Arhive oznaka: Pjevalovac

Vukovi sa Vučijaka 1992.

Borbe u opštini Derventa

Povratkom sa zapadno-slavonskog ratišta, 16.3.1992. godine, gdje su bili kao interventni vod po evidenciji 26 pripadnika u sastavu 329.okbr JA Vukovi, odlaze na Vučaijak na odmor.

1992. Kremna Vučijak , smotra pred akciju

Nakon izvršene smotre jedinice, odmah se na derventsko ratište Vukovi se upućuju u rejon Pjevalovac – Trstenci  od 17.3.1992. do 30.4.1992.  na uspostavljanju linije odbrane i izviđanje p/k u sastavu Teritorijalne odbrane opštine Prnjavor.

Brojno stanje po evidenciji vojne pošte TO Prnjavor,  Vukova  čini 169 pripadnika u tri pješadijske čete, komandu i pozadinsko odjeljenje.

 

Karta položaja 2.odreda TO Prnjavor

Vukovi Sadejstvuju jedinicama novoformiranog 2.odreda TO opštine Prnjavor na liniji Pjevalovac – Agićko brdo-Agići na magistralnom putu PrnjavorDerventa 1992.

Na lijevom krilu napada Potočanska četa 2.odreda TO Prnjavor, sredina Vukovi i desno krilo četa TO iz Trstenaca sa komandirom st.vodnik  Vojko Vukajlović iz Kulaša.

Od dejstva streljačke i minobacačke vatre ranjena su 5 pripadnika Vukova u rejonu Pjevalovca 15.4.1992.

Kod pripadnika TO gubici na ovom pravcu su veliki: ranjavanje od MB vatre 9.4. Trstenci, 27.4. Bos.Lužani, 30.4. Pjevalovac, a najteži gubici 2.maja 17 pripadnika sa dva poginula.

 

Dalji zadadak na derventskom ratištu Vukovi dobijaju pravac djelovanja kasarna u gradu prema ulazu u grad.20.4.1992. Od dejstva streljačke i minobacačke vatre ranjena su 3 pripadnika Vukova a jedan poginuo (Nenad Božić iz Štrbaca, Prnjavor) u rejonu Dervente.

Drugi put Vukovi primaju zadatak odbrane kasarne u gradu sa čuvanjem mostova na r.Ukrini i pravca prema s.Babinom brdu.

Križ, Tešanj

Na dobojsko ratište vukovi se upućuju u rejon Križa prema jelahu u opštini Tešanj. U borbenim dejstvima od streljačke vatre ranjena su dva pripadnika Vukova u rejonu Križa-Vitkovci 6.4.1992. (Đumić Darko; , Milanković i Budak ?

Lišnja, Prnjavor

Po zahtjevu SJB Prnjavor Vukovi 1.6.1992. učestvuju u vojnopolicijskoj akciji oduzimanja nelegalnog oružja od pripadnike mjesne zajednice Lišnja Prnjavor u s.Puraći. Bilo je i obavještenje da se vrati oružje TO i ostalo na punkt na magistralnom putu. U pruženom oružanom otporu poginula su tri a četri lica su ranjena. Oštećeno je nekoliko kuća, džamija i drugih objekata. Zarobljena je značajna količina skrivenog MTS, naročito sanitetskog materijala i motornih vozila.

Mišinci, Derventa

1992. u rejonu Cera Šiki i Ćato

Dolaskom u rejon Mišinci-Cer u sadejstvu sa jedinicama VRS 27.mtbr, Osinjskom lpbr, Prnjavorskom 2.lpb, Vukovi učestvuju u operaciji proboju koridora.

Od minobacačkih destava  od 8.6.1992. do  19.6.1992. kada je oslobođen rejon ustaškog uporišta Cer, ranjeno je  15 pripadnika Vukova

U Mišincima se nalazi spomenik za 12 poginulih boraca iz ovog mjesta kojima se služi parastos i položu  vijenci.

Oslobađanjem Cera jedinica Vukova nastavlja dalje desjtva na proboju koridora prema Modriči i Odžaku. Čuvene borbe se vode oko Dobor kule

Jakeš, Modrića

Od minobacačke i streljačke vatre od 30.6.1992. do  7.7.1992. u borbama u rejonu Jakeša, Duge kose gubici Vukova broje 12 pripadnika: 4 poginula i 8 ranjenih pripadnika Vukova.

Dabor kula, Odžak

U rejonu Maksim skok i Dabor kule  opštine Odžak, izbačeno iz stroja 10 Vukova: 4 poginula i 6 ranjenih.

Derventa

Napad na Bijelo brdo iz pravca Kalačka i Raščiči i drugi pravac iz Begluka

U borba u Derventi u sastavu 27.mtbr 16.7.1992 do 26.9.1992. u rejonima Radešići, Babino brdo, Begluci, Raščići, Bijelo brdo, Sedlić, Koraće 34 gubitaka: 12 poginulih, 21 ranjenih i 1 povređenih.

