Motajica 1992.

IZILAZAK JEDINICA TERITORIJALNE ODBRANE OPŠTINE PRNJAVOR NA GRANICE OPŠTINE-MOTAJICU, DAN OPŠTINE

31 godina od izilaska na Motajicu.

Početkom 1992. godine kada još nije stvorena Vojska Republike Srpske, a polazeći od  procjene ugroženosti opštine Prnjavor ratnim dejstvima iz pravca Derventa[1] , stalnog praćenja vojnopolitičke situacije od organa lokalne vlasti. I dalje se organizuju formirane jedinice TO po mjesnim zajednicama na izvršavanje obezbjeđenja važnih objekata i uspostavljanja vojnih punktova na pojedinim putnim komunikacijama u mjesnim zajednicama po naređenjima rejonskih štabova TO..

Počinje formiranje novih ratnih jedinica. Pored formiranih rejonskih štabova teritorijalne odbrane Prnjavor, Potočani, Donji Vijačani i Šibovska, formira se jedinica vojne policije i baterija PVO.

U Šibovskoj od jedinica rejonskog štaba Šibovske, Potočana i čete Trstenaca, koja je bila u sastavu 327.mtbr JA koja se rasipala, počinje formiranje Drugog teritorijalnog odreda opštine Prnjavor[2] i prilagođavanje na ratnu situaciju.

Počela je obuka posade za haubičku bateriju 122mm, bateriju PAT-a 20/3 i topova T-12, a kasnije i stvaranje pozadinske baze za kompletno snabdijevanje i opremanje prnjavorskih jedinica naoružanjem, MTS i hranom.

obostrani raspored jedinica

zaposjedne linije odbrane od Trstenaca do magistralnog puta Prnjavor-Derventa (Pjevalovac- Agićko brdo-Agići)

U drugoj polovini marta mjeseca 1992. godine borbena dejstva iz Krajine i Zapade Slavonije prenose se u  BiH. Komanda štaba TO,  rukovodstvo  opštine, političke strukture  procjenjujući opasnost po opštinu, a po odobrenju komande 5. Korpusa JA, donosi odluku da Drugi novoformirani Odred TO 24.3.1992.  zaposjedne liniju od Trstenaca do magistralnog puta Prnjavor-Derventa (Pjevalovac- Agićko brdo-Agići)[3],

Lipe-G.Smrtići

26.3. 1992. godine, predhodnica četa TO Smrtići izlazi na sjeverne padine Motajice, a  potom i borbeni raspored jedinica za podršku,  i zaposjedanjem te postojeće linije u rejonu Pjevalovca blagovremeno je spriječen prodor neprijatelja ka Prnjavoru, jer je već taj dio  bio tučen artiljerijom  paravojnih snaga.

 

IKM OpŠTO

Štab TO opštine, svoje komandno mjesto izmješta u ambulantu u rejon Gornjih Smrtića, Bilo je izvesnih problema, naročito organizacijskih, što je rješavano u hodu. Kompletna oprema i naoružanje stavljeni su u formacije. Na pozadinskom obezbjeđenju štaba TO opštine Prnjavor nalazile su se skoro sve jedinice na ovom području  organizovane preko centralne pozadinske baze u Šibovskoj.

Babino brdo 1992.

Početkom  aprila uz ratna dejstva na utvrđivanju odbrane prema Pavlom brdu, Vakufu Sedlićima, Rašićima, kao i borbe na Markovcu i pravcem na  Bijelom brdu prema koti 190. i presjecanje komunikacije Bijelo brdo – Bos. Dubočac, a već 8.4.1992. godine izvedena je prva akcija na objekat Markovac u kojoj su likvidirana dvijica neprijateljskih vojnika, a dvojica ranjena. Napad  2. odred TO opštine Prnjavor, ponovo izvodi uz artiljerijsku pripremu 15.4.1992. godine na Pavlovo brdo- Vakuf  i Markovac, uz devet naših ranjenih pripadnika i napad je obustavljen zbog čvrstine nepriljateljske odbrane i njihovog položaja.  Ispad kao oblik napada je izvršen na čvrstu neprijateljsku liniju zbog svog strateškog značaja položaja na Bijelom brdu uz veliki broj ranjenih.

