Godišnjica od Benkovačkog ratišta
Borbe Prnjavoske brigade u odbrani RSK
Bez većih problema u toku dugog puta, 1.lp brigada Prnjavor stiže na Benkovačko ratište 4.11.1993. godine. Da naglasimo da je brigada do sada prošla dosta dugi ratni put, ali prijem koji su nam organizovali mještani i komanda 92. mt brigade sa komandantom ppuk. Bosanac Veljkom ostaće u nezaborav svima.
Ovo je bila prilika da se vrati dug MUP RSK na njihovo učešće u našoj operaciji „Koridor 92.godine“ i prodor za Srbiju i sjećanje na 31 poginuli i 84 ranjena pripadnika milicije RSK. Nešto ranije u početku iste godine na Benkovačko ratište oblazi i udarni bataljon „Vukovi sa Vučijaka“ Prnjavor sa 250 boraca.
Po naredbi komande 1. KK u sastav 3.pb ulazi i pješadijska četa „Vukovi “ poznata kao rasformirani Prvi udarni bataljon 1 KK,
Brigada je smještena u očekujući rejon s.Popovići, a pod direktnom komandom 92. mt brigade SVK. Prvi bataljon dobija naređenje po kome treba izvršiti 7.11.1993. godine, smjenu 1. bataljona 92. mtbr. Na liniji odbrane pravcem s.Popovići – Debelo brdo- s.Novigrad. Drugi i treći bataljon trebaju biti u gotovosti za aktivna dejstva i intervencije protiv DTG i HD u zoni odbrane brigade.
Na osnovu naređenja 92. mtbr, str.pov.broj 3125-1 od 21.11.1993. godine, te naređenja komandanta1. lpbr, str.pov.broj 01-540/93 sa mtbr sa zadatkom spriječiti prodor neprijatelja pravcem s.Gornji Zemunik – s.Suhovare i biti spreman za aktivna dejstva na datom pravcu. Težište odbrane imati na pravcima z. Valjanska Kosa – Drače – Banjići – s.Potkosa – Goleš-Subotići- S.Istok.
Dana 3.12.1993. godine 3.pb preuzima rejon odbrane po frontu s. Barabe – s.Ramići – s. Predići sa KM u s. Donji Baturi, gdje uspješno izvodi odbranu do izvlačenja 3.pb 3.2.1994. godine
Naša brigada dobro se uklopili u organizaciju odbrane i dobijenih zadataka.
U ovom vremenskom periodu, neprijatelj svakodnevno granatira naše položaje, raspolaže sa velikom količinom artiljerijskog naoružanja, tako da nas neprekidno tuče. U ovim borbama imali smo gubitaka, ranjenih i poginulih boraca.[1] Sa pješadijom neprijatelj nije kretao u ofanzivna dejstva.
Na Benkovačkom ratištu, gdje je brigada imala isključivo odbrambene zadatke, ostajemo do 2.2.1994. godine i tada dobijamo naređenje 1. KK da se brigada izvlači u rejon Prnjavora, gdje očekujemo novi zadatak. Marš brigade Benkovac – Prnjavor, uspješno je izveden i brigada dobija odmor do 8.2.1994. godine.
Na ovom ratištu brigada je imala 6 lakše, 4 teže ranjenih i 2 poginula pripadnika brigade.[1]
Početkom februara 1993. godine vode se velike borbe za oslobođenje Kašića, gdje Vukovi sa Vučijaka vode značajne borbe uz veliki broj poginulih pripadnika HV.
nedaleko od crkve u Kašiću u predvečerje 1. veljače 1993. godine upali u srbočetničku zasjedu. U dva tamića poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre.
JEDNA OD NAJKRVAVIJIH U DOMOVINSKOM RATU
Na današnji dan 1993. godine odigrala se bitka za Kašić
1. veljače, kad je neprijatelj otpočeo protunapad na Kašić, “razmjene” snaga 4. GBR i 3. GBR još je trajala, a u kaosu je agresor nanio velike gubitke. No, do dolaska oklopne postrojbe 3. GBR, tenkisti 4. GBR predvođeni Andrijom Matijašem Paukom hrabro su uzvratili i dali svoj obol obrani mjesta. Prvog dana bitke za Kašić poginulo je 17 pripadnika 3. GBR, a sljedećeg dana njih 8. U obrani zadarskog zaleđa smrtno je stradalo ukupno 35 vojnika 3. gardijske brigade “Kuna”.U bici koja je uslijedila, Kašić je nekoliko puta vraćan iz srpskih u hrvatske ruke. U konačnom ishodu, ne samo da je Kašić spašen, već je otklonjena opasnost i od Zadra koji je također bio ugrožen.