Gradačac

U borba u Gradašcu u sastavu prnjavorske lpbr od  12.8.1992 do 18.9.1992. u rejonima Gradac, Turići, Prebrice, Brđani, Grabov Gaj, Cerik, Donja Mionica, Gašnjača, Tramošnica 33 gubitaka: 1 poginuli, 30 ranjenih i 2 povređenih.

Brod

U borba za Brod u sastavu prnjavorske lpbr od  1.10.1992 do 4.10.1992. u rejonima Zboriša i Broda 1 povreda, 1 ranjavanje i 1 samoranjavanje.

Zaključak u 1991. godini

Nakon značajnih borbenih dejstva i oslobađanja srpskih krajeva u Zapadnoj Slavpoiji Vukovi u 1992. godini prelaze na derventsko-brodsko ratište i učestvuju u značajnim bitkama vođenim za proboj koridora, oslobađanju Dervente, Modriće, Ožaka i Broda.

U 1992. godini jača brojno stanje i formiranje 1.udarnog bataljona 1.KK 28.6.1992. godine na Vučijaku.

Borbeni sastav Vukova u formacijskim ratnim jedinicama VRS, koji su prošli kroz jedinicu, prikupljanjem podataka:

  • 1991. u sastavu TO Okučani brojnog stanja 31 pripadnika
  • 1991. u satavu 329.okbr JA brojnog stanja 26 pripadnika
  • 1992. u sastavu 327.mtbr JA brojnog stanja 113 pripadnika
  • 1992. u satavu teritorijalne odbrane Prnjavor 169 pripadnika
  • 1992. u sastavu lpbr 550 pripadnika,
  • 1992 u sastavu 27.mtbr derventa  129 pripadnika, i
  • 1992. u sastavu SJB Prnjavor  5 pripadnika

1991. godini kroz jedinicu Vukova prošlo ukupno 55 pripadnika, dok gubici 9 pripadnika ( 1 poginuo i 8 ranjenih) ili 16% od brojnog stanja.

1992. godini u pet vojnih pošta evidentirano  986 pripadnika a gubici (poginuli,ranjeno i povređeno ) 135 ili 14% od brojnog stanja.

 Borbena dejstva Vukova u 1993. godini

Kašić, Benkovac , RSK

Naređenjem komandanta 1.KK od 26.1.1993. godine ponovo se formira 1. udarni bataljon „Vučijak“ u 27.mtb na osnovu ukazane potrebe i pogoršanja situacije na prostoru RSK, a u cilju pružanja pomoći srpskom narodu i suprotstavljanju ustaške agresije.

Odlazak Vukova u Ravne Kotare doneo je nove pobjede, korišćenjem brzine izvođenja borbenih dejstava, manevar i sposobnost iznenađenja uz korišćenje PO sredstava, naročito „Ose“. Samo u jednoj akciji , prvi vod prve ćete izbacio je iz stroja više od 70 neprijateljskih vojnika. To su bili naši vrli borci: Pejić Duško, Lukić Dragan, kaurin Vinko, Raljić Mitar i mogi drugi.  I svi ostali uložili su  pravo herojstvo i u borbama u Kašiću.

Ukupno je do sada u Vukovima izgubilo živote 49 pripadnika.-juli 1994.

I pored velikih gubitaka, jedan broj ljudi je od početka  u ovom sastavu Vukova. To su Šikarac, Milijaš, Ljubiša Slatinac, Spasojević Radojica, Biberi i još nekoliko drugih. Moće se reći da ova jedinica nema ni jednog aktivnog oficira. Razne profesije su ovdje, rame uz rame,  momci iz nekoliko opština, stasala za vođenje borbe na osnovu vlastitih iskustava i taktike.  Značajno je i dobra saradnja sa narodom. O vrijednosti „Vukova sa Vučijaka“ pohvalno se izražava i naša vrhovna komanda. (Naš zavičaj Prnjavor, avgust 1994. str.5)

U borba za Kašić u sastavu  i sadejstvu sa 92.mtbr Novigrad VSK u sastavu , Vukovi u fomacijskom sastavu 27.mtbr 1.KK VRS -VP 7127 Derventa,  od  1.2.1993 do 9.2.1993. nastradalih: 7 poginulih, komandant Vukova teško ranjen, 10 ranjenih i 2 povređanih. Velika borba Vukova i veliki gubici kod neprijatelja .[3]

Smrt Veljka Milankovića jedne od legendi rata za odbranu srpskog naroda Dostojno heroja

Genaral-pukovnik Momir Talić, komandant 1.KK, na pogibiju Veljke Milankovića ,  Kao da sam sina izgubio

Milan Martić, ministar MUP RSK za Veljku Milankovića kaže Veliki srpski junak..

Veljko ja sa svojim „Vukovima“ odradio na veličanstven, herojski, njemu svojstven način – Kašić. Svi su ga poštovali, svi su mu se divili. Noć uoči operacije za Kašić,  u kojoj je teško ranjen, kada su se sakupili svi komandanti rekao sam: „Znam ko neće izdati na bojnom polju, jel tako brate Veljko“. A on je odgovorio: “ Moji Vukovi nikada neće izdati“. (Krajiški vojnik, februar 1993.str. 18)

U rejonu Blizne Zavidovići poginuo  Zekić Ratko 26.8.1993.

