Tuzlanska kolona – izrežirani zločin i uvod u etničko čišćenjeU

„Tuzlanskoj koloni“ ubijena su 132 vojnika i civila, a Tuzla ćuti i nakon 25 godina brani nalogodavce zločina i skriva još tri masovne grobnice sa 78 tijela, tvrdi autor knjige „Tuzlanska kolona“ Dragan Mrkajić.

Masakr vojnika JNA u Tuzlanskoj koloni 15.maja 1992.godine bio je medijski spektakl osmišljen i sproveden da se Srbi zaplaše, i uvod u najveće etničko čićenje Srba u BiH poslije Drugog svjetskog rata, tvrdi Mrkajić.

Kroz svjedočenja 33 preživjela učesnika i zastrašujuće ispovijesti porodica žrtava, Mrkajić potkrepljuje tvrdnje o „savršenom zločinu“ na Brčanskoj malti kao metodi specijalnog rata koji je BiH gurnuo u dugogodišnje krvoproliće – zbog interesa velikih sila i nacionalizma malih naroda.

U knjizi su objavljena imena 54 poginula i nestala pripadnika JNA za koje postoje podaci.Spisak žrtava nije konačan, jer ne postoji evidencija o dobrovoljcima, civilnim licima i starješinama koji su sa porodicama izbjegli iz Hrvatske i boravili tih dana u kasarni, očekujući da će bezbjedno izaći sa vojskom iz Tuzle.

Autor navodi da je u koloni koja se povlačila iz kasarne „Husinska buna“ u Tuzli bilo stotinjak vozila sa 600 vojnika JNA, ali i civila, žena i djece, koji su odlučili da sa svojom vojskom napuste ovaj grad.–

Zločin se ponovio po sarajevskom scenariju napada na kolonu JNA, nakon Dobrovoljačke ulice,masakr u Skojevskoj ulici – kaže Mrkajić, koji je do rata živio u Tuzli.

On opisuje i noć nakon zločina u kojoj su izgorjeli ostaci ubijenih vojnika dovezeni na tuzlansku deponiju i zatrpani gomilama smeća, a teren poravnat buldožerom.

Na osnovu višegodišnjeg prikupljanja i analize sve dostupne građe o ovom događaju, autor tvrdi da su tijela ubijenih skrivena na najmanje četiri prikrivene lokacije, od kojih je jedna Bolnica za plućne bolesti u tuzlanskom naselju Slavinovići.–

Iz masovne grobnice na groblju Trnovac u Tuzli 1999.godine ekshumirani su posmrtni ostaci 30 izgorjelih vojnika – podsjeća Mrkajić.

Svjedoci u knjizi do detalja opisuju monstruozno iživljavanje muslimana u Tuzli nad 70 ranjenih u zločinačkom napadu, kao i pljačku novca, zlata, čak i satova od ranjenika.

Objavljena su i svjedočenja o strahotama i iživljavanju nad 29 zarobljenih učesnika „Tuzlanske kolone“ u muslimanskim kazamatima, kao i preživljeno poniženje koje je neke, ubrzo nakon oslobađanja, dovelo do samoubistva.

Nažalost, kaže Mrkajić, navodno građanska Tuzla ni poslije 25 godina ne omogućava srpskoj strani da na mjestu stradanja vojnika JNA postavi spomen-ploču žrtvama, nego na istom mjestu postavlja ploču koja slavi takozvane „oslobodioce Tuzle“.

Zbog toga će ovog 15.maja voštanice i bijele ruže za nevino ubijene u Tuzlanskoj koloni biti položene ispred Spomen-kosturnice na gradskom groblju Pučile u Bijeljini, da zločinci ponovo ne zgaze i ne strpaju u kontejnere ove simbole vjere u vječni život i neprolaznu ljudsku nadu.