Arhive oznaka: Ratni put

Omarska 1995.

Rejon razmještaja Omarska

Daleko smo od linije fronta  Brigada ima sasvim novu ulogu i nove zadatke. Sa potpukovnikom Boškom Peulićem, operativcem OG-10 odlazimo na izviđanje, kako bi upoznali teren i pravce eventualne upotrebe snaga. Izviđeni su pravci :

Blagaj – Suhača – Budimilić Japra

Prijedor – Ljubija – Stara Rijeka

Prijedor – Oštra Luka –

Prijedor – Tomašica – Sanica

Omarska – Mrakovica – Orahovo

Orahova – Dubica – Bačvani – Knežica

Bačvani – Petrinja – Kostajnice

Poslije komandantskog izviđanja imali smo potpuniju predstavu kakva nam je uloga i koji su nam zadaci.

Borci uglavnom odmaraju, povremeno vršimo doobuku pojedinih specijalnosti, a posebno na oruđima.

U borbenim dejstvima najčešće nismo se opterećivali formacijskom strukturom brigade, bitno nam je bilo da sve funkcioniše u datom momentu. Iz Korpusa insistiraju da se brigada mora ustrojiti prema formaciji, a ovu aktivnost kontroliše pukovnik  Lazić, a najveći dio posla mora uraditi poručnik Momir Krajišnik, personalac u  brigadi. Svakodnevno smotre, ustrojavamo brigadu, ide sve po planu, a onda novo naređenje str.pov.broj: 1-242 od 03.11.95. godine koje ukratko glasi: “16.mtbr Posjeda širi rejon Manjače, a umjesto 16.mtbr. Zonu odgovornosti preuzet će 1. lpbr Prnjavor. Preuzimanje s/o otpočeti 05.11.1995. godine i završiti 08.11.95. godine.

Sve smo mogli očekivati ali ovakav zalogaj baš nikako. Da li je ovo još jedno povjerenje brigadi ostaje nam nejasno. Šta reći  o 16.Mt.br. Sigurno jedna od najautoritativnijih brigada, izvanredno organizovana, sa sjajnim komandnim kadrom na čelu sa komandantom Topićem i načelnikom Vukovićem. Brigada broji oko 1800 boraca, oko 300 kamiona, 30 tenkova, 80 cijevi velikog kalibra. U 1. KK niko se nije mogao porediti sa 16.Mt.br. Vojni uspjesi brojni, brigada za poštovanje. Našli smo se pred gotovo nerješivim problemom. Molili smo generala Talića i generala Kelečevića da promijene naređenje, sve naše molbe ostale su bez rezultata. Pribojavali smo se ovog zadatka, a odgovor smo dobili – dobro ste organizovani i ovaj zadatak kao i sve ranije uspješno će te izvršiti.

GLAS BORCA U POZADINSKOJ ČETI

 

Orašje 1995.

26 godina od Oraškog ratišta

Proboj na Oraškom ratištu

Na Podsjelovu, relativan mir, a 7.5.1995. godine, dobijamo teleks od 1. KK, str.pov.broj 06-302/95 – jedinica „Vukova“ stavlja se na raspolaganje 1. KK i upućuje na oraško ratište. Po prijemu ovog teleksa komandant Vlado donosi odluku da na oraško ratište uputi borbenu grupu ,pored „Vukova“ uputi i izviđače, sanitet, dio jedinice voda MB 120mm, dio POV-a, dio veze, inženjerije i dio k-de brigade- IKM brigade sa NŠ, u sastav 1. okbr 1. KK.

Linija probijena u rejonu Lovačke kuće

Orašje zadatak borbene grupe brigade maj 1995.

Na oraškom ratištu vode se žestoke borbe, naši borci, izviđači i Vukovi,  uspijevaju probiti liniju odbrane neprijatelja, uzimaju oko 30 rovova, neprijatelju nanose velike gubitke, a napad je išao pravcem s. Lepnica – s. Vidovice u rejonu lovačke kuće, uvodi se grupa tenkova i oklopnih transportera sa nosačem mosta. Pogođen je jedan neprijateljski tenk. vode se žestoke borbe. Zatišje.

Uspjeh naših boraca nije iskorišćen, težak teren onemogućio je ulazak tenkova, a  pješadijski bataljon 43. mtbr Prijedor, kao rezerva  1. okbr , komandanta Zeljaje trebala je ući u selo. Ovaj dio posla nije odrađen, neprijatelj se konsolidovao, uveo tenkove, žestoko  napada i granatira. Nismo mogli izdržati ovaj napad, morali smo se povući.

