Arhive oznaka: Trebava

Vukovi sa Vučijaka 1993.

Borbena dejstva Vukova u 1993. godini

Kašić, Benkovac , RSK

Naređenjem komandanta 1.KK od 26.1.1993. godine ponovo se formira 1. udarni bataljon „Vučijak“ u 27.mtbr na osnovu ukazane potrebe i pogoršanja situacije na prostoru RSK, a u cilju pružanja pomoći srpskom narodu i suprotstavljanju ustaške agresije.

Odlazak Vukova u Ravne Kotare- Kašić doneo je nove pobjede, korišćenjem brzine izvođenja borbenih dejstava, manevar i sposobnost iznenađenja uz korišćenje PO sredstava, naročito „Ose“. Samo u jednoj akciji , prvi vod prve ćete izbacio je iz stroja više od 70 neprijateljskih vojnika. To su bili naši vrli borci: Pejić Duško, Lukić Dragan, kaurin Vinko, Raljić Mitar i mogi drugi.  I svi ostali uložili su  pravo herojstvo i u borbama u Kašiću.

Ukupno je do sada u Vukovima izgubilo živote 49 pripadnika.-juli 1994.

I pored velikih gubitaka, jedan broj ljudi je od početka  u ovom sastavu Vukova. To su Šikarac, Milijaš, Ljubiša Slatinac, Spasojević Radojica, Biberi i još nekoliko drugih. Moće se reći da ova jedinica nema ni jednog aktivnog oficira. Razne profesije su ovdje, rame uz rame,  momci iz nekoliko opština, stasala za vođenje borbe na osnovu vlastitih iskustava i taktike.  Značajno je i dobra saradnja sa narodom. O vrijednosti „Vukova sa Vučijaka“ pohvalno se izražava i naša vrhovna komanda. (Naš zavičaj Prnjavor, avgust 1994. str.5)

Borbe za Kašić u sastavu  i sadejstvu sa 92.mtbr Novigrad VSK, Vukovi u fomacijskom sastavu 27.mtbr 1.KK VRS -VP 7127 Derventa,  od  1.2.1993 do 9.2.1993. nastradalih: 7 poginulih, komandant Vukova teško ranjen, 10 ranjenih, među njima i komadir 1. čete Šikarac Miro i 2 povređanih. Velika borba Vukova i velika količina ispaljenih artiljerijskih projektila i veliki gubici[3] kod neprijatelja 3.gardijske brigade HV. [4]

Napad je izveden 4.2.1993. uspješno iz dva pravca, a cilj je pravoslavna crkva u selu Kašić. Gubici su veliki, od 18 , poginulo je 6 pripadnika Vukova.Prilog Hrvatske televizije-Kašić 1993.

Poslije ranjavanja komandanta bataljona Vukova i komandira 1. čete, nastavljaju se borbe pod komandom zamjenika Janše, Borke, Čate i nakon nekoliko dana zauzimaju se položaji prema Narandžićima-kula, ušli u Karin na more, i stali. Uborbama zarobljeno nekoliko tenkova, OT, artiljerijskih oruđa i dr.

Zbog  teškog ranjavanja i smrti komandanta Vukovi 15.3.1993.g. jedinica se izvači sa benkovačkog ratišta i odlazi u Prnjavor. Prisustvuju sahrani komandanta 17.3., a već 19.3. vrši se smotra jedinice na Vučijaku i zaključivanje vojnih knjižica u sastavu 27.mtbr Derventa sa 10.3. za 47 pripadnika. Slijedi duži odmor jedinice.

Smrt Veljka Milankovića jedne od legendi rata za odbranu srpskog naroda Dostojno heroja

Genaral-pukovnik Momir Talić, komandant 1.KK, na pogibiju Veljke Milankovića ,  Kao da sam sina izgubio

Milan Martić, ministar MUP RSK za Veljku Milankovića kaže Veliki srpski junak..

Veljko ja sa svojim „Vukovima“ odradio na veličanstven, herojski, njemu svojstven način – Kašić. Svi su ga poštovali, svi su mu se divili. Noć uoči operacije za Kašić,  u kojoj je teško ranjen, kada su se sakupili svi komandanti rekao sam: „Znam ko neće izdati na bojnom polju, jel tako brate Veljko“. A on je odgovorio: “ Moji Vukovi nikada neće izdati“. (Krajiški vojnik, februar 1993.str. 18)

U rejonu Blizne Zavidovići poginuo  Zekić Ratko 26.8.1993.