Dolaskom u Benkovac komandant 1.lpbr Prnjavor organizuje obuku starješina brigade , bataljona i četa, kod kapetana Dragana u Obučnom centru Golubić kod Knina, Članak u Interviju, politika od 11.januara 1993. godine str.47-48: Ispovest kapetana Dragana, operacija „Žaoka“Scan-intrrviju
[1] Isto, str. 21-22
Zločini nad Srbima u akciji „Maslenica“ nekažnjeni 33 godine
Iz Informaciono-dokumentacionog centra „Veritas“ podsjećaju da je operacija počela 22. januara 1993. godine, a izvršena je tokom realizacije „Vensovog plana“, kojim je RSK 1992. godine stavljena pod zaštitu Unprofora, što je bila treća agresija Hrvatske na zaštićeno područje UN, u čije članstvo je primljena dvije godine ranije.
Hrvatske snage za nekoliko dana zauzele su desetina kilometara kvadratnih na Ravnim Kotarima, uključujući i aerodrom Zemunik i nekoliko položaja na Velebitu, a preuzele su kontrolu i nad branom i hidroelektranom Peruća.
U akciji „Maslenica“ stradala su srpska sela Islam Grčki, Kašić i Smoković, kao i etnički mješovita sela Murvica, Crno, Zemunik Gornji, Poljica i Islam Latinski.
Srbi su pobijeni, protjerani ili odvedeni u zatvore i logore, a njihova bogata imanja su opljačkana i uništena, kao i spomenici kulture, groblja i crkve koje su oskrnavljene ili srušene.
Uništeni su i Dvori Janković Stojana u Islamu Grčkom sa crkvicom Svetog Georgija iz 17. vijeka u kojoj je sahranjen poznati književnik Vladan Desnica, kao i Crkva Svetog Georgija u Smokoviću iz 16. vijeka i Svetog Ilije u Kašiću iz 19. vijeka.
Prema evidenciji „Veritasa“, u agresiji na Ravne Kotare poginulo je i nestalo 346 Srba, među kojima 55 civila prosječne starosti 60 godina.
Ubijene su 34 žene prosječne starosti 57 godina i troje djece do 12 godina.
Među žrtvama je i 65 dobrovoljaca sa prostora Srbije i BiH, koji su došli na Ravne Kotare da zajedno sa domicilnim Srbima brane njihova vjekovna ognjišta.
Do sada je rasvijetljena sudbina 335 lica, dok se na evidenciji nestalih vodi još 11, od kojih šest civila, među kojima i tri žene.
U zbjegovima je umrlo još 165 lica.
Iz ravnokotarskih sela protjerano je više od 10.000 Srba, koji su se raselili širom svijeta.
Jedan od težih zločina desio se već prvog dana agresije na prevoju Mali Alan na Velebitu, u neposrednoj blizini osmatračnice Unprofora, kada su pripadnici hrvatske specijalne policije iz zasjede ubili i masakrirali 22 pripadnika Srpske vojske Krajine (SVK) sa područja Gračaca.
Ovaj masakr počinili su pripadnici Petog voda iz sastava „Alfe“ kojima je komandovao Milijan Brkić zvani Vaso, kasnije visoki funkcioner HDZ-a i potpredsjednik Hrvatskog sabora 2016. do 2020. godine.
Uz odobrenje tadašnjeg predsjednika države i vrhovnog komandanta hrvatskih oružanih snaga Franje Tuđmana, operaciju „Maslenica“ planirali su i izveli Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ante Roso, Mirko Norac i Mladen Markač, koji su tada bili ili su naknadno unaprijeđeni u generalske činove.
Načelnik artiljerije Sektora „Velebit“ bio je kosovski Albanac Agim Čeku, do 1991. godine oficir JNA, od čijih granata je stradalo najviše civila zbog neselektivnog granatiranja po dubini područja opština Benkovac i Obrovac.
Čeku je na Kosovu od 1999. do 2006. godine bio komandant terorističke OVK i takozvanog kosovskog zaštitnog korpusa, a od 2006. do 2008. godine i predsjednik vlade u Prištini.
Iako je agresija izvršena na zaštićenu zonu UN i pred očima mnogobrojnih pripadnika Unprofora, do sada ni pred međunarodnim ni pred domaćim sudovima niko nije procesuiran za zločine nad Srbima.
Prema popisu stanovništva u Hrvatskoj iz 1991. godine, u Kašiću je živjelo 765 žitelja, od kojih 99 odsto Srba, u Smokoviću 1.029, od kojih 96 odsto Srba i u Islamu Grčkom 1.139 od kojih 87 odsto Srba.
Prema popisu, obavljenom 2021. godine, u Kašiću je živjelo 69, u Smokoviću 162 i u Islamu Grčkom 150 stanovnika bez oznake nacionalne pripadnosti.