Sjećanje na 26 godina od formiranja brigade
Pismo komandanta 1.lpbr povodom Četvrte godišnjice formiranja 1.prnjavorske lake pješadijske brigade, 18.9.1995. godine
OBILJEŽENA I ČETVRTA GODIŠNJICA FORMIRANJA
Glas borca 1.lpbr broj 5. str 3
Pune četri godine od formiranja i ratovanja Prva prnjavorska laka pješadijska brigada obilježila je tiše l skromnije nego ikada. Ovim povodom borci i komandant brigade potpukovnik Vlado Živković, držali su položaje kod Novog Grada.
U crkvi u Prnjavoru svim poginulih borcima slu žen parastos, a u hotelu „Nacional“ upriličen kraći susret dijela komande brigade sa rodbinom poginulih boraca. Rodbini šestorice poginulihu ime komandanta brigade Medalje majora Milana Tepića uručio Boro Mitrić, pomoćnik komandanta brigade za moral. pravne poslove i vjerska pitanja.
I četvrtu godišnjicu komanda i borci Prve prnjavorske lake lješadijske brigade. obilježili su na borbenoj liniji, i dalje od Prnjavora. Bilo je razmišljanja da 18.9.1991. godine, kao dan formiranja brigade, među borcima buda ozvaničen skromnijim i „neuniformisani“ ručkom. ali je i ova „kombinacija“ zaobiđena. Jer su tako diktirali bezbjednosni uslovi. Na zajedničkom parastosu, služenom za duše svih poginulih boraca Prve prnjavorske lake pješadijske brigade, pojavili su se komandanti bataljona i jedan broj starješina, članova Štaba brigade. Uz njihovo, i prisustvo rodbine poginulih, i vjernike prnjavorske parohije u crkvi Svetog velikomučenika Georgija u Prnjavoru, parastos je služio protojerej Rade Savičić.
Po završetku parastosa. a kako je i predviđeno zvaničnim protokolom obilježavanja četvrte godišnjice formiranja brigade, prisutna rodbina poginulih i na Ozrenu nestalih boraca, zajedno sa predstavnicima Prve prnjavorske i predstavnicima opštinske vlasti. preselila se u hotel „Nacional“. gdje je ovim povodom organizovana solidna trpeza i neobavezan razgovor.
Sporečen zbivanjima u neposrednoj blizini ratne zone odgovornosti Prve prnjavorske , njen komandant, potpukovnik Vlado Živković, se porodicama obratio pismom koje je pročitao Boro Mitrić, njegov pomoćnik za moral, pravne poslove i vjerska pitanja:
Poštovane porodice, poštovani gosti!
komandant brigade
Kao komandant Prve prnjavorske lake pješadijske brigade, u ime svoje i u ime starješina i boraca. osjećam potrebu da vas pozdravim i da vam uputim nekoliko ljudskih riječi.
Sutra će četiri godine kako smo odlukom pretpostavljene vojne komande i uz podršku organa vlasti formirali našu ratnu jedinicu. Bila je to naša i muška i patriotska obaveza. Bilo je to u vrijeme na koje mislim da nije potrebno da vas podsjećai.
Međutim, bilo je to u vrijeme kada nas je bilo više i kada smo se nadali da be ratnih godišnjica biti manje, a naših boraca – vaših sinova. muževa, braće i očeva, među živim mnogo više. da smo se danas u crkvi i na ovom mijestu, u ovakvom broju našuli bilo kojim drugim povodom – kao domaćin, trebalo bi da vam kažem „Hvala na odzivu“.Zajedno sa vama, i ja sam sada tužan zato što ste u ovom broju, jer znam da je svako od vas, u proteklih četiri godine izgubio nekog u koga je polagao najveću nadu i prema kome je osjećao najveću ljubav. I ja i borci iz sastava Prve prnjavorske brigade, žalimo zajedno sa vama i ako vam to nešto znači, sutra nećemo slaviti godišnjicu našeg formiranja i četvorogodišnjicu borbe koja i dalje traje i odnosi nove mlade živote.
Oprostite mi što se usuđujei da vam kažem da znam težinu vašeg bola i veličinu vaše žrtve u ovom nesrećnom vremenu. Svi mi imamo svoje porodice i dobro znamo sa kakvom strepnjom nas ispraćaju i radošću dočekuju. I upravo zbog toga, znam i znamo u brigadi, kako je vama koji se više ne nadate. Vi ste svjedoci da i pored tolikih grobova i žrtava, naš narod nikako da dočeka mirnu noć i vedriji dan. Vaši sinovi, muževi. braca i očeni borili su se i živote dali za mrniji život onih koji imaju pravo na takav život. Nepravedno je, ali takvo pravo uživati i oni koji ništa ne učiniše da se zaustave nesreća i stradanje. I zbog toga već sada žalimo, ali o takvima neka sude nadležni. Za borbu koju vodimo, mi nismo završavali škole. S obziro i na snagu onih protiv kojih se borimo, u ovom višegodišnjem ratu, sačuvali smo čast i u odlučnim momentima pokazali potrebnu sposobnost i hrabrost.
Često nam je bilo teško, sada je najteže i znamo da se strah i među vas uvukao. Izdržaćemo i ovo! Naši saborci, a vaši najdraži zbog kojih i jesmo danas zajedno, nisu i neće biti uzaludne žrtve. Ova borba mora biti završena stvaranjem države u kojoj će biti poštovanja i prema poginulim i prema njihovim porodicama. U to ime, ispred boraca i starješina brigade, hvala vam na razumijevanju i živjeli!
Riječi pozdrava, podrške i razumijevanja porodicama poginuih i boraca, ovom prilikom uputio je, i zatim i Nemanja Vasić, predsjednik Opštine, odnosno Ratnog predsjedništva Opštine Prnjavor. Pri kraju ovog kraćeg susreta. a nakon što je Tane Peulić, pomoćnik komandanta za garnizone poslove u brigadi, pročitao ukaz predsjednika Karadžića, rodbini šestorice poginulih boraca uručene su medalje za hrabrost i vojničke vrline.
Medalje majora Milana Tepića uručene su rodbini posmrtno odlikovanih. To su: VLADO Petra Radonjić, LJUBO Slavka Blagojević, DUŠKO Milana Šljivić, i DUŠKO Ljube Smiljanić. Zlatatnom medaljom za hrabrost odlikovan je BORISLAV Save Gligorić, a medaljom za vojničke vrline PERO Miloša Kerezović. Kako stoji u obrazloženju za ova odlikovanja, dobili su borci koji su se istakli junačkim podvizima u oružanoj borbi, prestavljaju posoban primjer junaštva i upravo su medalje, kao odlikovanja, znaci za djela koja zaslužuju poštovamanje i isticanje.
lpbr