Tešanj

U borba u opštini Tešanja, rejon  Cerovica – Križ u sastavu prnjavorske lpbr od  3.11.1992, u borbama dva ranjavanja u  Filipovići 21.8.1993. poginuo Siniša Gunjić  u sastavu bVP 1.KK

U sastavu 1.bataljona vojne policije 1.KK VRS

U naredbi komandanta 1.KK  ponovo se formira  jedinica „Vukova“ kao udarni odred vodne strukture u sastavu 1.bvp 1.KK VRS majora Dragoslava Lakića. Komandant odreda zastavnik Miro Šikarac. Evidentirano u vojnim knjižicama od 12.7.1993. do 11.10.1993. 34 pripadnika Vukova u 4.četi 1.bvp.

U avgustu mjesecu u sastavu 1.bvp izvodi se borbena destva na pravcu s.Gojakovac  prema s.Filipovići prema Jelahu. U ovim borbama bataljon  uspjeva da pomjeri liniju fromna za 1-1,5km  u pravcu Jelaha. Borbe su bile teške sa 4 poginula pripadnika bvp, i Siniša Gunjević u neposrednoj rafalnoj vatri, pripadnik odreda Vukova, 21.8.. Ranjeno je 35 od čega 6 teže.

U monografiji  Bataljon vojne policije 1.KK, Birani da budu najbolji, Banja Luka 2016. na strani 145 navodi se da U avgustu mjesecu pod 1.bvp, koji je tada imao pet četa, našla se i jedinica Vukova sa Vučijaka i jedna četa rezervnog sastava MUPRS. Komandant 1.bvp tada je bio kapetan Babić Dragomir, a komandant Vukova sa Vučijaka Miro Mlađenović.

U sastavu lpbr Prnjavor

1995-1996.

Od novembra jedinica Vukovi sa Vučijaka su u formacijskom sastavu 3.lpb prnjavorske lpbr, od 11.10.1993. brojnog stanja od 193 pripadnika rapoređenih u tri voda, komandu čete i minobacačko odjeljenje.

Naredbom komandanta lpbr od 2.5.1994. godine, Vukovi se izvlače iz sastava 3.lpb i formira se samostalna diverzantska jedinica sastava tri voda, komanda i pozadinska jedinica.

Vučijak, Kremna 1994.

2.7.1994. godine na Vučijaku okupili su se pripadnici udarnog bataljona 1.KK Vukovi sa Vučijaka radi smotre i obilježavanja treće godišnjice postojanja ove elitne jedinice VRS.

U ime komande 1.KK smotru je izvršio puk Milan Tomović uz pratnju komandanta Vukova Mire Šikarca.

 

 

 

 

Posljednja  akcija Veljke Milankovića (Krajiški vojnik,list 1.KK, 1993. februar, str.18)

Četvrti februar 1993. godine, dva sata ujutro. U osnovnoj školi u Benkovcu bila je neubičajna živost. „Vukovi sa Vučijaka“ spremali su se za akciju. Veoma brzo natovareni su kamioni municijom. „Vukovi“ ulaze u autobus na kratko se čula žestoka buka motora, zatim tišina.

U improvizovanoj kuhinji, nakon što je izdao posljednja naređenja, Veljko Milanković, komandant Vukova, ostao je nadvijen nad topografskom kartom. Kava, doručak „s nogu“ i krećemo na položaj. Sa ugašenim svetlima stižemo na Pržine.

Ispred nas je srpsko selo Kašić. Vijeme kao da je stalo. Stalno dolaze i odlaze kuriri, Milanković i Miro Mlađenović (načelnik štaba) vrše zadnju provjeru veza. S prvim rumenilom na istoku pržine su oživjele. Tenkovi zauzimaju položaj, posade trocjevaca i maljutki vrše posljednje pripreme. Sa zorom počinju detonacije sa sve žešće je i paljba iz pješadijskog naoružanja. Još se nije dobro ni razdanilo, a već hitamo u Smiljane Donje. Milanković izdaje posljednje naredbe Vukovima i tenkistima. Komandant Vukova odlazi u obilazak drugih položaja, a ja počinjem sa snimanjem. Kolona Vukova približavaju se Kašiću iz tri pravca. oko 10 sati kreću i tenkovi.[1]  Počinje pakao.

