Neposredna odbrana Doboja


Neposredna odbrana Doboja

             Dobijamo novi zadatak – naređenje str.pov.broj 01-125/94 od 21.3.1994. godine. Na osnovu toga preuzimamo položaje od 2. ozrenske brigade na desnoj obali rijeke Bosne a u neposrednoj odbrani Doboja, z/o lijevo Jabučić Polje, desno Pridjeli, ušće r.Usore u Bosnu.

Od 4.4. 3.pb uspješno organizuje izvođenje odbrane u rejonu Jabučić Polja , opština Doboj, do 1.7.

Komandu brigade smjestili smo u kasarnu „Potočani“, na liniji odbrane nemamo većih problema, dobro smo se organizovali. Uradili smo dosta tranšeja, a rovovi su dobro utvrđeni. Muslimani nas povremeno granatiraju. Ciljevi su im dobro poznati, jer su tu živjeli. Dobijamo brojne informacije od OBO OG Doboj. Muslimani gomilaju snage na svim pravcima  šireg rejona Ozren.

Dolazi do izdvajanja čete „Vukova“ iz sastava 3.pb i formiranje odreda „Vukova“ pod komandom komande brigade.

Na referisanju u OG Doboj komandant dobija naređenje da obezbijedi brigadnu rezervu – da u rezervi drži „Vukove“ u punoj b/g, kako bi mogli intervenisati na potrebnom pravcu. „Vukovi“ su u pripravnosti ali pozadinsko obezbjeđenje prate brojni problemi, nismo obezbjedili gorivo, suve obroke, a potrebna je i obuća za veći broj boraca. Komandant odlazi na izviđanje sa komandirima „Vukova“ Sančanin Bogoljubom i Lukić Draganom, u rejon Trebavske brigade.

U jutarnjim satima 31.5.1994. godine , komandant Vlado, načelnik saniteta Figurek Mihajlo i načelnik  veze Tošić Dragan sa interventnom grupom ukupno 80 boraca odlaze u rejon Trebave, gdje vode borbe za Obilić.

Situacija na Ozrenu sve je teža, lično komandant TG Ozren major Stanković prenosi naređenje i traži da imamo spremne jedinice, kako bi mogli intervenisati u z/o 1. vučijačke i 2. ozrenske brigade.

Naša linija relativno mirna, ali muslimani dimnim minama upucavaju ciljeve, žele nas vezati za teren, ukoliko krene ofanziva na širem prostoru Ozrena. Od OBO dobijamo informaciju da su muslimani počeli koristiti bojne otrove. Naše položaje nisu napadali bojnim otrovima, ali smo obezbjedili zaštitne maske i sredstva za dekontaminaciju. Žešćih borbenih dejstava u našoj z/o nemamo, ali gotovo svakodnevno muslimani upute 10-15 mina u zonu naše odgovornosti, nikada ne tuku sa većim brojem mina već – svaka mina je, u stvari, mina iznenađenja. Srećom do sada nismo imali većih gubitaka.

Potpisano je primirje u Ženevi 10.6.1994. godine, primirje kao da se poštuje, ali treba li neprijatelju vjerovati.

Kada je mirno, onda mi izmislimo glupost; Suvajac Dušana Ljubiša, rođen 1975. godine, nije bio pripadnik naše brigade, došao je da nam se priključi, pošto nije imao zaključenu vojnu knjižicu a ni poziv da se javi u jedinicu, u k-di je rečeno da se vrati u svoju jedinicu, nije poslušao, otišao je samovoljno u 3. bataljon kod prijatelja, te u toku noći izašao ispred rovova radi fizioloških potreba. Suvajac Goran ugledao je kako se neko kreće ispred rovova, zaustavljao ga a zatim otvorio vatru (12.6.1994.). Rat je, gine se, ali zbog neodgovornosti izgubljen je jedan mladi život.