Ostaće zabilježen 14.5.1995. godine kao datum u kome smo dobro poljuljali odbranu neprijatelja, ali je izostala sinhronizacija. Jedinice koje su trebale iskoristiti uspjeh naše brigade, zatajile su u svojim aktivnostima.

U toku ofanzivnih dejstava nismo imali teže ranjenih boraca, ali kada smo se morali povlačiti, u toku povlačenja imali smo jednog poginulog i 23 ranjena borca. Za izvanredno obavljen zadatak general Talić na  referisanju odaje javno priznanje našoj borbenog grupi brigade, ali šta vrijedi kada nismo znali iskoristiti početni uspjeh.

vidi Borbeni put lpbr Prnjavor, strana 39.

Komandant brigade o borbenom zadatku borbene grupe lpbr na Oraškom ratištu u Glasu borca lpbr, broj 5 str.6:

komandant brigade

U međuvremenu. saopštavaju  nam  . da  se  planira  proboj  ustaških  linija  na  Orašju. Za  proboj  su  bili  potrebni   Odlučeno  je  da  se  iz  naše  brigade  pošalju  Vukovi. brigadni  izviđači  i  dijelovi  komande  brigade. Ukupno 124  čovjeka. do  tada  neprobojni  front  probijaju  dijelovi  naše  brigade. Svoj  dio  posla  su  izvršili  maksimalno  pr.ofesionalno. ali  kako  nije  bilo  dogovorenog  sadejstva  i  uvlačenja  u  borbu  drugih  snaga. moralo  je  doći  do  našeg  povlačenja  iz  dubine  neprijateljskih  položaja. U toku  napada  sve  je  išlo  bez  žrtava,  ali  u  toku  povlačenja. odnosno  izvlačenja  iz  sigurnog  neprijateljskog  okruženja,  imamo  velike  gubitke. Zbog  neblagovremenog  uvođenja  u  borbu  naših  drugih  jedinica,  tada  je  propala  najzrelija  prilika  da  se  vojničkim  putem  riješi  i  pitanje  zaostalog  Orašja. Vukovi  na  čelu  sa  Šemsom  i  Prodanovićem  i  izviđači  sa  Đukom  su  i  pored  ukupnog  neuspjeha  zaslužili  sva  vojnička  priznanja, o  čemu  me  je  do  u  detalje  upoznao  i načelnik  brigade.

GLAS BORCA

KARTARKNSOrasje95

Teslić 1994.

17 godina od Teslićkog ratišta

Teslić , borbena dejstva brigade u 1994.godini

Brigada je izvršila pregrupisavanje snaga i 10.3.1994. godine razmještena je u širem rejonu Crne Rijeke. Prema odluci komandanta TG 2 o pregrupisavanju snaga (oper.broj 3/94), lpbr Prnjavor ima zadatak da snagama jednog bataljona iz rejona razmještaja Crne Rijeke izvrši pokret pravcem Crna Rijeka – Hatkine Njive – Novi Šeher – s.Perkovići – S.Radunjice -Tromeđa i postizanju na marševski cilj posjesti rejon Deventinsko Brdo -s. Dobaljice – s.Bradići Gornji, sa zadatkom u sadejstvu 4/TG-Ozren i 4/27. mt brigade a uz primjenu zaprečavanja i utvrđivanja spriječi prodor muslimanskih snaga na pravcima s.Dolac – s.Radunice – Paserić i dolinom rijeke Bosne.

Dio 3. bataljona 13.3.1994. godine uputio se prema Hatkinim njivama i Novom Šeheru pa prema Dolcu. Prvi put naša brigada treba da sarađuje sa vojskom HVO. Trebali smo proći kroz teritoriju koju kontroliše vojska HVO. Pošto su muslimani i hrvati potpisali sporazum o prekidu vatre, HVO je znatno promijenila svoj odnos prema jedinicama VRS.

Našu kombinovanu jedinicu vodio je načelnik brigade, major Živojin Kuzmanović. Svi pregovori da prijeđemo preko teritorije koju su kontrolisale snage HVO, ostali su bezusjpešni. Hrvati nam nisu dali proći, tek u trećem pokušaju jedna kombinovana jedinica – naša vojna policija , dio odreda „Vukovi“, vezisti, sanitet bez vozila – uspjeli su se probiti do Dolca. Ovu jedinicu kombinovanog sastava lično je vodio komandant Živković.