Ustaše raspolažu sa tenkovima i artiljerijom. nemilice tuku po našim položajima. Vukovi se ne zaustavljaju  već ulaze u Kašić, vode borbu prsa u prsa. Oko podne stiže Milanković. Ljut je što svi tenkovi [2] nisu izašli na položaje. Krenuli su i ovi tenkovi. Pošto mi nije dozvolio da se u tenku prebacujemo do prvih linija, krećem sa janšom i jednom grupom boraca preko polja, kuda su već prošli Vukovi. Ispod Kašića  ponovo srećem Milankovića i ne rastajemo se do tragičnog kraja.

Snimam pokret tenkova i njihova dejstva.

Svuda oko nas strašne detonacije i fijukanje metaka. Tenkisti nakon svake  ispaljene granate premeštaju položaje. Smoje desne strane Milanković objašnjava Janši šta bi valjalo preduzeti da sa tenkovi razvuku kako ne bi bili grupisani na tako malomprostoru.  Iako sve trešti od detonacija, ustajem i stojeći snimam.

U tom trenutku nekoliko metara ispred nas eksplodirala je granata. Detonacija me je bacila na zemlju. Postaljem svestan tek u transporteru da sam ranjen. U benkovačkoj bolnici čujem da je i komandant Vukova teško ranjen. Sudbina je htjela da smo ranjeni od iste granate i da sam čak snimio eksploziju te granate.

Veljko je potom prebačen u Knin, zatim za nekoliko dana u Banja Luku i na kraju na VMA u beogradu, gdje je od posljedica ranjavanja i umro.

Imao sam sreću da radeći kao ratni reporter dobro upoznam tog velikog čovjeka i komandanta. Na žalost, kad je napokon javnost počela saznavati punu istinu o „Vukovima sa Vučijaka“ i Veljku Milankoviću desilo se to što se desilo. (Rade Malešević, reporter TV Banja Luka i Stalni član Pres centra 1.KK).

Izviđanje na Trebavi

Po naređenju, nakon izviđanja komandanta lpbr i komandira „Vukova“ u reojnu trebavske brigade, u jutarnjim časovima 31.5.1994. godine  komandant lpbr, načelnik veze i saniteta sa interventnom grupom „Vukova“ jačine 80 pripadnika i 2.pb odlaze u rejon Trebave gdje vode borbe za objekat Oblić.

Vrše se pripreme za oblazak u rejon Vijenca u z/o ozrenske lpbr, nakon pada objekta Vijenac.

[1] Jako brojno stanje Vukova, preko 250 pripadnika raspoređeni u tri čete na tri pravca prema s.Kašiću.

[2] Novi tenkovi T84 jačine 15 tenkova, i problem oko uvođenja tenkova u borbu.

.[3]  ostalo je 76 mrtvih ustaša. Krajiški vojnik, februar 1993. str.17

[4] Borbe oko Kašića opisao je i učesnik bitke, pripadnik 3.gardijske brigade. Nastavite sa čitanjem

Doboj 1994.


17 godina od Dobojskog ratišta

Neposredna odbrana Doboja

Novi zadatak brigade – naređenje str.pov.broj 01-125/94 od 21.3.1994. godine. Na osnovu toga preuzimamo položaje od 2. ozrenske brigade na desnoj obali rijeke Bosne a u neposrednoj odbrani Doboja, z/o lijevo Jabučić Polje, desno Pridjeli, ušće r.Usore u Bosnu.

Jabučić Polje, Doboj

Od 4.4.1994. godine  3.lpb uspješno organizuje izvođenje odbrane u rejonu Jabučić Polja , opština Doboj, do 1.7.1994. godine.

 

 

 

Potočani, Doboj

Komandu brigade smjestili smo u kasarnu „Potočani“, na liniji odbrane nemamo većih problema, dobro smo se organizovali. Uradili smo dosta tranšeja, a rovovi su dobro utvrđeni. Muslimani nas povremeno granatiraju. Ciljevi su im dobro poznati, jer su tu živjeli. Dobijamo brojne informacije od OBO OG Doboj. Muslimani gomilaju snage na svim pravcima  šireg rejona Ozren.

