan Aleksić i Ratko Desić, a medaljama zasluga za narod: Mitar Radić, Bogoljub Sančanin, Zoran Šućur, Milorad Kuzmanović, Predrag Sarić i Nikola Merlović.

Ukazom Predsjednika Republike, Krstom milosrđa odlikovan je doktor Zoran Lončarević, Ordenom Miloša Obilića potpukovnik Vlado Živković, posmrtno Veljko Milanković i jedinica ,, Vukovi s Vučijaka“, a Ordenom Karađorđeve zvijezde trećeg reda major Živojin Kuzmanović,

Glas borca 1.lpbr Prnjavor