Teslić 1992.

19 godina od Tesličkog ratišta

Teslićko ratište

 Već 3.11.1992. godine, po naređenju komandanta1. KK, brigada se premješta na teslićko ratište. Položaje na osinjskom (brodskom)  ratištu predali smo osinjskoj brigadi i 327.mtbr  12.11.1992. godine.

Karta Operativne grupe Doboj

Na teslićko ratište kreće 560 boraca, a 14.11. 1992. godine, počele su borbe za Stražu- Hatkine njive – Todićevo. Neprijatelj je bio izuzetno dobro utvrđen, miniran p/k, dobro organizovao odbranu kao otpornu tačku, težak i nepristupačan teren onemogućio je uvođenje tehnike, vođene su žestoke borbe, neprijatelju su nanijeti veliki gubici, ali nismo uspjeli pomjeriti ga.

Hatkinje njive

U napadu na Hatkine njive učestvuje vod vojne policije brigade sa komandantom brigade i pješadijskom četom 3.lpb kapetana Ratka Desića. Izvršen je upad u liniju rovova HVO.

U ovim borbama imali smo gubitaka, među ranjenima bio je i k-dant 3. bataljona KIK Ratko Desić – Roda.Teže ranjeni su Brane Janković i Ilija Golić iz 1.pč, 3.lpb.

Za komandanta 3. lpbataljona poslije ranjavanja Rode, postavljen je pomoćnik načelnika štaba brigade za operativno-nastavne poslove kap. Tomić Srđan.

Poslije 16.11.1992. godine jedinice 3.pb sa 2. pb ponovo napada Hatkine njive, ali bez uspjeha, ima ranjenih pripadnika brigade.

Kapetan 1 klase, komandant 3,lpb, Ratko Desić, nakon ranjavanja, prisjeća svega onog što se događalo kada su njegovi borci našli u neprijateljskom minskom polju, trenutak kada su ranjeni njegovi borci, Brane Janković i Ilija Golić, kao i još nekoliko mladića iz drugij jedinica, momenata kada su se u izvjesnom smislu pojavila i panika, pa je valjalo pravovremenim djelovanjem smiriti situaciju i vratiti samopouzdanje.

Uskoro na vatrenoj liniji- Ratko Desić,

„Vratiću se uskoro na front, makar morao bježati od ljekara i ovog osoblja ovdje, na čiji račun imam zaista samo lijepe riječi. neću moći još dugo mirovati. Pozdravljam sve naše   hrabre ratnike, a mojim borcima, junacima iz Trećeg bataljona poručujem da ratuju glavom, oprezno i pametno, jer protiv sebe imaju podmuklog i već drogiranog neprijatelja, čije su mogućnosti na izdisanju. Osvetiću svoje i rane svojih drugova i to uskoro, poručuje kapetan „Roda“ (Naš zavičaj, Prnjavor, decembra 1992. str.7).

Naš zavičaj Prnjavor, decembra 1992. str.7

vodnik Ranko Lazić, jedan od komandira voda vojne policije lpbr: Nama je bilo najteže na Hatkinoj njivi, na području teslićkog ratišta u pravcu Maglaja. U samo jednoj akciji, u samo jednom okršaju,  iz sastava Vojne policije, izbačeno јe devet mladića. Svi ranjeni,  od toge trojica teško i sa trajnim tjelesnim posljedicama. Znaju to mnogi i ovdje u Prnjavoru, teško je bilo i u samom Prnjavoru. Sjećaju se onog „hapšenja” i onog famoznog Кineza. koji se drznuo i na tako nešto. Srećom. sve se dobro završilo. jer ne pohapsiše nas iz Vojne policije. Кažem srećom. mada je upravo nakon ozbiljnih pritisaka ovdje u Prnjavoru. pa i posredstvom štampe. uslijedila ta
kobna Hatkina njiva. Bilo je i drugih teških momenata, ali osjećam potrebu da kažem da bi svi ti momenti bili i teži da ih zajedno sa nama nije dijelio i naš komandant
Vlado Živković. Bio je ispred, pa bila dase radilo o nesuglasicama u Prnjavoru, ili o operacijama na frontu. Ništa draže od toga,  i ništa teže ne bi palo da se drugačije postavio – i ovom prilokom ističe u ime svojih prijatelja policajaca. Ranko Lazić-Kinez (Naš zavičaj Prnjavor, decembra 1992.str.7)