Dolazi do izdvajanja čete „Vukova“ iz sastava 3.pb i formiranje odreda „Vukova“ pod komandom komande brigade.

Na referisanju u OG Doboj komandant dobija naređenje da obezbijedi brigadnu rezervu – da u rezervi drži „Vukove“ u punoj b/g, kako bi mogli intervenisati na potrebnom pravcu. „Vukovi“ su u pripravnosti ali pozadinsko obezbjeđenje prate brojni problemi, nismo obezbjedili gorivo, suve obroke, a potrebna je i obuća za veći broj boraca. Komandant odlazi na izviđanje sa komandirima „Vukova“ Sančanin Bogoljubom i Lukić Draganom, u rejon Trebavske brigade.

U jutarnjim satima 31.5.1994. godine , komandant Vlado, načelnik saniteta Figurek Mihajlo i načelnik  veze Tošić Dragan sa interventnom grupom ukupno 80 boraca odlaze u rejon Trebave, gdje vode borbe za Obilić.

Situacija na Ozrenu sve je teža, lično komandant TG Ozren major Stanković prenosi naređenje i traži da imamo spremne jedinice, kako bi mogli intervenisati u z/o 1. vučijačke i 2. ozrenske brigade.

KM-Potočarima

Naša linija relativno mirna, ali muslimani dimnim minama upucavaju ciljeve, žele nas vezati za teren, ukoliko krene ofanziva na širem prostoru Ozrena. Od OBO dobijamo informaciju da su muslimani počeli koristiti bojne otrove. Naše položaje nisu napadali bojnim otrovima, ali smo obezbjedili zaštitne maske i sredstva za dekontaminaciju. Žešćih borbenih dejstava u našoj z/o nemamo, ali gotovo svakodnevno muslimani upute 10-15 mina u zonu naše odgovornosti, nikada ne tuku sa većim brojem mina već – svaka mina je, u stvari, mina iznenađenja. Srećom do sada nismo imali većih gubitaka.

Potpisano je primirje u Ženevi 10.6.1994. godine, primirje kao da se poštuje, ali treba li neprijatelju vjerovati.

Kada je mirno, onda mi izmislimo glupost. Suvajac Dušana Ljubiša, rođen 1975. godine, nije bio pripadnik naše brigade, došao je da nam se priključi, pošto nije imao zaključenu vojnu knjižicu a ni poziv da se javi u jedinicu, u k-di je rečeno da se vrati u svoju jedinicu, nije poslušao, otišao je samovoljno u 3. bataljon kod prijatelja, te u toku noći izašao ispred rovova radi fizioloških potreba. Suvajac Goran ugledao je kako se neko kreće ispred rovova, zaustavljao ga a zatim otvorio vatru (12.6.1994.). Rat je, gine se, ali zbog neodgovornosti izgubljen je jedan mladi život.

Primirje se poštuje, ali iz rejona Jabučić Polja sa osmatračnice Šiljak uočena su dva transportera UNPROFOR-au zoni muslimanske odbrane, tu im sigurno nije mjesto. Otvaraju vatru iz PAM-a po našim položajima. Obavještavamo komandu G. KK i OG Doboj, dobijamo saglasnost i poklapamo ih vatrom iz mb120mm, hab105mm i ZiS-om. Osmatranjem kontrolišemo njihovo izvlačenje, jedan od transportera ili je zapao ili je pogođen, očigledno ima problema.

Poštujemo ženevsko primirje kao i muslimani u našoj z/o. Dolazimo do saznanja da su muslimani u širem rejonu Podsjelova napali laktašku brigadu, 16.6.1994. godine, da su imali uspjeha i da su laktašani imali gubitaka, u toku poslijepodneva oko 15.00 časova 17.6.1994. godine dobili smo teleks iz 1. KK – str.pov.br. 10-989/94 – da se uputi jedan bataljon u zonu odbrane laktaške brigade i da se predpočinimo laktaškoj brigadi. Oko 20.30 časova sa interventnom grupom „Vukova“, koju predvodi komandir Bogoljub Sančanin i iz komande brigade operativac major Nikola Merlović, stižemo na Ozren – rejon Sjenokosa. Komandant laktaške brigade, ppuk. Crnić, nas prima. Brigada je toliko razbijena da je opšti haos. Linije odbrane ne postoje, podrške nemaju, borci laktaške brigade se panično izvlače. Komanda ne funkcioniše.[1]

