Arhive oznaka: 31.3.1996.

Demobilizacija

Demobilizacija 31.3.1996. godine

Naređenjem OG-1  od 6.01.1996. godine brigada se povukla u dubinu teritorije, liniju razrgraničenja kontroliše  patrolama. Konačno razgraničenje a pod kontrolom IFOR-a i poljskog bataljona završeno je 19.01.1996. godine.

Iz zone borbenih dejstava izvučeno je sve teško naoružanje i prebačeno u Prnjavor na remont. Vojska se privikava  na novu organizaciju rada, patrolima od Gojakovca do Žerkovine na rijeci Usori.

Period razgraničenja prošao je bez i jednog incidenta. Konačno, 21.03.1996. godine i posljednji borac povukao se iz zone razdvajanja. Do 31.03.1996. godine razduženi su gotovo svi borci. Sa radom nastavljaju pojedinci koji moraju svu opremu i naoružanje uskladištiti.

Demobilizacija 31.3.1996. godine

Kraj četvorogodišnjeg rata najzad je došao.[1]

Prema nekim podacima troškovi Prnjavorske brigade iz opštinskog budžeta iznose preko 7 miliona KM.

Interesantno je da je u toku rata Vlada RS isplačivala akontacije ili naknade za vajniče plate, tako na primjer za april 1994. godine isplaćena je plata pripadnicima lpbr u iznosu od 55.675,00

Jedinica

Oficiri Podoficiri Vojnici na

komandnim dužnostima

Vojnici Svega Iznos
1.lpb 3 38 0 259 300 15.060,00
2.lpb 2 27 0 278 307 15.075,00
3.lpb 1 32 0 213 246 11.295,00
4.lpb 2 3 6 206 217 2.745,00
Pozč 2 10 0 68 80 4.140,00
Komanda i priš.jed. 15 15 0

 

108 138 7.360,00
Ukupno 25 125 6 1.132 1.288

55.675,00

Za oficire: starješine na dužnostima komandanta , pomoćnika komandanta u čunu major, K1K,kapetan, poručnik i  ppor 70,00

Za podoficire ; referente i komandire četa i vodova  60,00

Za vojnike na dužnostima četa i vodova u 4.lpb 50,00

Za vojnike do 50,00, u 4.lpb 20,00

Naknade za mjesec isplaćuje se samo za dane boravka u jedinici i iznosi:

  1. Naknada vojnom obvezniku iznosi 120.000 din dnevno.
  2. Vrijednost boda za starješine iznosi 3.300,00 dinara. Tabela u prilogu.
  3. Naknada za izvođenje b/d iznosi 20.000,00 dinara dnevno

[1] Prema izvještaju o sanitetskim gubicima  brigade, načelnika SnSl  brigade, broj 08-398/96 od 5.3.1996. godine. 49 nestalo pripadnika brigade, poginulo u b/d 152, poginula van b/d 31, ukupno 183; povređeno 998: teže ranjeno u b/d 320, teže ranjeno van b/d 9, lakše ranjeno u b/d 543, lakše ranjeno van b/d 4, povređeno u saobraćaju 2, samoranjavanje 30, povrede  detonacijom 63 i ostale povrede 27.

Komandant 1.KKVRS General – potpukovnik Momir Talić u interviju Krajiški vojnik 6.6.1996. str.7 kaže RATA, IPAK NEĆE BITI,

DOBITNICI ILI GUBITNICI: Za mene nema nikakvih nedoumica, mi smo rat dobili. Ostvarili smo dva osnovna cilјa: zaštitili smo srpski narod od pokolјa kakve je doživlјavao u istoriji ratova na ovim prostorima, a isto je bilo spremano i ovoga puta, i drugo, stvorili smo srpsku državu koja je skoro pola bivše Bosne i Hercegovine, imamo svoje školstvo, pravosuđe, vojsku, policiju, pravo da biramo svoju vlast, imamo svoj Ustav, zakone..

Na ovaj način mi smo dosanjali san  mnogih generacija prije nas i sad valјa mudro, pametno i iznad svega strplјivo graditi Republiku Srpsku. Siguran sam da ćemo uspjeti. Znam da lјudi često pričaju i pitaju da li’ je moglo drugačije, da li je moglo više. Možda je i moglo. Na to će odgovor dati istorija, ali ni danas ni ubuduće ne smije se zaboraviti protiv koga smo sve ratovali, koliko je tu raznih vojski bilo protiv nas, kakve su bile međunarodne okolnosti… Sve su to elementi bez kojih nema ozbilјne analize

Glas borca 

Vitkovci 1995.