3.lpb izviđa širi rejon upotrebe 1/27. mtbr u s. Lješnica u z/o 111. br HVO Žepče[1]

Dana 14.3.1994. godine izvodi se marš 2/3 snaga 3.pb sa komandantom 3.pb bez bataljonske podrške i vodom vojne policije brigade sa komandantom brigade u očekujući rejon s. Bradići, teritorija HVO kroz liniju odbrane 27. mtbr.

Uspješno izvršava zadatak 3.lpb borbenog osiguranja desnog krila 27. mtbr i sprečavanje napada sa pravca Zavidovića. 19.3. po naređenju komandanta 27. mtbr dijelovi 3.lpb izvlače se kroz zonu 111.br HVO Žepče preko r. Bosne u rejon s. Donja Bočinja (južni dio Ozrena) kada se bataljon kompletira.

Od 19.3.1994. do 26.3.1994. godine,  3.lpb je u ulozi rezerve TG Ozren pri 3. ozrenskoj lpbr u rejonu Donja Bočinja, učestvuje sa pješadijskom četom „Vukova“ u izvođenju uspješne odbrane od napada ABiH na frontu s.Dolac – Blizna u r/o Bolačke pješadiske čete. Pripadnik „Vukova“ uspješno, bez nišanskih sprava, bestrzajnim topom pogađa tenk ABiH, za nagradu komandant brigade dodjeljuje pištolj tt (Spasojević) .

U rejonu Dolca ova kombinovana jedinica našeg sastava uspješno se bori i uspijeva zaustaviti ofanzivu muslimana.

Dio snaga 1. i 2. bataljona posjeda položaje na Hatkinim njivama štiteći eventualni prodor snaga HVO-a i muslimana prema Crnoj Rijeci na Blatnici. U međuvremenu sve jedinice VRS, koje su se nalazile u sadejstvu sa snagama HVO, širi rejon Novog Šehara morale su se izvući jer je muslimansko-hrvatska koalicija počela da funkcioniše. Postojala je realna opasnost da ujedinjenim snagama Hrvati i Muslimani formiraju akcije širih razmjera.

Vidi Borbeni put lpbr, strana 23.

GLAS BORCA

[1]   Jedinica je prešla preko uspostavljenog mostovnog mjesta  prelaza u selu Bočinja na rijeci Bosna, kada je 1.7.1993. godine sklopljen  pontonski most Pontonirskog bataljona 1.KK VRS , preko kojeg je , nakon izbijanja sukoba između muslimana i hrvata, hrvatska nejač iz Novog Šehera i okolnih sela pobjegla ispred muslimanske kame na slobodnu srpsku teritoriju. ( Srpska vojska, 22.12.1994. godine, str.34.)

Brčko 1993.

Dolazi do pregrupisavanje snaga i 3.pb preuzima liniju odbrane Putnikovo brdo – Stanovi.

položaji za odbranu četa 1.i 3.lpb u zimu 1992. i 3.lpb do 3.11.1993.

Na Ozren 11.1.1993. godine odlazi kompletan 1. bataljon, gdje posjeda liniju odbrane iznad Stoga a na vijencu  Stolići,

dok 2. pb i 3. pb i dalje u zoni odbrane širi rejon Stanovi – Gojakovac. Prema evidenciji, brigada u ovo vrijeme broji 1.150 boraca. Krajem januara 1993. godine od komande 1. KK stiže novo naređenje – LPBR upućuje se na kraći odmor a već 3.2.1993. godine brigada se upućuje na brčansko ratište bez 1. bataljona, koji je na Ozrenu (Vozuća). Zadatak brigade je operacija „Struja“.

Brčansko ratište

Na brčansko ratište odlazi 591 borac, gdje u sadejstvu 1. i 2. posavske brigade kao i 16. kmtbr treba da obezbijedi struju za Krajinu. Brigada, zajedno sa k-dom, smještena je u kasarnu Brčko. Pripadali smo IBK-u od koga od 4.2.1993. godine dobijamo zapovijest za napad. Prnjavorska brigada sa pridodatim jedinicama za podršku, prelazi u napad pokreta sa linije tt.115 – tt.143 – Potočari. Opštim pravcem Potočari-Omerbegovača sa zadatkom – izbiti u rejon Vranjevače gdje se treba obezbdjediti sa jugozapada iz pravca Boća, sa glavnim snagama ovladati s.Omerbregovača, stvoriti uslove za produžetak napada pracem s.Donja Brka-s.Palanka-s.Donji Zovik. Lijevo napada 2. semberska brigada, desno 1. posavska a sjeverozapadno 16. kmt brigada.