Ispad  je izvršen na položaje na Markovac -Bijelo brdo uz veliki broj ranjenih boraca 2.odreda

Drugi odred TO Prnjavor, preformiranje u 2.lpb

Krajem aprila u sastav 2.Odreda TO ulazi i još jedna četa mjesne zajednice Potočani, čime je pojačano brojno stanje Odreda, preko formacije. Četa je formira 24.4.1992. godine u Donjim Smrtićima kod škole. Vršena je obuka sadejstva sa tenkovima. Prve teške borbe četa, u sadejstvu sa „Vukovima“ i tenkovima izvodi 2.5.1992. godine u rejonu Bijelog brda, na čitavom frontu Trstenci, Pjevalovci, Markovac i Babino brdo,

Komanda štaba TO premješta se na novu lokaciju u rejon Izvor, Gornji Palačkovci na komunikaciji Prnjavor-Derventa.

Komanda V korpusa na ovim prostorima formira taktičku grupu, u čiji sastav ulazi i 2. Odred i sve jedinice ponovofomirane 327 mtbr.

Početkom maja 2. Odred TO u sadejstvu sa 327.mtbr po komadi TG izveo je novi napad 2.5.1992. godine, na Markovac – Bijelo brdo sa velikim gubicima, pet poginulih i 43 ranjenih borca  odreda, što zbog procjene neprijatelja i njihovog kontranapada.

Markovac

U istom periodu dolazi do formiranja još jednog bataljona  (3. Odred)  od jedinica TO mjesne zajednice Štrpci i mjesne zajednice opštine Derventa Agići.

Naredbom Predsjedništva SRJ, sa prostora BiH se izvlače jedinice JA do19.5.1992. g , a Drugi Odred je prerastao u Prvi Motajički bataljon, koji 25.5.1992. godine ulazi  kao 1.mtb u sastav ponovo formirane 327. motorizovane brigade JA, kasnije 27. motorizovane brigade, koja je podčinjena 5. Korpusu VJ.

Počinje formiranje Vojske Republike Srpske, jedinice TO[4] se preformiraju u jedinice VRS, a 19. 5.1992. godine,a dolazi naredba o formiranju Prve Prnjavorske lake pješadijske brigade. Komanda štaba TO postavlja se za komandu brigade, a za komandanta kapetan prve klase Vlado Živković , komandant štaba TO.

Od jedinica iz rejonskih šabova Donji Vijačani i Potočani, 6.6.1992.godine formiran je Drugi bataljon lpbr kojim je komandovao kapetan prve klase  Nemanja Segić  u čiji sastav ulazi Potočanska četa koja je već imala borbena dejstva na Bijelom Brdu.

U sastav brigade ulazi i prvi Odred TO koji se posle zaključenog primirja u Zapadnoj Slavoniji, RH vratio u Prnjavor, kao Prvi bataljon.

Formiranje Trećeg bataljona komandanta kapetana prve klase Ratka Desića obavljeno je 28.6.1992. godine.

U toku formiranja, Prnjavoska brigada, sa vojnom policijom i PDV (izviđačkim vodom) , upućuje se po naređenju u borbena dejstva u operaciji „Koridor“ u rejon  Cer (Mišinci) gdje je u žestokoj borbi teško ranjen komandant Drugog bataljona k1k Nemanja Segić, a komandu preuzima kapetan prve klase Milorad Kuzmanović, do tada komandir Prve čete.

U oslobađanju Cera učestvuju i pripadnici 1.udarnog bataljna 1.KK  „Vukovi sa Vučijaka“, koji već u aprilu i maju vode borbe u Trstencima i Derventi, u sastavu 327.mtbr, kao udarni bataljon 1.KK.

vodnik Željko Đurić, ratni komandir pješadijske čete  TO iz Smrtića, opština Prnjavor, izjava preko društvenih mreža:

Đurić, tačnije u rejon sela Pjevalovac i spojili se sa mještanima sela Trstenci

26.3.1992. god. u popodnevnim časovima regularne jedinice Hrvatske vojske izvršile su napad na selo Sijekovac u opštini Brod i ubili 10-ak mještana, među kojima je pobijena porodica Zečević (otac i tri sina) koji su kasnije sahranjeni u Smrtićima. Ta vijest je brzo stigla do Prnjavora i tadašnja opštinska vlast je odlučila da se odmah mobiliše jedinica teritorijalne odbrane MZ Smrtići i uputi na spoljašne granice opštine Prnjavor. Odmah smo izvršili mobilizaciju jedinice čiji sam bio ja komandir čete i u večernjim satima toga dana izašli smo u Motajicu, tačnije u rejon sela Pjevalovac i spojili se sa mještanima sela Trstenci koji su se takođe organizovali i bili uznemireni. Jedini povod izlaska na Motajicu je napad na selo Sijekovac 26.3.1992. godine.

Ratni komandant lpbr povodom Dana opštine na Lipama 24.3.2012. godine, kaže:

Komandant

Lipa

Boračka organizacija opštine Prnjavor organizovala je danas izlazak nekadašnjih saboraca i svih zainteresovanih sugrađana na obronke planine Motajice, lokalitet Lipe, kako bi obilježila početak odbrane ovog područja u proteklom ratu.

Predsjednik opštinske Boračke organizacije Vlado Živković podsjetio je da je Drugi odred formiran s ciljem zaštite i odbrane stanovnika Prnjavora, Dervente i Trestenaca, a da su na Motajici zaposjednute prve odbrambene linije.

U početku su u borbena dejstva bile uključene pješadijske čete iz Trstenaca, Smrtića i Velike Ilove i vod iz Pečene Ilove, uz podršku artiljerijskih jedinica, da bi im se 2.5.1992. godine pridružile čete iz Potočana i Štrbaca, odred „Vukovi s Vučijaka“ i dva voda iz Palačkovaca.

„U tom momentu bilo je mobilisano 1.260 boraca, ali ne treba zaboraviti da su se naspram nas nalazile daleko veće i jače neprijateljske snage. Na prostor Republike Srpske ušle su regularne snage hrvatske vojske koje su počinile stravične zločine u Sijekovcu, Brodu i Derventi. Stanovnici Kostreša su bili u poluokruženju, što je bio signal da moramo vojnički krenuti u oslobađanje i pomoć braći koji su bili u zoni ratnih dejstava“, rekao je Živković.

Lipe

On je dodao da je najveći problem nastao raspadom JNA, odnosno njene 327. jedinice koja je bila zadužena da zatvara pravac kojim se kretala neprijateljska vojska, a zbog čega je direktno došla u pitanje bezbjednost opštine Prnjavor.

„Izlazak na Lipe Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane Prnjavor 24. 3.1992. godine i uspostavljanje linije odbrane bilo je ključno za zaštitu našeg stanovništva, a najveću zahvalnost treba odati borcima koji su ugradili živote u temelje Srpske i onima koji su pet godina nosili teret rata“, naglasio je Živković.

Lipe maj 1992.

Današnjem okupljanju nekadašnjih saboraca prisustvovao je i načelnik opštine Prnjavor Darko Tomaš koji je rekao da na ovo mjesto treba dolaziti kako bi se dala podrška ljudima koji su učestvovali u odbrani svoje opštine, ali i da istovremeno treba uputiti poruku mira, tolerancije i razumijevanja kako slična dešavanja ne bi bila ponovljena. SRNA

Za list „Javnost“ u rublici „Panorama Srpske“ urednik lista „Tvrđava od septembra 1997. godine u prilogu „Trvđava i gnezdo srpstva“, gospodin Nedeljko Sančanin, piše:

…“ kao posebno značajni istorijski datum za ovu opštinu ističu  26.mart 1992. godine.

Reč je,  zapravo, o izilasku zauzimanja položaja prnjavoskih boraca na obroncima Motajice. Bila je to svojevrsna brana prodoru  ustaških jedinica iz susedne Dervente i Broda. Ceni se da upravo zahvaljujući  tom mudrom i pravovremenom potezu najodgovornijih ljudi u Prnjavoru i, naravno, junaštva njegovih sinova – izbegnuta su neposredna ratna dejstva, po grad i okolinu. ovome treba dodati i iz potaje spremanje prnjavorskih muslimana da se u pogodnom trenutku pridruže braći ustašama.