Tešanj

U borba u opštini Tešanja, rejon  Cerovica – Križ u sastavu prnjavorske lpbr od  3.11.1992, u borbama dva ranjavanja u  Filipovići 21.8.1993. poginuo Siniša Gunjić  u sastavu bVP 1.KK

U sastavu lpbr Prnjavor

Od novembra jedinica Vukovi sa Vučijaka su u formacijskom sastavu 3.lpb prnjavorske lpbr, brojnog stanja od 148 pripadnika rapoređenih u tri voda, komandu čete i minobacačko odjeljenje.

Naredbom komandanta lpbr od 2.5.1994. godine, Vukovi se izvlače iz sastava 3.lpb i formira se samostalna diverzantska jedinica sastava tri voda, komanda i pozadinska jedinica.

Vučijak, Kremna 1994.

2.7.1994. godine na Vučijaku okupili su se pripadnici udarnog bataljona 1.KK Vukovi sa Vučijaka radi smotre i obilježavanja treće godišnjice postojanja ove elitne jedinice VRS.

U ime komande 1.KK smotru je izvršio puk Milan Tomović uz pratnju komandanta Vukova Mire Šikarca.

 

 

 

 

Posljednja  akcija Veljke Milankovića (Krajiški vojnik,list 1.KK, 1993. februar, str.18)

Četvrti februar 1993. godine, dva sata ujutro. U osnovnoj školi u Benkovcu bila je neubičajna živost. „Vukovi sa Vučijaka“ spremali su se za akciju. Veoma brzo natovareni su kamioni municijom. „Vukovi“ ulaze u autobus na kratko se čula žestoka buka motora, zatim tišina.

U improvizovanoj kuhinji, nakon što je izdao posljednja naređenja, Veljko Milanković, komandant Vukova, ostao je nadvijen nad topografskom kartom. Kava, doručak „s nogu“ i krećemo na položaj. Sa ugašenim svetlima stižemo na Pržine.

Ispred nas je srpsko selo Kašić. Vijeme kao da je stalo. Stalno dolaze i odlaze kuriri, Milanković i Miro Mlađenović (načelnik štaba) vrše zadnju provjeru veza. S prvim rumenilom na istoku pržine su oživjele. Tenkovi zauzimaju položaj, posade trocjevaca i maljutki vrše posljednje pripreme. Sa zorom počinju detonacije sa sve žešće je i paljba iz pješadijskog naoružanja. Još se nije dobro ni razdanilo, a već hitamo u Smiljane Donje. Milanković izdaje posljednje naredbe Vukovima i tenkistima. Komandant Vukova odlazi u obilazak drugih položaja, a ja počinjem sa snimanjem. Kolona Vukova približavaju se Kašiću iz tri pravca. oko 10 sati kreću i tenkovi.[1]  Počinje pakao.

Ustaše raspolažu sa tenkovima i artiljerijom. nemilice tuku po našim položajima. Vukovi se ne zaustavljaju  već ulaze u Kašić, vode borbu prsa u prsa. Oko podne stiže Milanković. Ljut je što svi tenkovi [2] nisu izašli na položaje. Krenuli su i ovi tenkovi. Pošto mi nije dozvolio da se u tenku prebacujemo do prvih linija, krećem sa janšom i jednom grupom boraca preko polja, kuda su već prošli Vukovi. Ispod Kašića  ponovo srećem Milankovića i ne rastajemo se do tragičnog kraja.

Snimam pokret tenkova i njihova dejstva.

Svuda oko nas strašne detonacije i fijukanje metaka. Tenkisti nakon svake  ispaljene granate premeštaju položaje. Smoje desne strane Milanković objašnjava Janši šta bi valjalo preduzeti da sa tenkovi razvuku kako ne bi bili grupisani na tako malomprostoru.  Iako sve trešti od detonacija, ustajem i stojeći snimam.

U tom trenutku nekoliko metara ispred nas eksplodirala je granata. Detonacija me je bacila na zemlju. Postaljem svestan tek u transporteru da sam ranjen. U benkovačkoj bolnici čujem da je i komandant Vukova teško ranjen. Sudbina je htjela da smo ranjeni od iste granate i da sam čak snimio eksploziju te granate.

Veljko je potom prebačen u Knin, zatim za nekoliko dana u Banja Luku i na kraju na VMA u beogradu, gdje je od posljedica ranjavanja i umro.

Imao sam sreću da radeći kao ratni reporter dobro upoznam tog velikog čovjeka i komandanta. Na žalost, kad je napokon javnost počela saznavati punu istinu o „Vukovima sa Vučijaka“ i Veljku Milankoviću desilo se to što se desilo. (Rade Malešević, rteporter TV Banja Luka i Stalni član Pres centra 1.KK).

[1] Jako brojno stanje Vukova, preko 250 pripadnika raspoređeni u tri čete na tri pravca prema s.Kašiću.

[2] Novi tenkovi T84 jačine do okb.

.[3]  ostalo je 76 mrtvih ustaša. Krajiški vojnik, februar 1993. str.17