Poslije obavljenih priprema i aktivno izviđanog terena, napad smo izveli  9.2.1993. godine jedinice 3.pb aktivno izvode izviđanje prednjeg kraja neprijatelja i izvodi napad sa susjedima u rejonu s. Šumari u dubini oko 2km.Organizovana je polukružna odbrana i u toku napada neprijatelja došlo je do samoinicijativnog povlačenja četa na nove položaje po dubini. Nakon izvlačenja poginulog pripadnika 3. čete i po naredbi komandanta i komanda se povukla. U borbama gine jedan pripadnik  bataljona a u toku noći, zbog nepreciznog navođenja mb vatre imamo gubitaka u poginulim i ranjenim[1].

Neprijateljska jedinica se uporno branila. Nismo mogli naprijed. Napad je ponovljen 11.2.1993. godine takođe bez uspjeha. U ovim borbama imali smo gubitaka: trojicu poginulih i 6 ranjenih boraca. U međuvremenu sa Ozrena stiže 2. četa 1. bataljona, dok i dalje na Ozrenu ostaje 1. četa.

Novi napad na objekat Vranjevaču izvodi 1. bataljon sa 3.pb 23.2.1993. godine, izveli smo žestok napad, upali smo u prve rovove, nanijeli neprijatelju gubitke, ali nismo mogli dalje, dostignute položaje nismo mogli zadržati zbog žestoke neprijateljske vatre, povukli smo se na polazni položaj, kada smo pretrpjeli gubitke. Ranjen je komandir 1/1.pb zastavnik Jeremić

Zbog promjena koje su nastale na ratištu, a u cilju pravovrjemenog posjedanja položaja i izvršenja novog zadatka k-da IBK izdaje naređenja str.pov.br. 915-1/44 od 25.2.1993. godine na osnovu koga lpbr dobija zadatak da se izmjesti u rejon Ulica, na desnoj obali rijeke Tinje. Na lijevom krilu brigade je 16. kmtbr a na desnom – 2. posavska brigada. Brigada posjeda liniju odbrane: 1. bataljon je u s.Purići, 2. bataljon u rejonu s. Lukića, a 3. bataljon u s.Rogozani.

3.pb više puta izviđa  p/k ispred s. Rogozana i izvodi napad na zadanom pravcu prema pruzi, ali zbog nesihonizovanih dejstava sa vodom vojne policije i 2.pb napad se obustavlja.

Na dostignutoj liniji odbrane borbe su bile svakodnevne, muslimani i hrvati zajedno nisu kretali u žešće napade, uglavnom su nas tukli artiljerijom, a pokušavali su i sa DTG, ali bez uspjeha.

Značajnijih borbenih dejstava na liniji odbrane nema, povremene provokacije neprijatelja shvatamo samo kao upozorenja da moramo biti spremni da odbijemo svaki napad. Linija odbrane solidno organizovana, dobro smo ukopani, a imamo dovoljno boraca da se može organizovati i odmor.

Nastavak dejstava na brčanskom ratištu

Na dostignutoj liniji brigada je dobro organizovana, a neprijatelj ne kreće u ofanzivna dejstva, već čestim granatiranjem prednjeg kraja i po dubini nastoji nam nanijeto što veće gubitke. Ispred nas se nalazi 108. brigada armije BiH, koncentracija snaga im je u rejonu s.Brod, s.Brka i s.Omerbregovača kao i na pravcu selo Bukvik i Lipovac. Artiljerijska oruđa razmještena su im u rejonu sela Brod i sela Vitanovići Donji.

U Krajini ima dosta problema oko obezbjeđenja električne energije, Srbija bi nam obezbijedila električnu energiju, ali u selu Brod nalaze se trafostanice koje su pod kontrolom muslimana. Trebalo je obezbijediti nesmetan dovod struje. Na našem pravcu u akciji „Struja“ učestvuje 16. KMTBR, 5. KLBRP, 2. posavska i 1. PLPBR. Naš zadatak je izbiti na liniju s. Poljani-S.Gajevi. A u daljim aktivnostima u sadejstvu sa 2. posavskom brigadom, ovladati selima Vitanovići Donji i Gornji i izbiti na put u rejonu sela Bukvik Donji. Gotovost za napad 21.7.1993. godine u 01,00 časova.

