31 godina od Benkovačkog ratišta
Borbe Prnjavoske brigade u odbrani RSK
Karin, Benkovac
Bez većih problema u toku dugog puta, 1.lp brigada Prnjavor stiže na Benkovačko ratište 4.11.1993. godine. Da naglasimo da je brigada do sada prošla dosta dugi ratni put, ali prijem koji su nam organizovali mještani i komanda 92. mt brigade sa komandantom ppuk. Bosanac Veljkom ostaće u ne zaborav svima.
Po naredbi komande 1. KK u sastav 3.pb ulazi i pješadijska četa „Vukovi “ poznata kao Prvi udarni bataljon 1 KK,
Brigada je smještena u očekujući rejon s.Popovići, a pod direktnom komandom 92. mt brigade. Prvi bataljon dobija naređenje po kome treba izvršiti 7.11.1993. godine, smjenu 1. bataljona 92. mtbr. Na liniji odbrane pravcem s.Popovići – Debelo brdo- s.Novigrad. Drugi i treći bataljon trebaju biti u gotovosti za aktivna dejstva i intervencije protiv DTG i HD u zoni odbrane brigade.
Na osnovu naređenja 92. mtbr, str.pov.broj 3125-1 od 21.11.1993. godine, te naređenja komandanta1. lpbr, str.pov.broj 01-540/93 sa mtbr sa zadatkom spriječiti prodor neprijatelja pravcem s.Gornji Zemunik – s.Suhovare i biti spreman za aktivna dejstva na datom pravcu. Težište odbrane imati na pravcima z. Valjanska Kosa – Drače – Banjići – s.Potkosa – Goleš-Subotići- S.Istok.
Dana 3.12.1993. godine 3.pb preuzima rejon odbrane po frontu s. Barabe – s.Ramići – s. Predići sa KM u s. Donji Baturi, gdje uspješno izvodi odbranu do izvlačenja 3.pb 3.2.1994. godine
Naša brigada dobro se uklopili u organizaciju odbrane i dobijenih zadataka.
U ovom vremenskom periodu, neprijatelj svakodnevno granatira naše položaje, raspolaže sa velikom količinom artiljerijskog naoružanja, tako da nas neprekidno tuče. U ovim borbama imali smo gubitaka, ranjenih i poginulih boraca.[1] Sa pješadijom neprijatelj nije kretao u ofanzivna dejstva.
Na Benkovačkom ratištu, gdje je brigada imala isključivo odbrambene zadatke, ostajemo do 2.2.1994. godine i tada dobijamo naređenje 1. KK da se brigada izvlači u rejon Prnjavora, gdje očekujemo novi zadatak. Marš brigade Benkovac – Prnjavor, uspješno je izveden i brigada dobija odmor do 8.2.1994. godine.
Na ovom ratištu brigada je imala 6 lakše, 4 teže ranjenih i 2 poginula pripadnika brigade.[1]
[1] Isto, str. 21-22
Početkom februara 1993. godine vode se velike borbe za oslobođenje Kašića, gdje Vukovi sa Vučijaka vode značajne borbe uz veliki broj poginulih pripadnika HV.
nedaleko od crkve u Kašiću u predvečerje 1. veljače 1993. godine upali u srbočetničku zasjedu. U dva tamića poginulo je 17 njegovih suboraca, a tog dana i noći poginula su sveukupno 23 pripadnika brodske Kobre.
JEDNA OD NAJKRVAVIJIH U DOMOVINSKOM RATU
Na današnji dan 1993. godine odigrala se bitka za Kašić
1. veljače, kad je neprijatelj otpočeo protunapad na Kašić, “razmjene” snaga 4. GBR i 3. GBR još je trajala, a u kaosu je agresor nanio velike gubitke. No, do dolaska oklopne postrojbe 3. GBR, tenkisti 4. GBR predvođeni Andrijom Matijašem Paukom hrabro su uzvratili i dali svoj obol obrani mjesta. Prvog dana bitke za Kašić poginulo je 17 pripadnika 3. GBR, a sljedećeg dana njih 8. U obrani zadarskog zaleđa smrtno je stradalo ukupno 35 vojnika 3. gardijske brigade “Kuna”.U bici koja je uslijedila, Kašić je nekoliko puta vraćan iz srpskih u hrvatske ruke. U konačnom ishodu, ne samo da je Kašić spašen, već je otklonjena opasnost i od Zadra koji je također bio ugrožen.