Primirje se poštuje, ali iz rejona Jabučić Polja sa osmatračnice Šiljak uočena su dva transportera UNPROFOR-au zoni muslimanske odbrane, tu im sigurno nije mjesto. Otvaraju vatru iz PAM-a po našim položajima. Obavještavamo komandu G. KK i OG Doboj, dobijamo saglasnost i poklapamo ih vatrom iz mb120mm, hab105mm i ZiS-om. Osmatranjem kontrolišemo njihovo izvlačenje, jedan od transportera ili je zapao ili je pogođen, očigledno ima problema.

Poštujemo ženevsko primirje kao i muslimani u našoj z/o. Dolazimo do saznanja da su muslimani u širem rejonu Podsjelova napali laktašku brigadu, 16.6.1994. godine, da su imali uspjeha i da su laktašani imali gubitaka, u toku poslijepodneva oko 15.00 časova 17.6.1994. godine dobili smo teleks iz 1. KK – str.pov.br. 10-989/94 – da se uputi jedan bataljon u zonu odbrane laktaške brigade i da se predpočinimo laktaškoj brigadi. Oko 20.30 časova sa interventnom grupom „Vukova“, koju predvodi komandir Bogoljub Sančanin i iz komande brigade operativac major Nikola Merlović, stižemo na Ozren – rejon Sjenokosa. Komandant laktaške brigade, ppuk. Crnić, nas prima. Brigada je toliko razbijena da je opšti haos. Linije odbrane ne postoje, podrške nemaju, borci laktaške brigade se panično izvlače. Komanda ne funkcioniše. U Sjenokosu organizujemo odbranu komande laktaške brigade. U pomoć komandi laktaške brigade došao je major Lakić i major Mišić i pokušavaju uspostaviti odbranu, ništa im ne uspijeva. Panika u laktaškoj brigadi učinila je svoje, najkraće laktaška brigada ne postoji, borci panično bježe. U jutarnjim časovima 18.6.1994. godine, muslimani žestoko tuku Sjenokos, lakše je povrijeđen ppuk. Crnić, izvlači se sa komandom brigade. U Sjenokosu ostaje još samo naša interventna grupa, a zatim dobijamo naređenje od majora Lakića da se izvučemo prema koti 706, gdje iz pravca kote 726 napadaju muslimani. Prispjele interventne jedinice vojne policije OG Doboj, 2. ozrenske, 4. ozrenske, srbačke brigade kao i naša jedinica „Vukovi“, zaustavljaju dalji prodor muslimana. U Potočanima 18.6.1994. godine, komandant Vlado drži referisanje s komandantima bataljona i donosi odluku da se 2. bataljon uputi na Ozren. Istog dana oko 17.00 časova komandant k1k Kuzmanović Milorad dovodi 2. bataljon u širi rejon Svinjašnice gdje organizuje odbranu, borci su na otvorenom, pod bukvama, treba se ukopavati.

Zonu odgovornosti u neposrednoj odbrani Doboja u Pridjelu posjedaju borci 4. bataljona naše brigade, tako da je i dalje z/o naše brigade ostala Pridjel-Jabučić Polje. Za kratko vrijeme imali smo velika pomjeranja jedinica, a to iziskuje troškove koje u ovim teškim vremenima uglavnom padaju na stanovništvo naše opštine.

Od primirja nema ništa, ponovo se borbe rasplamsavaju u rejonu Krečana, ranjen je Jotanović Bogdana Grozdan. Brigada je razbijena na dva dijela. Prvi , treći i dio četvrtog bataljona su u rejonu Pridjel – Jabučić Polje, a 2. bataljon i „Vuković“ su na Ozrenu u rejonu Podsjelova, gdje se vode žestoke borbe, imamo ranjenih boraca. Komandovanje brigadom je otežano. Već 21.6.1994. godine, naredbom str.pov.broj 01-327, odlučeno je o angažovanju vučijačke i prnjavorske brigade. Naša brigada mora posjesti liniju z/o Popovo Osoje – kota 496 – isključeno desno Podsjelovo tt.706. Nama pridodata jedinica MAB i inžinjerijski vod naredbom komandanta brigade str.pov.br. 01-329/94 od 21.6.1994. godine upućuju se u rejon Kestena i Pjeanovića.