Borba je počela 21.7.1993. godine u ranim jutarnjim časovima. Naš 1. bataljon dobro napreduje, 2. bataljon izbjegava borbu, uzeti su prvi rovovi i čekalo se na uvođenje tenkova koji bi omogućili nastavak ofanzivnih dejstava. Nažalost, neiskusna posada tenka otvara vatru po našim borcima, poginuo je Mikić Savo, a teško ranjeni Knežević Neđo, Dakić Radoje i Veselinović Slaviša. Za taj dan završene su borbene aktivnosti, teška psihološka situacija u brigadi. Borbeno ofanzivna dejstva nastavljena su sutradan, žestok otpor neprijatelja, brojni su, dobro ukopani, a artiljerijom nas poklapaju da glavu ne možemo dignuti. Ponovo imamo ranjenih i poginulih boraca. Vodimo žestoku borbu i za sebe vezujemo velike neprijateljske snage, kako bi rasteretili naše lijevo krilo na kome napada 16. KMBR. I 5. KLPBR sa dosta uspjeha, jer su potisnuli neprijatelja iz dobro utvrđenih rovova. Borbe neprekidno traju do 29.7.1993. godine, cilj je ostvaren, oslobođen je Brod i stvoreni su uslovi za obezbjeđenje struje za Krajinu. U ovim borbama za struju imali smo veći broj poginulih i ranjenih boraca. Aktivna borbena dejstva se prekidaju naredbom IBK, str.pov.br. 915-1/149 od 30.7.1993. godine, i prelazimo u aktivnu odbranu, zaposjedamo dostignutu liniju, utvrđujemo položaje, uspostavljamo čvrstu vezu sa lijevokrilnim – 5. kozarskom LBR. i desnokrilnim – 2. posavskom brigadom. Z/o brigade desno rijeka Tinja (kota 96), lijevo s.Purići (kota 108,8). Na osnovu naređenja GŠVRS – str.pov.br. 02/2-585 od 29.7.1993. godine, a u vezi mirovnih pregovora u Ženevi obezbjediti :

-obezbjediti prekid b/d na svim linijama dodira,

-naređenje o prekidu b/d stupa na snagu 30.7.1993. godine u 12.00 časova.

Na novoposjednutoj liniji odbrane brigada se dobro organizovala, utvrđeni su položaji, b/d uglavnom nema izuzev sporadične vatre iz pješadijskog naoružanja. Prekid vatre – b/d, slobodno možemo reći, slabo se poštuje, rijetko ali ipak sa MB 60 i 82mm neprijatelj nas tuče, nastojeći nam nanijeti gubitke. Ponekad i mi odgovaramo minobacačima na neprijateljske provokacije. Na brčanskom ratištu proveli smo nepunih devet mjeseci.

Brčko sanitet lpbr

U ovim borbama imali smo gubitke: 44 lakše ranjena, 26 teže ranjenih, umrlo jedan, i 10 poginulih pripadnika brigade.[3]

Na osnovu naređenja GŠ VRS, str.pov.br. 02/2-849 od 28.10.1993. godine i zapovijesti za marš k-da 1. KK, str.pov.br. 523-1/93 od 29.10.1993. godine, LPBR (sa pridodatim jedinicama hab122 и  inžinjerijski .vod) upućuje se na benkovačko ratište, RSK  gdje će biti u gotovosti za prijem zadataka 4.11.1993. godine.

Sa položaja u Vozućoj u rejonu Stalići poćetkom novembra 1993. godine predaje položaje Krnjinskoj brigadi i izvlači se i kompletan 3. bataljon koji ulazi u sastav brigade, radi odlaska na novo ratište u Benkovac.

Vozuča 1993. godina komanda 2.ozlpbr sa starješinama Prnjavorske lpbr

Bataljon je ostvario vema dobru saradnju sa 4.lpbr Vozuća i lokalnim organima vlasti.

 

 

 

 

Ostaci društvenog doma u Stogu

Spomen ploča poginulim pripadnicima lpbr u crkvi u Stogu, Vozuća.

Poslije rata u rejonu Stoga, Vozuća, srušena osnovna škola, društveni dom i popova porodična kuća.

s.Stog 2011. godine, porodice poginulih i nestalih boraca opštine Prnjavor ispred crkve

 

 

 

Posjeta prnjavorčana parastosu poginulim borcima prnjavorske i srbačke brigade, u crkvi postavljena spomen ploča.

