komandanti

poručnik Veljko Milanković

VELJKO MILANKOVIĆ
Rođen 5.1.1955. godine u Kremni, opština Prnjavor, od oca Bogdana i majke Smiljke, peto dete od roditelja, sin jedinac, bio oženjen suprugom Brankom , otac kćerke i sina. Jedan od osnivača i komadanata bataljona Vukova sa Vučijaka.

Teško je ranjen u borbama 4. februara 1993. godine predvodeći Vukove na tenku, pogođen „Maljutkom“ u predeo grudnog koša u uličnim borbama rejon Kašić – Benkovačko ratište u operaciji Maslenica. Preminuo 14. februara na VMA u Beogradu. Pripadnik i komadant Vukova sa Vučijaka udarnog bataljona 1. KK u sastavu 27. mtbr. Tri dana kasnije sahranjen je u rodnoj Kremni – Prnjavor. Dana 23. juna 1993. posmrtno je odlikovan ordenom Miloša Obilića.

Operacija „Maslenica“ je počela 22. januara 1993. godine, u 06.00 časova. Sam naziv „Maslenica“ je kodni naziv Vojske Republike Hrvatske za ovu akciju. Po nekim podatcima u ovoj operaciji na Srpskoj strani poginulo je 348 vojnika i civila, a među njima 35 žena i troje decePoručnik Veljko Milanković je na Benkovačko ratištu predvodio svoje Vukove od

29. januara. Pored Vukova sa Vučijaka u odredu bio je određen broj dobrovoljaca iz lake Prnjavorske i 27. mtbr. Baš u borbama u Kašiću imali su mnogo uspeha. Neprijatelju su nanijeli velike gubitke i oslobodili deo teritorije.

Posle smrti komadanta Veljka jedinica ulazi u sastav Prnjavorske brigade u tom sastavu ostaje do kraja rata. Neki borci Vukova sa Vučijaka posle Benkovca ostali su u raznim jedinicama Vojske Republike Srpske Krajine, dok je jedan broj boraca otišao u druge jedince Vojske Republike Srpske, kao i MUP Republike Srpske.

Poručnik Veljko Milanković na Vidovdan 28. juna 1991. godine, odlučuje da pomogne svom narodu u ratu koji je tada zahvatio Jugoslaviju. Ide u mesto Golubić, kod Knina, i tamo završava obuku kod Kapetana Dragana. Milanković se isticao na obuci kao veoma disciplinovan i dobar vojnik i po završetku obuke dobija čin poručnika. U rodnom kraju je jedan od osnivača jedinice „Vukovi sa Vučijaka“. Ubrzo on i njegovi „Vukovi“ postaju istaknuti borci i junaci. Bili su svuda gde su se vodile teške borbe, Jasenovac, Pakrac, Okučani, Derventa, Modriča…

Avgusta 1991. godine sa svojom oslabljenom jedinicom zauzeo je spomen park Jasenovac. U toku borbe na Brončicama, jedinica „Vukovi sa Vučijaka“ koja je brojala 47 vojnika, tom prilikom zarobljena su dva tenka M-84, jedan oklopni transporter, veće količine oružja i municije.

Krajem februara 1992. godine je ranjen tokom borbi kod sela Smrtić u Zapadnoj Slavoniji odakle je prebačen u Banju Luku gde je operisan i prevezen na VMA na lečenje.

Veoma značajnu ulogu je imao u probijanju „Koridora Života“.Iako je imao gips na nozi, odbijao je da ode iz borbe, i sa svojim vojnicima je prvi bio u probijanju „Koridora Života “.

Junaštvo Veljka i njegovih boraca ostaće zapamćeno: „Momci „večitog poručnika Milankovića“ izveli su jedini klasičan juriš „na nož“ viđen u ratu 1992. godine. Krećući u napad na zabunkerisano brdo Jakeš razvili su se u strelce – Jakeš je pao.”

Slava i hvala !