ŽRTVE

Srećom, te paklene namere muslimana iz Lišnje, naselja desetak kilometara udaljenog od Prnjavora, uz auto-put ka Banjaluci, osujećene su munjevitom akcijom „Vukova sa Vučijaka“ na čelu sa Veljkom Milankovićem. Zaplenjeni arsenal oružja i municije u Lišnjoj dovoljno svedoči paklenim namerama ovdašnjih muslimana.

Mada 26.3.1992. godine, zauzima posebno mesto u ratnoj istoriji ovoga kraja, bilo bi nepravedno istaći da učešće prnjavorskih ratnih jedinica počinje znatno ranije. Tačnije mobilizacijom 18.9.1991. godine. Nedugo posle toga, 13.10.1991. godine, pripadnici prnjavorskog odreda prelaze Savu i tada se praktično i zvanično učljučuju u oružana borbena dejstva u Slavoniji.

Od tada svojim junaštvo i krvlju pripadnici prnjavorskih jedinica zlatnim slovima ispisuju  svetle stranice nove srpske istorije. Oko 400 prnjavorčana je položilo živote za oltar otadžbine, oko 1.300 su ostali ratni vojni invalidi.“

igralište FK“Ljubić“

Prvo postrojavanje lake pješadijske brigade Prnjavor izvršeno je poslije oslobađanja Broda, 6.10.1992. godine. Ratni reporteri „Našeg zavićaja“ zabilježili su ovo postrojavanje na gradskom stadionu u Prnjavoru

IKM G.Palačkovci

Galerija Pjevalovac – Kuljenovci

Galerija Kostreš

Tomić Srđan, Prnjavor, 13.10.2011. godine

[1] Procjenu je izradio obavještajni organ Štaba TO opštine i koja je predviđala nekoliko pravaca ugroženosti opštine sa sjevera.

[2] Jačeg formacijskog sastava sa tri teritorijalne pješadijske čete po 96 pripadnika i prateća četa. Sastav četa: komanda čete 11 pripadnika, tri streljačka voda po 23 i prateći vod sa  16 pripadnika, vidi organizacionu strukturu odreda.

[3] Karta rasporeda jedinica TO opštine prnjavor

Rat u Bosni sve je bliži, a krajem marta 1992. godine osvanule su barikade u Prjevalovcu, na magistralnom putu Nova Topola – Srbac – Derventa. Susjedni Trstenci, pod vođstvom Zlate Nedića, manje-više uredili položaje prema Bijelom brdu.     Kasnije četa Nedića ulazi u sastav 2. odreda TO Prnjavor i 1.mtb 327/27.mtbr VRS. (Srbačka brigada u otadžbinskom ratu, Srbac 1912. godine, str 33)

[4] Prema vlastitom istraživanju u jedinice teritorijalne odbrane opštine i jedinice 327.mtbr  koje su bile na rasporedu, pozadinskom obezbeđenju i platnim listama Štaba TO bilo je raspoređeno preko 5.000 pripadnika TO, i to:  2.OdTO –  1.249 boraca, 3.OdTO 95 boraca; Štab TO opštine 30 članova štaba, baza TO 76 pripadnika, hab122 sa  104 pripadnika; mb120mm 14 pripadnika, pdv-iv 87 boraca; zšč (sastava ks , vv i zv) 117 pripadnika; lpav 117;pionv 30; pov 34; vodT-12 sa  38 pripadnika,  RjŠTO 46 pripadnika; 1990 pripadnika jedinica mjesnih zajednica TO opštine Prnjavor i pridodata jedinica „Vukovi sa Vučijaka“ sa 227 pripadnika,

Prvi odred u sastavu 329.okbr na ratištu u Zapadnoj Slavonici sa prikupljenim podacima bilo raspoređeno  540 boraca, i jedinice 327.mtbr sa raspoređenih 1.111 pripadnika. Ukupno angažovanih pripadnika navedenih RJ JNA i TO sa područja opštine preko 6.300 boraca.