 

 

GLAS BORCA U 1. BATALJONU

 

GLAS BORCA U 3.BATALJONU

[1] Teže ranjen zamjenik komandira 1. pješadijske čete, sv Peulić S., 2 ranjena borca i 2 poginula.

[2] Izvršena zamjena položaja sa pješadijskom četom iz sastava krnjinske lake pješadijske brigade.

1.6.1994. godine u napadu muslimaskih snaga na položaje Stalići-Visić i Podvolujak izgubljeni su položaji 1.mtb 27.mtbr iz Dervente sa 8 poginulih i 6 ranjenih i povređenih pripadnika 1.mtb iz Smrtića.

 

[3] Isto, str,19-20

1993.ratna

Ratni put lpbr, 1/27.mtbr i „Vukova“ u 1993. godini- 1.168 dana

ratniput_Od11
rejon Opstina jedinica Zadatak 1993 %
Rudanka Doboj 3.bataljon rezerva 62 5,31%
Putnikovo Brdo-Stanovi Doboj 3.bataljon odbrana 13 1,11%
Brčko-kasarna Brčko brigada razmještaj -360 -30,82%
Kašić Benkovac 1.ub1.KK“Vukovi“ napad 10 0,86%
Novi Šeher Teslić Motajički bataljon odbrana 274 23,46%
Potočari-Vranjevača Brčko 3.bataljon napad 17 1,46%
Rogozan Brčko 3.bataljon napad 20 1,71%
Ulice Brčko brigada napad 225 19,26%
Stalići-Gradac Vozuća 3.bataljon odbrana 222 19,01%
Liješće Maglaj Motajički bataljon aktivna odbrana 177 15,15%
Vozuća Zavidovići Motajički bataljon odbrana 408 34,93%
Prnjavor Prnjavor brigada odmaranje 8 0,68%
Pridrage-Zemunik Gornji Benkovac brigada odbrana 92 7,88%
Ukupno dana       1168 100,00%

Brojno stanje lpbr u 1993. godini je 4.951 pripadnika, prošlo kroz jedinicu, a popuna brigade u 1993. godini iznosila je 1.493 pripadnika, operativno po spisku 1.433 pripadnika brigade

60 pripadnika lpbr je izbačeno iz stroja i nisu više na vojnom spisku-brojnom stanju.  197 poginulih, 1 umrlih, 1 samoubistvo,  8 teško ranjenih i 1 bolesnih koji su upućeni na dalje liječenje (nepovratni gubici brigade).

ratna jedinica Ukupno 1992 1993 Prosek Od 1992 Prosek Od1993
1.lpb 560 366 194 183 97
2.lpb 804 645 159 322,5 79,5
3.lpb 530 394 136 197 68
4.lpb 1774 1072 702 536 351
brp 4 4 4
inžv 40 35 5 17,5 2,5
iv 64 48 16 24 8
k-dabr 32 26 6 13 3
ks 49 38 11 19 5,5
lpav 55 37 18 18,5 9
mpov 22 21 1 21 1
pozč 150 102 48 51 24
pv 13 13 6,5
rjVV 713 554 159 277 79,5
tv 26 25 1 12,5 1
vv 33 23 10 11,5 5
vvp 80 68 12 34 6
Ukupno 4949 3458 1491 108,84375 46,65625

Pregled ranjenih pripadnika lpbr u 1993. godini- 81

ratna jedinica Ukupno 1992 1993
1.lpb 119 76 43
2.lpb 139 119 20
3.lpb 54 48 6
4.lpb 2 1 1
inžv 1 1
iv 8 7 1
ks 3 3
larv 11 11
lpa 1 1
pionv 1 1
pov 4 4
pozč 4 4
pv 1 1
rjVV 43 40 3
tv 4 4
vv 1 1
vvp 12 12
Ukupno ranjenih 408 327 81

Pregled poginulih pripadnika lpbr u 1993. godini- 19

ratna jedinica Ukupno 1992 1993
1.lpb 14 9 5
2.lpb 17 13 4
3.lpb 7 2 5
4.lpb 2 1 1
iv 5 4 1
k-abr 1 1
lpav 1 1
pozč 3 3
rjVV 2 2
tv 1 1
vvp 2 2
Ukupno poginulih 55 36 19