Arhive oznaka: Doboj

Vitkovci 1995.

Zona odgovornosti s.Gojakovac – r.Usora

Naređenjem od  08.11.1995. godine 1. Prnjavorska lpbr posjela je položaje,  a 16. kmtbr krenula je na novi zadatak. Linija odbrane brigade od Gojakovca do rijeke Usore[1] u dužini od oko 18 kilometara , nikada duža s/o, srećom svi položaji su uređeni, a u s/o na Vitkovačkom ratištu nalazi se 1.525 boraca. Ovdje treba napomenuti da za izvršavanje ovog zadatka pridodat nam je radnički bataljon iz Prnjavora koji se nalazio na liniji odbrane u Svilaju u sastavu 1. okbr 1.KK VRS. Brigada nikad brojnija.

Usaglašeno je da 1. Korpus bude preformiran u 4 divizije, a naša brigada da bude u sastavu 1. divizije zajedno sa 16. mtbr, gradiškom , 2. krajiškom, ključkom i srbačkom brigadom, No kako ova organizacija nije još zaživila mi smo sada pod direktnom komandom OG-9 Doboj.

Linija odbrane popunjena i u skladu naših mogućnosti solidno organizovana, srećom nema žešćih borbenih dejstava, najčešće su to sporadična prepucavanja sa jedne ili sa druge strane, niko ne kreće naprijed.

Povremena dejstva neprijatelja u r/o 3.pb u rejonu Gojakovca poginula su tri pripadnika brigade, poslije potpisivanja u Dejtonu, izilaze i snage AFOR-a

Prosjena situacije- da ne bi bili u stanju pružiti jak otpor neprijatelju, nismo klonuli duhom, moral ne zadovoljavajući, ali zona odgovornosti prevelika, bojimo se da je pretpostavljena komanda precijenila naše mogućnosti.

Kako je zaživio OG-1 1.divizija imamo gotovo svakodnevne posjete, načelnik OG-1 puk. Gvozden 18.11. obilazi jedinicu, na zajedničkom referisanju komandant Vlado traži da se skrati zona odgovornosti. Izgleda da su to samo naše želje, od toga nema ništa, a mi grcamo u problemima, posebno je teško organizovati pozadinsko obezbjeđenje jedinica na tolikom prostoru.

U Deitonu 21.11.1995. godine potpisan je mir između zaraćenih strana, borci na liniji oduševljeno su pozdravili ovaj potpis, pucalo se u vazduh na našoj strani ali i Muslimani su pucali, dosta je bilo krvoprolića. Nismo znali uslove potpisanog mira, ali preko četiri godine krvavog rata njima su bile i prevelike. Znamo da nije ovo kraj rata, ali bar se nazire i neće biti više onako krvavih borbi.

Poslije potpisanog mira u Deitonu borbenih dejstava nema, pješadijska vatra ponekad se otvara sa muslimanske strane, ali i naši borci uzvrate.

Na osnovu potpisanog mira u Deitonu, zaraćene strane povlače se dva kilometra u dubinu svoje teritorije, napuštamo linijsku odbranu i organizujemo odbranu formiranjem devet punktova na koja su smješteni borci brigade.

Naređenjem OG-1  od 06.01.1996. godine brigada se povukla u dubinu teritorije, liniju razrgraničenja kontrolišemo  patrolama. Konačno razgraničenje a pod kontrolom IFOR-a i poljskog bataljona završeno je 19.01.1996. godine. Iz zone borbenih dejstava izvučeno je sve teško naoružanje i prebačeno u Prnjavor na remont. Privikavamo se na novu organizaciju rada, patroliramo od Gojakovca do Žerkovine na rijeci Usori. Period razgraničenja prošao je bez i jednog incidenta. Konačno, 21.03.1996. godine i posljednji borac povukao se iz zone razdvajanja. Do 31.03.1996. godine razduženi su gotovo svi borci. Sa radom nastavljaju pojedinci koji moraju svu opremu i naoružanje uskladištiti.

Demobilizacija lpbr 31.3.1996.

[1] r. Usora – Kerića brdo tt.303 Gojakovac

 

POLOŽAJI RADNIČKOG BATALJONA

 

Doboj Prsten 1994.

Dobojsko ratište (akcija „Prsten“)

 U operaciji „Prsten“ LPBR razmješta se u širi rejon s. Stanova, a na osnovu zapovjesti str.pov.br. 01-152/94 od 7.2.1994. godine. Neprekidnim izviđanjem na liniji dodira, uočili smo borbeni raspored i jačinu neprijatelja, raspored borbenih dejstava i minskih polja. Utvrđen je pravac napada. Naš lijevokrilni je 3. lpbr Banja Luka, a desni naš susjed je krnjinska lp brigada. Pravac napada brigade tt. 280 – Puračić – Svaline – Rajovača.

Prema odluci komandanta u noćnim satima gotovost za napad 18.2.1994. godine u 02.00 časova „Vukovi“ treba da probiju liniju odbrane u rejonu bandere, a 2. i 3. bataljon treba da iskoriste početni uspjeh i krenu u dubinu neprijatelja, 2. bataljon dobija zadatak u brigadnoj rezervi.

3.pb aktivno učestvuje iza BG Vukova u probijanju linije obrane prema s. Sivši kao osiguranje bokova i na lijevom krilu. Učestvuje i 2.pb sa oko 15 pripadnika sa PK za OBP ppor Vrhovac. Uvodi se 1.pb radi smjene Vukova, 3.pb i dijelova 2.pb

Prije svitanja 18.2.1994. godine kreće operacija „Prsten“. Početni uspjeh ostvaren, „Vukovi“ sa dijelovima 3.pb, su upali u liniju odbrane neprijatelja, pobijen je veći broj neprijateljskih vojnika, a 12 vojnika je zarobljeno. Početni uspjeh trebao je iskoristiti 2. i dio 3. bataljon, koji je ostao na polaznom položaju, uz oklijevanje – prolazili su sati, na lice mjesta izašao je general Talić.

Od gradiške lpbr zahtijevao je da uvede svoje snage i nastave dejstva u pravcu s.Matuzići. Počela su izviđanja i pametovanje, gradiška brigada ne uvodi jedinice, 2. i 3. bataljon tapkaju na mjestu, a iz rezerve brigade 1. bataljon ulazi u liniju odbrane neprijatelja da zamijene „Vukove“. Neprijatelj je uspeo konsolidovati svoje redove tenkovima i minobacačima, počeo je granatirati našu dostignutu liniju napada. U toku napada nismo imali ni teže povrijeđenih, a čim smo stali imalo smo poginulih i teško ranjenih boraca, neodlučnost i samoupravljanje pojedinih starješina kumovalo je neuspjehom. Operacija „Prsten“ doživjela je neuspjeh, nismo složno radili, početnih uspjeha imale su i ozrenske jedinice kao i 16. kmtbr, ali to su bili samo početni uspjesi i ništa više. U borbama gine komandir 1/1. pb zastavnik Blagojević i više ranjenih boraca

Od 2.- 6.3. 3.pb učestvuje u izvođenju borbenih aktivnosti u rejonu Makljenovac (ušće), gdje izvršava prelazak r. Usore preko mosta prema Matuzićima, ali bez borbe.

Gubici u „Prstenu“ 11 lakše ranjenih, 4 teže ranjenih i 2 poginula pripadnika brigade.[1]

[1] Isto, str. 22