Zona odgovornosti s.Gojakovac – r.Usora

Naređenjem od  08.11.1995. godine 1. Prnjavorska lpbr posjela je položaje,  a 16. kmtbr krenula je na novi zadatak. Linija odbrane brigade od Gojakovca do rijeke Usore[1] u dužini od oko 18 kilometara , nikada duža s/o, srećom svi položaji su uređeni, a u s/o na Vitkovačkom ratištu nalazi se 1.525 boraca. Ovdje treba napomenuti da za izvršavanje ovog zadatka pridodat nam je radnički bataljon iz Prnjavora koji se nalazio na liniji odbrane u Svilaju u sastavu 1. okbr 1.KK VRS. Brigada nikad brojnija.

Usaglašeno je da 1. Korpus bude preformiran u 4 divizije, a naša brigada da bude u sastavu 1. divizije zajedno sa 16. mtbr, gradiškom , 2. krajiškom, ključkom i srbačkom brigadom, No kako ova organizacija nije još zaživila mi smo sada pod direktnom komandom OG-9 Doboj.

Linija odbrane popunjena i u skladu naših mogućnosti solidno organizovana, srećom nema žešćih borbenih dejstava, najčešće su to sporadična prepucavanja sa jedne ili sa druge strane, niko ne kreće naprijed.

Povremena dejstva neprijatelja u r/o 3.pb u rejonu Gojakovca poginula su tri pripadnika brigade, poslije potpisivanja u Dejtonu, izilaze i snage AFOR-a

Prosjena situacije- da ne bi bili u stanju pružiti jak otpor neprijatelju, nismo klonuli duhom, moral ne zadovoljavajući, ali zona odgovornosti prevelika, bojimo se da je pretpostavljena komanda precijenila naše mogućnosti.

Kako je zaživio OG-1 1.divizija imamo gotovo svakodnevne posjete, načelnik OG-1 puk. Gvozden 18.11. obilazi jedinicu, na zajedničkom referisanju komandant Vlado traži da se skrati zona odgovornosti. Izgleda da su to samo naše želje, od toga nema ništa, a mi grcamo u problemima, posebno je teško organizovati pozadinsko obezbjeđenje jedinica na tolikom prostoru.

U Deitonu 21.11.1995. godine potpisan je mir između zaraćenih strana, borci na liniji oduševljeno su pozdravili ovaj potpis, pucalo se u vazduh na našoj strani ali i Muslimani su pucali, dosta je bilo krvoprolića. Nismo znali uslove potpisanog mira, ali preko četiri godine krvavog rata njima su bile i prevelike. Znamo da nije ovo kraj rata, ali bar se nazire i neće biti više onako krvavih borbi.

Poslije potpisanog mira u Deitonu borbenih dejstava nema, pješadijska vatra ponekad se otvara sa muslimanske strane, ali i naši borci uzvrate.

Na osnovu potpisanog mira u Deitonu, zaraćene strane povlače se dva kilometra u dubinu svoje teritorije, napuštamo linijsku odbranu i organizujemo odbranu formiranjem devet punktova na koja su smješteni borci brigade.

Naređenjem OG-1  od 06.01.1996. godine brigada se povukla u dubinu teritorije, liniju razrgraničenja kontrolišemo  patrolama. Konačno razgraničenje a pod kontrolom IFOR-a i poljskog bataljona završeno je 19.01.1996. godine. Iz zone borbenih dejstava izvučeno je sve teško naoružanje i prebačeno u Prnjavor na remont. Privikavamo se na novu organizaciju rada, patroliramo od Gojakovca do Žerkovine na rijeci Usori. Period razgraničenja prošao je bez i jednog incidenta. Konačno, 21.03.1996. godine i posljednji borac povukao se iz zone razdvajanja. Do 31.03.1996. godine razduženi su gotovo svi borci. Sa radom nastavljaju pojedinci koji moraju svu opremu i naoružanje uskladištiti.

Demobilizacija lpbr 31.3.1996.

[1] r. Usora – Kerića brdo tt.303 Gojakovac

 

POLOŽAJI RADNIČKOG BATALJONA