Odlazak na novo ratište na Ozren

Ozren

U Sjenokosu organizujemo odbranu komande laktaške brigade. U pomoć komandi laktaške brigade došao je major Lakić i major Mišić i pokušavaju uspostaviti odbranu, ništa im ne uspijeva. Panika u laktaškoj brigadi učinila je svoje, najkraće laktaška brigada ne postoji, borci panično bježe. U jutarnjim časovima 18.6.1994. godine, muslimani žestoko tuku Sjenokos, lakše je povrijeđen ppuk. Crnić, izvlači se sa komandom brigade.

U Sjenokosu ostaje još samo naša interventna grupa, a zatim dobijamo naređenje od majora Lakića da se izvučemo prema koti 706, gdje iz pravca kote 726 napadaju muslimani. Prispjele interventne jedinice vojne policije OG Doboj, 2. ozrenske, 4. ozrenske, srbačke brigade kao i naša jedinica „Vukovi“, zaustavljaju dalji prodor muslimana. U Potočanima 18.6.1994. godine, komandant Vlado drži referisanje s komandantima bataljona i donosi odluku da se 2. bataljon uputi na Ozren. Istog dana oko 17.00 časova komandant k1k Kuzmanović Milorad dovodi 2. bataljon u širi rejon Svinjašnice gdje organizuje odbranu, borci su na otvorenom, pod bukvama, treba se ukopavati.

Doboj

Zonu odgovornosti u neposrednoj odbrani Doboja u Pridjelu posjedaju borci 4. bataljona naše brigade, tako da je i dalje z/o naše brigade ostala Pridjel-Jabučić Polje. Za kratko vrijeme imali smo velika pomjeranja jedinica, a to iziskuje troškove koje u ovim teškim vremenima uglavnom padaju na stanovništvo naše opštine.

Od primirja nema ništa, ponovo se borbe rasplamsavaju u rejonu Krečana, ranjen je Jotanović Bogdana Grozdan. Brigada je razbijena na dva dijela. Prvi , treći i dio četvrtog bataljona su u rejonu Pridjel – Jabučić Polje, a 2. bataljon i „Vuković“ su na Ozrenu u rejonu Podsjelova, gdje se vode žestoke borbe, imamo ranjenih boraca. Komandovanje brigadom je otežano. Već 21.6.1994. godine, naredbom str.pov.broj 01-327, odlučeno je o angažovanju vučijačke i prnjavorske brigade. Naša brigada mora posjesti liniju z/o Popovo Osoje – kota 496 – isključeno desno Podsjelovo tt.706. Nama pridodata jedinica MAB i inžinjerijski vod naredbom komandanta brigade str.pov.br. 01-329/94 od 21.6.1994. godine upućuju se u rejon Kestena i Pjeanovića.

[1] Šesnaestog juna ARBiH bilježi uspjeh u dolini Svinjašnice, na dijelu odbrambene srpske linije koju je od Vučijačke brigade preuzela tek pristigla Laktaška brigada VRS. Ubačena direktno u žarište opsežnih vojnih operacija Laktaška brigada VRS, nedovoljno iskusna, neopremljena i nepripremljena uzmiče pred žestokim udarima sa utvrđenih objekata Šuplja bukva (tt. 593), Grojta, i Simin brijeg (581) kod sela Božići.

Nenada M.Cvetkovića ,

Dvadesetog juna, pod izgovorom da je je „u pitanju izdaja“ većina boraca Laktaške brigade se povukli sa ratišta. Na bojnom polju je ostao samo komandant Crnić sa 50 najodanijih boraca, rizikujući da budu živi zarobljeni. Pripadnici A RBiH su pomjerili srpsku odbranu za tri kilometra po dubini i izbili na Malovansku gredu. Greda Podsjelovo stavljena je u poluokruženje. Na drugoj strani Кrivaje zauzet je značajan odbrambeni objekat-Stolić.str.119